REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 664/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. G. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa N. T., odvjetnica u Z., protiv prvotuženika I. P., OIB: … i drugotuženice K. P., OIB: …, oboje iz Z., koje zastupa punomoćnik Z. R., odvjetnik u Z., radi brisanja zemljišnoknjižnog upisa i utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2909/14-2 od 29. kolovoza 2017., kojima je djelomično potvrđeni i djelomično preinačeni presuda i rješenje Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-1122/2013 od 14. veljače 2014., u sjednici vijeća održanoj 8. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika protiv točke I. presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2909/14-2 od 29. kolovoza 2017. u odbijajućem dijelu odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e :

Revizija tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 2909/14-2 od 29. kolovoza 2017. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Sesvetama presudom poslovni broj P-1122/2013 od 14. veljače 2014. pod točkom I. izreke utvrdio je da je ugovor o darovanju zaključen između I. P., kao darodavca i K. P., kao daroprimca, u pogledu z.k.č.br. 874 … ulica, površine 4782 m2, upisana u z.k.ul. 8052 k.o. S. K. ništav što su tuženici dužni priznati, jer u suprotnom njihova priznanja zamjenjuje ova presuda. Pod točkom II. izreke naložio je tuženoj K. P. izdati tužitelju valjanu tabularnu ispravu (brisovno očitovanje) radi brisanja zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi provedbe darovnog ugovora i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja u vlasničkom listu z.k.ul. 8052 k.o. S. K. kao što je bilo prije provedbe ništavog ugovora o darovanju, tako da se briše vlasništvo K. P., jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda.

1.1. Rješenjem istog poslovnog broja i datuma Općinski sud u Sesvetama je pod točkama III. i IV. odbio prijedlog za izdavanje privremene mjere, dok je pod točkom V. izreke naložio tuženicima solidarno naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 139.338,00 kuna u roku od 15 dana.

2. Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj: Gž-2909/14-2 od 29. kolovoza 2017. pod točkom I. izreke odbio je žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu u točki II. izreke, osim u dijelu kojim je ugovor o darovanju naznačen kao ništav, dok je pod točkom II. izreke prihvatio žalbu tuženika kao djelomično osnovanu, preinačio je u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja u točki I. izreke te u točki II. izreke u dijelu kojim je ugovor o darovanju naznačen kao ništav te je odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja na utvrđenje da je ugovor o darovanju zaključen između I. P., kao darodavca i K. P., kao daroprimca u pogledu z.k.č.br. 874 … ulica, površine 4782 m2, upisana u z.k.ul. 8052 k.o. S. K. ništav, da ne proizvodi nikakve pravne učinke te da se ima smatrati da nije ni sklopljen, što da su tuženici svaki ponaosob dužni priznati, jer u suprotnom njihovo priznanje zamjenjuje ova presuda.

2.1. Rješenjem istog suda i poslovnog broja Županijski sud u Zagrebu odbio je žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsko rješenje u točki V. izreke, u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka i tuženicima naloženo tužitelju isplatiti iznos od 92.800,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama.

Nadalje, prihvatio je žalbu tuženika kao djelomično osnovanu, preinačio je rješenje u točki V. izreke u dijelu kojim je određena solidarna obveza plaćanja troškova postupka te u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka i tuženicima naloženo tužitelju platiti troškove postupka preko iznosa od 92.800,00 kuna do iznosa od 139.338,00 kuna, iznos od 46.538,00 kuna zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, te je odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za solidarnim plaćanjem troškova postupka, odbio je kao neosnovan zahtjev tužitelja za plaćanje troškova postupka u iznosu od 46.538,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, a naložio je tužitelju naknaditi tuženicima troškove žalbe u iznosu od 12.812,50 kuna u roku od petnaest dana.

3. Protiv drugostupanjske presude tuženici su podnijeli reviziju pozivom na čl. 382. st. 1., alineja 1. te čl. 382. st. 2. alineja 1. i 2. Zakona o parničnom postupku, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i preinači drugostupanjsku odluku tako da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

5. Revizija djelomično nije dopuštena, a djelomično nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/2019), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Revidenti su u reviziji istaknuli počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP jer im nije dostavljen podnesak od 14. prosinca 2010., počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a.

8. Podneskom od 14. prosinca 2010. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev nakon čega je donesena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-2142/09-43 od 10. ožujka 2011. koja je djelomično potvrđena, a djelomično ukinuta presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6162/11-2 od 3. rujna 2013.

9. Nakon što je navedena presuda Općinskog suda u Sesvetama djelomično ukinuta, tužitelj je podneskom od 28. studenog 2013. konačno uredio tužbeni zahtjev koji je dostavljen izravno punomoćniku tuženika te je sukladno tom podnesku sud odlučio ovdje pobijanom presudom.

10. Budući da ovdje pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2909/14-2 od 29. kolovoza 2017. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-1122/2013 od 14. veljače 2014. sud nije odlučivao o tužbenom zahtjevu iz podneska od 14. prosinca 2010. nego o tužbenom zahtjevu koji je konačno uređen podneskom od 28. studenog 2013., a koji je izravno dostavljen punomoćniku tuženika, nižestupanjski sudovi navedenim presudama nisu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a.

11. Suprotno tvrdnji revidenata u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na čije počinjenje ukazuju revidenti.

12. Nadalje, suprotno tvrdnji tuženika, u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a jer su sudovi pobijanom presudom odlučili upravo o onakvom tužbenom zahtjevu kakvog ga je tužitelj postavio konačno uređenim tužbenim zahtjevom od 28. studenog 2013.

13. Drugostupanjska presuda ne proturječi samoj sebi i stanju spisa, a u obrazloženju presude su navedeni jasni, razumljivi i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati.

14. U dijelu revizijskih navoda kojima tuženici zapravo osporavaju utvrđeno činjenično stanje te se upuštaju u preocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja (vezano za saznanje drugotuženice za krivotvorenu ispravu), valja reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud ovakve revizijske navode tuženika nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje njegove činjenične navode iznesene u reviziji.

15. Na temelju činjeničnih utvrđenja da su tužitelj i prvotuženik 1. prosinca 2008. zaključili Sporazum o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine (dalje: Sporazum) tužitelja temeljem koje je prvotuženik dozvolio tužitelju u zemljišnim knjigama uknjižiti se kao vlasnik (fiducijarni) sporne nekretnine, da se tužitelj na temelju Sporazuma i uknjižio u zemljišnim knjigama kao fiducijarni vlasnik, da je temeljem krivotvorenog brisovnog očitovanja od 4. lipnja 2009. kao vlasnik sporne nekretnine ponovno uknjižen prvotuženik I. P., a da je drugotuženica 29. lipnja 2009. zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Sesvetama temeljem Ugovora o darovanju sklopljenog s prvotuženikom podnijela prijedlog za prijenos prava vlasništva sporne nekretnine koji je prihvaćen, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev primjenom odredbe čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, - dalje: ZOO) zaključivši da je ugovor o darovanju ništetan te primjenom čl. 129. st. 1. i 2. Z. o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13 – dalje. ZZK) jer je knjižno pravo tužitelja povrijeđeno upisima tuženice.

16. Odlučujući o žalbi tuženika drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na nalaganje tuženici izdati tuženiku tabularnu ispravu (brisovno očitovanje) te uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja tako da se briše vlasništvo tuženice K. P., dok je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev primjenom odredbe čl. 221.a ZPP-a u odnosu na utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju jer u odnosu na utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju tužitelj nije dokazao da je riječ o ništetnom ugovoru.

17. Iako revidenti navode da reviziju podnose pozivom na čl. 385. st. 1., 2. i 3. ZPP-a iz čega bi proizlazilo da reviziju podnose i iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, revidenti sukladno odredbi čl. 386. ZPP-a nisu određeno naveli u čemu se pogrešna primjena materijalnog prava sastoji niti koju odredbu zakona je sud propustio primijeniti ili koja je odredba zakona pogrešno primijenjena. Stoga ovakav neobrazloženi revizijski razlog ovaj sud nije mogao uzeti u obzir.

18. Zbog navedenog, ne postoji revizijski razlog zbog kojeg je revizija izjavljena pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tuženika protiv presude valjalo odbiti kao neosnovanu.

19. Iz revizije tuženika proizlazi da tuženici u ovoj pravnoj stvari revizijom pobijaju i drugostupanjsko rješenje kojim je odlučeno o troškovima postupka.

20. U odnosu na reviziju tuženika kojom oni osporavaju odluku o parničnim troškovima valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima postupka nije rješenje protiv kojega bi bila dopuštena revizija.

20.1. Pri zauzimanju takvog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP-a odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, te da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), pa da odluka o troškovima postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz čl. 400. st. 1. ZPP (tako i u odluci Rev-1353/12 od 15. prosinca 2015.).

21. Stoga revizija protiv rješenja o troškovima postupka nije dopuštena, pa je valjalo pozivom na odredbu čl. 392. st. 1. ZPP odbaciti reviziju tuženika u odnosu na rješenje.

Zagreb, 8. veljače 2022.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r. F