R. H. P.-773/20 O. S. U. S.

S.

U. I. M. E. R. E. P. U. B. L. I. K. E. H. R. V. A. T. S. K. E.

P. R. E. S. U. D. A.

O. sud u S. po sutkinji mr. sc. Z. T. kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika ad 1) S. K. B. iz O., M.

G. 1, O.: i ad 2) A. K. iz O., M. G. 1,

O.:, oboje zastupani po punomoćniku T. J., odvjetniku u

O., M. G. 5, protiv tuženika ad 1) S. K., O.: i

tuženika-protutužitelja ad 2) M. K., oba iz D. R., M. ulica 3,

O.: oba zastupana po punomoćniku M. S., odvjetniku u S.,

radi utvrđenja, zaštite od uznemiravanja i uspostave prijašnjeg stanja te utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene u nazočnosti punomoćnika parničnih stranaka te proglašenja presude od 8. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika ad 1) S. K. B. i ad 2) A. K., koji glasi:

„I. Utvrđuje se da su tuženici time što su dana 18.12.2013.godine izvodeći radove na kat. čest. broj: 176/2 K.O. T. napravili betonski plato u površini od 23 m2 u Skici mjesta spora sudskog vještaka P. G., dipl.ing. geodezije "U

S., rujan 2014.g." označen točkama A-B-C-R (ova skica mjesta čini sastavni dio odluke) i time što su tuženici napravili betonski temelj površine 19m2 u Skici mjesta spora sudskog vještaka P. G., dipl.ing. geodezije U. S. 2014.g." označen točkama W-X-Y-Z koji se nalazi na dijelu kat.čest.176/1

K.O. T. u površini od 10 m2 dok je ostatak od 9 m2 napravljen unutar kat.čest.176/2 K.O. T., te time što su tuženici napravili betonske stepenice površine 5 m2 u Skici mjesta spora sudskog vještaka P. G., dipl.ing. geodezije U. S. rujan 2014.g." označen točkama S-T-U-V koje se dijelom od 1 m2 nalaze unutar kat.čest.176/2 K.O. T., a dijelom od 4 m2 unutar kat. čest. broj: 3694 K.O. T., uznemirili su tužitelje u izvršavanju njihovih (su)vlasničkih prava na nekretnini označenoj kao kat. čest. broj:176/2 K.O. T. i nekretnini označenoj kao kat. čest. broj 3694 K.O. T., pa su

tuženici dužni ukloniti betonski plato u površini od 23 m2 u Skici mjesta spora sudskog vještaka P. G. dipl. ing. geodezije U. S. rujan 2014.g."

označen točkama A-B-C-R, dio betonskog temelja u površini od 9 m2 u Skici mjesta spora sudskog vještaka P. G., dipl. ing. geodezije U. S. 2014.g." označen točkama W-X-Y-Z koja se nalazi na kat.čest.176/2 K.O.

T., te betonske stepenice površine 5 m2 u Skici mjesta spora sudskog

vještaka P. G., dipl. ing. geodezije U. S. rujan 2014.g." označene točkama S-T-U-V koje se dijelom od 1 m2 nalaze unutar kat. čest. 176/2 K.O. T., a dijelom od 4 m2 unutar kat.čest.3694 K.O. T. označenih točkama

S-T-U-V i u svemu uspostaviti na ovom dijelu prvobitno stanje, predati tužiteljima u posjed ovaj dio nekretnine i ubuduće se kloniti svakog takvog ili sličnog uznemiravanja tužitelja, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Utvrđuje se da su tuženici time što su unazad šest mjeseci prije podnošenja ove tužbe, tijekom kolovoza 2013.godine za prolazak osobnim vozilom počeli koristiti pristupni put označen u Skici mjesta spora sudskog vještaka P.

G., dipl.ing. geodezije "U S., rujan 2014.godine" točkama i slovima A1,

A2, A3, A4, A5, A6, A7 i A8 površine 68 m2 koji se dijelom od 7 m2 nalazi unutar kat.čest.176/2 K.O. T., a dijelom od 61m2 unutar kat. čest. 3642/1 K.O. T., uznemirili su isti tužitelje u izvršavanju njihovih (su)vlasničkih prava na navedenim nekretninama, slijedom čega se tuženicima ubuduće nalaže suzdržati se od prolaska osobnim vozilom pristupnim putom označenim u Skici mjesta spora sudskog vještaka P. G., dipl.ing. geodezije "U S., rujan

2014.g." točkama i slovima A1, A2, A3, A4, A5, A6, A7 i A8 površine 68 m2 koji se dijelom od 7 m2 nalazi unutar kat. čest. 176/2 K.O. T., a dijelom od 61

m2 unutar kat. čest. 3642/1 K.O. T., kao i kloniti se svakog takvog ili sličnog uznemiravanja tužitelja, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Dužni su tuženici tužiteljima naknaditi troškove ovog postupka u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

II. Usvaja se protutužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja ad 2) M. K.,

koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je tuženik-protutužitelj M. K. vlasnik za ¼ dijela nekretnine označene kao kat. čest. 3694 K.O. T. upisane površine 158m2,

a stvarne površine 231 m2, pa je ovlašten tužitelj na temelju ove presude zatražiti i postići upis vlasničkog posjeda u knjigama D. geodetske uprave,

P. ureda za katastar S., I. O., a nakon formiranja zemljišnih

knjiga i pravo vlasništva sa svim pripadnostima i služnostima u zemljišnim knjigama nadležnog suda na predmetnoj nekretnini za dodatnih ¼ dijela uz istovremeni upis brisanja tog prava s imena tužiteljice-protutužene ad 1) S.

K. B. i tužitelja – protutuženika ad 2) A. K. za po 1/8

dijela, odnosno s imena njihovog pravnog prednika S. K. A. za

¼ dijela.

II. Utvrđuje se da je tuženik-protutužitelj M. K. vlasnik za ½ posebnog dijela nekretnine označene kao kat. čest. zgr. 176/2 K.O. T. površine 34

m2, u geodetskom vještvu stalnog sudskog vještaka za geodeziju P. G.

"U S., rujan 2014.g." koje vještvo čini sastavni dio presude prikazano slovima

A-B-C-R površine 23 m2 te H-I-J-K-L površine 11 m2.

III. Ovlašćuje se tuženik – protutužitelj M. K. da temeljem ove presude od D. geodetske uprave, P. ureda za katastar S., I.

O. može zatražiti cijepanje dijela nekretnine označene kao kat. čest. zgr. 176/2 K.O. T. površine 34 m2, u geodetskom vještvu stalnog sudskog

vještaka za geodeziju P. G. U. S. rujan 2014.g." koje vještvo čini

sastavni dio presude prikazano slovima A-B-C-R površine 23 m2, te H-I-J-K-L površine 11 m2 i formiranje novih katastarskih čestica temeljem prijavnog lista koji će biti sastavljen i ovjeren od strane nadležnog područnog ureda za katastar, te se ovlašćuje tuženik-protutužitelj na temelju ove presude može zatražiti i postići upis vlasničkog posjeda u knjigama D. geodetske uprave,

P. ureda za katastar S., I. O., a nakon formiranja

zemljišnoknjižnih knjiga i pravo vlasništva sa svim pripadnostima i služnostima u zemljišnim knjigama nadležnog suda na novoformiranim česticama za ½ dijela uz istovremeni upis brisanja tog prava sa imena tuženika tužiteljice-protutužene ad 1) S. K. B. i tužitelja-protutuženika ad 2) A. K. za

po ¼ dijela, odnosno s imena njihovog pravnog prednika S. K.

A. za ½ dijela.“

Obrazloženje

1. Tužitelji - protutuženi ad 1) S. K. B. i ad 2) A. K. su 19. veljače 2014. podnijeli tužbu protiv tuženika, radi utvrđenja, zaštite od uznemiravanja i uspostave prijašnjeg stanja. U tužbi se navodi da su tužitelji nakon smrti oca S. K. naslijedili svatko za po ¼ idealnog dijela nekretnine

označene kao kat. čest. 3642/1 K.O. T.. U katastru da je kao posjednik predmetne nekretnine upisan pok. S. K. za 710/711 idealnog dijela dok da je S.

K., brat tuženika ad 1), upisan kao posjednik 1/711 iste nekretnine. Za predmetnu nekretninu da nisu osnovane zemljišne knjige te da su tužitelji njeni izvanknjižni (su)vlasnici. Tuženici da su 18. prosinca 2013.g. na navedenoj kat. čest. 3642/1 K. O. T. ispred nekretnine označene kao kat. čest. 176/2 (u naravi zgrada)

s njene zapadne strane, čiji su tužitelji izvanknjižni (su)vlasnici, a koja se nalazi uz nekretninu tuženika označenu u katastarskom operatu kao kat. čest. 176/1 K.O. T.

(u naravi zgrada), napravili zidane temelje duljine 5m2 odnosno širine 3 m2, skale, te da su betonirali dio puta sa jugozapadne strane predmetne nekretnine duljine 10 m2 odnosno širine 2 m2. Nadalje, tuženici da su unazad posljednjih šest mjeseci počeli koristiti put površine 40m2 za prolazak osobnim vozilom koji put da se također nalazi na predmetnoj kat. čest. 3642/1, a između kat. čest. 176/2 i kat. čest. 333 (naravi zgrada) koje da su također u (su)vlasništvu tužitelja. Izvođenjem spornih radova na nekretnini označenoj kao kat. čest. 3642/1 K.O. T. ispred nekretnine označene kao kat. čest. 176/2 (u naravi zgrada) tuženici da su bez ikakvog odobrenja tužitelja kao suvlasnika navedenih nekretnina, uznemirili tužitelje u obavljanju njihovih (su)vlasničkih atribucija, odnosno učestalim prolaskom osobnim vozilom putem površine 40 m2 koji se nalazi na predmetnoj kat. čest. 3642/1, a između kat. čest. 176/2 i kat. čest. 333 (u naravi zgrada). Navedenim su tužitelji tužbom zatražili zaštitu od uznemiravanja, uspostavu prvobitnog stanja, predaju u posjed te da se ubuduće kane takvog ili sličnog uznemiravanja na navedenim nekretninama odnosno dijelovima istih.

Po provedenom vještačenju po vještaku geodetske struke tužitelji su podneskom od 14. siječnja 2015. precizirali tužbeni zahtjev na način kako je to pobliže navedeno pod točkom I. izreke ove presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženici su osporili tužbu i tužbeni zahtjev. Tuženik ad 1) S. K. naveo je da 18. prosinca 2013. on nije izvodio nikakve radove već da je radove izvodio njegov sin tuženik ad 2) M. K.. Stoga je istakao prigovor promašene pasivne legitimacije. Nadalje, tuženik ad 2) M. K. da je 18.prosinca 2013.g. izvodio radove na čest. zgr. 176/2 i kat. čest. 3694 K.O. T.

koje da su njegovo izvanknjižno vlasništvo za cijelo, što da su priznale sestre tužitelja. Stoga je istakao prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja. Kat. čest. 3694 K.O. T. ukupne površine 158 m2, koja u naravi predstavlja građevinski objekt

"dimnu kužinu" s pripadajućim dvorištem i stepenicama ograđenim suhozidom da se nalazi u dugogodišnjem nesmetanom posjedu tuženika ad 2) M. K. i njegovih prednika preko 120 godina, te da predstavljaju izvanknjižno vlasništvo tuženika ad 2) za cijelo stečeno nasljeđivanjem i realnom diobom nasljedničke zajednice. Nadalje, tuženici i njihovi pravni prednici i ostali mještani Trnbusa da se oduvijek (preko 120 godina) koriste dijelom nekretnine označene kao kat. čest. 3642/1 K.O. T., što u naravi predstavlja put.

Slijedom svega navedenog tuženik pod 2) M. K., podnio je protutužbu radi utvrđenja prava vlasništva na realnim dijelovima kat. čest. zgr. 176/2 K. O. T. površine 34 m2 i nekretnine označene kao kat. čest. 3694 K. O. T.

ukupne površine 158 m2. Podneskom od 15.siječnja 2015. tuženik pod 2. M. K. je precizirao svoj protutužbeni zahtjev kojim traži utvrđenje prava vlasništva i ovlast za uknjižbu na način kako je to pobliže navedeno pod točkom II. izreke ove presude.

3. Protutužba tuženika ad 2) M. K. zavedena je pod poslovnim brojem P-10196/2015 te je taj spis pripojen spisu br. P.-173/2014 (sada P-773/20) radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja.

4. Tužitelji su osporili protutužbu i protutužbeni zahtjev.

5. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom rješenja o nasljeđivanju br. O- 61/01 od 13.8.2001.g., posjedovnog lista br. 378 sa stanjem na dan 13.2.2014.g. te br. 28.i 29. sa stanjem na dan 17.02.2014., kopije katastarskog plana sa stanjem na isti dan, posjedovnog lista br. 29 i 360 sa stanjem na dan 27.3.2014.g. te kopije katastarskog plana od 01.3.2010.godine, Ugovora o diobi nekretnina od 27.1.2014.g. ovjerenog po javnom bilježniku J. M.-Š. istog dana pod brojem O.-867/14,

U. o darovanju od 27.1.1914.g. ovjerenog pi istom javnom bilježniku istog dana pod brojem O.-888/14, U. o darovanju od 26.2.2014.g. ovjerenog po istom javnom bilježniku istog dana pod brojem O.-2223/14, U. o darovanju od

19.3.2014.g. ovjerenog po istom javnom bilježniku istog dana pod br. O.-3084/14, S. posjeda od 06.05.2013.g-izrađene po ovlaštenom inženjeru geodezije N. K.,

I. od 19.03.2014.g. ovjerene po javnom bilježniku J. M.-Š. istog dana pod brojem O.-3089/14, fotografija u boji (od lista 41-62 spisa), U. o darovanju od

10.4.2014.g. ovjerenog po J. M.-Š. istog dana pod brojem O.-4116/14,

I. od 10.04.2014. ovjerene po isto javnom bilježniku istog dana pod brojem O.- 4119/14, izveden je dokaz očevidom na licu mjesta i vještačenjem po sudskom vještaku dipl. ing. geodezije P. G. te pregledom vještva istoga od 29.09.2014.g.,

izveden je dokaz pregledom posjedovnog lista br. 360 sa stanjem na dan 14.01.2015., izveden je dokaz saslušanjem svjedoka M. K. pook. I. rođ. M.,

S. S. K. pok. I., S. K. pok. M., L. V. pok.

S. te I. K. zv. I. pok. A. te je izveden dokaz saslušanjem parničnih

stranaka.

6. Prvostupanjskom presudom i rješenjem ovog suda P.-173/14 od 31. ožujka 2017. odbijen je tužbeni zahtjev i prijedlog za određivanjem privremene mjere te je prihvaćen protutužbeni zahtjev. Međutim, rješenjem Ž. suda u Z. 17

G.-3393/2017-4 od 14. siječnja 2020. navedena presuda je ukinuta te je predmet vraćen na ponovni postupak.

7. U daljnjem tijeku postupka izvedeni su dokazi saslušanjem svjedokinje Z. M., pregledom priloženih fotografija, dopunskim saslušanjem tužiteljice ad 1) S.

K. B., tuženika ad 2) M. K. te svjedoka R. B..

8. Tužbeni zahtjev tužitelja - protutuženika nije osnovan. Protutužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja ad 2) M. K. je osnovan.

9. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), dalje ZPP, u svezi s odredbom čl. 117. st. 1. ZID ZPP (Narodne Novine 70/19), prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su izvedeni predloženi dokazi te su utvrđene slijedeće činjenice.

10. Očevidom na licu mjesta i vještačenjem po sudskom vještaku P. G., dipl. ing. geodezije te čitanjem pisanog nalaza i mišljenja navedenog vještaka, sud je utvrdio da je predmet spora u k.o. T., i to:

A) predmet tužbenog zahtjeva:

-betonski plato označen na skici mjesta spora slovima A-B-C-R-A, a koji predstavlja dio čest. zgr. 176/2 u površini od 23m2,

-betonski temelj označen na skici mjesta spora slovima W-X-Y-Z-W površine 19 m2, koji se sastoji od dijela čest. zgr. 176/1 u površini od 10 m2, dok ostatak od 9 m2 leži unutar čest. zgr. 176/2, a nalazi se zapadno od stare kamene kuće te je vidljiv i stari kameni zid koji je povezan sa kamenom kućom na istoku,

-betonske stepenice označene u skici mjesta spora slovima S-T-U-V-S površine od 5 m2, koje dijelom od 1 m2 leže unutar čest. zgr. 176/2, a dijelom od 4 m2 unutar čestice 3694, a prilikom očevida utvrđeno je da su ispod istih vidljivi ostaci starih (kamenih) stepenica,

-pristupni put (označen u skici mjesta spora točkama i slovima A1, A2, A3, A4, A5, A6, A7 i A8) površine 68 m2 a koji dijelom od 7 m2 leži unutar čest. zgr. 176/2, dok dijelom od 61 m2 leži unutar kat. čest. 3642/1,

- da opisani betonski dijelovi nisu iste boje jer su neki novije gradnje, a neki imaju tzv. staru patinu,

B) predmet protutužbenog zahtjeva:

- prostor označen točkama i slovima A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, K, L, M, N, O, P, Q i R) sastoji se od dijela kat. čest. 3694 površine 199 m2, od dijela čest. zgr. 176/2 površine 23 m2 (A-B-C-R-A) te od dijela čest. zgr. 176/2 površine 11 m2 (H-I-J-K-L-H).

- da je očevidom utvrđeno da se na poziciji B skice mjesta spora nalazi rupa u kamenu koja je po kazivanju tuženika služila kao utor za stup-nosač nekadašnjih vrata (kapije), a na poziciji A-B nalazi se metalna alka u kamenom podzidu.

11. Nadalje je očevidom i vještačenjem utvrđeno da predmetne nekretnine imaju stvarne, mapalne i upisane površine kako slijedi:

-čest. zgr. *176/1 ima stvarnu površinu od 72m2, mapalnu površinu od 54m2 te upisanu površinu od 72 m2

-čest. zgr. *176/2 ima stvarnu površinu od 350m2, mapalnu površinu od 303 m2 te upisanu površinu od 310 m2

-čest. zgr. *333 ima stvarnu površinu od 60 m2, mapalnu površinu od 55 m2 te upisanu površinu od 55 m2

-čest. zem 3694 ima stvarnu površinu od 231 m2, mapalnu površinu od 151 m2 te upisanu površinu od 158 m2.

Na skici mjesta spora snimljeno stanje terena prikazano je tankim crnim linijama a stanje službenog katastarskog plana prikazano je debljim crvenim linijama i brojevima katastarskih čestica. Predmetne nekretnine prikazane su i u fotoelaboratu koji priliježe nalazu i mišljenju.

12. Nalaz i mišljenje vještaka P. G. stranke nisu imale primjedbi, a sud ga u cijelosti prihvaća kao logičan, uvjerljiv, dovoljno obrazložen te izrađen po pravilima struke.

13. Dakle, iz izvedenih dokaza jasno proizlazi da stvarno i katastarsko stanje nije usklađeno.

14. U pogledu spornog puta za navesti je slijedeće.

Kako je naprijed utvrđeno sporni put označen je u skici mjesta spora točkama i slovima A1, A2, A3, A4, A5, A6, A7 i A8, površine 68 m2, koji dijelom od 7 m2 leži unutar čest. zgr. 176/2, dok dijelom od 61 m2 leži unutar kat. čest. 3642/1, sve k.o. T..

U naravi se radi o javnom pristupnom putu kojim se dolazi u T. i kojim se dalje prolazi u selo R., a što je sve sud utvrdio neposrednim opažanjem prilikom očevida. Da se radi o javnom putu proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka.

Nadalje, s obzirom da se radi o pristupnom putu za T., a potom i za selo

R. onda je logičan iskaz svjedoka da put postoji od kad je sela, dakle preko 120

godina.

15. Iskaz tužitelja da bi se u konkretnom slučaj uradilo o njihovom privatnom putu sud nije prihvatio kao logičan i uvjerljiv, jer je u suprotnosti s rezultatima očevida i iskazima neutralnih svjedoka.

16. Javni put je opće dobro u javnoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave. Sud napominje da za svojstvo javnog puta nije bitan upis u zemljišnu knjigu već stvarno korištenje u svojstvu javnog puta koji je opće dostupan svim ljudima, o čemu se u konkretnom slučaju radi. Nadalje, bitno je utvrđenje da se radi o javnom putu koji je opće dostupan i koji se koristi u svojstvu javnog puta, a pri tome je nebitno radi li se o nerazvrstanoj cesti (asfaltiranom dijelu) ili javnom putu (makadamskom putu). Naime, put kao javno dobro je svima dostupan.

17. Odredbom čl. 35. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14; dalje: ZV) propisano je da svatko ima pravo stvarima u vlasništvu R. H. koje su namijenjene za uporabu svih

(javna dobra u općoj uporabi) služiti se na način koji je radi ostvarenja te namjene odredilo tijelo ili ustanova kojoj su dane na upravljanje, odnosno tijelo nadležno za određivanje namjene, koje njima neposredno upravlja. Ako nije što posebno propisano zakonom, na javna dobra u općoj uporabi na odgovarajući se način primjenjuju pravila koja vrijede za opća dobra.

Stavkom 8. istog članka propisano je da na pravo vlasništva jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave na odgovarajući će se način primjenjivati pravila o vlasništvu R. H., ako nije što drugo određeno

zakonom, niti proizlazi iz naravi tih osoba. Isto vrijedi i za pravo vlasništva ustanova, te s njima izjednačenih pravnih osoba.

18. Odredba čl. 167. st. 1. ZV-a propisuje da je ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane.

Stavkom 2. istog članka propisano je da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovoga članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

19. U konkretnom slučaju tužitelji nisu dokazali da su izvanknjižni vlasnici spornog puta označenog u skici mjesta spora točkama i slovima A1, A2, A3, A4, A5, A6, A7 i A8, površine 68 m2, koji dijelom od 7 m2 leži unutar čest. zgr. 176/2, dok dijelom od 61 m2 leži unutar kat. čest. 3642/1, sve k.o. T., jer iz izvedenih dokaza proizlazi da bi se radilo o javnom putu. Kako je kazano javni putovi su javna dobra u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave.

Stoga je tužbeni zahtjev neosnovan u dijelu u kojem se traži zabrana uznemiravanja prolaskom predmetnim putem.

20. U odnosu na navode o proširivanju predmetnog puta za navesti je da je logično da se seoski i ostali putevi proširuju za potrebe suvremenog prometa. Međutim, trenutkom proširivanja javnog puta prestaje vlasništvo fizičke osobe i postaje javno dobro u općoj uporabi, a osobe na čiju štetu je put proširen imaju pravo na naknadu od jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave, jasno ako im zahtjev nije u zastari. Iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je proširivanje predmetnog pita bilo prije više od dvadeset godina.

21. Zbog svega navedenog tužbeni zahtjev nije osnovan u dijelu u kojem se traži zabrana uznemiravanja prolaskom predmetnim putem, jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 167. ZV-a.

22. U odnosu na:

A) - betonski plato označen na skici mjesta spora slovima A-B-C-R-A, a koji predstavlja dio čest. zgr. 176/2 u površini od 23m2,

B) - betonski temelj označen na skici mjesta spora slovima W-X-Y-Z-W površine 19 m2, koji se sastoji od dijela čest. zgr. 176/1 u površini od 10 m2, dok ostatak od 9 m2 leži unutar čest. zgr. 176/2, a nalazi se zapadno od stare kamene kuće te je vidljiv i stari kameni zid koji je povezan sa kamenom kućom na istoku i

C) - betonske stepenice označene u skici mjesta spora slovima S-T-U-V-S površine od 5 m2, koje dijelom od 1 m2 leže unutar čest. zgr. 176/2, a dijelom od 4 m2 unutar čestice 3694, a prilikom očevida utvrđeno je da su ispod istih vidljivi ostaci starih stepenica,

za navesti je slijedeće.

23. Očevidom na licu mjesta, geodetskim vještačenjem te saslušanjem svjedoka i stranaka, sud je utvrdio:

- da u konkretnom slučaju stvarno i katastarsko stanje nije usklađeno, što je uostalom uobičajeno za dalmatinsko zaleđe u kojem je, uglavnom, na snazi stara austrougarska katastarska mapa,

- da su u konkretnom slučaju na terenu tj. u naravi granice stvarnih posjeda jasno vidljive,

- da su tužitelji i tuženici sumještani istog prezimena s obzirom da su obitelji prezimena Kovačević starosjedioci u T.,

- da su i tužiteljima i tuženicima njihove nekretnine djedovina,

- da su nekretnine tužitelja smještene iznad seoskog puta tj. sjeverno od seoskog puta, dok su nekretnine tuženika smještene ispod tj. južno od seoskog puta,

- da se čest. zgr. 177 obiteljska kuća tuženika tako da je betonski plato označen na skici mjesta spora slovima A-B-C-R-A, sastavni dio okućnice te kuće, i to dio putem kojeg se sa javnog seoskog puta pristupa u kuću tuženika, nadalje u suhozidu koji je ogradni zid dvorišta i danas postoji alka (fotografija 9. – str. 95 spisa) za koju se vezalo blago kad bi se dovelo u dvorište napojiti, naime, štala tuženika je cca 200 m udaljena od kuće slijedom čega je postojala potreba dovoditi blago iz štale u dvorište kako bi se napojilo, ovdje je za istaknuti da štale nisu imale vodu zbog čega se blago dovodilo u dvorište kako bi se napojilo jer su čatrnje (bunari) bili smješteni uz kuće u kojima se živjelo. Također su se tu vezali konji i magarci dok bi se utovarao/istovarao teret kojeg u oni prenosili; nadalje je utvrđeno da su građevinski radovi koji su izvedeni, izvedeni u svrhu uređenja dvorišta i proširenja postojećeg ulaza sa javnog seoskog puta u dvorište tuženika,

- da je, u vrijeme očevida, betonski temelj označen na skici mjesta spora slovima W-X-Y-Z-W, a tijekom postupka izgrađena kučića, prostor na kojem je nekada bila pojata (štala) tuženika koja se sama srušila tako da su tuženici na tom prostoru izgradili spornu kučicu, odmah do pojate bio je prostor u koji se bacao drop od kuhanja rakije (ostatak iscijeđenog voća od kojeg se peče rakija) jer je u prošlosti je cijelo selo po dopuštenju tuženika na njihovom kotlu u dimnoj kužini (dimnoj kuhinji označenoj slovima C-F-E-D-C) kuhalo rakiju i na predmetni plato se bacao drop,

- da betonske stepenice označene u skici mjesta spora slovima S-T-U-V-S služe kao pristup s javnog seoskog puta na posjed tuženika s obzirom da je teren kaskadno položen slijedom čega je posjed tuženika položen ispod puta, nadalje u prošlosti su postojale stare kamene stepenice napravljene od kamenih vaca, međutim, kako su bile strme napravljene su nove betonske stepenice koje su manje strme kako bi pok. djed M. K. (otac i djed tuženika) mogao lakše prolaziti tim stepenicama, djed M.

preminuo je 1994.,

- da na terenu posjed tuženika čini jasno omeđenu cjelinu, naime cijeli posjed se nalazi ispod puta slijedom čega je u odnosu na put jasno međen suhozidom tj. kamenom podzidom, nadalje, obiteljska kuća tuženika je čest. zgr. 177 te se odmah pored nje nalazi betonski plato (A-B-C-R-A) koji služi kao dvorište preko kojeg se pristupa kući s javnog seoskog puta, do tog betonskog platoa nalazi se dimna kužina tuženika (C-F-E-D-C) ispod koje se nalazi vrt tuženika (čest. zem. 3694), a pored dimne kužine su stepenice kojima se sa javnog puta silazi na posjed tuženika koji je na tom dijelu cca 2m niži od javnog puta, odmah do stepenica je mjesto gdje je bila nekadašnja pojata (štala) tuženika, a danas izgrađena kučića za koju tuženici tvrde da je ostava, južno uz nekadašnju pojatu u prošlosti se bacao drop od pečenja rakije, što je logično jer je uz svaku pojata postojao đubretarnik u koji se bacao stočni izmet pa je logično da se tu bacao drop od pečenja rakije koja se pekla odmah pored u dimnoj kužini,

- da tužitelji znaju i moraju znati da predmetne nekretnine nisu njihove, ali zloupotrebljavaju činjenicu da stvarno i katastarsko stanje nisu usklađeni, to je najbolje vidljivo iz činjenice da tužitelji svojataju javni put, tužiteljica ad 1) S. K. B. čak ide toliko daleko da tvrdi da su rođaci tuženika vlasnici svojih kuća, a da je ona vlasnica zemljišta na kojem su izgrađene kuće (str. 245. spisa), što je pravno neodrživo, nadalje ona tvrdi da bi vrt tuženika (čest. zem. 3694) bio njen iako ga ne koristi te pretpostavlja da su ga koristili njezini roditelji, ali ne zna kada i na koji način (str. 116. spisa),

- da iz iskaza tužiteljice ad 1) S. K. B. i njenog supruga

svjedoka R. B., jasno proizlazi da se oni smatraju vlasnicima javnog puta i nekretnina tuženika zato što tako stoji u katastru (str. 254. spisa), dok drugih argumenata nemaju,

- da su sestre tužitelja Z. M. i M. K., koje su s tužiteljima sunasljednice iza pok. oca S. K., tuženicima priznale pravo vlasništva

predmetnih nekretnina, a s obzirom da k.o. T. nema zemljišne knjige već samo katastar sestre tužitelja potpisale su darovnice jer je za upis u katastar potreban pravni promet,

- da je sestra tužitelja Z. M. u svom iskazu jasno navela da su predmetne nekretnine djedovina tuženika i da je njihov posjed jasno omeđen i razgraničen u odnosu na nekretnine njezinog pok. oca S. K., naime, posjed tuženika je

ispod javnog seoskog puta, a posjed tužitelja iznad puta,

- da su u prošlosti kvalificirani posjednici predmetnih nekretnina bili braća M. (otac prvotuženika S. K. i djed drugotuženika M. K.) i J.

K. koji su te nekretnine stekli nasljeđivanjem svog oca, a nasljedničku zajednicu su realno podijelili sedamdesetih godina prošlog stoljeća na način da je jedan brat dobio jedne nekretnine, a drugi brat druge nekretnine, međutim, M. sin S. K. (tuženik ad1) je od svog strica J. otkupio njegove nekretnine otprilike 2000.,

- da su M. K., koji je preminuo 1994. naslijedila su dva sina S.

(tuženik ad1., otac drugotuženika) i S. koji su izvršili realnu diobu nasljedničke zajednice na način da su nekretnine prikazane na skici mjesta spora (obiteljska kuća s dvorištem A-B-C-R-A, dimnom kužinom C-F-E-D-C, nekadašnjoj štalom (današnjom ostavom) W-X-Y-Z-W i vrtom te stepenicama S-T-U-V-S pripale S. K. (tuženik ad1), on je to imanje, koje uključuje i sporne realne dijelove darovao sinu M. K. (tuženik ad 2.) koji je danas aktivni i kvalificirani posjednik.

24. Dakle, iz izvedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da je tuženik pod 2. M. K. (tuženik ad 2.) aktivni i kvalificirani posjednik predmetnih nekretnina, zajedno sa svojim navedenim pravnim prednicima minimalno od 1980. (djed M. i njegov brat J. realno su se podijelili sedamdesetih godina prošlog stoljeća). Posjed se prenosio nasljeđivanjem i realnom diobom nasljedničke zajednice. Aktivni posjed vršio se korištenjem predmetnog imanja za stanovanje i življenje.

Stoga su se na strani tuženikovog pravnog prednika djeda M. K. 1990. (protek roka od 10 godina posjedovanja) ostvarile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva redovnom dosjelošću sukladno odredbi čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (SL SFRJ 6/80, 36/90), dalje: ZOVO. Naime, učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu (ipso iure) u trenutku kad se ispune pretpostavke određene zakonom. Stoga je kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću upis u zemljišnu knjigu deklaratorne, a ne konstitutivne naravi.

Naime, odredbom čl. 388. st. 2. ZV, propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuju se po pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

Odredbom čl. 28. st. 2. ZOVO, propisano je da savjesni i zakonit posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina. Stavkom 3. istog članka propisano je da savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

Odredbom čl. 30. st. 1. ZOVO propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. Stavkom 2. istog članka propisano je da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao savjesni i zakoniti posjednici, odnosno kao savjesni posjednici.

Tako stečeno vlasništvo po smrti M. K. je 1994. nasljeđivanjem i realnom diobom nasljedničke zajednice preneseno na S. K. (tuženika

ad 1) koji je darovanjem te nekretnine prenio na sina M. K. (tuženik ad.1).

Naime, nasljeđivanjem se vlasništvo stječe u trenutku otvaranja nasljedstva, zbog čega je upis u zemljišnu knjigu deklarativnog, a ne konstitutivnog značaja (čl. 36. ZOVO i čl. 128. st. 1 i 2. ZV-a).

Također je za istaknuti i to da je tuženik ad 1) M. K. zajedno sa svojom navedenim pravnim prednicima aktivan, samostalan i kvalificiran posjednik predmetnih nekretnina od minimalno 1980. (trenutak realne diobe nasljedničke zajednice) do danas (2021.), što ukupno iznosi 41 godinu. Stoga, ako u konkretnom slučaju ne bi došlo do stjecanja prava vlasništva od strane tuženikovih navedenih pravnih prednika na temelju redovne i izvanredne dosjelosti sukladno čl. 28. ZOVO i čl. 159. ZV-a (a je, jer to nedvojbeno proizlazi iz dokaznog postupka), na strani samog tuženika ad 1) M. K. ispunjene su zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva, kako redovnom, tako i izvanrednom dosjelošću, sukladno odredbama čl. 159. i 160. ZV-a.

Naime, odredbom članka 159. st. 1. ZV-a, propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka propisano je da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Stavkom 3. istog članka propisano je da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

Odredbom članka 160. st.1. ZV-a propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. Stavkom 2. istog članak propisano je da u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Stavkom 3. istog članak propisano je da nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati. Stavkom 4. istog članak propisano je da kad se poštenom posjedniku čiji posjed nije zakonit i istinit uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao zakonito, pošteno i istinito, pravo vlasništva steći će istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću. Stavkom 5. istog članka propisano je da kad se zakonitom, poštenom i istinitom posjedniku uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao pošteno, ali ne zakonito ili istinito, vlasništvo će steći dosjelošću istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću, osim ako stvar već nije stekao time što je njegov zakoniti, pošteni i istiniti posjed trajao onoliko vremena koliko je potrebno da je zakoniti, pošteni i istiniti posjednik stekne dosjelošću.

25. Odredbom čl. 130. st. 1. ZV-a propisano je da tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću stjecatelj vlasništvo stječe na temelju zakona (originarno), dok na temelju zakona prestaje vlasništvo upisanih zk vlasnika. Dakle, stjecatelj svoje pravo vlasništva ne izvodi iz prava vlasništva svog prednika već to pravo izvodi iz zakona slijedom čega je stjecanje na temelju dosjelosti stjecanje na temelju zakona - ex lege. Stoga je u slučaju stjecanja prava vlasništva dosjelošću i nasljeđivanjem stjecatelj ovlašten u zemljišnoj knjizi upisati tako stečeno pravo vlasništva pa je tužbeni zahtjev osnovan i u tom dijelu.

26. Slijedom svega navedenog protutužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenja prava vlasništva i ovlast za uknjižbu je osnovan.

27. S obzirom da je tuženik ad 2) M. K. dokazao svoj prigovor istaknut

u obliku protutužbe da je vlasnik predmetnih nekretnina tužbeni zahtjev kojim se traži povrat posjeda predmetnih nekretnina ukazuje se kao neosnovan.

Naime, odredbom čl. 161. st. 1. i 2. ZV-a propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Vlasnikovo pravo iz stavka 1. ovoga članka ne zastarijeva, ako zakonom nije što drugo određeno.

Odredbom čl. 162. st. 1. ZV-a propisano je da da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

U konkretnom slučaju tužitelji nisu dokazali, ni vlasništvo stvari, ni predmnijevano vlasništvo stvari – nekretnine. Naime, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tuženik ad 1) M. K. vlasnik predmetnih nekretnina:

A - betonski plato označen na skici mjesta spora slovima A-B-C-R-A, a koji predstavlja dio čest. zgr. 176/2 u površini od 23m2,

B - betonski temelj označen na skici mjesta spora slovima W-X-Y-Z-W površine 19 m2, koji se sastoji od dijela čest. zgr. 176/1 u površini od 10 m2, dok ostatak od 9 m2 leži unutar čest. zgr. 176/2, a nalazi se zapadno od stare kamene kuće te je vidljiv i stari kameni zid koji je povezan sa kamenom kućom na istoku i

C - betonske stepenice označene u skici mjesta spora slovima S-T-U-V-S površine od 5 m2, koje dijelom od 1 m2 leže unutar čest. zgr. 176/2, a dijelom od 4 m2 unutar čestice 3694,

dok je sporni put označen je u skici mjesta spora točkama i slovima A1, A2, A3, A4, A5, A6, A7 i A8, površine 68 m2, koji dijelom od 7 m2 leži unutar č est. zgr. 176/2, dok dijelom od 61 m2 leži unutar kat. čest. 3642/1, opće dobro u javnoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

28. Stoga je tužbeni zahtjev neosnovan u tom dijelu, jer tužitelji nisu dokazali osnovne zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 161. ZV-a.

29. Za istaknuti je da su tužitelji nespretno postavili tužbeni zahtjev za predaju koristeći u njemu termin predaje posjeda i prestanak uznemiravanja.

Vlasnička tužba za prestanak uznemiravanja je tužba kojom vlasnik posjednik zahtjeva od osobe koja ga bespravno uznemirava u izvršavanju vlasničkih ovlasti bez oduzimanja stvari da to uznemiravanje prestane (čl. 167. ZV). Aktivno legitimiran za podnošenje te tužbe je vlasnik posjednik.

S druge pak strane prava vlasnička tužba je tužba kojom vlasnik neposjednik traži od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu preda posjed stvari (čl. 161-165. ZV). Aktivno legitimiran za podnošenje te tužbe (vindikacijske tužbe) je pojedini suvlasnik ako od trećih osoba traži predaju stvari svim suvlasnicima zajedno ili samo njemu ako je od ostalih suvlasnika ovlašten da i za njih primi posjed stvari.

Stoga su dakle, vlasnička tužba za povrat stvari i vlasnička tužba za prestanak uznemiravanja dvije sadržajno suprotne tužbe pa se ne može u istom tužbenom zahtjevu tražiti predaja posjeda i prestanak uznemiravanja. U vlasničkoj reivindikacijskoj parnici tužitelj treba dokazati vlasništvo i bespravno oduzeti posjed stvari. Kod negatorne tužbe tužitelj treba dokazati vlasništvo i bespravno uznemiravanje bez oduzimanja posjeda.

U pogledu reivindikacijskog zahtjeva za istaknuti da pošteni posjednik stvar vraća u stanju u kakvom se ona nalazila u trenutku podnošenja tužbe. Nepošten posjednik stvar mora vratiti u onom stanju u kakvom se stvar nalazila u trenutku zasnivanja posjeda. Dakle, reivindikacijski zahtjev vlasnika neposjednika za predajom nekretnine postavlja se na način da je tuženik dužan vratiti nekretninu u stanju u kakvom je ta nekretnina bila u trenutku zasnivanja posjeda ili podizanja tužbe, ovisno o tome radi li se o poštenom ili nepoštenom posjedu.

Međutim, iz sadržaja tužbe i svih navoda tužitelja jasno je da se u konkretnom slučaju radi o vlasničkoj tužbi za povrat stvari – predmetnog betonskog platoa, betonskog temelja i betonskih stepenica. Nadalje, sve i kad bi se zauzeo stav da je tužbeni zahtjev nejasan ne bi bilo potrebe pozivati tužitelje na uređenje tužbenog zahtjeva u tom dijelu, jer iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je tužbeni zahtjev neosnovan, s obzirom da tužitelji nisu dokazali da su sporne nekretnine njihovo vlasništvo.

30. Zbog svega navedenog tužbeni zahtjev nije osnovan ni u pogledu spornog betonskog platoa, betonskog temelja i betonskih stepenica.

31. Zbog svega navedenog sud je odluči kao u točki I. i II. izreke presude.

32. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154.st.1. u svezi sa člankom 155. ZPP-a vrijednosti predmeta spora u iznosu od 10.001,00 kn, popisu troška tuženika u iznosu od 23.000,00 kn, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to Tbr.7.t.1., 8.t.1. i 3., 9.t.1., 3., i5 . te Tbr. 36., 42.i 50. te odredbama Zakona o sudskim pristojbama. Tuženicima pristoji pravo na trošak za sastav podneska od 26.03.2014. (odgovor na tužbu, privremenu mjeru te protutužba), sastav podneska od 18.02.2016. te za zastupanje na ročištima od 30.04.2014., 19.09.2014.,

15.01.2015., 14.04.2015., 15.09.2015., 24.02.2016., 17.05.2016., 09-02.2017. u iznosu od po 1.000,00 kn za svaku radnju, za sastav podnesaka od 15.05.2014.i od 09.01.22017. u iznosu od po 250,00 kn za svaku radnju te za ročište za objavu presude u iznosu od 500,00 kn što ukupno iznosi 11.000,00 kn, zatim za zastupanje na ročištima od 21.05.20., 18.06.20., 28.09.20., 18.01.21., 12.04.21. u iznosu od po 1.000,00 kn, što ukupno iznosi 16.000,00 kn. Taj iznos potrebno je uvećati za 10% zbog zastupanja dva tuženika, što iznosi 17.600,00 kn. Navedeni iznos valja uvećati za 25% PDV u iznosu od 4.400,00 kn, te trošak vještačenja u iznosu od 1.687,52 kn tako da sveukupan parnični trošak tuženika iznosi 23.87,52 kn. Na ovu presudu ne plaća se pristojba.

Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki III. izreke presude.

U Splitu 8. veljače 2022.

S.

M.. sc. Z. T.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka presude (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA: tužiteljima po pun

tuženima po pun

u spis