REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 289/2018-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. H., ž. A., rođ. K., pok. F. iz Z., i USA, S. P., koju zastupa punomoćnik I. G., odvjetnik u Z., protiv I. tuženika Grada Zadra, kojeg zastupa punomoćnik I. M., dipl. iur i II. tuženika N. d.o.o. Z., kojeg zastupa punomoćnica I. Lj. L., dipl.iur, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3492/14- 2 od 14. studenoga 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-282/14 od 20. kolovoza 2014., u sjednici održanoj 8. veljače 2022.,

r i j e š i o  j e :

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3492/14-2 od 14. studenoga 2017. i predmet se vraća tome sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka povodom revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u odnosu na I. tuženika odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužiteljica stekla valjanu pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva za cijelo na zemljištu kat. čest. 7632 u naravi oranica pov. 776 m2 k.o. Z. na temelju darovnog ugovora od 24. svibnja 2005. kojeg je sklopila kao daroprimateljica s B. K. pok. S. kao darovateljem i stvarnim vlasnikom, a koji je vlasništvo stekao nasljeđivanjem svoga oca pok. S. K. pok. J., koji je vlasništvo stekao darovanjem od brata pok. F. K. pok. J., a koji je vlasništvo stekao na temelju Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja, a što je I. tuženik dužan priznati i tužiteljici izdati tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda.

1.1. Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba u odnosu na II. tuženika te je odbijen zahtjev I. tuženika za nadoknadom parničnog troška.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužiteljica predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjske presude i prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova tužiteljice i trošak revizije.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, budući da je sud drugoga stupnja pobijanu presudu donio primjenom odredbi čl. 373.a ZPP.

7. Na temelju čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

9. Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužiteljica temelji na tvrdnji o bitnoj povredi odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a učinjenoj po drugostupanjskom sudu koji nije ponudio razloge o odlučnim činjenicama odnosno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

10. Ostvaren je revizijski razlog bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se ukazuje u reviziji, jer drugostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

11. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je u cijelosti stekla valjanu pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva na kat. čest. 7632 k.o. Z., što je I. tuženik dužan priznati i izdati joj tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini, a što će u protivnom zamijeniti presuda.

12. Prvostupanjski sud pošavši od utvrđenja:

- da je predmetna čestica uknjižena kao vlasništvo I. tuženika za cijelo,

- da su ranije čestice (1023/8 i 1023/11) koje odgovaraju predmetnoj čestici bile upisane kao vlasništvo veleposjednika E. A., a potom njegovih potomaka, te da je na njima bilo uknjiženo kmetsko pravo u korist pradjeda tužiteljice I. K. pok. A., te da je 16. studenoga 1940. izvršen upis u korist njegovih nasljednika, među njima i S. K.,

- da je 26. travnja 1982. u zemljišnoj knjizi brisan upis prava vlasništva veleposjedničke obitelji te izvršen upis društvenog vlasništva temeljem Sporazuma između SFRJ i Republike Italije od 1956.,

- da su prema najstarijim katastarskim podacima od 1954. kao posjednici upisani F.- M. K. pok. J. i S. K. pok. J., a prvom revizijom 1955. da je kao posjednik za cijelo upisan S. K.,

- da je rješenjem o nasljeđivanju broj O-53/95 od 30. siječnja 1996. S. K. pok. J. na svim nekretninama naslijedio sin B. K.,

- da je 24. svibnja 2005. B. K. darovao tužiteljici između ostalih nekretnina i predmetnu nekretninu,

- te je na temelju iskaza svjedoka M. M. i B. K. bratića tužiteljice, zaključio da je tužiteljica predmetnu nekretninu stekla darovanjem od B. K., koji je stekao nasljeđivanjem svog oca S. K., koji je stekao darovanjem svoga brata F. K., tužiteljičinog oca, a koje darovanje je sačinjeno prije odlaska tužiteljičinog oca u Italiju 1957. Primijenivši odredbe Ugovora o miru s Italijom ("Službeni list FNRJ, broj 74/47) prema kojem je najkasnije temeljem Sporazuma između FNRJ i Republike Italije od 18. prosinca 1954. došlo do prijelaza optantske imovine u državno vlasništvo, prvostupanjski sud utvrđuje da F. K. nije mogao 1957. prenijeti darovanjem vlasništvo predmetne nekretnine na svoga brata S. K. s obzirom da je predmetne nekretnina najkasnije 1954. prešla u državno vlasništvo. Stoga prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan, jer da tužiteljica nije dokazala da je darovanje između braće izvršeno prije prelaska utužene nekretnine u državno vlasništvo 1954.

13. Drugostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 373. a. ZPP odbio žalbu tužiteljice i potvrdio prvostupanjsku presudu ocijenivši da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tužiteljica nije dokazala da ima valjani pravni temelj za upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini i da sukladno pravilima o teretu dokazivanja nije dokazala osnovanost tužbenog zahtjeva, ali ne iz razloga prvostupanjske presude (da je pok. otac tužiteljice F. K. optirao za talijansko državljanstvo), već iz razloga da je otac tužiteljice kao stranac temeljem čl. 7. a Zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih poduzeća ("Sl. l. FNRJ" br. 63/1948) izgubio pravo vlasništva na spornom zemljištu temeljem otpusta iz državljanstva, jer tužiteljica nije prigovorila dijelu iskaza svjedoka M. M. da je otac u Italiju otišao na „žvingolo“ (što znači otpust iz tadašnjeg jugoslavenskog državljanstva). Drugostupanjski sud je zaključio da tužiteljica na kojoj je po čl. 219. st. 1. ZPP bio teret dokazivanja, nije dokazala da bi njezin otac u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju s bratom S. K. bio stvarni (izvanknjižni) vlasnik spornog zemljišta.

13.1. S obzirom na razloge u kojima je drugostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, tužiteljica u reviziji opravdano ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer pobijana odluka ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

13.2. Naime, osnovano tužiteljica tvrdi da je do navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka pred drugostupanjskim sudom došlo, jer drugostupanjski sud u pobijanoj odluci nije dao razloge zbog kojih mu je za utvrđenje činjenica otpusta F. K. iz jugoslavenskog državljanstva bio dovoljan dio iskaza svjedoka M. M. (bez ikakvih drugih materijalnih dokaza o otpustu iz državljanstva), a za utvrđenje činjenice da je darovanje nekretnine uslijedilo prije otpusta, nije bio dovoljan drugi dio iskaz tog svjedoka, a koju činjenicu potvrđuje i iskaz drugog svjedoka B. K. te povijesni posjed predmetne čestice- upis u katastru 1955. na S. K.

13.3. Isto tako pobijana odluka nema razloga u odnosu na teret dokazivanja činjenice otpusta iz jugoslavenskog državljanstva na što osnovano tužiteljica u revizijskim navodima ukazuje.

14. Slijedom toga, a budući da se propuštanjem iznošenja navedenih razloga drugostupanjska presuda ne može ispitati - čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju revidentica pravilno ukazuje, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti osporenu presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

15. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

16. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će u dijelu kojem je ukinuta drugostupanjska odluka ponovno odlučiti o žalbi tužiteljice protiv prvostupanjske presude na način da će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem.

Zagreb, 8. veljače 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.