REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3661/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. T., OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnik I. Ž., odvjetnik u Z., protiv I-tuženika E. D., OIB …, Z., II- tuženice O. D., OIB …, Z., koje oboje zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu S. & V., Z., odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-511/2021-2 od 27. travnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-759/2020-28 od 13. siječnja 2021., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-759/2020-36 od 2. veljače 2021., u sjednici održanoj 8. veljače 2022.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tužitelja R. T. za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-511/2021-2 od 27. travnja 2021. se odbacuje kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tužitelj R. T. je podneskom od 30. lipnja 2021. predložio da mu Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-511/2021-2 od 27. travnja 2021. radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.

2. Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a. i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.

3. Predmet spora je povrat iznosa predanih I-tuženiku po osnovi više ugovora o zajmu na temelju kojih je tužitelj isplatio prvotuženiku ukupno 172.000,00 kuna u tri navrata i to: 9. prosinca 2013. iznos od 80.000,00 EUR-a, 28. siječnja 2014. iznos od 60.000,00 EUR-a i 28. siječnja 2015. iznos od 32.900,00 EUR-a. Navedeni iznos tužitelj potražuje od I-tuženika kojemu je predao novac i II-tuženice koja je izjavom pristupila dugu iz ugovora.

3.1. Nižestupanjski sudovi su utvrdili ništetnim ugovore o zajmu u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, - dalje: ZOO), jer se radi o ugovorima o zajmu novčanog iznosa iskazanog u stranoj valuti, što je suprotno prisilnom propisu važećim u vrijeme sklapanja ugovora, Zakonu o deviznom poslovanju (Narodne novine broj 96/03, 140/05, 132/06, 150/09, 92/09, 133/09, 153/09, 145/10, 76/13). Stoga je tuženiku naloženo vraćanje primljenog iznosa s kamatama od trenutka zahtjeva za povrat, jer je bio pošteni stjecatelj.

3.2. Tužbeni zahtjev je odbijen protiv II-tuženice s obrazloženjem da je ona pristupila dugu iz ugovora koji je ocijenjen ništetnim, pa nema njene obveze po navedenim ugovorima. S obzirom na to da ona nije primila nikakav novčani iznos, odnosno nije ništa stekla bez osnove, nije dužna ništa vratiti tužitelju.

4. Tužitelj je osporio pravno shvaćanje na kojemu se temelji drugostupanjska presuda te je predložio da mu Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju radi više pravnih pitanja.

5. Prvo pitanje glasi: „Predstavlja li bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP te čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ako drugostupanjski sud ne iznese ocjenu o svim žalbenim navodima od odlučnog značaja uključivo i onih koji se tiču bitnih povreda odredaba parničnog postupka učinjenih pred drugostupanjskim sudom?“

5.1. Drugo pitanje glasi: „Predstavljaju li žalbeni navodi – prigovori na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP zbog pogrešne primjene odredbe čl. 8. ZPP time što je izostala savjesna i brižljiva ocjena svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno (konkretno u sporu po tužbi radi isplate-potvrda o primitku novca) te prigovori na bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP zbog izostanka obrazloženja o ocjeni dokaza (konkretno navedenih potvrda o primitku novca), te prigovorima o bračnoj stečevini i dosuđenim troškovima parničnog postupka (…) žalbene navode od odlučnog značenja koje je sud dužan cijeniti po odredbi čl. 375. st. 1. ZPP, i čini li u protivnom bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 375. st. 1. ZPP te čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. i/ili bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP time što je stranci onemogućeno raspravljanje pred sudom?“

5.2. Tužitelj je u obrazloženju ovih pitanja naveo da su važna jer je riječ o pravnim pitanjima o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda (Revt-222/2011-2 od 15. veljače 2012., Revt-240/11 od 26. studenog 2013., Gžsp- 162/06 od 10. siječnja 2007., Revt-9/15 od 10. svibnja 2016, Rev-588/2018-2 od 19. svibnja 2020.).

5.3. Naznačeno prvo i drugo pitanje nisu važna za rješenje ovog spora i poziciju tužitelja, jer je izreka prvostupanjskog suda jasna, a obrazloženje sadrži neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, izneseno je koje su činjenice sporne te koje je dokaze sud izveo i kako ih je cijenio. Drugostupanjski sud je odgovorio na odlučne žalbene navode u skladu s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP. Tužitelj je u obrazloženju prvog i drugog pitanja iznio svoje viđenje o tome koje su činjenice odlučne i svoje pravno shvaćanje o pravnom pristup u rješenju spora i pravu na raspravljanje pred sudom. Međutim, suprotno navodima u prijedlogu, odbijanje pojedinog dokaznog prijedloga samo po sebi ne znači postojanje neke bitne povrede odredaba parničnog postupka. U ovom slučaju je tužitelju omogućeno raspravljanje pred sudom, raspravljene su one činjenice na kojima je tužitelj temeljio tužbeni zahtjev (činjenični supstrat tužbe), pa pitanje koje se odnosi na bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP nije važno za rješenje ovog spora.

6. Treće pitanje glasi: “Postoji li odgovornost bračnog druga za povrat novčanih sredstava koje je drugi bračni drug primio temeljem ugovora o zajmu, koji je utvrđen ništetnim zbog isplate u stranoj valuti, slijedom čega je drugi bračni drug prema vjerovniku u obvezi vratiti sredstva temeljem stjecanja bez osnove, a sredstva su primljena u svrhu ulaganja u posao tog drugog bračnog druga i uložena su u posao tog drugog bračnog druga?“

6.1. Naznačeno pitanje nije važno za rješenje ovoga spora jer se presuda ne temelji na utvrđenju da je I-tuženik, suprug II-tužiteljice, sklopio ugovor o namjenskom zajmu i primio sredstva za potrebe ulaganja u posao, niti da je svrha predaje novca I- tuženiku bila odlučna kod sklapanja ugovora.

6.2. Sve da je pitanje i važno za rješenje ovoga spora, tužitelj nije u prijedlogu za dopuštenje revizije naveo neki od razloga važnosti u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. al. 1-4 ZPP, a nije iznio ni uvjerljive razloge da je riječ o pitanju važnom za razvoj prava kroz sudsku praksu.

7. Četvrto pitanje glasi: „Uzima li se u slučaju ništetnosti ugovora o zajmu, kada je stjecatelj novčanih sredstava u obvezi vratiti sredstva temeljem stjecanja bez osnove, za odluku o početku tijeka zateznih kamata kao dan kad je stjecatelj zatražio povrat onaj dan kad je podnesena tužba radi povrata ili to može biti bilo koji dan kad je zatražen povrat, pa i prije podnošenja tužbe sudu?“

7.1. Peto pitanje se nastavlja na četvrto i glasi: „Da li sud, u slučaju ništetnosti ugovora o zajmu, kada je stjecatelj novčanih sredstava u obvezi vratiti sredstva temeljem stjecanja bez osnove, može ocjenjivati nesavjesnost stjecatelja neovisno o tome kad je podnesen zahtjev za vraćanje ili je (ne)savjesnost vezana isključivo s danom postavljanja zahtjev za vraćanje?

7.2. U obrazloženju naznačenih pitanja (4. i 5.) tužitelj je naveo da odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, te se pozvao na presudu broj 7.3. Naznačeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Pitanje se odnosi na jasnu odredbu čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 - dalje: ZOO) prema kojoj, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

7.4. Stoga u svakom pojedinačnom slučaju treba ocijeniti savjesnost stjecatelja, a nije moguće unaprijed definirati je li stjecatelj savjestan, odnosno od kojeg trenutka je postao nesavjestan, jer je to činjenično pitanje svakog pojedinog slučaja.

8. Šesto pitanje glasi: „Je li djeljiva obveza stranaka na plaćanje troškova postupka prema punomoćniku kada isti punomoćnik zastupa više stranaka u postupku, slijedom čega se jednoj od strana koja je uspjela u postupku može dosuditi samo naknada troška razmjerno broju stranaka na toj procesnoj strani, a ne u punom iznosu prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika?“

8.1. U odnosu na razlog važnosti tužitelj je naveo da je riječ o pitanju važnom za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer o njemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, primjerice u odluci Županijskog suda Rijeka poslovni broj

8.2. Presuda Županijskog suda Rijeka poslovni broj Gž-721/2019. ne daje razlog važnosti naznačenom šestom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. al. druga, jer nije riječ o različitoj praksi drugostupanjskih sudova glede tumačenja iste zakonske odredbe. Presudom Županijskog suda Rijeka poslovni broj Gž-721/2019. odlučeno je o troškovima ostavinskog postupka primjenom odredbe čl. 191. Zakona o nasljeđivanju, u slučaju kad je ostavinski postupak proveden po javnom bilježniku.

9. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP, te je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP riješiti kao u izreci.

Zagreb, 8. veljače 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.