Poslovni broj: 2 Us I-1255/2021-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja M. S. iz O., OIB:…., protiv tuženika Republike Hrvatske, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Z., koga zastupa N. P., radi invalidske mirovine, 8. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja tuženika Klasa: UP/II 141-02/21-01/03264880879, URBROJ: 341-99-05/3- 21-3262, broj spisa: 3172 od 17. rujna 2021.

Obrazloženje

Tuženik je UP/II 141-02/21-01/03264880879, URBROJ: 341-99-05/3-21-3262, broj spisa: 3172 od 17. rujna 2021. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u O., KLASA: UP/I 141-02/20-02/03264880879, URBROJ: 341-12-05/3-20-28935, broj spisa: 15588 od 26. ožujka 2021., a kojim rješenjem je tužitelju, kao dosadašnjem korisniku invalidske mirovine i dalje priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad uzrokovane 30% bolešću u svezi članka 2. stavka 2. ranije važećeg Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 174/04., 92/05., 2/07., 107/07., 65/09., 137/09., 146/10. i 55/11., nastavno: ZOPHBDR) i 70% bolešću izvan tih okolnosti.

Tužitelj u tužbi navodi kako osporava stajalište tuženika i ovlaštenih vještaka u svezi postotka po osnovi bolesti nastale zbog sudjelovanja u Domovinskom ratu te smatra da isti postotak treba biti viši od 30%. Ističe kako je časnik Hrvatske vojske, a da je tijekom rata bio ratni zapovjednik desetine, voda i bitnice, kao i da se u rat uključio kao dragovoljac 30. lipnja 1991. Liječi se kontinuirano, s tim da mu se zdravlje znatno pogoršalo, zbog čega je bio na bolničkom liječenju. U mirovinu je otišao 2002. godine, a ista je iznosila 2.003,84 kn, što smatra neprimjerenim za hrvatskog branitelja. Ukazuje i da su njegovi suborci, istog čina i ustrojbenog mjesta, otišli u mirovine koje su dvostruko veće. Napominje i da je nekoliko puta izlazio na ponovno vještačenje te da je svaki puta bio odbijen, unatoč presudama ovoga suda gdje je predmet vraćen na ponovni postupak, ali mirovina se nije povećala. Uz tužbu prilaže novu medicinsku dokumentaciju u svezi zdravstvenog stanja. Zbog toga predlaže sudu poništavanje osporavane odluke, jer smatra da treba ostvariti veći postotak uzroka invalidnosti s osnove sudjelovanja u Domovinskom ratu. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je pobijana odluka donijeta na temelju nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka te da je ista utemeljena na medicinskoj dokumentaciji u spisu. Poziva se i na dopunu nalaza i mišljenja višeg vještaka od 5. lipnja 2021. u kojoj ponavlja da nema uvjeta za promjenu uzroka invalidnosti. Zbog navedenog predlaže sudu odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

Dana 1. veljače 2022. kod ovoga suda održana je rasprava u ovom upravnom sporu, kako bi se strankama dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

Tužitelj je na raspravi izjavio da ostaje kod tužbe i svih navoda iz iste. Ponavlja kako je časnik Hrvatske vojske te da je tijekom rata obnašao dužnosti zapovjednika desetine, voda i bitnice. U rat se uključio kao dragovoljac 30. lipnja 1991. te je u postrojbama ostao do kraja rata. Tužbu je podnio iz razloga jer nije suglasan s omjerom uzroka invalidnosti od 30% po osnovi sudjelovanja u Domovinskom ratu, a 70% izvan tih okolnosti. Naime, poznato mu je da su njegovi suborci iz istog ustrojbenog mjesta dobili drugačiji omjer uzroka invalidnosti, odnosno 70% po osnovi sudjelovanja u Domovinskom ratu te je stajališta da je kod njega došlo do pogreške te je utvrđen obrnuti postotak uzroka invalidnosti. Ističe i kako je prilikom odlaska u mirovinu ista iznosila oko 2.000,00 kn te da je na takav način doveden u kategoriju socijalnog slučaja. S tom nepravdom živi te bez obzira što je mirovina u međuvremenu povećana na 3.200,00 kn mišljenja je kako je kao hrvatski branitelj obespravljen i doveden u nepovoljan položaj u odnosu na druge branitelje, ali i građane. Napominje kako se od navedene mirovine uzdržava i njegov brat, koji je također dragovoljac Domovinskog rata, ali nije ostvario nikakva prava. Nejasno mu je zbog čega ga se na svim institucijama uporno odbija s priznanjem prava na invalidsku mirovinu u većem iznosu kada je vidljivo da je u Domovinskom ratu sudjelovao od samog početka pa sve do kraja i to na ovom području gdje se rat doista i odvijao.

Službena osoba na raspravi ostaje kod odgovora na tužbu i svih navoda iz istoga. Ističe da se u ovom upravnom sporu sudski postupak vodi u svezi promjene uzroka invalidnosti pa stoga ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja pobijanog rješenja da do promjene uzroka invalidnosti nije došlo. Ističe i da nova medicinska dokumentacija koju je tužitelja priložio nema utjecaja na takvo činjenično stanje, a kako je to pojašnjeno u odgovoru na tužbu. U pogledu navoda tužitelja iz tužbe o tome da ima priznat status s osnova sudjelovanja u Naoružanim odredima narodne zaštite, ističe kako se radi o odvojenom postupku koji se izvršava s obzirom na presudu ovoga suda, a putem koje presude je utvrđeno da se tužitelju i to razdoblje treba priznati, odnosno uzeti u obzir prilikom izračuna mirovine U upravnom sporu sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika te sve isprave koje prileže u istome.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavak 3. (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., nastavno: ZUS) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Uvidom u predmetni spis utvrđeno je kako je predmetni upravni postupak pokrenut poradi prijedloga izabranog liječnika od 6. studenog 2020., za utvrđenje novog omjera postotka invalidnosti, a radi ponovnog izračuna mirovine tužitelja. Među strankama je nesporno kako kod tužitelja postoji invalidnost zbog opće nesposobnosti za rad, a koja je uzrokovana dijelom bolešću u svezi članka 2. stavak 2. ranije važećeg ZOPHBDR i dijelom u svezi bolesti izvan tih okolnosti. Sporan je utvrđeni omjer invalidnosti u svezi članka 2. stavka 2. ZOPHBDR te je li zdravstveno stanje tužitelja odgovarajuće ocijenjeno od strane ovlaštenih vještaka.

Iz stanja spisa tuženika proizlazi da je rješenjem Područne službe tuženika u O., broj 15588 od 8. srpnja 2003., na strani tužitelja utvrđena opća nesposobnost za rad uzrokovana 30% bolešću u svezi članka 2. stavka 2. ZOPHBDR-a, a 70% bolešću izvan tih okolnosti te je na osnovu toga tužitelju, počevši od 15. veljače 2002., priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad. Dakle, iz stanja spisa tuženika nedvojbeno proizlazi da je tužitelju prema odredbama članka 34. tada važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 79/07, 35/08, 121/10, 130/10., 61/11., 114/11. i 76/12.) priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad u navedenom omjeru. Stavkom 1. istoga članka bilo je propisano da invalidnost postoji kada je kod osiguranika, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravome osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti (profesionalna nesposobnost za rad), dok je stavkom 2. istoga članka bilo određeno da invalidnost postoji i kada kod osiguranika zbog promjena u zdravstvenom stanju, koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak sposobnosti za rad (opća nesposobnost za rad). Uzimajući u obzir tužbene navode tužitelja, iz njegove tužbe proizlazi kako isti smatra da je kod njega, u međuvremenu, došlo do promjene omjera uzroka invalidnosti, od onoga koji su utvrdili ovlašteni vještaci te u tom smislu osporava utvrđenja liječničkog povjerenstva, kao i samog postupanja tuženika i ovlaštenih vještaka u provedenom postupku.

Uvidom u spis tuženika utvrđeno je kako su ovlašteni vještaci u prvom stupnju svojim nalazom i mišljenjem broj evidencije: … od 22. ožujka 2021., a nakon ponovnog/kontrolnog pregledautvrdili da na strani tužitelja nema pogoršanja zdravstvenog stanja u pogledu ranije utvrđene invalidnosti te je i dalje utvrđen uzrok invalidnosti 30% bolest u svezi ZOPHBDR i 70% bolest izvan tih okolnosti. Prema medicinskoj dokumentaciji tužitelj je u dugogodišnjem liječenju po psihijatru zbog smetnji iz kruga PTSP te paničnog poremećaja praćenog povremenim depresivnim dekompenzacijama. Od zadnjeg vještačenja vidljivo je kako je bolnički liječen na psihijatriji KBC O. od 2. svibnja do 22. svibnja 2017. Vidljivi su i kontrolni nalazi psihijatra iz ožujka 2017., svibnja 2018., svibnja 2019. i iz siječnja 2020., a u kojima su verificirani jezgrovni simptomi PTSP uz oscilirajuću AD simptomatologiju. Terapija nije mijenjana od 27. prosinca 2017., kada je uz citalopram, sulpirid i zolpidem dodan alprazolan. Slijedom navedenog vještaci su stajališta da na strani tužitelja egzistira opća nesposobnost za rad, ali s istim uzrokom invalidnosti te da nema uvjeta za promjenu tog uzroka na način kako to traži tužitelj, budući nije došlo do bitnijih promjena u smislu pogoršanja zdravstvenog stanja.

Na 26. ožujka 2021. putem kojega je tužitelju i dalje priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, s navedenim uzrokom invalidnosti. Na navedeno rješenje tužitelj je izjavio žalbu te je sukladno članku 133. stavku 3. Zakonu o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13., 151/14., 33/15.,120/16. i 18/18., nastavno: ZOMO) naloženo provođenje vještačenja po Vijeću viših vještaka, radi utvrđenja okolnosti nastupanja invalidnosti kod tužitelja. Iz nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka, broj evidencije:… od 5. lipnja 2021. vidljivo je da je tužitelj u dobi od 65 godina, a po zanimanju je strojarski tehničar u mirovini. Iz medicinske dokumentacije vidljivo je da su se prve psihičke smetnje anksiozno – depresivnog karaktera javile 1988., a zbog niza nespecifičnih somatskih senzacija u sklopu somatofornog poremećaja javlja se psihijatru od 1993. Elementi PTSP verificirani su 1998. te je nastavno u tretmanu pod dijagnozom panični poremećaj s agorafobijom, depresivni poremećaj i PTSP. Psihologijsko testiranje je pokazalo visok generalni neurotizicam kod primarno neurotski aficirane osobe, niske socijalne adaptabilnosti i niskih sposobnosti egoobrane. Liječenje se provodilo ambulantno te 2001. u jednom navratu i bolnički, kao i kroz program dnevne bolnice 2009., 2014. i 2015., uz evidentiranje trajnih promjena osobnosti od 2015. Tužitelj je zahtjev za promjenu uzroka invalidnosti podnio na temelju medicinske dokumentacije iz koje je razvidno da se nastavio liječiti po psihijatru i to ambulantno i kroz program dnevne bolnice. U kliničkoj slici je vidljiva kronificirana simptomatologija neurotske razine, bez produbljavanja psihopatologije te bez potrebe za značajnijom korekcijom farmakoterapije. Tijekom 2020. provedena je parcijalna hospitalizacija u dnevnoj bolnici regionalnog centra za psihotraumu KBC O., uz evidentiranje reakcija na razini kardiovaskularnog i GI trakta te reakcije žalovanja nakon smrti majke. Psihologijsko testiranje od 4. lipnja 2020. bilježi od ranije poznati kognitivni deficit miješane etiologije (emocionalnog i organitetnog porijekla) te kronificirani PTSP praćen trajnim promjenama ličnosti, uz depresivnost, psihosomatske reakcije i fobične obrasce ponašanja. Iz medicinske dokumentacije od svibnja 2017. do 8. ožujka 2021. proizlazi kako je u psihičkom statusu napet, zabrinut, depresivnog raspoloženja, bezvoljan, izbjegavajućeg ponašanja uz repeticije i izraženu simptomatologiju žalovanja. Vještaci su stajališta da nisu ispunjeni medicinski uvjeti za promjenu omjera invalidnosti jer je pogoršanje anksiozno – depresivne simptomatologije kod primarno neurotski strukturirane osobnosti percipitirano egzogenim stresnim čimbenicima.

Iz dopune nalaza i mišljenja višeg vještaka Klasa: 561-01/21-09/113, Urbroj: 426-04-01/13-21-8 od 15. studenog 2021. proizlazi kako je viši vještak specijalist uzeo u obzir novu medicinsku dokumentaciju koju je tužitelj dostavio uz tužbu. Ukazuje kako je tužitelj pregledan po psihijatru te kod istoga dominira simptomatologija kronificiranog posttraumatskog stresnog poremećaja i simptomi u sklopu procesa žalovanja te je titrirana doza psihofarma. Isti je u razdoblju od 13. rujna do 14. rujna 2021. hospitalno liječen na Klinici za psihijatriju KBC O.. U psihičkom statusu se navodi da je uredne orijentacije i kontakta, napet, depresivnog raspoloženja. Misaoni tijek je uredan, u sadržaju simptomatika PTSP, depresivne ideje i prolongiranju žalovanje nakon smrti majke, uz revoltiranost rješenjem Komisije za procjenu HRVI. Hipobuličan je, bez znakova psihotičnosti i agresivnih pulzija te je otpušten na vlastiti zahtjev, dok se na kontrolnom pregledu od 6. listopada 2021. bilježi stacionarno stanje. Stoga i novopriložena medicinska dokumentacija ne ukazuje na promjenu omjera uzroka invalidnosti, jer iz iste nije razvidno pogoršanje ratnog PTSP, već je psihičko stanje pogoršano realitetnim egzogenim stresnim okolnostima.

Dakle, i putem prvostupanjskog i drugostupanjskog vještačenja te dopune višeg vještaka kod tužitelja je utvrđeno postojanje invalidnosti u vidu opće nesposobnosti za rad s uzrokom u omjeru 30% bolest u svezi ZOPHBDR i 70% bolest izvan tih okolnosti.

Navedena vještačenja su suglasna kako u utvrđenju postojećih bolesti, tako i u ocjeni opće nesposobnosti za rad i njenog uzroka.

Sud u cijelosti prihvaća provedena vještačenja, kao zakonita i sačinjena u skladu s pravilima struke, odnosno u skladu s odredbama Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj: 67/17. i 56/18., nastavno: Uredba), budući su ista jasna u pogledu medicinske dokumentacije koja je bila predmet vještačenja, kao i po pitanju utvrđenih dijagnoza na strani tužitelja.

Pri tome je potrebno naglasiti kako su vještaci tijekom provedenih vještačenja ocjenu donijeli na temelju medicinskih dijagnoza na koje se poziva i sam tužitelj. Navodi tužitelja o tome da su dokumentacija i njegovo zdravstveno stanje protivni nalazima i mišljenjima ovlaštenih vještaka, nisu osnovani, budući prvenstveno treba naglasiti kako je postupak ostvarivanja predmetnog prava propisan odredbama članka 123. do 129. ZOMO te je istim odredbama propisano da se nalaz i mišljenje donosi od strane ovlaštenih vještaka, a koji nisu vezani ocjenom liječnika specijalista.

Prema stanju spisa razvidno je da su ovlašteni vještaci svoje mišljenje dali primjenjujući stručno medicinsko znanje i prema pravilima struke, nakon analize podataka iz cjelokupne spisu priložene medicinske dokumentacije, a iz medicinske dokumentacije ne proizlazi da je na strani tužitelja došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja, koje bi uzrokovalo promjenu uzroka postotak invalidnosti.

Zatim sud ukazuje da kasnije promjene u zdravstvenom stanju i pogoršanje zdravstvenog stanja ne mogu biti od utjecaja na utvrđivanje drugačijeg uzroka invalidnosti tužitelja, jer je opća invalidnost definitivno stanje i kasnije promjene u omjeru pojedinih uzroka nisu odlučne. Tužitelju je invalidska mirovina priznata zbog opće nesposobnosti za rad pa nije bilo osnove da sud u predmetnom sporu provodi vještačenje na okolnost promjene uzroka utvrđene invalidnosti. U skladu s navedenim je odbijen prijedlog tužitelja za provođenje sudsko-medicinskog vještačenja. Obzirom da je predmetno pravo priznato po osnovi utvrđene opće nesposobnosti za rad (trajnog gubitka radne sposobnosti), a da je opći gubitak radne sposobnosti odnosno trajni gubitak radne sposobnosti definitivno stanje (članak 39. stavak 4. ZOMO), to kasnije promjene u uzroku utvrđene vrste invalidnosti nisu odlučne, jer ne mogu dovesti do promjene opsega prava koje je tužitelj stekao, a time ni do određivanja nove svote invalidske mirovine, kako to smatra tužitelj. Takvo pravno shvaćanje izraženo je i u presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-2368/16-2 od 25. kolovoza 2016. i Usž-995/18-2 od 8. ožujka 2018.

Stoga tužitelj navodima iz tužbe ne dovodi u dvojbu sud o tome da je prilikom provođenja upravnog postupka i donošenja osporavane odluke došlo do povrede njegovih prava, obveza ili pravnog interesa, već navodi činjenice i povrede postupka koje nisu ničim utvrđene, što nije relevntno za provedeni postupak, a u skladu s tim niti za ovaj spor. Pri tome valja naglasiti da je sva relevantna medicinska dokumentacija bila dostupna ovlaštenim vještacima i da su vještaci istu uzeli u obzir prilikom donošenja nalaza i mišljenja, kao što je respektirana i činjenica sudjelovanja tužitelja, u Domovinskom ratu, koju vještaci navode u svojim nalazima i mišljenjima, a tako i oštećenje organizma tužitelja kao HRVI. Tužitelj svojim navodima nije sud doveo u dvojbu u pogledu medicinskih utvrđenja iz predmetnih nalaza i mišljenja, u svezi svog zdravstvenog stanja i spornog omjera invalidnosti, a koji omjer je po stajalištu ovoga suda pravilno utvrđen i valjano obrazložen od strane ovlaštenih vještaka. Tijekom spora analizirana je i nova medicinska dokumentacija koju je tužitelj dostavio uz tužbu, dok isti tijekom upravnog spora nije predložio izvođenje drugih dokaza putem kojih bi doveo u dvojbu utvrđeno činjenično stanje. Imajući u vidu navedeno, osporavano rješenje tuženika ocjenjuje se zakonitim. Slijedom iznijetog, a na temelju članka 57. stavak 1. ZUS, tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan te je sud donio odluku kao u izreci presude.

Sud u smislu odredbe članka 79. ZUS nije donosio odluku o troškovima upravnog spora, budući stranke nisu postavile zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

U Osijeku 8. veljače 2022.

Sudac

Berislav Babić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS).