REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 24 Pž-3719/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja A. O. d.d., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica M. T., odvjetnica u Odvjetničkom društvu G. & Partneri d.o.o. iz Z., protiv tuženika HRVATSKE CESTE d.o.o., Z., OIB ..., radi isplate iznosa od 289.381,19 kn odlučujući o tuženikovoj i tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-241/2015 od 14. travnja 2021., 8. veljače 2022.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se kao neosnovane tužiteljeva i tuženikova žalba te se potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-241/2015 od 14. travnja 2021.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. njezine izreke Trgovački sud u Zagrebu prihvatio je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 144.690,60 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u roku od osam dana. U točki II. njezine izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem traži da mu tuženik isplati iznos od 144.690,59 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u roku od osam dana. U točki III. njezine izreke odredio je da svaka stranka snosi svoj trošak ovog parničnog postupka.
2. Protiv presude žalbu su podnijeli i tužitelj i tuženik. Presudu svaki pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu zbog svih žalbenih razloga te predlažu da ovaj sud preinači pobijanu presudu u skladu s njihovim žalbenim navodima u bitnom navodeći da nisu ispunjene pretpostavke za podijeljenu odgovornost jer da je upravo suprotna strana isključivo odgovorna za nastali štetni događaj. Zahtijevaju naknadu troškova postupka.
3. Stranke nisu dale odgovor na žalbu suprotne strane.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Prvostupanjska presuda ispitana je sukladno odredbi čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP)pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. i t. 1., 2., 5., 6., 8., 10., 11., 13. i 14. toga Zakona i pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosu od 289.381,19 kn, a koji iznos je tužitelj isplatio temeljem pravomoćnih presuda i rješenja donesenih u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Vrbovcu, u pravnoj stvari tužiteljica kćerkama pok. D. B., S. B. (K.) i Ž. B., protiv ovdje tužitelja kao tuženika kao osiguratelja radi naknade neimovinske štete i imovinske štete, koja je nastala tužiteljicama radi smrti oca D. B., koji je preminuo od ozljeda zadobivenih predmetnoj prometnoj nezgodi, za koji štetni događaj je odgovoran tuženik.
7. Između stranaka nije sporan nastanak predmetnog štetnog događaja, da je u trenutku predmete prometne nezgode vozilo registarskih oznaka ZG1 , kojim je upravljala Đ. B. bilo osigurano policom obveznog osiguranja kod ovdje tužitelja, aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika, uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i smrti D. B., visina tužbenoga zahtjeva, te činjenica da je tužitelj temeljem pravomoćnih presuda i rješenja donesenih u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Vrbovcu, u pravnoj stvari tužiteljica kćerki pok. D. B., S. B. (K.) i Ž. B., protiv ovdje tužitelja kao tuženika radi naknade neimovinske štete i imovinske štete, koja je nastala tužiteljicama radi smrti oca D. B., koji je preminuo od ozljeda zadobivenih predmetnoj prometnoj nezgodi isplatio utuženi iznos.
8. Sporna je između stranaka odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj.
9. Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11; dalje: ZOO) je propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok prema čl. 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Iz navedenih zakonskih odredaba proizlazi da su pretpostavke
odgovornosti
za
štetu:
štetnik (osoba odgovorna za štetu), protupravna štetna radnja, šteta i postojanje uzročne veze između štetne radnje štetnika i štete kao posljedice te radnje. Da bi postojala odgovornost za štetu, sve navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.
10. Tijekom postupka utvrđene su slijedeće činjenice:
- da se predmetna prometna nezgoda dogodila 17. prosinca 2001. u 13,30 sati na državnoj cesti broj 26 u mjestu R. kod kućnog broj . . . , prilikom prilaska osobnog vozila osiguranice tužitelja reg. oznake ZG1 lijevom zavoju polumjera oko 40 metara, pri čemu je došlo do destabilizacije i gubitka kontrole nad vozilom, prelaska istog na suprotnu stranu kolnika i sudara s nailazećim teretnim vozilom reg. oznake ZG2 ,
- da je vozilo registarskih oznaka ZG1 , kojim je upravljala Đ. B. proizvedeno 1999. godine,
dakle
da
je
u
trenutku
predmetnog
štetnog
događaja predmetno vozilo bilo staro dvije godine,
- da su se na vozilu nalazile tvornički ugrađene radialne gume te s obzirom na starost vozila imale dubinu utora najmanje 4 mm pa da je osobno vozilo osiguranice tužitelja sukladno tome zadovoljavalo zakonske odredbe vezano na zimsku opremu. - da se predmetnog dana 17. prosinca 2001. temperatura zraka kretala od -3,5°C do - 4,6 °C, dok je mokri snijeg slabijim ili umjerenim intenzitetom padao gotovo cijeli dan pa da je stoga kolnik bio mokar i neočišćen od snijega debljine cca 5 cm, no da isti nije bio zaleđen
- da je prometni vještak utvrdio da je mjesto sudara vozila osiguranice tužitelja i teretnog vozila bilo na sredini lijeve polovine kolnika gledano u smjeru osobnog vozila osiguranice tužitelja, a uzdužno gledano na samo oko 2 m nakon sredine zavoja, kao i da je sudarna brzina osobnog vozila osiguranice tužitelja mogla iznositi 38 km/h, a teretnog vozila 0 km/h, dok brzine kretanja vozila neposredno prije predmetne prometne nezgode tehnički nije moguće izračunati, ali da se vozačica prije sudara morala kretati nešto većom brzinom od sudarne, te da teretno vozilo kojim je upravljao J. A. ni na koji način nije doprinio nastanke predmetne nezgode, no da je osiguranica tužitelja, budući da se već dulje vrijeme kretala u uvjetima snježnih oborina po neočišćenom kolniku, mogla biti svjesna uvjeta na cesti i pravovremeno uočiti da nailazi na oštar lijevi zavoj, te da iz mjesta sudara u području sredine zavoja, proizlazi da uzrok destabilizacije
osobnog
vozila
nije prolazak istog kroz zavoj, već da je vozilo moralo biti destabilizirano već pri ulasku u zavoj, dok visoka sudarna brzina osobnog vozila osiguranice tužitelja od 38 km/h ukazuje na vrlo malu mogućnost ostvarivanja usporenja osobnog vozila zbog velike klizavosti kolnika ili zbog zakašnjelog poduzimanja usporenja vozila radi prilagođavanja brzine kretanja uvjetima kolnika u zavoju. Iako je osiguranica tužitelja, tijekom nailaska prema zavoju, znala da se kreće po klizavom i neočišćenom kolniku i da nailazi na oštar zavoj, međutim, obzirom da su uvjeti kretanja bili izuzetno nepovoljni i rizični, za uspješno upravljanje vozilom u opisanim uvjetima bila je potrebna iznadprosječna opreznost, iskustvo i spretnost,
- da se vozilo, prije predmetnog štetnog događaja, moralo kretati brzinom od utvrđene sigurnosne brzine od 31 km/h, za uvjete u konkretnom slučaju i to za nezaleđen kolnik prekriven mokrim snijegom, a koja brzina proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka provedenog u ovom postupku,
- da iz nalaza i mišljenja vještaka također proizlazi da čak i da je održavatelj cesta preventivno posipao kolnik solju, ista ne bi bila učinkovita jer bi velika količina oborina razrijedila otopinu soli i ista više ne bi mogla spriječiti smrzavanje, a da bi posipavanje sipinom (kamenom sitneži) isto tako bilo upitne učinkovitosti zbog mogućeg premalog udjela kamene sitneži u volumenu snijega, te da bi jedino učinkovito bilo čišćenje snijega s kolnika i istovremeno posipavanje odmah nakon čišćenja, no da se iz podataka u spisu tehničkim načinima ne može utvrditi koja je količina snježnih oborina napadala na konkretnoj dionici kolnika i koliko je održavatelj ceste imao vremena za intervenciju obzirom na listu prioriteta prema programu održavanja u zimskim uvjetima.
11. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da osiguranica tužitelja nije prilagodila brzinu kretanja svoga vozila prethodno opisanim vremenskim uvjetima, odnosno uvjetima na cesti, dakle da ista nije postupila u skladu s dužnosti propisanom odredbom čl. 26. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 84/92, 6/93, 5/93, 26/93, 29/94, 43/96, 46/96, 54/96; dalje: ZOSPC), uslijed čega je osiguranica tužitelja izgubila kontrolu nad svojim vozilom, te prešla na suprotnu stranu ceste i prednjim dijelom svog vozila udarila u prednji dio teretnog vozila registarskih oznaka ZG2 kojim je iz suprotnog smjera upravljao J. A., a koje vozilo je u trenutku štetnog događaja bilo zaustavljeno, pa stoga ovaj sud drži da isti ni na koji način nije doprinio nastanku predmetne prometne nezgode.
12. Nadalje, tuženik kao održavatelj javnih cesta, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZOO-a, odgovara za štetu po načelu pretpostavljene krivnje, te odredbi čl. 6. Zakona o javnim cestama („Narodne novine" broj: 100/96, 76/98 i 27/01; dalje: ZJC) koja propisuje da je tuženik kao pravna osoba zadužena za upravljanje, građenje i održavanje državnih cesta, dužan nadoknaditi štetu korisniku javne ceste, ako je šteta prouzrokovana stanjem javne ceste. Na temelju odredbe čl. 58. ZJC-a tuženik je dužan osigurati neometan i siguran promet na javnim cestama, a sukladno odredbi čl. 63. i 64. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta („Narodne novine" broj 25/98. i 162/98; dalje: Pravilnik) isti je dužan održavati prohodnost cesta u zimskim uvjetima na način da će ukloniti snijeg kako bi se omogućilo prometovanje vozila uz upotrebu zimske opreme sukladno donesenom operativnom programu radova održavanja cesta u zimskom razdoblju koji tuženik mora izraditi (čl. 66. - 79. Pravilnika), a s obzirom na već opisane vremenske uvjete, koji uvjeti predviđaju drugi stupanj pripravnosti (čl. 71. Pravilnika - oscilacija temperature zraka oko 0° C, uz mogućnost oborina i poledice), kada se vrše preventivni radovi prema operativnom planu rada zimske službe i po potrebi se uklanja snijeg s kolnika.
13. Budući da je utvrđeno da kolnik uopće nije bio očišćen od snijega, a tuženik tijekom postupka nije dostavio operativni program radova održavanja cesta u zimskom razdoblju, kako bi se moglo utvrditi kada je tuženik sukladno utvrđenom redoslijedu izvođenja radova, s obzirom na planom utvrđene razine prednosti ceste (čl. 6. Pravilnika) trebao vršiti preventivne radove na sprječavanju poledice na predmetnoj dionici državne ceste, niti je isti dostavio dokumentaciju, poput primjerice ophodarskog dnevnika, odnosno da tuženik nije dostavio, niti predložio ikakve dokaze, a što je isti bio dužan učiniti, iz kojih bi se moglo utvrditi da li je tuženik uopće izvršio i kada čišćenje predmetne ceste od snijega i istovremeno posipavanje iste, tj. kada je to trebao učiniti, kako bi se eventualno moglo utvrditi da je tuženik postupao u skladu s važećim planom rada zimske službe, odnosno da nema propusta u njegovom radu, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije ispunio obveze sukladno navedenim propisima.
14. Analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima tužitelj niti tuženik nisu uspješno osporili prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, donio pravilnu i zakonitu odluku. Prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo. 15. Pobijana presuda sadrži valjane i vrlo jasne i detaljne razloge o odlučnim činjenicama, pa razlozi navedeni u obrazloženju te presude jasno daju odgovor na žalbene navode o tome na temelju kojih dokaza i sudačkih uvjerenja je donijeta prvostupanjska odluka.
16. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su za nastanak predmetnog štetnog događaja suodgovorni osiguranica tužitelja i tuženik, svaki u omjeru od 50%, budući da osiguranica tužitelja nije prilagodila brzinu kretanja svoga vozila konkretnim vremenskim uvjetima, odnosno uvjetima na cesti, dakle da ista nije postupila u skladu s dužnosti propisanom odredbom čl. 26. ZOSPC-a te da tuženik tijekom ovog postupka nije dokazao da je isti postupao u skladu s važećim planom rada zimske službe i listom prioriteta prema programu održavanja cesta u zimskim uvjetima, odnosno da isti nije dokazao da nije bilo propusta u njegovu radu sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZOO-a, odredbi čl. 58. ZJC, te odredbi čl. 63. i 64. Pravilnika.
17. Navodima svojih žalbi niti tužitelj niti tuženik nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelji u žalbi ponavljaju navode koje su iznosili tijekom prvostupanjskog postupka te iznose neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovode u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.
18. Kako je prvostupanjski sud valjano obrazložio pobijanu presudu, uključujući i odluku o parničnom trošku tužiteljevu i tuženikovu je žalbu na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.
Zagreb, 8. veljače 2022.
Sudac Kamelija Parać
