REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 750/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. R., OIB: … , iz P., koju zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u D. S., protiv tuženika V. i o. Z. ž. d.o.o., OIB: … , Z., kojeg zastupa punomoćnik K. O., odvjetnik u S., zbog smetanja posjeda, odlučujući o reviziji tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-577/2017-2 od 22. kolovoza 2019., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, broj Psp-86/16-28 od 25. studenoga 2016., u sjednici održanoj 8. veljače 2022.
r i j e š i o j e:
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem tužiteljici je pružena posjedovna zaštita njene nekretnine pobliže opisane u izreci rješenja, te je utvrđeno da je tuženik 13. svibnja 2016. smetao tužiteljicu na način da je nasilno prekinuo priključak vode na nekretninu iz vodovodne mreže, te mu je naložena uspostava ranijeg posjedovnog stanja i zabrana budućeg smetanja. Ujedno je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 4.300,00 kn.
2. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjskog rješenja tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 148/11-proč. tekst - dalje: ZPP) uz prijedlog da se ovaj sud prihvati reviziju, preinači nižestupanjska rješenja i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troška postupka.
4. U odgovoru na reviziju tužiteljica osporava njenu dopuštenost i predlaže istu odbaciti.
5. Revizija nije osnovana.
6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).
8. Smatrajući ih važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tuženik naznačuje četiri pitanja
1.) „Smatra li se neplaćanje usluge opravdanim razlogom za ograničenje, odnosno obustavu isporuke vodnih usluga korisniku sukladno općim i tehničkim uvjetima isporučitelja usluge?
2.) Predstavljaju li opći i tehnički uvjeti isporučitelja vodne usluge doneseni na temelju članka 216. Zakona o vodama dopuštenje za oduzimanje ili smetanje posjeda, odnosno, je li takav čin oduzimanja ili smetanje na temelju istih samovlasno?
3.) Ima li korisnik kojem je ograničena odnosno obustavljena isporuka vode na temelju općih i tehničkih uvjeta donesenih sukladno članku 216. Zakona o vodama pravo na posjedovnu zaštitu?
4.) Je li u postupku u parnici zbog smetanja posjeda od odlučne važnosti raspravljanje i dokazivanje činjenice je li smetanje bilo samovlasno?“.
9. Obrazlažući važnost naznačenih pitanja poziva se na rješenje Županijskog suda u Zadru broj Gž-3071/15-2 od 4. prosinca 2015. i rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3650/2017-2 od 18. srpnja 2017., u kojim rješenjima je u bitnom izraženo shvaćanje da su tuženici u ovim predmetima, zbog duga za isporučenu vodu, bili ovlašteni obustaviti isporuku vode sukladno odredbama Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga, a koji su doneseni na temelju odredbe čl. 215. st. 1. Zakona o vodama („Narodne novine“ 153/09, 130/11, 56/13 i 14/14), stoga da u smislu čl. 20. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96, 68/98, 137/99,22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12- dalje: ZVDSP) postupanje tuženika nije samovlasno.
10. S obzirom da o naznačenim pitanjima, koja se u bitnom svode na pitanje je li postupanje tuženika bilo samovlasno, postoji različita praksa drugostupanjskih sudova pitanja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Stoga je revizija dopuštena.
11. Međutim revizija nije osnovana.
12. Tijekom postupka koji je prethodio reviziji nije bio sporan posljednji posjed tužiteljice ni čin smetanja, koji je tuženik poduzeo zbog postojanja duga za isporučenu vodu. Nije bilo sporno ni da je tuženik svojim Općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga predvidio mogućnost obustave isporuke vode u slučaju neplaćanja dva dospjela računa za isporučenu vodu. Bilo je sporno je li postupanje tuženika bilo samovlasno.
13. Prema odredbi čl. 20. st. 4. ZVDSP nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanja posjeda dopušten zakonom ili odlukom suda odnosno drugoga tijela, donesenom na temelju zakona koji to dopušta. No, samovlasno je i kad je čin oduzimanja ili smetanja posjeda učinjen u nekom javnom, društvenom ili sličnom interesu, ako nije dopušten zakonom ili na temelju zakona.
14. Odredbom čl. 215. Zakona o vodama propisano je da je isporučitelj vodnih usluga dužan donijeti opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga, koji uvjeti sadržavaju odredbe o:
– postupku izdavanja suglasnosti i osiguranju uvjeta za priključenje na komunalne vodne građevine,
– tehničko-tehnološkim uvjetima priključenja (posebni uvjeti priključenja),
– kvaliteti opskrbe vodnim uslugama,
– pravima i obvezama isporučitelja vodnih usluga i korisnika vodnih usluga,
– uvjetima mjerenja, obračuna i naplate vodnih usluga,
– uvjetima za primjenu postupka ograničenja ili obustave isporuke vodnih usluga,
– postupanju u slučaju neovlaštenog korištenja vodnih usluga i
– tehničko-tehnološkim uvjetima za ugradnju vodomjera.
15. Člankom 216. Zakona o vodama propisano je da isporučitelj vodne usluge može iz opravdanih razloga, sukladno općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga, ograničiti, odnosno obustaviti korisnicima isporuku vodnih usluga. Međutim, ni jednom zakonskom odredbom nije izričito dopušteno u slučaju postojanja duga za isporučenu vodu obustaviti isporuku vodnih usluga.
16. Opskrba pitkom vodom mora se obavljati na svrhovit, trajni i kvalitetan način. Da bi se udovoljilo tim zahtjevima korisnici komunalnih usluga moraju na propisani način i u određenim rokovima izvršavati svoju obvezu, odnosno platiti cijenu isporučene komunalne usluge. Međutim, neuredno izvršavanje obveza korisnika komunalnih usluga, ipak ne daje pravo isporučitelju vodne usluge na obustavu isporuke vode, posebno stoga što pravo na pristup pitkoj vodi spada u temeljna prava građana Europske unije. U konkretnom slučaju naplata dospjelih, a neplaćenih potraživanja za isporučenu pitku vodu treba se ostvarivati u parničnom i ovršnom postupku u skladu s odredbama mjerodavnih zakona.
17. Budući da obustava isporuke vode nije izričito dopuštena zakonom ili na temelju zakona, postupanje tuženika, sukladno odredbi čl. 20. st. 4. ZVDSP-a, predstavlja samovlasno smetanje posjeda.
18. Slijedom iznesenog, suprotno tvrdnji revidenta pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz. čl. 20. st. 4. i čl. 22. st. 1. ZVDSP-a kada su tužiteljici pružili posjedovnu zaštitu na način naveden u izreci rješenja.
19. Kako ne postoji revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka postojanje kojih razloga revident implicira naznačujući pitanja, revizija nije osnovana. Stoga je na temelju odredbe čl. 393. ZPP- a odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 8. veljače 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
