REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 24 Pž-120/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja K. d.o.o., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. F., odvjetnik iz Odvjetničkog društva G., F. & partneri d.o.o. iz Z., protiv tuženika D.s. d.o.o., Z., OIB ... (prije D. d.o.o.), kojeg zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik iz Z., radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2197/2017-91 od 29. studenog 2021., 8. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se djelomično presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2197/2017-91 od 29. studenog 2021. i sudi:

1. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju na ime imovinske štete iznos od 116.300,00 kn (stošesnaesttisućatristo kuna) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 6. srpnja 2011. do isplate i to do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od osam dana.

2. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje na ime neimovinske štete iznos od 50.000,00 kn (pedesettisuća kuna) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 6. srpnja 2011. do isplate i to do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za petpostotna poena, u roku od osam dana.

II. Odbija se djelomično tužiteljeva žalba te se potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2197/2017-91 od 29. studenog 2021. u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen za zatezne kamate preko dosuđene stope na iznos glavnice od 116.300,00 kn iz točke I. ove izreke presude, kao i objava izreke presude u tiskovinama „P. d.", „T. i p." i „J. T.".

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od osam dana naknadi trošak postupka u iznosu od 32.645,00 kn (tridesetdvijetisućašestočetrdesetpet kuna).

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Zagrebu je pobijanom presudom u točki I. njene izreke naložio tuženiku platiti tužitelju na ime neimovinske štete iznos od 50.000,00 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, u roku od osam dana. U točki II. njene izreke odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje imovinsku štetu u iznosu od 116.300,00 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao i objavu izreke presude u tiskovinama „P. d.", „T. i p." i „J. T.". U točki III. njene izreke naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 10.036,80 kn, u roku od osam dana.

2. Protiv presude žalbu su podnijeli i tuženik i tužitelj. Tužitelj i tuženik presudu pobijaju u dijelu u kojem nisu uspjeli u sporu zbog svih žalbenih razloga. Predlažu da ovaj sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u skladu sa žalbenim navodima, podredno ju ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Stranke nisu dale odgovor na žalbu suprotne strane.

4. Tužiteljeva žalba djelomično je osnovana.

5. Tuženikova žalba djelomično je osnovana.

6. Nakon što je presuda ispitana na temelju odredaba čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; u daljnjem tekstu: ZPP), u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je presuda dijelom pravilna i zakonita dok je dijelom nepravilna.

7. Iz spisa proizlazi da je tužitelj podnio tužbu radi naknade štete zbog povrede prava žiga, zlouporabe baze podataka, poslovne tajne i radnje nepoštenog trgovanja. Imovinsku štetu u iznosu od 116.300,00 kn potražuje u obliku izgubljene dobiti i neimovinsku štetu u iznosu od 50.000,00 kn zbog narušavanja tužiteljeva poslovnog ugleda.

8. Tužitelj u tužbi tvrdi da je 2008. godine pokrenuo internet portal „J. T.“ (www...), te nakon što je navedeni portal stekao prepoznatljivost i nakon što je tužitelj izgradio značajnu bazu korisnika i poslovnih partnera, sklopio je s tuženikom 10. lipnja 2010. Ugovor o poslovnoj suradnji na izdavanju i distribuciji specijaliziranog časopisa „J. T.“. Kako bi zaštitio naziv predmetnog časopisa kao prepoznatljiv žig, pri Zavodu (dalje: ZAVOD) registrirao je žig broj ... „J. T.“ s pravom prvenstva od 9. srpnja 2010. i to u razredima 16, 35 i 42 Međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga, što uključuje, između ostalog, i usluge oglašavanja i reklamiranja u publikacijama. Nakon što je tužitelj raskinuo Ugovor uslijed neispunjenja ugovornih obveza od strane tuženika, tuženik je bez dopuštenja tužitelja nastavio izdavati časopis u prosincu 2010. i siječnju 2011. pod naslovom „T.“ i po rednim brojevima izdavanja časopisa 5 i 6, čime se dodatno implicirao kontinuitet u odnosu na prethodna četiri izdanja časopisa pod nazivom „J. T.“. Napominje da se u izdanju P. d., jedan od članova uprave tuženika pozvao na kontinuitet novog izmijenjenog izdanja magazina T. iz kojeg je izbačen „Ja“. Neovlašteno mijenjanje tužiteljevog žiga predstavlja povredu žiga i tuženik nastoji neovlašteno prisvojiti kontinuitet u odnosu na prethodna izdanja časopisa „J. T.“, čime dovodi čitatelje u zabludu da se radi o istom, ali izmijenjenom izdanju, pa smatra da se takvim postupanjem tuženika dodatno povređuje poslovni ugled tužitelja. Stoga smatra da je opisano postupanje protivno dobrim poslovnim običajima i predstavlja povredu prava tužitelja zaštićenih odredbama Zakona o žigu i Zakona o trgovini. Navodi da su u spornom broju 5 časopisa „T.“ za prosinac 2010. objavljena tri reklamna oglasa redovnih oglašivača tužitelja za koja bi tužitelj prema svom redovnom cjeniku oglašavao ukupni iznos od 51.500,00 kn, a u spornom broju 6 časopisa „T.“ za siječanj 2011. objavljeno pet reklamnih oglasa redovnih oglašivača tužitelja za koja bi tužitelj prema svom redovnom cjeniku oglašavao ukupni iznos od 64.800,00 kn. U odnosu na povredu prava osobnosti tužitelj se poziva na odredbu čl. 19. Zakona o obveznim odnosima, i to pravo na ugled i dobar glas. Napominje da je ugled tužitelja dodatno narušen iznošenjem netočnih i neistinitih navoda u naprijed navedenom članku kojima se omalovažava žig tužitelja, stavlja pod upitnik kvaliteta tužitelja i negira originalnost i prepoznatljivost izdanja časopisa „J. T.“. Navodi da je tuženik, nakon raskida Ugovora, neovlašteno zadržao tužiteljevu bazu pretplatnika i poslovnih partnera i u prosincu 2010. istima distribuirao časopis „T.“ pod rednim brojem 5 i to u izdanju „P. d.“, u kojem je bio upravo objavljen navedeni članak. Uzimajući u obzir težinu povrede ugleda tužitelja koja je počinjena putem medija i to izravno usmjereno na pretplatnike i poslovne partnere tužitelja, tužitelj navodi da je pretrpio neimovinsku štetu zbog povrede poslovnog ugleda u iznosu od 50.000,00 kn.

9. Povodom žalbe tužitelja Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom i rješenjem poslovni broj Pž-1145/14 od rujna 2017. potvrdio je presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-7827/2011 od 12. prosinca 2013. u točki 1.1. njene izreke kojom je odbio tužbeni zahtjev na utvrđenje povrede žiga tužitelja br. ... „J. T.“ izdavanjem i distribucijom broja 5 i 6 časopisa „T.“ dok je ukinuo djelomično presudu u točkama 1.2., 1.3. i 1.4. izreke kojom je tužitelj zatražio iznos od 116.300,00 kn na ime imovinske štete zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i iznos od 50.000,00 kn na ime neimovinske štete zajedno sa zakonskim zateznim kamatama a koje se točke odnose na djelo nepoštenog trgovanja, zlouporabu baze podataka i povredu poslovne tajne.

10. Pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da je predmet ponovljenog postupka potraživanje imovinske štete u iznosu od 116.300,00 kn samo iz razloga što je tuženik neovlašteno iskoristio bazu korisnika i oglašivača tužitelja i potraživanje neimovinske štete zbog povrede ugleda pravne osobe u iznosu od 50.000,00 kn zbog poslovnog ugleda tužitelja.

11. Time je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer je navedeni zaključak u suprotnosti s podneskom tužitelja od 3. svibnja 2018. (list 117. spisa) iz kojeg proizlazi da svoj zahtjev za naknadom štete temelji na radnjama nepoštenog trgovanja od strane tuženika te iznos od 116.300,00 kn potražuje na ime imovinske štete zbog izmakle dobiti i iznos od 50.000,00 kn na ime neimovinske štete zbog povrede ugleda pravne osobe. Ovako postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj isti nije promijenio već ga je samo specificirao u odnosu na stopu zatezne kamate.

12. Nadalje, iako je ovaj postupak pokrenut za vrijeme kada je bio na snazi Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11), nakon ukidne odluke ovog suda i vraćanja na ponovno suđenje, postupak se nastavio po odredbama Zakona o parničnom postupku s dopunama iz 2013. godine prema kojem je izmijenjen čl. 299. ZPP-a na način da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke.

13. Kako je nakon ukidne odluke ovog suda postupak vraćen u fazu prethodnog postupka to su stranke imale pravo i dužnost sve dokaze predložiti do zaključenja prethodnog postupka. Pravilno je postupio prvostupanjski sud kada nije uzeo u obzir dokazne prijedloge stranaka nakon zaključenja prethodnog postupka. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi stranaka po toj osnovi. U odnosu na tvrdnju tuženika da je tužitelj nakon zaključenja prethodnog postupka dostavio sudu predmetne časopise valja napomenuti da je tužitelj iste dostavio na uvid već na ročištu održanom 2. listopada 2013. (list 58. spisa).

14. Između stranaka nije sporno da su tužitelj i pravni prednik tuženika D. d.o.o. zaključili Ugovor o poslovnoj suradnji od 10. lipnja 2010. na izdavanju i distribuciji specijaliziranog časopisa „J. T.“ te da je tužitelj isti raskinuo 16. studenoga 2010. Nije sporno da je tuženik, u sklopu P. d., nakon što je tužitelj raskinuo Ugovor o poslovnoj suradnji, izdao u prosincu 2010. i siječnju 2011. magazin pod naslovom „T.“ i po rednim brojevima izdavanja časopisa 5 i 6. Nije sporno da je urednik i potpisnik Ugovora o poslovnoj suradnji, gospodin M., 17. prosinca 2010. u izdanju P. d. objavio članak sa sljedećim tekstom: „Danas je pred vama novo, izmijenjeno izdanje magazina T., koje smo pokrenuli sredinom godine. U ovih pet brojeva magazin je doživio razne izmjene, a ova posljednja možda je i najradikalnija. Iz naziva smo izbacili J. (T.), jer smo i promjenom imena htjeli upozoriti na činjenicu da trgovci više nisu manjina i da među najvećim i najuspješnijim tvrtkama u Hrvatskoj ima više trgovačkih lanaca. Nelogično je stoga više govoriti u jednini.“

15. Sporno je, u ponovljenom postupku, ostalo pitanje je li opisano postupanje tuženika protivno dobrim poslovnim običajima, je li tuženik zlouporabio tužiteljevu bazu podataka i povrijedio poslovnu tajnu te je li slijedom navedenog tužitelju prouzročio štetu kako u vidu izmakle koristi, tako i povredu njegovog poslovnog ugleda.

16. Tijekom postupka utvrđene su sljedeće činjenice:

- iz Ugovora o poslovnoj suradnji od 10. lipnja 2010. (list 7.-10. spisa) utvrđeno je da je predmet ugovora međusobna poslovna suradnja između tužitelja i D. d.o.o. (sada D.s. d.o.o.) na projektu izrade i distribucije časopisa pod nazivom J. T., na način da se tuženik obvezao otisnuti i distribuirati predmetni časopis prema dogovorenim količinama i lokacijama, a prema bazi podataka koju se tužitelj obvezao dostaviti, zatim prodavati oglasni prostor u časopisu, prezentirati projekt i osigurati odgovarajuću promociju časopisa, te zajedno s tužiteljem raditi na razvoju i unapređenju časopisa i branda i promoviranju projekta, dok je tužitelj obvezan definirati koncept sadržajno i grafički, te dostavljati tekstove i fotografije, za što mu se tuženik obvezao isplaćivati utvrđeni mjesečni iznos i određen postotak od vrijednosti oglasnih prihoda,

- da je čl. 8. Ugovora konstatirano da je tužitelj isključivi vlasnik domene jatrgovac.com kao i portala, koji u sebi uključuje pravo vlasništva nad domenom, softwareom, sadržajem, dizajnom i programerskim kodom,

- da je u čl. 9. Ugovora navedeno da je svaka ugovorna strana dužna, tijekom trajanja ovog ugovora i neograničeno nakon njegovog prestanka, čuvati poslovnu tajnu druge ugovorne strane, a koju čine svi podaci vezani za realizaciju projekta te da su se ugovorne strane obvezale da neće upotrijebiti i /ili objaviti podatke vezane za realizaciju ovog projekta, a koje čine poslovnu tajnu, osim u slučaju prethodne pisane suglasnosti druge ugovorne strane, a sve pod prijetnjom raskida ugovora i naknade cjelokupne pretrpljene neposredne i posredne štete,

- da je tužitelj dopisom od 23. studenoga 2010. (list 14. spisa) obavijestio tuženika da raskida ugovor o poslovnoj suradnji zbog neispunjenja obveza u kojem je još jednom upozoren na obvezu čuvanja poslovne tajne i da dobivene povjerljive informacije ne smije koristiti nakon raskida predmetnog ugovora,

- da je uvidom u prve stranice i impressume spornih brojeva 5 i 6 časopisa „T.“ iz prosinca 2010. i siječnja 2011. (list 19.-22. spisa) utvrđeno da je izdavač D. d.o.o., kao i uvidom u broj 5 i 6 časopisa „J. T.“ iz prosinca 2010. i veljače 2011. (list 62.-63. spisa) utvrđeno da je izdavač tužitelj.

17. U odnosu na povredu zlouporabe baze podataka i odavanja poslovne tajne sukladno čl. 9. Ugovora o poslovnoj suradnji od 10. lipnja 2010 pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tuženik nije povrijedio prava tužitelja po tim osnovama.

Tužitelj nije dokazao da bi tuženik zlouporabio bazu podataka tužitelja i odao poslovnu tajnu na način da je kontaktirao predmetne redovne oglašivače tužitelja koji su svoje oglase objavili u dva broja časopisa tuženika „T.". Dakle, nije dokazao niti štetnu radnju niti protupravnost obzirom da potražuje naknadu štete u vidu izmakle koristi koja mu je nastala neovlaštenim korištenjem baze podataka i odavanjem poslovne tajne.

18. Nadalje, prema čl. 63. Zakona o trgovini („Narodne novine“ broj: 87/08, 96/08, 116/08, 116/08 i 76/09; dalje: ZOT), pod nepoštenim trgovanjem podrazumijevaju se radnje trgovca kojima se radi tržišnog natjecanja povređuju dobri trgovački običaji.

19. Dakle, nepoštenom trgovinom ima se smatrati svaka radnja pravnog subjekta koja je izvršena radi tržišnog natjecanja, protivna dobrim poslovnim običajima i koja je s obzirom na povredu dobrih poslovnih običaja štetna ili potencijalno štetna u odnosu na druge subjekte. Budući da su obje stranke trgovačka društva, neosnovani je žalbeni navod tuženika da se na njega ne može primijeniti Zakon o trgovini i da tuženik kao nakladnik medija „P. d.“ ne može biti odgovoran za oglas ili eventualnu štetu koja bi time ikome nastala.

20. U čl. 64. ZOT-a navedena su neka djela koja se osobito smatraju nepoštenim trgovanjem. Tako se u čl. 64. st. 1. t. 2. i 3. ZOT-a navodi nepoštena reklama. Ona se može pojaviti kao usporedna (komparativna) reklama koja može biti kritizirajuća i naslanjajuća reklama. Kritizirajuća reklama ogleda se u usporedbi koje rade samo trgovci između vlastitog i konkurentnog trgovačkog društva ili između vlastite robe (usluga) i konkurentske robe (usluga) na štetu konkurentnih. Djelo nepoštenog trgovanja je i ocrnjivanje koje se u biti sastoji o davanju podataka o drugom trgovcu, ako ti podaci štete ili mogu nanijeti štetu ugledu i poslovanju drugog trgovca. Nadalje, djelo nepoštenog trovanja može biti i stavljanje u promet robe s oznakama koje mogu stvoriti zbrku na tržištu. Primjera radi, osobine robe zbog kojih može nastati pomutnja, kao što su izvori, odnosno podrijetlo, način proizvodnje, količina kvaliteta i dr.

21. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik počinio djelo nepoštenog trgovanja sukladno čl. 63. ZOT-a. Naime, uvidom u članak „Danas uz P. peti broj T." od 17. prosinca 2010. (list 18. spisa) koji se nalazio na internet stranici tuženika www..., prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da se urednik D. M. poziva na izmjenu naziva na način da su izbacili J. (T.), da se radi o novom izmijenjenom izdanju magazina T. koje su pokrenuli sredinom godine, da su promjenom imena (iz J. T. u T.) htjeli upozoriti na činjenicu da trgovci više nisu manjina.

22. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je tuženik nakon raskida suradnje između stranaka, u novom prilogu „P. d." pod nazivom „T.", prisvojio kontinuitet časopisa tužitelja „J. T.". Radi se o sličnosti naziva jer je tuženik samo izostavio riječ „Ja", čime je izazivao zabunu jer podsjeća na časopis „J. T." a i pozvao se na kontinuitet. Da je navedeno izazvalo zabune kod klijenata, koji nisu znali kod koga ustvari oglašavaju, proizlazi iz iskaza svjedokinje D. M., koja je izjavila da je imala neugodne kontakte sa nekoliko klijenata radi oglašavanja u časopisu, da su smatrali da su već dogovorili oglašavanje kada su dali oglas u časopisu „T.", da je stoga svaki put objasnila klijentima da je došlo do razdvajanja i da postoje dva časopisa „J. T." i „T." odnosno da se ne radi o istom časopisu jer su klijenti su bili vrlo ljutiti.

23. Sve navedeno upućuje da se radi o radnjama nepoštenog trgovanja odnosno da je tuženik ne samo objavom predmetnog članka kojim je iznio neistinit podatak kontinuiteta časopisa „J. T.", u situaciji kada su stranke sa svojim temama predstavljale jedan drugome konkurenciju, već i objavom dva broja priloga „T.", svjesno izazvao zabunu kod klijenata, što je sigurno imalo za posljedicu odustanak, nepovjerenje oglašivača ili njihovo oglašavanje u tuženikom prilogu „T.".

24. Prema čl. 65. st. 1. i 2. ZOT-a propisano je da trgovac ima pravo na naknadu štete nastale zabranjenim radnjama nepoštenog trgovanja.

25. Na osnovi činjenica utvrđenih tijekom postupka ovaj sud je utvrdio postojanje pretpostavki za naknadu imovinske štete jer je tužitelj dokazao odgovornost tuženika za štetu, dokazane su posljedice jer je nastala imovinska šteta čija visina je utvrđena vještačenjem, dokazana je uzročna veza između ponašanja tuženika i štetne posljedice (izmakle dobiti) jer predmetni oglašivači (klijenti) tužitelja nisu objavili oglase u predmetnom časopisu tužitelja; dokazana protupravnost ponašanja jer je tuženik prekršio odredbe Zakona o trgovini (ZOT);dokazana subjektivna krivnja jer je tuženik kao štetnik to svjesno počinio u časopisima čiji je izdavač, a to su bili br. 1712 (17./18. prosinca 2010.) časopisa „P. d.'' te zatim br. 5. (prosinac 2010.) i br. 6 (siječanj 2011.) časopisa „T..

26. U takvoj situaciji je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete na ime izmakle dobiti zbog oglasa koje su, radnjom tuženika, krivo upućeni oglašivači umjesto u predmetnim brojevima tužiteljevog časopisa „J. T.'' zabunom objavili u predmetnim brojevima tuženikovog časopisa „T.“. Visina izmakle dobiti utvrđena je vještačenjem po vještaku financijske struke mr. oec. L. Ž. iz kojeg proizlazi da bi tužitelj ostvario objavom opisanih oglasa prema svom cjeniku za tri oglasa tvrtke R., F., J. u broju 5 časopisa T. iz prosinca 2010. i pet oglasa tvrtki B., P., S., F., U. u broju 6. časopisa T. iz siječnja 2011. iznos od 116.300,00 kn. Budući da se izmakla dobit definira kao dobit koju bi tužitelj po redovnom tijeku stvari ostvario, da nije bilo povrede, a to je da su navedene tvrtke svoje proizvodile oglasile u njegovom časopisu, po njegovom cjeniku usluga, to nije osnovan žalbeni navod tuženika usmjeren na to da cijene nisu realne tržišne cijene. Ovaj sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka financijske struke jer je dan objektivno i stručno a na primjedbe tuženika dala je argumentirane odgovore.

27. Nadalje, u odnosu na zahtjev za naknadu neimovinske štete, prvostupanjski je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje što je dovelo do pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, za pravne osobe koje obavljaju poslovnu ili neku drugu djelatnost izrazito je važno pitanje dobrog glasa. Dobar glas je predodžba koja je u javnosti stvorena o djelatnosti pravne osobe. Ako djelovanjem štetnika takav glas postane upitan, to je povreda prava osobnosti a time i neimovinska šteta. Svaka povreda dobrog glasa ne znači bezuvjetno prava oštećenika na isplatu pravične novčane naknade, jer to pravo pravna osoba ima samo ako težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju (čl. 1100. st. 3. ZOO-a).

28. U konkretnom slučaju tuženik je kritizirajućim javnim nastupom povrijedio dobre trgovačke običaje i time pravo osobnosti tužitelja na ugled i dobar glas. Što se tiče kriterija za određivanje pravične novčane naknade zbog povrede poslovnog ugleda jedini kriterij na koji ZOO upućuje je težina povrede i okolnosti slučaja. U toj situaciji se primjenjuje čl. 223. ZPP-a te sud može visinu neimovinske štete odrediti slobodnom ocjenom dokaza.

29. Prema čl. 223. st. 1. ZPP-a, ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni.

30. U konkretnom slučaju valjalo je utvrditi da li tužitelj ima pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede poslovnog ugleda. Kao orijentacijski kriterij može poslužiti i činjenica koliko je povreda utjecala na uobičajeno ili predvidivo poslovanje ili djelatnost tužitelja. Na stranici 5. nalaza vještaka L. Ž. nalazi se tablica s prikazom računa dobiti i gubitka društva tužitelja u razdoblju 2009.- 2013. godine iz kojega proizlazi da je dobit tužitelja prije oporezivanja bila 924,00 kn u 2009. godini, 157.644,00 kn u 2010., a potom nakon povrede prava ugleda tužitelja 686.304,00 kn u 2011. godini, 1.164.197 kn u 2012. godini i 1.030.793,00 kn u 2013. godini. Iz nalaza i mišljenja vještaka nesporno proizlazi kako je nakon štetne radnje tuženika, tužitelj poslovao višestruko uspješnije, pa nema dokaza da je štetna radnja tuženika dovela do takve povrede poslovnog ugleda

koja

je

utjecala

na

njegove

prihode.

Tužitelj u svom iskazu ne tvrdi da bi navedena povreda bila izuzetno teška na način da je izazvala jasno izraženu negativnu reakciju okoline prema njemu, primjerice prijekor, prezir, poniženje, umanjenja ugleda u javnosti koja bi opravdala dosudu naknade štete. Naime, kad bi bili točni navodi o povredi ugleda tužitelja tada bi se to zasigurno vidjelo u godišnjim financijskim izviješćima.

31. Stoga je na ovako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je dosudio tužitelju iznos od 50.000,00 kn na ime pravične novčane naknade neimovinske štete.

32. Valjalo je stoga na temelju čl. 373. t. 3. i čl. 375. st. 5. ZPP-a presuditi kao u točki I. izreke ove presude.

33. Pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev za objavom izreke presude u tiskovinama „P. d.", „T. i p." i „J. T." iz razloga što sama izreka presude ne govori ništa o povredi jer tužitelj nije niti tražio utvrđenje povrede pa niti u tom smislu objava presude nema svrhu (ispravka povrede i o tome informiranja javnosti) radi koje je propisana.

34. Stoga je valjalo na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a presuditi kao u točki II. izreke ove presude.

35. Prilikom odlučivanja o uspjehu u parnici u smislu čl. 154. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je uzeo u obzir da je tužiteljev zahtjev za naknadom imovinske štete u iznosu od 116.300,00 kn prihvaćen, da je zahtjev za naknadom neimovinske štete u iznosu od 50.000,00 kn odbijen te da se radi kako o novčanim tako i o nenovčanim potraživanjima tužitelja, da su se radi navedenog izvodili dokazi, s obzirom na to da je tuženik u cijelosti osporavao tužbu i tužbeni zahtjev te je ocjenjivao tužiteljev uspjeh ne samo kvalitativno već i kvantitativno. Na temelju svega navedenog ocjena je ovog suda da je omjer uspjeha stranaka u sporu 70% naspram 30% u korist tužitelja jer je tužitelj u tom postotku uspio s imovinskim dijelom dok nije uspio s neimovinskim te kako za odlučivanje o nenovčanim zahtjevima nisu nastali posebni troškovi tužitelju su, nakon odbijanja postotaka, primjenom čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, priznati troškovi u 40%.

36. Dakle, odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 2., čl. 155. i čl. 164. ZPP-a prilikom čega je sud odlučivao samo o troškovima tužitelja koji je uspio u većoj mjeri, u postotku u kojem je uspio, a kao potreban za vođenje spora priznat mu je trošak zastupanja po odvjetniku koji je odmjeren u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine" broj: 142/12, 103/14 i 107/15; dalje: Tarifa) i odnosi se na trošak zastupanja na 11 ročišta po 2.500,00 za svako, 2 ročišta za objavu presude po 500,00 kn, za zastupanje na ročištu od 21.10.2020. iznos od 1.250,00 kn (Tbr. 9. t. 2. OT), za sastav tužbe iznos od 2.500,00 kn, za sastav 4 obrazložena podneska po 2.500,00 kn za svaki, za sastav žalbe od 20. prosinca 2013. iznos od 3.125,00 kn, za sastav 9 ostalih podnesaka po 500,00 kn za svaki, za sastav žalbe na presudu iznos od 3.125,00 kn, PDV od 25% u iznosu od 13.250,00 kn, sudska pristojba na tužbu u iznosu od 2.010,00 kn, na presudu 2010,00 kn, na žalbu 2010,00 kn, ukupno 72.280,00 kn. Od toga 40% iznosi 28.912,00 kn. Tome treba pridodati predujam za sudskog dostavljača u iznosu od 233,00 kn i za vještačenje 3.500,00 kn. Tužitelju sveukupno pripada pravo na naknadu troška postupka u iznosu od 32.645,00 kn. Stoga je temeljem čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

Zagreb, 8. veljače 2022.

Sudac

Kamelija Parać

v.r.