Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, T. Masaryka 8

Poslovni broj: 12 Pn-68/2019-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sucu Darku Barišiću, u parničnom predmetu po tužbi tužitelja I. K., G., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz ZOU R. B. i D. N., odvjetnicima iz V., protiv tuženog CO, Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave, u prisutnosti punomoćnika stranaka, 8. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku, CO, Z., OIB: …, da tužitelju, K. I., G., OIB: …, na ime naknade štete isplati iznos od 79.015,02 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi koja odgovara visini prosječne kamatne stope HNB-a na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu te uvećane za 5 ( pet ) postotnih poena, sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 12.290,00 kn, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao poljoprivrednik na svojim nekretninama, navedenim u historijatu tužbe, imao posađenu kamilicu, a sa tuženikom je sklopio policu osiguranja usjeva i nasada dana 6. svibnja 2019. godine, pod brojem: ….

1.1. Dana 12. svibnja 2019. godine, uslijed oluje je povaljana sva kamilica, tako da je sukladno odredbi čl. 941. Zakona o obveznim odnosima tužitelj prijavio tuženiku štetu u roku od 3 dana od saznanja za istu, odnosno 15. svibnja 2019. godine, a 16. svibnja 2019. godine je tuženik, uz prisutnost tužitelja, obavio očevid predmetnih nekretnina, o čemu je istog dana sačinjen zapisnik o očevidu i procjeni štete na usjevima i nasadima.

1.2. Tuženik je svojom obavijesti o otklonu odštetnog zahtjeva od 10. srpnja 2019. godine odbio kao neosnovan odštetni zahtjev tužitelja, na što je isti uložio prigovor 22. srpnja 2019. godine, ali je tuženik svojom odlukom od 2. kolovoza 2019. godine u cijelosti odbio prigovor tužitelja.

1.3 Tužitelj navodi da je u trenutku zaključenja ugovora o osiguranju usjev kamilice bio u dobrom stanju, a obveza tuženika je bila provjeriti sve okolnosti koje su značajne za ocjenu rizika, što je tuženik i učinio, te je prihvatio ponudu o osiguranju koju je predao tužitelju, uredno sastavljenu i potpisanu u vidu police osiguranja, što znači da je sukladno odredbi čl. 925. Zakona o obveznim odnosima ugovor o osiguranju sklopljen. Tužitelj smatra da tuženik ne bi sklopio ugovor o osiguranju da je prilikom provjere uočio bilo kakve negativne okolnosti značajne za ocjenu rizika.

1.4. Tužitelj navodi da je prema izvješću Državnog hidrometeorološkog zavoda rizik oluje bio na dan 12. i 13. svibnja 2019. godine, dakle nakon zaključenja ugovora o osiguranju, radi čega smatra da je tuženik dužan tužitelju isplatiti osigurninu, radi čega je postavio tužbeni zahtjev, koji je precizirao nakon dostave nalaza i mišljenja, tako da isti glasi kao u točci I. izreke ove presude, te predložio sudu da tako postavljeni tužbeni zahtjev usvoji kao osnovan u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao činjenicu da je sa tužiteljem imao sklopljenu policu osiguranja usjeva i nasada, ali smatra da sukladno čl. 8. st. 2. Uvjeta za osiguranje imovine, prema kojem rizik koji je obuhvaćen osiguranjem mora biti budući, neizvjestan i nezavisan od isključive volje ugovaratelja osiguranja ili osiguranika, jer je u protivnom ugovor o osiguranju ništetan, tj. ako je u trenutku njegova sklapanja već nastao osigurani slučaj ili je taj bio u nastajanju.

2.1. S obzirom da tužitelj smatra da se je rizik oluke na v. području ostvario u dane 3., 6., 12. i 13. svibnja 2019. godine, a predmetna polica je ugovorena na dan 16. svibnja 2019. godine, rizik oluje na tim usjevima je već bio ostvaren u vrijeme sklapanja police osiguranja s obzirom da je šteta na usjevu prijavljena 12. svibnja 2019. godine.

2.2. S obzirom na naprijed navedeno, tuženik je osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, te je predložio sudu da sud odbije tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti, uz naknadu parničnih troškova, te se je protivio preinaci tužbe.

3. Među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik sklopili policu osiguranja dana 6. svibnja 2019. godine, što proizlazi iz same ponude osiguranja (12 i 13), kao što nije sporno niti da je tužitelj na svojim nekretninama imao posijanu kamilicu, kao što nije sporno niti da je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom štete po ugovorenoj polici osiguranja, odnosno, prigovor tužitelja na odluku tuženika kojom se odbija zahtjev za naknadu štete.

4. Među strankama je sporno da li je ugovor o osiguranju sklopljen između tužitelja i tuženika ništetan ili je pravovaljan odnosno da li je polica osiguranja sklopljena prije ili nakon nastanka štetnog događaj tj. oluje u kojoj je uništen usjev kamilice odnosno sporni su pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

5. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je izvršio uvid u zahtjev za potporu (5- 11), ponudu osiguranja (12-16), prijavu štete (17-18), zapisnik o očevidu i procjeni štete (19-20), obavijest o otklonu odštetnog zahtjeva (21-22), odluku povodom pritužbe (25-26), podatke Državnog hidrometeorološkog zavoda 33-34), uvjete za osiguranje usjeva (35-46), saslušao tužitelja kao stranku (51), svjedoka M. K. (53), proveo vještačenje po vještaku poljoprivredne struke A. C. (60-65).

6. Provedene dokaze sud je cijenio temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku tj. koje će činjenice uzeti kao dokazane sud je cijenio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

7. Prilikom podnošenja tužbe tužitelj nije naveo u tužbenom zahtjevu novčani iznos koji traži s obzirom da za to nije raspolagao relevantnim podacima. Kako je tužitelj preinačio tužbu tek nakon provedenog vještačenja po vještaku poljoprivredne struke i kada je saznao za visinu štete, on je preinačio tužbu do zaključenja glavne rasprave jer je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, radi čega je sud dopustio preinaku tužbe i tužbenog zahtjeva, sukladno čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku.

8. U svezi pravne osnove tužbenog zahtjeva sud je prije svega morao utvrditi da li je polica osiguranja sklopljena između tužitelja i tuženika 6. svibnja 2019. godine ništetna zbog toga što se je osigurani slučaj dogodio prije sklapanja te police ili je ona valjana.

9. U odnosu na tu okolnosti sud je izveo dokaz saslušanjem tužitelja koji je naveo u svom stranačkom iskazu da je 6. svibnja 2019. godine sklopio policu osiguranja, a 12. svibnja 2019. godine je došlo do olujnog nevremena te su on i njegov otac 15. svibnja 2019. godine utvrdili da je kamilica povaljana, radi čega su prijavili štetu. Inače, i prije toga je bilo dosta kišno i puhao je vjetar, ali tužitelj navodi da tom prilikom nije nastala nikakva šteta. Tužitelj navodi da je predstavnik tuženika izašao na lice mjesta prije sklapanja police te nije imao nikakvih primjedbi na stanje usjeva.

9.1. Ovakav iskaz u bitnome potvrđuje i svjedok M. K., koji navodi da je polica sklopljena 6. svibnja 2019. godine, a kamilica je povaljana jer je 12. ili 13. svibnja 2019. godine došlo do olujnog nevremena. On navodi da ne zna da li je netko od tuženika prije zaključenja police došao pregledati nekretnine, ali navodi da već 20 godina kod tuženika uvijek na isti način osiguravaju usjeve, predstavnici tuženika znaju gdje se nalaze njihove nekretnine, tako da vjeruje da su oni izašli na lice mjesta jer su ih pozvali 6. svibnja 2019. godine da dođu potpisati policu osiguranja.

10. Sud je posebno cijenio iskaz svjedoka M. K. jer je isti otac tužitelju, ali sud njihove iskaze prihvaća kao životne i logične zato jer o bitnim elementima sklapanja police osiguranja iskazuju identično, a za sud je potpuno jasno da, ukoliko su predstavnici tuženika prije potpisa police 6. svibnja 2019. godine, pregledali usjeve na nekretninama tužitelja, da ne bi potpisali policu osiguranja ukoliko su usjevi već bili oštećeni, odnosno ukoliko je već nastupio rizik. Ako pak nisu pregledali nekretnine, onda je to njihov propust jer se nisu uvjerili kakvo je stanje usjeva na nekretninama koje osiguravaju, te se konačno postavlja pitanje zašto su uopće sklopili policu osiguranja ako je rizik već bio ostvaren.

11. S obzirom na naprijed navedeno sud smatra da su usjevi kamilice tužitelja prije 6. svibnja 2019. godine bili neoštećeni i u urednom stanju, a da je šteta nastala 12. svibnja 2019. godine, što proizlazi iz zapisnika o očevidu i procjeni štete na usjevima i nasadima (19-20), dakle, kako u trenutku sklapanja police osiguranja osigurani rizik nije nastupio, sud smatra da je polica osiguranja koju su sklopili tužitelj i tuženik pravno valjana te obvezuje tuženika na naknadu ugovorene štete tužitelju, sukladno čl. 925. Zakona o obveznim odnosima, pri čemu treba napomenuti da je tužitelj postupio u pokušaju ostvarivanja naknade štete sukladno odredbi čl. 941. Zakona o obveznim odnosima jer je u roku od 3 dana od dana saznanja za nastalu štetu o tome obavijestio.

12. U odnosu na visinu štete sud je proveo vještačenje po poljoprivrednom vještaku A. C. (60-65), koji je utvrdio da je na usjevu kamilice u vlasništvu tužitelja nastala potpuna šteta djelovanjem osiguranih rizika oluje, jer radi potpunog polijeganja kamilice nije bilo moguće obaviti berbu, tak da mu je izmakla dobit u iznosu od 79.015,02 kn. Niti tužiteljska niti tužena strana na ovako utvrđen iznos štete po vještaku nisu imali primjedbi, pa je sud, i zbog tog razloga, ali i zbog toga što je vještak jasno, argumentirano i precizno naveo sve elemente koji su bili potrebni za utvrđenje nastale štete, prihvatio njegov nalaz i mišljenje u cijelosti.

13. Radi naprijed navedenoga sud je tužitelju dosudio iznos glavnice od 79.015,02 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom iz čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, radi čega je presudio kao u toči I. izreke ove presude.

14. S obzirom da je tužitelj u potpunosti uspio u ovom parničnom postupku, tuženik mu je dužan nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 12.290,00 kn, temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

14.1. Navedeni trošak odnosi se na sastav prigovora, sastav tužbe, zastupanje na ročištu od 5. veljače 2020. , 25. veljače 2021., 21. travnja 2021. te 8. veljače 2022., kao i sastav podneska od 24. studenog 2021., u iznosu od 1.000,00 kn za svaku parničnu radnju, što ukupno iznosi 7.000,00 kn, čemu treba pridodati PDV u iznosu od 1.750,00 kn. Tom iznosu treba pridodati nužni trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn, te sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 400,00 kn i presudu u iznosu od 1.140,00 kn, ili sveukupno 12.290,00 kn

U Virovitici 8. veljače 2022.

Sudac:

Darko Barišić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni viši sud.

Dostaviti:

1. Punomoćnici tužitelja – ZOU R. B. i D. N., V.

2. Punomoćnik tuženika – odvjetnik M. K., Z.