Poslovni broj: 6 Us I-564/2021-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja B. B. iz V., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV/1, kojeg zastupa D. K., službena osoba tuženika, radi utvrđivanja vjerodostojnosti isprava, 8. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II-805-07/21-05/4, URBROJ: 512-2501-21-2 od 26. travnja 2021.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-805-07/21-05/4, URBROJ: 512-2501-21-2 od 26. travnja 2021., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O., KLASA: UP/I-034-02/21-01/10 URBROJ: 512M2-76-21-2 od 16. ožujka 2021. Navedenim prvostupanjskim rješenjem u toč. I. izreke odbijen je zahtjev tužitelja da se utvrdi nevjerodostojnost i neistinitost sadržaja isprava Uprave za obranu V., KLASA: 141-02/04-01/17 URBROJ: 512M2-152-04-2 od 05. veljače 2004., kojima se Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područnoj službi u V., za imenovanog potvrđuje osobni čin narednika i bruto plaća koja bi mu pripadala za 1998., 1999., 2000., 2001. i 2002. godinu; a u toč. 2. izreke utvrđuje se da su isprave Uprave za obranu V., navedene u točki 1. izreke, vjerodostojne te je sadržaj istih u cijelosti istinit, potpun i točan.

2. Tužitelj u tužbi navodi da osporavano rješenje kao i prvostupanjsko rješenje smatra nezakonitim zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koje je od značaja za utvrđenje visine mirovine osiguranika. Tužitelj u bitnome ističe da je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područna služba u V., dopisom od 13. siječnja 2004. bespotrebno zatražila od Uprave za obranu V. podatke o plaći za 1998., 1999., 2000., 2001. i 2002. godinu, budući je u spisu imala sve elemente za određivanje visine invalidske mirovine. Također navodi da je Uprava za obranu V. na gore navedeno traženje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u V., tom tijelu dostavila nevjerodostojne i neistinite podatke o osobnom činu i plaći za 1998., 1999., 2000., 2001. i 2002. godinu budući da on nikada nije bio pripadnik djelatnog sastava HV te da mu je Odlukom Ministra obrane od 28. rujna 1993. godine dodijeljen čin stožernog vodnika, dok se u ispravama navodi osobni čin narednika. Poziva se na sadržaj potvrde Ureda za obranu V. od 7. listopada 1996., potvrde Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za proračun i financije od 5. listopada 2018., prijavu o stradavanju od 25. listopada 196. izdanu od Uprave za obranu V. kao i izvod iz odluke ministra obrane Republike Hrvatske od 12. listopada 1993. Poziva se na sadržaj odredbe članka 5., čl. 8. i čl. 30. Zakona o općem upravnom postupku. Smatra da se iz dostavljenih isprava može zaključiti da je bio u pričuvnom sastavu Zbora narodne garde i Hrvatske vojske, te da nikada nije potpisao ugovor za vojnu službu niti dobio rješenje za djelatnu vojnu službu. Ističe da je do odlaska u mirovinu bio zaposlen kod poslodavca HT- Hrvatske telekomunikacije, mjesto rada V. Stoga prijave podataka o plaći Uprave za obranu V. od 5. veljače 2004. smatra neistinitim jer ima čin pričuvnog narednika te nikada nije primio bruto plaću sa osobnim činom narednika. Slijedom navedenog predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika i da utvrdi da su prijave podataka o plaći Uprave za obranu V. od 5. veljače 2004. neistinite isprave.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje u cijelosti kod obrazloženja iz osporavanog rješenja te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Tužitelj je u podnesku dostavljenom ovome sudu 14. srpnja 2021. ponovio tužbene navode.

5. U upravnom sporu sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika te sve isprave koje prileže u istome. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. 1. Kako je u ovome sporu osim primjene materijalnog prava, sporno i utvrđenje odlučnih činjenica, to je sud održao raspravu 1. veljače 2022. u nazočnosti tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika koji je svoj izostanak opravdao podneskom zaprimljenim 31. siječnja 2022.

6.2. Sud je raspravu zakazao i primjenom odredbe članka 6. stavak 1. ZUS-a koji propisuje da će prije donošenja presude sud svakoj stranci dati mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

7. Iz spisa tuženika proizlazi da je tužitelj podnio predmetni zahtjev radi utvrđenja nevjerodostojnosti i neistinitosti sadržaja isprava (koje je Uprava za obranu V. dostavila HZMO - Područnoj službi V. vezano za isplatu naknada plaće za 1998., 1999., 2000., 2001. i 2002. godinu kao i o činu narednika koji se u istima navodi.), 3. veljače 2021. kao i 5. veljače 2021.

8. Odredba članka 60. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09.) propisuje da ako postoji sumnja u vjerodostojnost isprave, službena osoba provjerit će po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke vjerodostojnost takve isprave kod suda, odnosno javnopravnog tijela koji su takvu ispravu izdali.

9. Iz službenih evidencija proizlazi da tužitelj ima utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 01. svibnja 1991. do 31. kolovoza 1991. na temelju pripadnosti PS ZNG V.; od 01. rujna 1991. do 27. ožujka 1992. na temelju pripadnosti 204. Vukovarskoj brigadi HV te za razdoblje od 28. ožujka 1992. do 31. svibnja 1992. za vrijeme provedeno na Skrbi HV.

10. Iz spisa predmeta proizlazi da je 4. veljače 2004. u Upravi za obranu V. zaprimljen zahtjev HZMO, Područne službe u V., broj: 68686 od 13. siječnja 2004. za dostavom podataka o bruto plaći i osobnom činu za B. B., radi donošenja rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu, sukladno odredbi članka 76. stavak 1. i 2. tada važećeg Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 94/01.).

11. Navedena odredba članka 76. stavak 1. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji propisivala je da HRVI iz Domovinskog rata kod koga je nastao trajni gubitak radne sposobnosti (opća nesposobnost za rad) kao posljedica ranjavanja, ozljede, zatočeništva u logoru, zbog bolesti, a bolest je, pogoršanje bolesti, odnosno pojava bolesti neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, što se smatra ozljedom na radu pri obavljanju vojne dužnosti, ima pravo na invalidsku mirovinu prema Zakonu o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba i ovlaštenih službenih osoba te propisima koji su temeljeni na citiranom Zakonu u iznosu invalidske mirovine pripadnika djelatnog sastava oružanih snaga Republike Hrvatske istog čina i ustrojbenog mjesta; stavkom 2. navedene odredbe bilo je propisano da se iznos invalidske mirovine za HRVI iz Domovinskog rata izračunava na temelju Zakona o mirovinskom osiguranju djelatnih vojnih osoba i ovlaštenih službenih osoba po članku 7. i 8. navedenog Zakona i uvećava za dodatak po osnovi sudjelovanja u Domovinskom ratu.

12. Stoga je HZMO, Područna služba u V. u postupku izračuna invalidske mirovine za imenovanog, od Uprave za obranu V. zatražila predmetni podatak kolika bi imenovanom bila bruto plaća za 1998., 1999., 2000., 2001. i 2002. godinu kada bi bio djelatna vojna osoba.

13. Sukladno traženom, Uprava za obranu V. izdala je u ovoj upravnoj stvari osporavane isprave, KLASA: 141-02/04-01/17 URBROJ: 512M2-152-04-2 od 05. veljače 2004., a iznosi navedeni u osporavanim ispravama utemeljeni su na Uredbi o vrijednosti koeficijenta osobnog čina za izračun plaće djelatne vojne osobe (Narodne novine, broj: 144/02.) te su izračunate u odnosu na osobni čin imenovanog, odnosno, čin narednika.

14. Tužitelju je Odlukom Ministra obrane od 28. rujna 1993. dodijeljen čin stožernog vodnika.

15. Odredbom članka 160. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 23/95.) propisano je da se danom stupanja na snagu toga Zakona, stožerni vodnici prevode u čin narednika.

16. Stoga je tužitelju pravilno izdana potvrda o visini bruto plaće koju bi isti ostvario kada bi bio pripadnik djelatnog sastava u traženim godinama (1998., 1999., 2000., 2001. i 2002.), na temelju čina narednika.

17. Dakle, suprotno shvaćanju tužitelja, navedene isprave izdane su na legitimno traženje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u V., te se iste temelje vjerodostojnim podacima iz službene evidencije i na odredbama Uredbe o vrijednosti koeficijenta osobnog čina za izračun plaće djelatne vojne osobe, te iste ne dokazuju da je tužitelj ikada bio pripadnik djelatnog sastava OS RH.

18. Navodi tužitelja o pogrešnoj primjeni materijalnih propisa u postupku izračuna invalidske mirovine predstavljaju pogrešno pravno shvaćanje, ali isto ne predstavlja predmet ovog upravnog spora.

19. Suprotno shvaćanju tužitelja nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari priložene: potvrde Ureda za obranu V. od 7. listopada 1996. (kojom se potvrđuje da je tužitelj bio pripadnik pričuvnog sastava Zbora narodne garde u razdoblju od 30. svibnja 1990. do 31. kolovoza 1991.), potvrde Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za proračun i financije od 5. listopada 2018. (u kojoj je navedeno da tužitelj nije upisan u evidenciji djelatnika Ministarstva obrane i GS OS), prijavu o stradavanju od 25. studenog 1996. izdanu od Uprave za obranu V. (iz koje proizlazi da je tužitelj ranjen u akciji 17. studenog 1991. kao pričuvni stožerni vodnik), kao i izvod iz odluke ministra obrane Republike Hrvatske od 12. listopada 1993. (o dodjeli čina pričuvnog dočasnika Oružanih snaga Republike Hrvatske i to čina pričuvnog stožernog vodnika tužitelju).

20. Valja istaknuti i da je iz presude ovoga suda poslovni broj UsI-804/2020-6 od 5. listopada 2020. razvidno da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/20-01/03047519028, URBROJ: 341-99-05/3-20-004582 od 19. lipnja 2020., kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u V., KLASA: UP/I 141/02/19- 01/03047519028, URBROJ: 341-22-05/3-19-12892 od 4. prosinca 2019., a kojim rješenjem je tužitelju (B. B.), kao korisniku invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad, uzrokovane 100% ozljedom odnosno bolesti nastale kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, počevši od 1. veljače 2016. određena nova svota mirovine u iznosu od 6.428,05 kn mjesečno. Iz navedene presude proizlazi da je tužitelj i u navedenom sporu osporavao da je svota mirovine određena na temelju neistinitih podataka izdanih od nenadležnog tijela Ministarstva obrane Republike Hrvatske. Iz navedene presude također proizlazi da je tužitelju rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u V. KLASA: 140-18/04-01/03047519028, URBROJ: 341-22-03/1-04-26484 od 7. prosinca 2004. (prvobitno) priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad počevši od 23. siječnja 2003., prema odredbama Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj 94/01., 122/02., 17/04. i 48/04. – dalje: ZOPHBDR) kao hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata sa statusom HRVI; Visina mirovine navedenim rješenjem od 7. prosinca 2004. određena je prema članku 76. ZOPHBDR-a u vezi s člankom 7. i 8. Zakona o djelatnim vojnim osobama policijskim službenicima i ovlaštenim službenim osobama (Narodne novine, broj 128/99.) u iznosu invalidske mirovine pripadnika djelatnog sastava oružanih snaga Republike Hrvatske istog čina i ustrojbenog mjesta narednika sa statusom HRVI.

21. Stoga sud ocjenjuje pravilnim zaključak tuženika (kao i prvostupanjskog tijela) da nema osnove za zaključak da bi isprave Uprave za obranu V., KLASA: 141- 02/04-01/17 URBROJ: 512M2-152-04-2 od 05. veljače 2004., kojima se Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područnoj službi u V., za B. B. potvrđuje osobni čin narednika i bruto plaća koja bi mu pripadala za 1998, 1999, 2000, 2001. i 2002. godinu, bile nevjerodostojne i da bi u istima bili navedeni netočni podaci.

22. Slijedom iznijetog, a na temelju odredbe članka 57. stavak 2. ZUS-a sud je osporavano rješenje (kao i prvostupanjsko rješenje) ocijenio zakonitim i donio odluku kao u izreci ove presude.

U Osijeku 8. veljače 2022.

Sutkinja

Blanka Sajter v. r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).