Poslovni broj: 6 Us I-814/2021-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužiteljice E. A. iz S. B., OIB: …, koju zastupa opunomoćenik Ž. Ž., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnoga sektora za drugostupanjski upravni postupak, Frankopanska 1, Zagreb, kojeg zastupa N. B., službena osoba tuženika, radi poreznog nadzora poreza na dohodak, 8. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnoga sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-215-01/21-01/3, URBROJ: 513-04-21-2 od 24. svibnja 2021.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-215-01/21-01/3, URBROJ: 513-04-21-2 od 24. svibnja 2021. odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnoga ureda O., KLASA: UP/I- 215-04/17-01/3, URBROJ: 513-07-27-03-07/004-20-18 od 11. prosinca 2020. Navedenim prvostupanjskim rješenjem u toč. I.a izreke utvrđena je obveza i to manje obračunati porez na dohodak i prirez porezu na dohodak za uplatu za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2015.: porezna osnovica 1.086.570,35 kuna; porezna stopa 40 %, porezna obveza 434.628,14 kuna; stopa prireza 12 %; prirez na porez na dohodak 52.155,37 kuna, te je u toč. I. b utvrđen manje obračunati porez na dohodak i prirez porezu na dohodak za uplatu za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016.: porezna osnovica 472.443,85 kuna; porezna stopa 40 %, porezna obveza 188.977,54 kune; stopa prireza 12 %; prirez na porez na dohodak 22.677,30 kuna; u točkama II-IV tužiteljici je naložena uplata utvrđenih obveza na za to propisani račun uz nalog za obračun i plaćanje daljnjih kamata od izvršnosti rješenja do dana uplate, sve u roku osam dana od dana izvršnosti rješenja, pod prijetnjom naplate ovrhom.

2. Tužiteljica u tužbi navodi da prvostupanjsko rješenje kao i rješenje tuženika smatra nezakonitim zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja kao i pogrešne primjene materijalnog prava uz bitnu povredu upravnog postupka – nemogućnost izjašnjavanja stranke. Smatra da je u postupku iznijela činjenice bitne za oporezivanje odnosno pisanu izjavu u kojoj je specificirala način stjecanja sporne količine zlatnine. Ističe da protiv tužiteljice nije podnesena kaznena prijava radi davanja lažnog iskaza u postupku poreznog nadzora, te stoga smatra da je predmetna izjava istinita i valjana. Smatra da iz općeg poreznog zakona ne proizlazi da se pisana izjava stranke u postupku poreznog nadzora ne smatra valjanim dokazom. Smatra da je u odnosu a zlatninu stečenu u razdoblju od prije 40 godina na utvrđivanje načina stjecanja te imovine nastupila zastara, te je teret dokazivanja na tuženiku. Slijedom navedenog predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika uz naknadu troška upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanoga rješenja. S obzirom na navedeno tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev. Tužiteljica je podneskom od 17. studenog 2021. zatražila da sud zakaže raspravu i omogući tužiteljici davanje iskaza.

4. Tužiteljica je u podnesku od 19. studenog 2021. ponovila tužbene navode te je zatražila da sud provede dokaz saslušanjem tužiteljice na okolnost stjecanja predmetne zlatnine.

5. Sud je 1. veljače 2022. održao raspravu u nazočnosti opunomoćenice tužiteljice S. J. M., odvjetnice u O., prema zamjeničkoj punomoći za zastupanje, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, primjenom odredbe članka 39. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21., dalje: Zakon o upravnim sporovima).

6. Primjenom odredbe članka 33. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima u svezi odredbe članka 292. stavak 4. Zakona o parničnom postupku sud je na navedenoj raspravi odbio za nepotreban za rješavanje ove upravne stvari dokazni prijedlog saslušanja tužiteljice u svojstvu stranke, primjenom odredbe članka 8. Zakona o upravnim sporovima, odnosno iz razloga što je tužiteljica tijekom postupka predmetnu izjavu već dala u formi izjave pred prvostupanjskim tijelom – Poreznom upravom, Područnim uredom O., Odjelom za suzbijanje poreznih prijevara, KLASA: 215-04/17-01/6, URBROJ: 513-07-14-02-05/007-17-6 od 15. studenog 2017.

7. Na navedenoj raspravi opunomoćenica tužiteljice zatražila je naknadu troška u u ukupnom iznosu od 7.500,00 kn i to za trošak sastava tužbe (u iznosu od 2.500,00 kn), trošak sastava podneska od 19. studenog 2021. (u iznosu od 2.500,00 kn) i za trošak zastupanja na raspravi održanoj 1. veljače 2022. (u iznosu od 2.500,00 kn), sukladno Tbr. 23 i Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

8. Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u spis, spis upravnog postupka te u sve isprave koje prileže istima, na temelju razmatranja svih pravnih pitanja, prema odredbi članka 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz spisa tuženika razvidno je da je Ministarstvo financija – Porezna uprava, Područni ured O., Odjel za suzbijanje poreznih prijevara, obavio ponovljeni nadzor (u izvršenju rješenja tuženika KLASA: UP/11 215-01/18-01/01, URBROJ 513-04-20-2 od 17. srpnja 2020. kojim je predmet vraćen na ponovni postupak) poreza na dohodak, sukladno odredbi članka 63. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine br. 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, Odluka USRH - 120/13,125/13, 148/13, Odluka USRH - 83/14, 143/14) kod tužiteljice kao porezne obveznice, na temelju obavijesti o poreznom nadzoru, KLASA: 215-04/16-01/03, URBROJ: 513-07-27-03-07/004-16-01 od 22. rujna 2017. Navedenim rješenjem tuženika od 17. srpnja 2020. dana je uputa prvostupanjskom poreznom tijelu da ispravi pogrešno primjenjenu stopu oporezivanja poreza na dohodak za 2015. i 2016. godinu, te da u ponovljenom postupku primjeni zakonske odredbe koje su bile na snazi u 2015. i 2016. godini, odnosno odredbe navedenog Zakona o porezu na dohodak.

10. O obavljenom (ponovljenom) poreznom nadzoru sastavljen je zapisnik, KLASA: UP/I 215-04/17-01/6, URBROJ: 513-07-14-02-05/007-17/1 od 23. studenog 2020., kojim su poreznoj obveznici, na razliku između vrijednosti stečene imovine i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje, primjenom porezne stope poreza na dohodak za 2015. i 2016. godinu, utvrđene nove obveze poreza na dohodak i prireza, kako je specifirano u izreci prvostupanjskog rješenja.

11. Tužiteljica je u povodu navedenog zapisnika izjavila prigovor 7. prosinca 2020., u povodu kojega je prvostupanjsko tijelo donijelo navedeno rješenje od 11. prosinca 2020., kojim je utvrđena obveza manje obračunatog poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak za uplatu za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2015., kao i u razdoblju od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016.

12. Porezno tijelo je radi utvrđenja činjeničnog stanja o izvorima stjecanja imovine, zatražilo od tužiteljice dostavu Izjave o izvorima sredstava za stjecanje imovine, u kojoj je tužiteljica navela da je vlasnica kuće površine cca 200 m2, da je nezaposlena i nema primitaka te da su članovi njezinog kućanstva nezaposleni suprug, kći i unuka.

13. U prijavi činjenica bitnih za oporezivanje tužiteljica je navela samo osobne podatke i podatke o prebivalištu.

14. U provedenom postupku utvrđeno je da tužiteljica nema otvorenih računa te da je nekretninu (kuću) stekla tijekom 2016. na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina, sklopljenog 14. lipnja 2016. sa prodavateljem M. B. koji je ugovor prijavljen Poreznoj upravi te je na ugovorenu vrijednost nekretnine (zk.ul.br. … k.o. S. B., kč.br. …, ugovorene vrijednosti 310.000,00 kn) utvrđena obveza poreza na promet nekretnina u iznosu od 15.500,00 kn, koji je plaćen.

15. Nadalje, tužiteljica je radi dokazivanja osiguranja novčanih sredstava za kupovinu, predočila i kupoprodajni ugovor od 7. lipnja 2016. sklopljen između S. M. (supruga tužiteljice) i R. M. (kćeri tužiteljice), kao prodavatelja s jedne strane i I. G., kao kupca s druge strane, radi prodaje nekretnine upisane u zk.ul.br. … k.o V. i to kč.br. … i nekretnina upisanih u zk.ul.br. … k.o. V. i to …, ugovorena kupoprodajna cijena 70.000,00 EUR (sredstva ostvarena po osnovi odobrenog kredita). U provedenom nadzoru je utvrđeno i da je 10. lipnja 2016. sa računa S. M. (supruga) podignut iznos od 450.000,00 kn te je utvrđeno da je tužiteljica za kupovinu kuće koristila financijska sredstva koja je osigurao njen suprug prodajom nekretnine.

16. Sektor općeg kriminaliteta Ravnateljstva policije Republike Hrvatske dostavio je podatke da je tužiteljica tijekom 2015. društvu A.-D. d.o.o. mjesečno od siječnja do prosinca 2015., prodavala zlato u količini 7.553,45 grama, vrijednosti 1.086.570,35 kn, te da je tijekom 2016. mjesečno od siječnja do prosinca 2016. prodavala zlato u količini 2.741,14 grama, vrijednosti 472.443,85 kn.

17. Istovjetni podaci o prodaji (otkupu) zlata dobiveni su i od društva A.-D. d.o.o. O. kao podaci navedeni na tržnim nakupima, na kojima su evidentirani podaci žaliteljice kao prodavateljice.

18. Dakle, u provedenom nadzoru utvrđeno je u odnosu na:

a) porez na dohodak za porezno razdoblje 01. siječnja 2015. do 31. prosinca 2015. da je tužiteljica društvu A.-D. d.o.o. O. - poslovnica u S. B., tijekom 2015. godine prodala zlata u slijedećoj količini i vrijednosti količina 7.553,45 grama u vrijednosti od 1.086.570,35 kuna, prema specifikaciji datuma tržnog nakupa (tablica s lista 4 prvostupanjskog rješenja), gdje su evidentirani podaci prodavatelja – E. G. iz G. V., rođena …, sa navedenim brojem osobne iskaznice, uz potpis prodavatelja, te se na navedenim dokumentima nalazi i isplatnica istog nadnevka sa iznosom gotovinske isplate potpisana od strane likvidatora, blagajnika, kao i primatelja novca E. G.

b) porez na dohodak za porezno razdoblje 01. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. da je tužiteljica društvu A.-D. d.o.o. O. - poslovnica u S. B., tijekom 2016. godine prodala zlata u slijedećoj količini i vrijednosti količina 2.741,14 grama u vrijednosti od 472.443,85 kuna, prema specifikaciji datuma tržnog nakupa (tablica s lista 5 prvostupanjskog rješenja), gdje su evidentirani podaci prodavatelja – E. G. iz G. V., rođena …, sa navedenim brojem osobne iskaznice, uz potpis prodavatelja, te se na navedenim dokumentima nalazi i isplatnica istog nadnevka sa iznosom gotovinske isplate potpisana od strane likvidatora, blagajnika, kao i primatelja novca E. G.

19. Stopa prireza porezu na dohodak za grad S. B. od 01. kolovoza 2013. iznosi 12% ( Narodne novine broj 96/13).

20. Tužiteljica je u provedenom postupku nadzora dostavila pisanu izjavu (očitovanje) iz koje proizlazi da su joj navedeno zlato koje je prodavala tijekom 2015. i 2016. godine davali roditelji, rodbina i prijatelji za rođendane, krštenja, a veća količina je dobivena u svatovima, sve unatrag 40 godina, o čemu stoga nema dokaza o porijeklu. Tužiteljica je u prigovoru od 7. prosinca 2020. ponovila sadržaj izjave, odnosno navela je da je zlato stekla na navedeni način te da se radilo o dukatima, koji se u Romskoj zajednici poklanjaju u svim velikim prigodama.

21. Prvostupanjsko tijelo kao i tuženik stoga zaključuju da tužiteljica, osim izjave da je zlato, odnosno količina zlata (7.553,45 grama u vrijednosti od 1.086.570,35 kuna i 2.741,14 grama u vrijednosti od 472.443,85 kuna) dobivena od roditelja i rodbine, nije predočila niti jedan drugi, sadržajno i formalno vjerodostojan, dokaz niti dokument o porijeklu zlata kojim bi dokazala izvore stjecanja navedenih količina zlata, te je sukladno odredbama članka 63. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine br. 177/2004, 73/2008, 80/2010, 114/2011, 22/2012, 144/2012, 43/2013, 120/2013, 125/2013, 148/2013, 83/2014, 143/2014), utvrđeno je da iznos od 434.628,14 kuna (za 2015. godinu) odnosno iznos od 188.977,54 kune (za 2016. godinu) čini drugi dohodak utvrđen kao razlika između vrijednosti stečene imovine i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje.

22. Na temelju odredbe članka 5. Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj 115/16, 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20), a sukladno odredbama članka 49.a Zakona o porezu na dohodak na utvrđenu osnovicu drugog dohotka od 434.628,14 kuna (za 2015. godinu) odnosno iznos od 472.443,85 kn (za 2016. godinu), primjenom porezne stope koja je bila na snazi u 2015. godini (za iznos obveze iz 2015. godine), te je primjenom porezne stope koja je bila na snazi u 2016. godini (za iznos obveze iz 2016. godine) izvršen i obračun obveza poreza i prireza za 2015. i 2016. godinu.

23. Porezna tijela zaključuju da izjava porezne obveznice ne predstavlja vjerodostojan dokaz o izvorima stjecanja navedene količine zlata.

24. Dokazna snaga je sposobnost dokaza da posluži izvođenju zaključka o istinitosti tvrdnji koje su predmet dokazivanja.

25. Prema članku 78. Općeg poreznog zakona u poreznom postupku teret dokaza snosi porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez, te porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.

26. Odredbom članka 5. Općeg poreznog zakona propisano je da se u postupku oporezivanja primjenjuju propisi koji su bili na snazi u vrijeme nastanka činjenica na kojima se temelji oporezivanje.

27. Stoga je u odnosu na utvrđenje porezne obveze tužiteljice valjalo primijeniti odredbe Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine br. 177/2004, 73/2008, 80/2010, 114/2011, 22/2012, 144/2012, 43/2013, 120/2013, 125/2013, 148/2013, 83/2014, 143/2014).

28. Sukladno članku 6. stavak 1. Općeg poreznog zakona porezno tijelo dužno je zakonito utvrđivati sva prava i obveze iz porezno-pravnog odnosa. Dodatno je Općim poreznim zakonom propisano da je porezno tijelo dužno upozoriti sudionike poreznopravnog postupka na njihova prava i obveze, dok je porezno tijelo dužno utvrđivati sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, pri čemu je dužno s jednakom pažnjom utvrditi i one činjenice koje idu u prilog poreznog obveznika (čl. 6. st. 2. i 3.), prema načelu zakonitosti i načelu materijalne istine.

29. Međutim, oslobođenje od plaćanja poreza, povrat poreza i slični zahtjevi u pravilu se temelje na činjenicama i dokazima koji su poznati i kojima raspolaže porezni obveznik, dok porezno tijelo o njima stječe saznanje kad ih istakne i predoči porezni obveznik, slijedom čega je logično da je teret dokazivanja takvih činjenica na poreznom obvezniku.

30. Dokazivanje, kao osnovna metoda utvrđivanja činjenica u poreznom postupku, uz ostalo, obuhvaća radnje određivanja činjenica koje treba utvrditi (činjenica bitnih za oporezivanje) te određivanje dokaznih sredstava.

31. Ako porezno tijelo – ni nakon što je radi utvrđivanja određene pravno relevantne činjenice provelo dokazni postupak – ne uspije o postojanju takve činjenice steći uvjerenje na zahtijevanoj razini utvrđenosti, dužno je tu ''neizvjesnost'' prevladavati primjenom pravila o teretu dokazivanja, i to tako što će najprije utvrditi je li na poreznom obvezniku teret dokazivanja te činjenice, i zatim, ako je, formirati stav koji će biti nepovoljan za poreznog obveznika.

32. 1. Odredbom članka 63. Zakona o porezu na dohodak propisano je da je radi pravilnog utvrđivanja obveze poreza na dohodak i drugih poreza, Porezna uprava dužna tijekom godine prikupljati podatke o oporezivim primicima fizičkih osoba, pratiti promet dobara i obavljati sve druge potrebne radnje (stavak 1.); Porezna uprava je dužna dohodak po osnovi nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti, imovine i imovinskih prava, od kapitala, od osiguranja i drugog dohotka, a i druge neoporezive primitke i potraživanja, uspoređivati s podacima o nabavljenoj nepokretnoj, pokretnoj i drugoj imovini te drugim izdacima fizičkih osoba i njihovim obvezama tijekom poreznog razdoblja. Usporedbu obavlja na temelju podataka s kojima raspolaže, podataka koje priopći porezni obveznik i podataka iz drugih izvora (stavak 2.); Ako Porezna uprava u tijeku prikupljanja podataka i njihove usporedbe iz stavaka 1. i 2. ovoga članka utvrdi da izvori za imovinu fizičkih osoba nisu dokazani, utvrdit će po toj osnovi drugi dohodak u skladu s člankom 33.a ovoga Zakona (stavak 3.); Za svrhe iz stavka 1. i 2. ovoga članka Porezna uprava je obvezna ustrojiti evidencije o imovini poreznih obveznika na temelju podataka iz svojih evidencija, evidencija tijela državne uprave i evidencija jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (stavak 4.); U postupku ispitivanja izvora imovine ispitivat će se izvor cjelokupne imovine fizičke osobe stečene od 1. siječnja 2005. (stavak 5.).

32.2. Odredbom članka 33. a Zakona o porezu na dohodak propisano je da se drugim dohotkom smatra i primitak utvrđen kao razlika između vrijednosti stečene imovine i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje (stavak 1.); Drugi dohodak iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje se na način propisan člankom 63. ovoga Zakona (stavak 2.).

32.3. Odredbom članka 49.a Zakona o porezu na dohodak propisano je da porez na dohodak od drugog dohotka po osnovi primitka utvrđenog kao razlika između vrijednosti imovine i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje iz članka 33.a ovoga Zakona, obračunava Porezna uprava po stopi od 40% bez priznavanja osobnog odbitka iz članka 36. ovoga Zakona (stavak 1.); O utvrđenom i obračunatom porezu na dohodak iz stavka 1. ovoga članka Porezna uprava izdaje porezno rješenje (stavak 2.); Porezni obveznik kojem je utvrđen i obračunat drugi dohodak iz stavka 1. ovoga članka obvezan je isti uplatiti u roku od 15 dana od dana dostave poreznog rješenja iz stavka 2. ovoga članka (stavak 3.).

33. Slijedom navedenoga, u ovoj upravnoj stvari sud ocjenjuje pravilnim navedeni zaključak poreznih tijela o nevjerodostojnosti izjave tužiteljice o porijeklu zlata kao dokaza, uzimajući u obzir količinu prodanog zlata u predmetnom razdoblju (10.294,59 g), bez ikakvog valjanog dokaza o podrijetlu uz činjenicu nesrazmjera postojeće imovine tužiteljice u odnosu na iznos ostvaren prodajom predmetnog zlata.

34. Sud ocjenjuje pravilnim utvrđenje poreznih tijela da iznos od 434.628,14 kuna (za 2015. godinu) odnosno iznos od 188.977,54 kune (za 2016. godinu) čini drugi dohodak tužiteljice utvrđen kao razlika između vrijednosti stečene imovine i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje, koji zaključak se temelji na zahtjevanoj razini utvrđenosti dokaza, kao i na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, s obzirom da tužiteljica nije vjerodostojnim dokazima opravdala porijeklo predmetnog zlata.

35. Slijedom navedenoga, sud je sukladno članku 57. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u toč. I. izreke presude.

36. Budući da je tužiteljica odbijena s tužbenim zahtjevom, sama snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

U Osijeku 8. veljače 2022.

Sutkinja

Blanka Sajter v. r.

Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).