REPUBLIKA

HRVATSKA

ŽUPANIJSKI

SUD

U

SLAVONSKOM

BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Poslovni broj: 12 Gž-41/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Berislava Devčića kao člana vijeća,u pravnoj stvari tužiteljice I. N. iz Z., OIB:… zastupane po punomoćniku S. Š., odvjetniku iz V., protiv tuženika G. V., V., Ul. OIB:…, koga zastupa generalni punomoćnik Igor Antolović, diplomirani pravnik, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina i uknjižbe u zemljišnoj knjizi, rješavajući žalbu tuženika, protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj: P-840/12-27, od 27. veljače 2014., nakon ukidbene odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 1226/2017-2., od 7. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 8. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika G. V., te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj: P-840/12-27, od 27. veljače 2014.

II. Tuženik G. V. dužan je tužiteljici I. N. naknaditi troškove revizije u iznosu od 2.675,00 kuna (dvijetisućešestosedamdesetpet kuna) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj: P-840/12-27, od 27. veljače 2014., presuđeno je:

„I. Utvrđuje se da je tužiteljica I. N. iz Z., OIB:… dosjelošću stekla pravo vlasništva na dijelu k.č.br. 255/2 put površine 261 m2, upisane u zk.ul. br. 9420 k.o. V., u naravi vrt površine 192 m2, u skici mjerenja omeđen linijama koje idu od točke K, pravac do točke L, pravac do točke S, pravac do točke N, pravac do točke O, pravac do točke C, pravac do točke B, pravac do točke J, pravac do točke I, pravac do točke H, pravac do točke G, pravac do točke K, kao i dijela k.č.br. 255/3 gradilište površine 116 m2, upisane u zk.ul.br. 8440 k.o. V., u naravi spremište i vrt površine 105 m2, u skici mjerenja omeđen linijama koje idu od točke K, pravac do točke G, pravac do točke H, pravac do točke I, pravac do točke J, pravac do točke B, pravac do točke A, pravac do početke točke K, te se ovlašćuje tužiteljica I. N. iz Z., OIB: … da na temelju ove presude i ovjerenog prijavnog lista Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar V. i parcelacionog elaborata kao priloga prijavnom listu ishodi parcelaciju (cijepanje) ovih nekretnina kod Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša G. V., na nove parcele i to k.č.br. 255/2 vrt površine 192 m2, k.č.br. 255/4 put površine 69 m2, k.č.br. 255/3 spremište i vrt površine 105 m2 i k.č.br. 255/5 nogostup površine 11 m2, pa je tuženik G. V., V., OIB: … dužan trpjeti da se na temelju ove presude izvrši otpis k.č.br. 255/2 vrt površine 192 m2 iz zk.ul. br. 9420 k.o. V. i k.č.br. 255/3 spremište i vrt površine 105 m2 iz zk.ul.br. 8440 k.o. V. i pripis u zk.ul.br. 3532 k.o. V. uz uknjižbu prava vlasništva na ime i za korist tužiteljice N. I. rođ D., Z., OIB:…, kao i nadoknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 11.455,16 kn (slovima:jedanaesttisućačetrsto- pedesetpetkunaipetnaestlipa) u roku od 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se preostali dio zahtjeva tužiteljice za nadoknadu parničnog troška u iznosu od 2.619,84 kn (slovima:dvijetisućešestodevetnaestkunaiosamdesetčetrilipe).

III. Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška u iznosu od 200,00 kn.“

2. Žalbu protiv presude uložio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. U sadržaju žalbe tuženik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, jer posjed tužiteljice nije kvalificirani posjed, pa bi u slučaju da je posjed pošten, rok dosjelosti iznosio 40 godina. Posebno se u žalbi navodi da posjed tužiteljice nije ni pošten, jer je njezin prednik N. D. deposediran, pa posjed nije pošten i ne može biti osnov za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

7. U ovom predmetu drugostupanjski sud prihvatio je žalbu tuženika, te preinačio prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev tužiteljice odbio kao neosnovan.

7.1. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 1226/2017-2., od 7. prosinca 2021., prihvaćena je revizija tužiteljice i ukinuta je drugostupanjska odluka i predmet vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

7.2. U ponovljenom postupku trebalo je između ostalog posebno ocijeniti ima li u konkretnom slučaju mjesta primjeni pravnog shvaćanja zauzeto u presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu T. protiv Hrvatske.

8. U analizi prvostupanjskog postupka, ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, koje smatra pravilno utvrđenim i temeljem kojeg je primijenjeno materijalno pravo.

9. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice za priznanjem prava vlasništva dosjelošću na parcelama koje su bile predmet izvlaštenja, ali koje nisu u zakonskom roku privedene svrsi zbog koje je izvlaštenje provedeno.

10. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi:

- da su rješenjem Skupštine općine V., Odjela za upravne poslove br. 02- 5536/1-1966 od 11.svibnja 1966. godine predniku tužiteljice – njezinom ocu N. D., predmetne nekretnine trebale biti oduzete kao nacionalizirano neizgrađeno građevinsko zemljište u svrhu izgradnje porodičnih stambenih zgrada.

- da su predmetne nekretnine još 1966. godine bile prenesene u društveno vlasništvo, a da su na dan 8. listopada 1991. godine u zemljišnoj knjizi bile upisane kao društveno vlasništvo s pravom korištenja O. V...

- da je G. V. pravni slijednik bivše O. V. za nekretnine na svom području

- da je na dijelu ovih nekretnina izgrađena asfaltirana cesta u sa pripadajućim betonskim rubnjacima i dijelom zelenog zaštitnog pojasa (sjeverni dio k.č.br. 255/2 površine 69 m2) odnosno nogostup uz zgradu broj 3 u površini od 11 m2 (zapadni dio k.č.br. 255/3), a da je ostali neizgrađeni dio nekretnine uživao N. D..

- da nije došlo do deposediranja zemljišta u dijelu koji je predmet tužbenog zahtjeva i da je taj dio ostao u posjedu oca tužiteljice koji je vlasništvo predmetne nekretnine stekao 1954., dok je u preostalom dijelu (koji nije predmet tužbenog zahtjeva) izgrađena asfaltirana cesta sa pripadajućim betonskim rubnjacima i dijelom zelenog zaštitnog pojasa.

- da protiv tužiteljice ili njenog oca nitko nije pokretao postupke radi predaje posjeda ovih nekretnina odnosno njihovog dijela ili radi smetanja posjeda.

- da se tužiteljica nalazi u posjedu sporne nekretnine kao pravni slijednik N. D..

11. Činjenično stanje nije u biti sporno, nego je sporna primjena materijalnog prava.

12. Glede pravnog okvira ovoga spora, potrebno je naglasiti da je odredbom članka 388 st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08 i 38/09, 153/09 i 143/12; dalje: ZV), propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

12.1. Ukoliko bi se uvjeti za stjecanje prava vlasništva tužitelja odnosi na razdoblje prije 1. siječnja 1997. pa do podnošenja tužbe, činjenice važne za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva trebalo je utvrđivati sukladno odredbama članka 28. stavka 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, koji je stupio na snagu 1.

9. 1980., a preuzet temeljem Zakona o preuzimanju Zakona bivše SFRJ (NN 53/91.), odnosno odredbe članka 159. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 143/12., 152/14., 81/15.-dalje: ZV-a), koje u biti jednako uređuju institut stjecanja prava vlasništva dosjelošću, s tim da nije bilo moguće steći pravo vlasništva dosjelošću na društvenom zemljištu.

12.2. U konkretnom slučaju primjenjuje se odredba članka 159. st. 4. ZV-a, prema kojoj samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

12.3. Pri tome važno je imati u vidu aktualnu praksu Europskog suda za ljudska prava, prema kojoj se, ako su za to ispunjeni uvjeti, razdoblje prije 8. listopada 1991. uračunava u vrijeme dosjelosti glede nekretnina koje su bile u društvenom vlasništvu, ukoliko se sporne nekretnine mogu okarakterizirati kao imovina zaštićena čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju i ako nitko treći na istim nekretninama nema nikakvih prava, niti je to na bilo koji način iskazano.

12.4. Naime, sudovi u Republici Hrvatskoj strankama koje su pokrenule postupke za priznavanje prava vlasništva na nekretninama iz članka 159. st. 4. ZV-a, tijekom vremenskog razdoblja, kraćeg od tri godine (između 1. siječnja 1997. godine dana stupanja na snagu Zakona o vlasništvu iz 1996. godine i 17. studenog 1999., dana ukidanja članka 388. (4.) tog Zakona od strane Ustavnog suda), priznavali su vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991.

12.5. Europski sud za ljudska prava (ESLJP) u predmetu T. protiv H., upravo je imao u vidu praksu sudova u Republici Hrvatskoj između 1. siječnja 1997. godine kao dana stupanja na snagu Zakona o vlasništvu iz 1996. godine i 17. studenog 1999., kao dana ukidanja članka 388. (4.) tog Zakona od strane Ustavnog suda, da bi novim odlukama iz 2016. i dalje (predmetima R. i drugi i J. protiv H.), zauzeo stav da više nije bitno za primjenu stajališta iz presude T. protiv H. je li tužba podnesena u razdoblju od 1. siječnja 1997. do 17. studenoga 1999.

13. U konkretnom slučaju u postupku je trebalo utvrditi da li je tužiteljica osobnim posjedom i posjedom putem prednika ispunila uvjete za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću u razdoblju u razdoblju od 1. siječnja 1997. do 17. studenoga 1999., uz uvjet da se utvrdi da li se radi o imovini zaštićenoj čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju, odnosno, da glede predmetne nekretnine ne postoji treća osoba, čija su se prava štitila Odlukom Ustavnog suda o ukidanju čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

14. Cijeneći navedeno, drugostupanjski sud smatra da je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja tužiteljica osobno i preko svojih prednika, do najkasnije 17. studenoga 1999., bila u poštenom posjedu predmetne nekretnine preko 40 godina (od pedesetih godina prošlog stoljeća) i da je do 17. studenog 1999., kao dana ukidanja članka 388. ZV-a od strane Ustavnog suda, ispunila uvjete iz članka 159. st. 4. ZV-a, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

14.1. Naime, iz činjeničnog stanja proizlazi da je otac i pravni prednik tužiteljice, pokojni N. D. vlasništvo predmetne nekretnine stekao 1954., i da je u odnosu na predmetni dio nekretnine tužiteljica u kontinuiranom poštenom posjedu bio i nakon što je nekretnina prenesena u društveno vlasništvo, pa je shodno navedenom žalba tuženika odbijena kao neosnovana.

15. Nije osnovana žalba ni glede odluke o troškovima parničnog postupka, koju je prvostupanjski sud donio primjenom članka 155. i 154. stavak 1. ZPP-a.

15.1. Prvostupanjski sud pravilno je prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka, uzeo u obzir opravdane troškove tužiteljice koji se sastoji se od troškova zastupanja u postupku po punomoćniku i troškova sudskih pristojbi, a određeni su primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15).

15.2. Troškovi zastupanja odnose se na trošak sastava tužbe i zastupanje na ročištima održanim 19. ožujka 2013., 13. kolovoza 2013., 11. veljače 2014. i prisustvovanje uviđaju 28. svibnja 2013., za svaku radnju po 1.000,00 kn., nagrade za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 500,00 kn, PDV-a na odvjetničke usluge, sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 400,00 kuna, sudske pristojbe na prijedlog za određivanje privremene mjere u iznosu od 200,00 kn, sudske pristojbe na rješenje o određivanju privremene mjere u iznosu od 200,00 kn, sudske pristojbe na presudu u iznosu od 400,00 kn, troškova uviđaja suda i geodetskog vještačenja u iznosu od 3.380,16 kn ili ukupno 11.455,16 kuna.

16. Tužiteljici su priznati i troškovi sastava revizije u iznosu od 1.875,00 kuna i troškovi sudske pristojbe na reviziju u iznosu od 800,00 kuna, ili ukupno 2.675,00 kuna.

17. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. st. 1. ZPP-a, odbijena je žalba tuženika, a prvostupanjska presuda potvrđena je u cijelosti.

U Požegi, 8. veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

Branka Ribičić, v.r.

Broj zapisa: eb305-f0833

Kontrolni broj: 06b61-884e3-df75c

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=BRANKA RIBIČIĆ, L=SLAVONSKI BROD, O=ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Županijski sud u Slavonskom Brodu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.