Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, T. Masaryka 8

Poslovni broj: 12 Pr-863/2021-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sucu Darku Barišiću, u parničnom predmetu po tužbi tužitelja V. P. iz S., G. P., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženog Z., V., OIB: …, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 8. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Z., V., OIB: …, da tužitelju V. P. iz S., G. P., OIB: …, na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 4.206,24 kn bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 141,60 kn od 16.05.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 81,11 kn od 16.06.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 223,00 kn od 16.07.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 7,08 kn od 16.08.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 122,81 kn od 16.09.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 236,54 kn od 16.10.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 78,26 kn od 16.11.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 101,85 kn od 16.12.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 47,53 kn od 16.01.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 34,64 kn od 16.02.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 91,44 kn od 16.03.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 39,75 kn od 16.04.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 91,44 kn od 16.05.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 72,88 kn od 16.06.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 159,31 kn od 16.07.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 188,67 kn od 16.08.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 101,37 kn od 16.09.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 148,02 kn od 16.10.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 56,80 kn od 16.01.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 62,34 kn od 16.06.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 166,91 kn od 16.07.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 14,48 kn od 16.08.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 135,42 kn od 16.10.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 271,46 kn od 16.11.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 65,49 kn od 16.12.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 213,46 kn od 16.01.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 57,36 kn od 16.02.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 65,95 kn od 16.03.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 15,70 kn od 16.04.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 82,45 kn od 16.05.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 172,06 kn od 16.06.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 100,37 kn od 16.08.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 119,92 kn od 16.09.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 66,44 kn od 16.11.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 114,35 kn od 16.12.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 89,31 kn od 16.01.2020. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 38,72 kn od 16.02.2020. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 66,80 kn od 16.03.2020. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 263,15 kn od 16.04.2020. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kn, zajedno s zakonskim zateznim kamatama prema navedenoj stopi koja teče od presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi tužitelj navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu tehničar u sanitetskom prijevozu.

1.1. U vremenskom razdoblju od 1. prosinca 2013. do podizanja ove tužbe na snazi je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13 – u daljnjem tekstu: KU/13), kojim je plaća tužiteljske strane regulirana u čl. 47. na način da ju čini osnovna plaća i dodaci na plaću, s tim da osnovnu plaću čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređena i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža, dok su dodaci na osnovu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaće.

1.2. Osim Kolektivnog ugovora/13, u spornom razdoblju na snazi je i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141-12 – u daljnjem tekstu: TKU/12), u kojem je plaća radnika u čl. 51. definirana na identičan način kako je opisano u KU/13.

1.3. U odredbama čl. 51., 57. i 59. KU/13 te u odredbi čl. 54. TKU/12 propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužiteljskoj strani.

1.4. Tužitelj navodi da je odredbama čl. 86. Zakona o radu (NN 149/09) i čl. 94. Zakona o radu (NN 93/14) propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

1.5. Međutim, u cjelokupnom utuženom razdoblju tuženik nije tužiteljskoj strani isplaćivao dodatak na otežane uvjete rada za sve sate koje je tužiteljska strana odradila iako je cijelo vrijeme radila u otežanim uvjetima rada.

1.6. Odredbom čl. 59. KU143/13, koji je na snazi od 1. 12. 2013. do 30. 9. 2015. propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10 % od osnovne plaće, a dodatkom 1. KU 96/15, koji je na snazi od 1. 10. 2105. do podizanja ove tužbe, u iznosu od 12 % od osnovne plaće.

1.7. Međutim, tužitelj je neprekidno radio na radnom mjestu tehničar u sanitetskom prijevozu i u redovnom i u prekovremenom radu, ali mu je u utuženom razdoblju taj dodatak isplaćivan samo za dio odrađenih sati.

1.8. Budući je tuženik tužitelju pogrešno izračunao i isplatio plaće po svim gore navedenim osnovama, posljedično je tužitelju pogrešno izračunao i isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i eventualno naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad.

1.9. Tužitelj nadalje navodi da KU/13 u čl. 36. st. 2. propisuje da raniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

1.10. Tužitelj navodi da TKU/12 u čl. 59. st. 1., propisuje da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85 % njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

1.11. Tuženik je u većem dijelu utuženog razdoblja izvršio obračun naknada plaće pravilnom metodom (prosjek tri prethodno isplaćene plaće), ali s manje utvrđenim iznosima plaće koje čine prosjek, radi čega je tužitelju pogrešno izračunao i isplatio naknade plaće u cijelom spornom razdoblju.

1.12. Sukladno svemu gore navedenom tužiteljskoj strani je tuženik isplatio umanjene plaće za cijelo sporno razdoblje jer nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužitelj odradio, nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, te je pogrešno obračunao naknade plaća na koje tužitelj ima pravo utvrđujući prosjek prethodno isplaćenih plaća od plaća koje su već umanjene po prethodnim osnovama, radi čega je tužiteljska strana smatrala da joj je u spornom razdoblju i po navedenim osnovama isplaćena umanjena plaća za 19.400,00 kn.

1.13. Zbog naprijed navedenoga tužitelj je podnio sudu tužbu te je i postavio tužbeni zahtjev, koji je preciziran podneskom od 20. prosinca 2021. na način naveden u točci 1. izreke ove presude, te je predložio da sud tužbeni zahtjev usvoji kao osnovan u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je nesporno da je u vremenskom periodu od 1. prosinca 2013. do podizanja tužbe tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu tehničar u sanitetskom prijevozu. U navedenom razdoblju su se na plaće tužitelja paralelno primjenjivali zakoni, propisi i kolektivni ugovori koji se odnose na radne odnose u javnim službama, odnosno na radne odnose u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Tuženik tom prilikom navodi i citira naprijed navedene propise te u osnovi navodi da tužiteljska strana ima pravo na uvećanje osnovne plaće za 20 % za posebne (otežane) uvjete rada, odnosno od 4 % zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, ali da na prekovremeni rad ima pravo na način da se osnovna plaća uveća za 50 %, pri čemu smatra da se prekovremeni rad isplaćuje isključivo na osnovnu plaću bez uvećanja na ime drugih dodataka. S obzirom na naprijed navedeno tuženik smatra da je tuženik tužitelju pravilno obračunao i isplatio plaće, pa tako i naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora te naknade plaće zbog privremen nesposobnosti za rad.

2.1. Uz naprijed navedeno tuženik navodi da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe niti angažman pravosuđa s obzirom da će pravna zaštita tužitelja biti ostvarena temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršavanju državnog proračuna Republike Hrvatske za 2021. godinu, kojim se utvrđuje pravna osnova za isplatu razlike iznosa uvećanja plaće za prekovremeni rad svih zaposlenika u zdravstvenim ustanovama, pa tako i tužitelja.

2.2. Međutim, ovakvu tvrdnju tuženika sud nije prihvatio, jer svatko tko smatra da mu je povrijeđeno odgovarajuće pravo, ima pravo tražiti sudsku zaštitu pred nadležnim sudom.

2.3. Tuženik nadalje navodi da, ukoliko nisu ispunjene pretpostavke za odbacivanje tužbe zbog nedostatka pravnog interesa, smatra da treba zastati s ovim postupkom radi pokušaja rješenja ovog spora bez intervencije pravosuđa.

2.4. Međutim, za zastoj u ovom postupku nisu ostvarene pretpostavke iz Zakona o parničnom postupku, niti postoji suglasnost suprotne strane, radi čega sud nije zastavo s ovim postupkom, već je donio meritornu odluku.

2.5. Zbog svega naprijed navedenoga tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan navodeći da se plaća inače obračunava kroz centralni obračun plaća, radi čega predlaže da sud u cijelosti odbaci tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja zbog nedostatka pravnog interesa, uz obvezu tužitelja na naknadu svih prouzročenih troškova parničnog postupka.

3. Među strankama nije sporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika, da je tužitelju isplaćivana naknada za prekovremeni rad, te nije sporno da tužitelju nisu obračunavani dodaci na prekovremeni rad već samo na redovno radno vrijeme, kao što nisu sporne niti činjenice na temelju kojih je tužiteljska strana postavila tužbeni zahtjev, tj. među strankama nije sporan izračun plaće, radi čega nije bilo potrebno provoditi financijsko – knjigovodstveno vještačenje.

4. Među strankama je sporno da li tužiteljska strana ima pravo na uvećanje naknade plaće za prekovremene sate rada za 50 % ili ima pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad za 50 % te k tome još i na dodatke na prekovremeni rad kakve ima i za osnovnu plaću.

5. Na sporne okolnosti sud je izvršio uvid u obračunsku ispravu za isplatu plaće, Odluku o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršavanju državnog proračuna Republike Hrvatske za 2021., Odluku o isplati razlike iznosa uvećanja plaće za prekovremeni rad radnicima u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja, podatke o iznosima za prekovremeni rad, uputu za provedbu Odluke o isplati razlike iznosa, dodatak kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, način izračuna jednog sata prekovremenog rada, izračun, podatke o iznosima za prekovremeni rad.

6. S obzirom da su punomoćnici stranaka na pripremnom ročištu naveli da nije potrebno saslušavati stranke u ovom postupku, a tako je smatrao i sud, s obzirom da se radi o činjenicama koje se mogu utvrditi na temelju isprava koje se nalaze u spisu, a slijedom toga utvrditi i vještačenjem, sud tijekom ovog postupka nije saslušavao stranke, radi čega nije povrijeđeno načelo saslušanja stranka iz čl. 5. Zakona o parničnom postupku.

7. Provedene dokaze sud je cijenio temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku tj. koje će činjenice uzeti kao dokazane sud je cijenio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

8. S obzirom da su među strankama sporne samo činjenice da li tužiteljska strana ima pravo na uvećanje naknade plaće za prekovremeni rad u iznosu od 50 %, te k tome još i na dodatke na prekovremeni rad kakve ima i za osnovnu plaću, sud je prije svega utvrdio da li postoji pravna osnova postavljenog tužbenog zahtjeva, te je utvrdio sljedeće:

9. Nije sporno da je u navedenom razdoblju u primjeni bio Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/2013) (u daljnjem tekstu: KU/13) do 1. ožujka 2018., od kojeg se dana primjenjuje Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/2018) (u daljnjem tekstu: KU/18).

10. Navedenim kolektivnim ugovorima uređena su sporna pitanja u ovom predmetu i to pripada li tužitelju pravo na uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada i pravo na dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi samo za rad obavljen u redovnom radnom vremenu ili mu ta prava pripadaju i za rad obavljen u prekovremenim satima rada.

11. Prema odredbi čl. 47. st. 1. KU/13 (čl. 45. st. 1. KU/18), plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću.

12. Prema odredbi čl. 57. st. 1. KU/13 (čl. 55. st. 1. KU/18), radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću.

13. Temeljem odredbi st. 2. istog članka, osnovna plaća uvećat će se radnicima na radnim mjestima i poslovima prema popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, a koji popis sastavni je dio navedene ugovorne odredbe, slijedom čega to uvećanje pripada i tužitelju.

14. Prema odredbi čl. 47. st. 2. KU/13 (čl. 45. st. 2. KU/18), osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

15. Prema odredbi st. 3. istog članka, dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

16. Prema odredbi čl. 51. st. 1. KU/13 (čl. 49. st. 1. KU/18) (pod nazivom uvećanje plaće), osnovna plaća radniku uvećat će se za prekovremeni rad 50%.

17. Jezičnim tumačenjem navedenih ugovornih odredbi ovaj sud došao je do slijedećih zaključaka:

- da se visina osnovne plaće izračunava množenjem koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta i osnovice za izračun plaće, te se uvećava za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (čl. 47. st. 2. KU/13 (čl. 45. st. 2. KU/18),

- da se visina dodatka za posebne uvjete rada od 16% izračunava od tako izračunate visine osnovne plaće (57. st. 2. KU/13 (čl. 55. st. 2. KU/18),

- da se visina uvećanja za prekovremeni rad od 50% isto tako izračunava od tako izračunate visine osnovne plaće (čl. 51. st. 1. KU/13 (čl. 49. st. 1. KU/18),

- da se tako izračunata visina uvećanja za prekovremeni rad pribraja osnovnoj plaći (čl. 51. st. 1. KU/13 (čl. 49. st. 1. KU/18),

- da se tako izračunata visina dodatka za posebne uvjete rada pribraja plaći (čl. 57. st. 1. KU/13 (čl. 55. st. 1. KU/18), koju prema odredbama čl. 47. st. 1. KU/13 (čl. 45. st. 1. KU/18) i čl. 47. st. 3. KU/13 (čl. 45. st. 3. KU/18) čine osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću u koje ulazi i uvećanje plaće za prekovremeni rad.

18. Slijedom navedenog, ovaj sud nalazi da se pravo na uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada i pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad takva prava koja se kumuliraju.

19. Prema shvaćanju ovog suda, navedeno jezično tumačenje u skladu je i sa logičkim tumačenjem budući da predmetni kolektivni ugovor ne sadrži odredbe koje bi isključivale kumulaciju navedenih dodataka odnosno uvećanja.

20. Na isti način moguće je analizirati i jezično tumačenje odredbi o dodatku na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi.

21. Naime, prema odredbi čl. 59. KU/13 (čl. 57. KU/18), zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće od 1. prosinca 2013. do 1. listopada 2015., a nadalje 12 %.

22. Iz navedenog je vidljivo da se i ovaj dodatak računa od visine osnovne plaće, ali se tako izračunat dodaje se plaći (koju temeljem čl. 47. st. 1. KU/13 (čl. 45. st. 1. KU/18) čini osnovna plaća sa svim dodacima i uvećanjima), slijedom čega proizlazi zaključak da se i navedeni dodatak kumulira sa uvećanjem osnovne plaće za prekovremeni rad.

23. Prema tome, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodatka po osnovama posebnih uvjeta rada i zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, budući da tužitelj, i kad radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada u smislu odredbe čl. 57. st. 1. KU/13 (čl. 55. st. 1. KU/18) te u svojstvu radnika s iznimnom odgovornosti za život i zdravlje ljudi u smislu odredbi čl. 59. KU/13 (čl. 57. KU/18).

24. U smislu navedenog teleološkog tumačenja istih ugovornih odredbi, shvaćanje je ovog suda, da su stranke predmetnog kolektivnog ugovora imale za cilj drugačije tumačenje predmetnih spornih ugovornih odredbi, da bi to drugačije tumačenje izričito i navele u predmetnom kolektivnom ugovoru, što u konkretnom slučaju nisu učinile.

25. Osim toga, Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019., pod poslovnim brojem: Su-IV-56/19-18, zauzeo pravno shvaćanje prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja KU koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU, i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

26. S obzirom na naprijed navedeno sud je tužitelju dosudio bruto iznos glavnice naveden u točci 1. izreke ove presude, zajedno sa pripadajućim dijelom zakonskih zateznih kamata tekućim na svaki pojedini iznos koji je naveden u točci 1. izreke ove presude, od svakog šesnaestog u mjesecu pa do isplate, s obzirom da tužitelj ima pravo na zakonsku zateznu kamatu sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, od prvog sljedećeg dana od dana zakašnjenja dužnika s ispunjenjem obveze, a to je svaki šesnaesti u mjesecu s obzirom da je čl. 92. st. 3. Zakona o radu propisano da se plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

27. Temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (u daljnjem tekstu: Tarife), tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kn.

27.1. Navedeni trošak odnosi se na sastav tužbe, sastav podneska od 14. travnja 2021., 14. svibnja 2021. i 20. prosinca 2021., te za zastupanje na ročištima od 17. studenog 2021. i 8. veljače 2022. u iznosu od 500,00 kn za svaku pojedinu radnju, što ukupno iznosi 3.000,00 kn, čemu treba pridodati PDV od 750,00 kn, ili ukupno 3.750,00 kn.

27.2. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi radi pristupa na ročište za objavu presude jer isto ročište nije niti održano, te za podnesak od dana 20. prosinca 2021. s obzirom da u tom podnesku tužiteljska strana ponavlja ono što je navela u odgovor u na tužbu, a to je mogla iznijeti i na ročištu glavne rasprave, tako da taj podnesak sud ne smatra nužnim troškom u ovom parničnom postupku.

U Virovitici 8. veljače 2022.

Sudac:

Darko Barišić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni viši sud.

U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. tog Zakona.

Dostaviti:

1. Punomoćnik tužitelja – odvjetnik M. K., Z.

2. Tuženi – Z., V.