REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4300/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CEMEX Hrvatska d.d., OIB 94136335132, Kaštel Sućurac, F. Tuđmana 45, koga zastupa punomoćnik Nenad Čović, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, koga zastupa punomoćnik Hrvoje Pelcl, odvjetnik Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3028/2020-3 od 20. svibnja 2021. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-309/2018-25 od 4. lipnja 2020., u sjednici održanoj 8. veljače 2022.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3028/2020-3 od 20. svibnja 2021. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-309/2018-25 od 4. lipnja 2020. kojom je tužbeni zahtjev prihvaćen.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio sedam pravnih pitanja u odnosu na koja predlaže dopustiti reviziju, jer smatra da se radi o pitanjima koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu. U obrazloženju važnosti postavljenih pitanja pozvao se na veći broj odluka viših sudova, revizijskog suda i Ustavnog suda Republike Hrvatske.
3. U odgovoru na prijedlog tužitelj je predložio prijedlog tuženika odbaciti kao nedopušten.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da je prijedlog nedopušten.
5. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete uslijed štetnog događaja koji je skrivio vozač teretnog vozila s priključnim vozilom koja su osigurana kod tuženika, a u štetnom događaju došlo je do oštećenja visokonaponskog kabela na sirovinskoj traci u vlasništvu tužitelja. Na okolnost visine nastale štete provedeno je vještačenje po vještaku elektrotehničke struke Mirjani Padovan, čiji su pisani nalaz i mišljenje, kao i usmeno obrazloženje istog, nižestupanjski sudovi prihvatili smatrajući da je taj nalaz i mišljenje stručan, objektivan i neproturječan te je ocijenjeno da nije bilo uvjeta za primjenu odredbe čl. 261. st. 2. i 3. ZPP-a.
6. Prvo postavljeno pitanje koje se odnosi na pravilnost primjene odredbi čl. 250. i 261. ZPP-a nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer odgovor na to pitanje ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja. Osim toga, u sadržaju tog pitanja tuženik polazi od niza utvrđenja i pretpostavki koje ne proizlaze iz vještačenja koje je prihvaćeno kao jasno, potpuno i neproturječno.
7. Drugo postavljeno pitanje odnosi se na odredbu čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08) i utvrđivanje visine štete tako da se uzme u obzir amortizacija i spašeni ostatak. U ovom predmetu nižestupanjski sudovi su, pozivajući se na nalaz i mišljenje vještaka, obrazložili razloge zbog kojih kod utvrđivanja visine štete nisu uzeli u obzir amortizaciju. Odluka revizijskog suda broj Rev-730/1994 od 10. siječnja 1996. i odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7159/2003 od 22. kolovoza 2006. na koje tuženik ukazuje temelje se na činjeničnim utvrđenjima koja su različita od utvrđenja u ovom predmetu, pa te odluke ne predstavljaju odgovarajuće razloge važnosti. Osim toga, tuženik u sadržaju drugog pitanja polazi od pogrešne pretpostavke da od utvrđenog iznosa štete nije oduzeta vrijednost ostatka (dobit od prodaje bakra).
8. O trećem postavljenom pitanju ne ovisi odluka u sporu budući da tuženik, postavljajući to pitanje, polazi od pretpostavke o postojanju bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. i čl. 375. u vezi s čl. 354. st. 2. t. 6. i 11. ZPP-a, a koje pretpostavke nisu ostvarene.
9. Četvrto pitanje koje se (kao i prvo pitanje) odnosi na određivanje novog vještačenja po drugom vještaku, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer odgovor na to pitanje ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja. Osim toga, u ovom predmetu sudovi su, suprotno pretpostavkama od kojih polazi tuženik, o činjenicama za koje je potrebno stručno znanje zaključili temeljem provedenog vještačenja za koje su ocijenili da nema nedostataka.
10. O petom pitanju koje se odnosi na primjenu pravila o teretu dokazivanja (čl.221.a ZPP-a) ne ovisi odluka u ovom sporu, jer pobijana presuda nije donesena primjenom odredbe čl. 221.a ZPP-a.
11. Šestim pitanjem tuženik pita je li drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 352. u vezi s čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a kada je odbio odlučivati o žalbenom prigovoru ocjenjujući da se radi o prigovoru prvi put iznesenom u žalbi unatoč tome što je taj prigovor tuženik iznio još u odgovoru na tužbu.
11.1. Žalbeni navod da neosnovanost troška polaganja novog kabela drugostupanjski sud nije razmatrao pozivom na odredbu čl. 352. ZPP-a prema kojoj se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice ili predlagati novi dokazi. Tuženik je u odgovoru na tužbu tvrdio da tužitelj nije i nema namjeru ugraditi novi kabel. Ukazujući na bitnu povredu odredaba parničnog postupka tuženik polazi od pogrešne pretpostavke da je dokazivanje namjere popravljanja štete od odlučnog značaja. Budući da tužitelj nije ni trebao dokazivati namjeru postavljanja novog kabela, to činjenica na koju je ukazivano žalbom, a koja nije razmatrana, nije od odlučnog značaja za odluku u ovom sporu. Stoga ni šesto pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
12. Sedmo pitanje, a kojim se problematizira početak tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer pobijana presuda ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda prema kojem je pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (“Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga članka oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (tako i ovaj sud u odlukama broj Rev-550/14 od 18. studenoga 2015., Rev-934/14 od 5. travnja 2017. i dr.).
13. Slijedom svega iznesenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda sukladno čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 8. veljače 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
Broj zapisa: eb306-bb94d
Kontrolni broj: 0a1a0-9d4e0-e00e8
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=IVAN VUČEMIL, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
