REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1683/2017-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. V.B. d.o.o., OIB ..., iz M., ..., kojeg zastupa punomoćnica T.
V. R., odvjetnica u P., protiv prvotuženika S. A. Z., OIB ..., iz Republike Mađarske, B. ..., ... i drugotuženika P. J. L., OIB ..., iz Republike Mađarske, K. ... D. F. U., koje zastupa punomoćnik S. S., odvjetnik u P., radi brisanja i uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-450/16-2 od 21. prosinca 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1258/11-33 od 16. studenoga 2015., u sjednici održanoj 8. veljače 2022.,
p r e s u d i o j e :
I. Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je brisanje uknjižbe prava vlasništva drugotuženika na nekretnini, stanu u zgradi sagrađenoj na k. č. br. ... dvorište, obiteljska stambena zgrada, u M. podul. ..., površine 622 m , upisanoj u zk. ul. ... k. o. M., poduložak ... i to: 8. etaža 12/100, s kojim je povezano pravo vlasništva na posebni dio zgrade, i to cjelina ..., stan sjever na drugom katu, koji se sastoji od ulaza, dnevnog boravka, kuhinje, kupaonice, dvije sobe i terase, ukupne površine 54,16 m , obojan smeđom bojom u planu posebnih dijelova zgrade te je određeno da se na istoj nekretnini istovremeno uknjižuje pravo vlasništva u korist tužitelja G. V.B. d.o.o. sa sjedištem u M., što su tuženici dužni trpjeti (I.1.), naložena je zemljišnoknjižnom odjelu provedba(I.2.), tuženici su obvezani tužitelju solidarno naknaditi parnični trošak u iznosu od 63.840,50 kn (II.), dok je u ostalom dijelu od 30.888,16 kn odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška (III.), a odbijen je i zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 74.250,00 kn.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) podnijeli su tuženici zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložili su ovom sudu da prihvati reviziju u smislu revizijskih navoda.
4. Tužitelj je u reviziji predložio odbiti istu kao neosnovanu te potražuje trošak odgovora na reviziju.
5. Revizija tuženika nije osnovana.
6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a ZPP).
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za brisanje uknjižbe prava vlasništva na nekretnini pobliže označenoj u izreci prvostupanjske presude te zahtjev za uknjižbu prava vlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini.
8. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da je u svibnju 2003. prvotuženik S. A. Z. kupio predmetnu nekretninu od A. M.,
- da je 2. siječnja 2008. prvotuženik S. A. Z. potpisao i ovjerio izjavu o priznanju prava vlasništva kao neuknjiženi vlasnik predmetne nekretnine, kojom je svoje pravo vlasništva priznao tužitelju G. V.B. d.o.o., te ga je tom izjavom ovlastio da se u zemljišnoj knjizi uknjiži kao vlasnik te nekretnine,
- da je na prijedlog tužitelja od 25. veljače 2009. rješenjem broj Z-1813/09 od 2. ožujka 2009. uknjiženo pravo vlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini,
- da je tužitelj nakon upisa svog prava vlasništva preuzeo u posjed stan i iz predmetnog stana iselio prijatelje prvotuženika iz Mađarske, koji su u njemu živjeli,
- da je rješenjem broj Z-5155/10 od 21. svibnja 2010. uspostavljeno ranije zemljišnoknjižno stanje uknjižbom prava vlasništva u korist ranijeg vlasnika A. M. te je odbijen prijedlog tužitelja za upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, da je drugostupanjskim rješenjem odbačen prijedlog tužitelja za upis prava vlasništva, jer uz prijedlog nije priložen dokaz da nekretnina nije zaštićeni dio prirode odnosno da ne spada u poljoprivredno zemljište,
- da je na prijedlog prvotuženika S. A. Z. od 29. srpnja 2010. rješenjem broj Z- 10071/10 uknjiženo pravo vlasništva sa imena A. M. na njegovo ime,
- da je prvotuženik istog dana 29. srpnja 2010. podnio prijedlog na temelju kojeg je rješenjem pod brojem Z-10072/10 zabilježen prvenstveni red za buduće otuđenje nekretnine, te upisana zabilježba da zabilježba prvenstvenog reda za buduće otuđenje nekretnine gubi učinak s danom 27. rujna 2010.,
- da je na prijedlog tužitelja zaprimljen 3. kolovoza 2010. pod brojem Z-10491/10 upisano pravo vlasništva s imena prvotuženika S. A. Z. na tužitelja,
- da su tuženici 20. rujna 2010. sklopili Ugovor o kupoprodaji nekretnina, ovjeren istog dana, kojim je drugotuženik P. J. L. od prvotuženika S. A. Z. kupio nekretninu čiji upis je predmet ovog spora s ugovorenom cijenom od 54.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti,
- da je na prijedlog zaprimljen 22. rujna 2010. broj Z-12324/10 na mjestu zabilježbe prvenstvenog reda uknjiženo pravo vlasništva s imena tužitelja u korist drugotuženika P. J. L.,
- da je drugotuženik P. J. L. dugogodišnji prijatelj prvotuženika S. A. Z., koji je više puta boravio u predmetnom stanu,
- da je tužitelj cijelo vrijeme u posjedu predmetne nekretnine.
9. Nižestupanjski su sudovi zaključili da se radi o pravnoj situaciji uređenoj čl. 125. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/12 - dalje: ZVDSP) kojom je propisano da će vlasništvo, kad je više osoba sklopilo s otuđivateljem pravne poslove radi stjecanja prava vlasništva iste nekretnine, steći ona koja je u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišnu knjigu, ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke za stjecanje vlasništva (st. 1.), a da brisanje upisa vlasništva osobe iz st. 1. i uknjižbu u svoju korist može zahtijevati osoba kojoj je otuđivatelj otuđio nekretninu i predao joj je u samostalan posjed, ako dokaže da stjecatelj nije postupio u dobroj vjeri, jer je u trenutku kad je sklopio pravni posao s otuđivateljem znao da je nekretnina drugom već valjano otuđena i predana u samostalan posjed, zahtjev za brisanje može se postaviti u roku od tri godine od upisa čije se brisanje zahtijeva (st. 2.). Sudovi su ocijenili da je drugotuženik pri sklapanju ugovora o kupoprodaji predmetnog stana 20. rujna 2010. i upisa svog prava vlasništva na temelju tog ugovora u zemljišnim knjigama 22. rujna 2010. znao ili barem imao opravdanih razloga vjerovati ili sumnjati da je prvotuženik kao prodavatelj prethodno svojom izjavom o priznaju prava vlasništva od 2. siječnja 2008. raspolagao u korist tužitelja istom nekretninom. Stoga je prihvaćen tužbeni zahtjev u cijelosti.
10. Revidenti ističu da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo i to odredbu čl. 125. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ZVDSP. Ističu da predmetna nekretnina nije predana uopće u posjed tužitelja. Međutim, ovakvim navodima, da nekretnina nije uopće predana u posjed, u situaciji kada su nižestupanjski sudovi utvrdili da je nekretnina tužitelju predana u posjed (i isti je cijelo vrijeme u posjedu nekretnine), revidenti osporavaju činjenična utvrđenja što prema čl. 385. st. 1. ZPP nije dopušteno u reviziji.
10.1. Revidenti ističu i da je pogrešno primijenjena odredba čl. 71. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 114/01, 100/04, 55/13, 107/17 i 108/17) jer da ta odredba regulira zabilježbu prvenstvenog reda i da predstavlja poseban propisa u odnosu na ZVDSP.
10.2. Međutim, u ovom sporu je utvrđeno da je prvotuženik prvo otuđio predmetnu nekretninu tužitelju, da se tužitelj prvi upisao kao vlasnik nekretnine i ušao u posjed predmetne nekretnine te je cijelo vrijeme u posjedu predmetne nekretnine da bi se zatim prvotuženik (u trenutku kad je zbog procesnih razloga uspostavljeno ranije zemljišnoknjižno stanje) upisao kao vlasnik nekretnine i sačinio zabilježbu u korist drugotuženika kojem je, nakon što je tužitelj ponovo upisao vlasništvo, prodao nekretninu drugotuženiku. Sudovi su i za drugotuženika utvrdili da je nesavjestan i da nije postupao u dobroj vjeri (jer je znao da je nekretnina već otuđena tužitelju i da je isti u posjedu nekretnine). Slijedom iznesenog ovaj sud je ocijenio da je u činjeničnim okolnostima ovog slučaja pravilno drugostupanjski sud dao prednost savjesnosti prvog stjecatelja, tužitelja, naspram nesavjesnosti tuženika primijenivši odredbu čl. 125 ZVDSP.
10.3. Slijedom iznesenog nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
11. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu.
12. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).
Zagreb, 8. veljače 2022.
Predsjednica vijeća:
Viktorija Lovrić, v.r.
