REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 411/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja Jasenke Žabčić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. Š., OIB …, iz P., koju zastupa punomoćnica M. H., odvjetnica u P., protiv tuženika N. Š., OIB …, iz P., kojeg zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik u P., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-295/2020-2 od 17. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču poslovni broj P Ob-189/2019 od 19. ožujka 2020., u sjednici održanoj 8. veljače 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštene revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-295/2020-2 od 17. rujna 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču poslovni broj P Ob- 189/2019 od 19. ožujka 2020.,
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je utvrdio da je tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio pravna pitanja za koja smatra da su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a te se pozvao na odluke ovog suda broj Rev-2042/12 od 15. siječnja 2017., Rev-973/08 od 31. ožujka 2010., Rev-1317/13 od 30. travnja 2014., Rev-52/16 od 9. listopada 2019.
3. U prvom naznačenom pitanju tuženik problematizira dosjelost kao osnovu stjecanja imovine posjedovanjem jednog bračnog druga, međutim, drugostupanjski sud o tome uopće nije izrazio shvaćanje u ovom sporu, stoga o naznačenom pitanju ne ovisi oduka u sporu.
3.1. U drugom naznačenom pitanju tuženik polazi od pretpostavke da je drugostupanjski sud trebao ukinuti prvostupanjsku presudu te preispituje čini li drugostupanjski sud apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer nije ukinuo prvostupanjsku presudu za koju predlagatelj navodi da se ne može ispitati, dok u trećem naznačenom pitanju predlagatelj preispituje je li drugostupanjski sud trebao ispitati žalbene navode od odlučnog značaja te navodi da je s tim u vezi drugostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka. Međutim, predlagatelj polazi od netočne tvrdnje da je drugostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka, kao i da drugostupanjski sud nije ocijenio žalbene navode od odlučnog značaja stoga tako naznačena pitanja s nizom potpitanja u kojem predlagatelj polazi od netočnih pretpostavke nisu pitanja o kojima ovisi odluka u ovom sporu i takva pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3.2. U četvrtom naznačenom pitanju predlagatelj preispituje je li drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je predmetna imovina zajednička imovina odnosno bračna stečevina već osnovom same činjenice da se radi o imovini stečenoj za vrijeme braka, a bez utvrđenja da se radi o imovini stečenoj zajedničkim radom stranaka ili potječe iz te imovine, odnosno da se samo zato jer je imovina stečena za vrijeme trajanja braka presumira da se radi o bračnoj stečevini.
3.3. Međutim, sud je u pobijanoj presudi ocijenio da su u razdoblju duljem od 40 godina stranke stekle značajniju i vrlo vrijednu imovinu koja imovina po vrijednosti premašuje vrijednost imovine koju bi stranke mogle steći isključivo prihodima iz radnog odnosa (tužiteljica radeći u SIZ-u, a tuženik radom u O. i. C.), a tuženik nije dokazao da je njegov doprinos u stjecanju imovine bio viši od doprinosa tužiteljice ili da se radilo o imovini koja potječe iz njegove vlastite imovine. Znači u četvrtom naznačenom pitanju predlagatelj polazi od pogrešne pretpostavke da sud nije utvrdio da su stranke zajedničkim radom stekle imovinu, međutim sud je navedeno utvrdio, ali i zaključio da vrijednost imovine stečene u braku višestruko premašuje vrijednost imovine koju su stranke mogle steći isključivo prihodima iz radnog odnosa, a tuženik nije dokazao da je njegov doprinos bio viši. Stoga o četvrtom naznačenom pitanju ne ovisi odluka u sporu i pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
5. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a te je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 8. veljače 2022.
Predsjednica vijeća:
Viktorija Lovrić, v.r.
