REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 207/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja i Jasenke Žabčić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. D., OIB ... iz Š., ..., kojeg zastupa punomoćnica N. K., odvjetnica u Z., G. D., protiv tuženika banke d.d., OIB ... iz Z., ..., koju zastupa punomoćnica N. K., odvjetnica u Z., G. D., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-95/2021-2 od 21. rujna 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3842/2019-22 od 4. siječnja 2021., u sjednici održanoj 8. veljače 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-95/2021-2 od 21. rujna 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3842/2019-22 od 4. siječnja 2021.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljena tri pravna pitanja i naznačeni su razlozi važnosti, a zbog kojih predlagatelj smatra da su ista važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3. U odnosu na prvo naznačeno pitanje radi li se o preinaci tužbe u situaciji kada tužitelj koji je podnio tužbu radi isplate iznosa stečenih bez osnove unutar zastarnog roka, nakon provedenog i dostavljenog mu financijskog vještačenja, postavi konačan tužbeni zahtjev, odnosno poveća isti, a povećanje, odnosno postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva uslijedilo je po proteku zastarnog roka treba odgovoriti da je u čl. 191. st. 1. ZPP određeno da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Obzirom da je sukladno čl. 191. st. 1. ZPP u postupku koji je prethodio podnošenju prijedloga ocijenjeno da se radi o preinaci tužbe, prvo naznačeno pitanje, na koje odgovor daje Zakon, sukladno kojem je i suđeno, nije važno pitanje.
3.1. Drugim naznačenim pitanjem predlagatelj preispituje da ukoliko je odgovor na prvo naznačeno pitanje da se radi o preinaci tužbe, je li potreban zastarni rok za takvo formalno povišenje tužbenog zahtjeva računati od dana podnošenja tužbe ili treba zastarni rok računati od dana kada je postavljen povećani tužbeni zahtjev. Treba istaknuti da je u pobijanoj presudi suđeno sukladno praksi ovoga suda (odluke broj Revr-1797/10 od 19. ožujka 2013., Revr-1068/16 od 9. travnja 2019.). Ovaj sud je izrazio shvaćanje da u situaciji kada je povećanjem tužbenog zahtjeva koje je učinjeno sukladno nalazu i mišljenju vještaka došlo do preinake tužbe, za zastaru je mjerodavan trenutak kada je podnesen povećan tužbeni zahtjev (u odnosu samo na razliku odnosno povećani dio). Stoga niti drugo naznačeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3.2. U odnosu na treće naznačeno pitanje tužitelj preispituje protivi li se pravu potrošača na punu restituciju tumačenje suda da postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva (i povišenje tužbenog zahtjeva u određenom dijelu) nakon što se u sudskom postupku provede vještačenje predstavlja preinaku tužbe uslijed čega se zastarni rok povišenog tužbenog zahtjeva računa od trenutka kada je zahtjev povišen, pa samim time onaj dio tužbenog zahtjeva koji je povišen nakon proteka zastarnog roka treba zbog prigovora zastare tuženika biti odbijen, uslijed čega potrošač ne može ostvariti pravo na punu restituciju. Međutim pravo potrošača na punu restituciju ne znači da potrošač svojim zahtjevom može disponirati neovisno o Zakonu i shvaćanju koje je izrazio ovaj sud. Budući da je za povišen dio tužbenog zahtjeva u ovom sporu nastupila zastara potraživanja, ne može potrošač ustrajati da neovisno o zastari koja je nastupila, ima pravo na punu restituciju. Stoga budući da je suđeno sukladno praksi ovoga suda niti treće naznačeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
4. Slijedom iznesenog naznačena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP i na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP, riješeno je kao u izreci.
Zagreb, 8. veljače 2022.
Predsjednica vijeća:
Viktorija Lovrić, v.r.
