Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sv.Križ, Dračevac

P-3760/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, u pravnoj stvari tužitelja Ž. Ž. iz S., S. 9, OIB: …, zastupana po

punomoćniku M. R. Š., odvjetnica u S., protiv tuženika Z.

banka d.d. OIB…, sa sjedištem u Z., T. bana J. J. 10,

zastupana po punomoćniku P. & P. O. iz Z., radi utvrđenja i

isplate, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave dana 19.siječnja 2022. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 8. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime razlike u iznosima kamata isplatiti tužitelju ukupan iznos od 36.065,30 kuna i to sa kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose od po:

- 849,27 HRK kuna teče od 01.11.2009.

- 849,33 HRK kuna teče od 01.12.2009.

- 849,39 HRK kuna teče od 01.01.2010.

- 849,44 HRK kuna teče od 01.02.2010.

- 849,48 HRK kuna teče od 01.03.2010.

- 849,53 HRK kuna teče od 01.04.2010.

- 754,04 HRK kuna teče od 01.05.2010.

- 754,05 HRK kuna teče od 01.06.2010.

- 754,06 HRK kuna teče od 01.07.2010.

- 754,06 HRK kuna teče od 01.08.2010.

- 754,06 HRK kuna teče od 01.09.2010.

- 754,05 HRK kuna teče od 01.10.2010.

- 754,03 HRK kuna teče od 01.11.2010.

- 754,01 HRK kuna teče od 01.12.2010.

- 753,99 HRK kuna teče od 01.01.2011.

- 753,97 HRK kuna teče od 01.02.2011.

- 753,93 HRK kuna teče od 01.03.2011.

- 753,9 HRK kuna teče od 01.04.2011.

- 753,86 HRK kuna teče od 01.05.2011.

- 753,81 HRK kuna teče od 01.06.2011.

- 659,64 HRK kuna teče od 01.07.2011.

- 659,56 HRK kuna teče od 01.08.2011.

- 659,48 HRK kuna teče od 01.09.2011.

- 659,4 HRK kuna teče od 01.10.2011.

- 659,33 HRK kuna teče od 01.11.2011.

- 659,23 HRK kuna teče od 01.12.2011.

- 659,14 HRK kuna teče od 01.01.2012.

- 659,04 HRK kuna teče od 01.02.2012.

- 658,94 HRK kuna teče od 01.03.2012.

- 658,83 HRK kuna teče od 01.04.2012.

- 658,71 HRK kuna teče od 01.05.2012.

- 658,6 HRK kuna teče od 01.06.2012.

- 658,47 HRK kuna teče od 01.07.2012.

- 658,34 HRK kuna teče od 01.08.2012.

- 658,22 HRK kuna teče od 01.09.2012.

- 658,08 HRK kuna teče od 01.10.2012.

- 657,94 HRK kuna teče od 01.11.2012.

- 657,78 HRK kuna teče od 01.12.2012.

- 657,63 HRK kuna teče od 01.01.2013.

- 657,48 HRK kuna teče od 01.02.2013.

- 657,31 HRK kuna teče od 01.03.2013.

- 657,14 HRK kuna teče od 01.04.2013.

- 656,97 HRK kuna teče od 01.05.2013.

- 656,79 HRK kuna teče od 01.06.2013.

- 671,22 HRK kuna teče od 01.07.2013.

- 671,02 HRK kuna teče od 01.08.2013.

- 670,83 HRK kuna teče od 01.09.2013.

- 670,63 HRK kuna teče od 01.10.2013.

- 670,42 HRK kuna teče od 01.11.2013.

- 670,21 HRK kuna teče od 01.12.2013.

- 586,66 HRK kuna teče od 01.01.2014. do 31.07. 2015. prema eskontnoj stopi HNB- a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 % poena, a od 01.kolovoza.2015.g. do isplate sa zakonskom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, pa sve do konačne isplate.

II. Nalaže s tuženoj da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 11.545,00 kuna sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 12. lipnja 2019. ovom sudu podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovora i isplate.

2. U tužbi se navodi da je tužiteljica dana 29.rujna 2007. zaključila s tuženikom kao kreditorom Ugovor o kreditu broj 3211019965 koji je potvrđen solemniziran od strane javnog bilježnika I. B. iz S. dana 21.rujna 2007. pod brojem OV-

9873/07 ( dalje Ugovor) temeljem kojeg je tuženik odobrio namjenski kredit u iznosu od 475.558,72 kune, te je ugovorena kamatna stopa od 4,99 % godišnje, te je tužena bez ugovaranja i pregovaranja jednostrano zadržala za sebe pravo za vrijeme trajanja ugovora primijeniti promjenjivu kamatnu stopu i način obračuna i naplate sukladno jednostranim odlukama banke, slijedom čega da je tužena naplatila veći iznos od ugovorenog zbog protupravnog povećanja kamata.

3. Nadalje, navodi da su ništene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te su iznosi naplaćeni temeljem tih odredbi uslijed povećanja kamatne stope naplaćeni temeljem djelomično ništetnog pravnog posla.

4. Nadalje, navodi da je citirano stajalište izraženo u odluci Visokog Trgovačkog suda u predmetu Pž-7129/13 odnosno P-1401/12 odnosno da ugovorena redovna kamatna stopa podložna promjenama tijekom trajanja ugovorne obveze u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, čini takvu odredbu ništetnom.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov, visinu te ističe prigovor zastare.

6. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem Ugovora o namjenskom kreditu, Općih uvjeta, Obavijesti o promjeni kamatne stope, pregled promjena kamatnih stopa, knjigovodstveno-financijsko vještačenje po vještaku stalnom sudskom vještaku D. C.., pa je temeljem tako provedenog dokaznog postupka sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11,148/11,25/13,89/14; dalje ZPP) sud utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu razlike preplaćenih mjesečnih anuiteta po Ugovoru o kreditu broj: … u razdoblju od 1.studenog 2009.

1.siječnja 2014. te zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne obveze.

8. Među strankama nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana sklopili Ugovor o kreditu u iznosu od 475.558,72 kune uz rok otplate od 30 godina, u mjesečnim anuitetima, s početnom redovnom kamatnom stopom od 4,99 % godišnje. Nije sporno da je u čl.2 predmetnog ugovora ugovoreno da je redovna kamata promjenjiva, u skladu s promjenom tržišnih uvjeta, a koja se utvrđuje Odlukom kreditora ( čl. 2.2) odnosno tuženika.

9. Nadalje, nesporno se vodio postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa predmet kojeg postupka je bila zaštita potrošača od korištenja dvije ugovorne odredbe o kojima o kojima se nije pojedinačno pregovaralo: odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za švicarski franak i odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.

10. Spornim je tuženik učinio sljedeće: je li se o predmetnoj ugovornoj odredbi koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu pojedinačno pregovaralo; je li odredba i/ili nejasna, i /ili teško razumljiva i/ili teško uočljiva te na posljetku je li ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (ovdje tužitelja). Sporna je i visina tužbenog zahtjeva, a istaknut je i prigovor zastare.

11. iz nalaza i mišljenja vještaka D. C., a koje sud u svrhu dokaza prihvaća kao sturčno i argumentirano, utvrđena je razlika između visine anuiteta određenog u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu korištenjem tada ugovorene kamatne stope od 4,99 % godišnje i iznosa koji je tužiteljici naplaćen u utuženom razdoblju s obzirom na jednostranu promjenu kamatne stope od strane tuženika.

12. Iz predmetnog nalaza i mišljenja proizlazi da je razlika u visini kamata prema stopi određenoj u trenutku sklapanja ugovora i iznosa kamata obračunatih u skladu s tuženikovim promjenama kamatnih stopa, za razdoblje od 1. studenog 2009. do 1.siječnja 2014. iznosi 36.065,30 kuna.

13. Obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici, a glede ugovorene promjenjive kamatne stope (Ugovor je zaključen 29.rujna 2007. ) za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03 dalje: ZZPT/03) za razdoblje do 6. kolovoza 2007., a zatim odredbe ZZPT/07.

14. Sukladno odredbi članka 81. stavka 1. ZZPT/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

15. Prema odredbi članka 84. ZZPT/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, s tim da je ta odredba identična i odredbi iz čl. 99. ZZPT/07, što bi posljedično značilo da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive.

16. Nadalje, odredbom članka 87. stavka 1. ZZPT/03 proizlazi da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

17. Nadalje, propise o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima sadržavaju odredbe članka 96 – 106 ZZPT, pa tako odredba čl. 96 stavka 1. ZZPT/07 propisuje da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok je odredbom stavak 2. istog članka propisano kako se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Nadalje, sukladno stavku 4) istog članka ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

18. U konkretnom slučaju, tužitelj nije dokazao da se o pobijanoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo. Naime, isti tvrdi da je tužiteljica bila upoznata sa OUP te Odlukom banke o kamatama, međutim iz navedenih OUP nije razvidno koji su razlozi za promjenu kamatne stope niti je razvidno sukladno kojim kriterijima će se ista mijenjati. Stoga, je zavisnost promjene kamatne stope o jednostranoj odluci banke dovelo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja jer isti kao prosječni potrošač nije mogao kako će se kreirati kamatna stopa odnosno visina mjesečnih anuiteta.

19. Navedeno postupanje tuženika suprotno je načelu savjesnosti i poštenja u smislu naprijed citiranih odredbi ZZPT-a, a protivno je odredbi iz čl.4 Zakona o obveznim odnosima ( „ Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 dalje ZOO) koja propisuje da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Nadalje, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane.

20. Nadalje, prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO proizlazi da je Ugovor koji je suprotan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

21. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO proizlazi da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

22. Prema odredbi čl. 324. st. 1. ZOO proizlazi da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. 23. Nadalje, prema provedenom financijskom vještačenju razlika između visine anuiteta izračunatih u trenutku sklapanja ugovora po početnoj kamatnoj stopi u utuženom razdoblju i anuiteta plaćenih u istom razdoblju, koji su izračunati po jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, predstavlja iznos više plaćenih ugovornih kamata usred jednostranog povećanja kamatne stope, slijedom čega je valjalo sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, a u svezi sa čl. 1111. ZOO-a obvezati tuženika na isplatu navedenog iznosa tužitelju sa pripadajućim zateznim kamatama sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a.

24. Odredba čl. 1111. st. 1. ZOO-a propisuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a st. 3. istog članka da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Kako je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske utvrđeno da je predmetna ugovorna odredba ništetna, a po mišljenju ovog suda neovisno o tome u kojoj je valuti ugovor zaključen ista se ima primijeniti, ima se uzeti da se osnova nikada nije ostvarila budući za ono što je ništetno uzima se da nije ni nastalo. Ništetnost nastaje ex tunc, od samog zaključenja posla. Nadalje, čl. 1115. ZOO-a propisuje da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

25. U odnosu na prigovor zastare tuženika sud je stava da odredba čl. 214. st. 1 do 3. ZOO-a propisuje da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze te da se sud neće obazirati na zastaru ako se dužnik nije na nju pozvao. Kako je tuženik istakao prigovor zastare sud je dužan očitovati se na istaknuti materijalno pravni prigovor. Odredba čl. 215. st. 1. ZOO-a propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano dok odredba čl. 241. ZOO-a propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Odredba čl. 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

26. Pozivajući se na gore navedene odredbe ZOO-a o zastari sud smatra da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u gore navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida neće se uračunati u tijek zastare. Naime, u skladu s normativnim sadržajem čl. 502 a. st. 1. ZPP-a, iako sama tužiteljica nije podnio tužbu radi zaštite kolektivnih interesa, takva tužba, podnijeta Trgovačkom sudu u Zagrebu 4. travnja 2012., u svojoj suštini predstavlja postupanje koje je izravno i uzročno povezano sa činjeničnim utvrđenjima iz ovoga postupka, tako da je i tužiteljica jedna od fizičkih osoba u čiju je zaštitu podignuta tužba 4. travnja 2012., a njenim se podnošenjem prekida zastara temeljem čl. 241. ZOO-a.( Tako i Žs Rijeka Gž-959/18)

27. Naime, navedenom drugostupanjskom presudom pravomoćno je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe kojom je ugovorena redovita kamatna stopa tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.

28. Utvrđenje ništetnosti ne podliježe zastari niti se samim protekom vremena ugovor može osnažiti, pa odluka suda ima samo deklaratoran značaj. Utvrđenje ništetnim ugovora poduzima se, bez obzira na to predlaže li to stranka ili to čini sud po službenoj dužnosti, radi zaštite općeg interesa i stoga bi ograničavanje njegovih učinaka zastarnim rokovima za restituciju njegovih učinaka obezvrijedilo taj institut. Ništetnost je, osim toga, sredstvo pomoću kojeg se sprječava pravno djelovanje učinaka ugovora koji je u suprotnosti prinudnim propisima. Pravna posljedica ništetnosti u ovom slučaju je jednostrana restitucija u dvostranoobveznom ugovoru vraćanjem u prijašnje stanje i ona se ne može vezati uz institut zastare. Kako je ugovorna odredba ništetna, ne može se zahtijevati ispunjenje ugovorenih prestacija jer se smatra da ugovor u tom dijelu nije niti nastao, pa je onda takva posljedica posve razumljiva. U obzir dolazi samo jednostrana restitucija jer ugovor od samog početka ne proizvodi nikakav učinak i po njemu ne može doći do nikakvih davanja. Svaka ugovorna strana mora vratiti svojem suugovorniku ono što je od njega primila. Dakle, vrijedi pravilo o povratu u prijašnje stanje, koje se obzirom na prirodu restitucije kod ništetnosti razlikuje od restitucije kod drugih obveznopravnih instituta koji su ograničeni prekluzivnim i zastarnim rokovima. Ograničenje zastarom obezvrijedilo bi institut ništetnosti koji je bezvremenski (na što upućuje i retroaktivno djelovanje kao jedno od bitnih obilježja).

29. Osim toga, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj dana 30. siječnja 2020. godine zauzeto pravno shvaćanje koje glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

30. Ugovorne strane su znale (ili trebale znati) da su ugovorile nešto nedopušteno i da (vrijednost) prestacija ne može biti zadržana u njihovoj imovini, niti zbog digniteta druge ugovorne strane, niti zbog općeg interesa, koji je sastavnica ništavosti. Prihvaćanjem zastare za restituciju, s početkom tijeka od dana primitka stvari (novca), izostala bi faktična posljedica tog instituta koji upravo zbog sprječavanja nedopuštenih pojava sklapanja ništavih ugovora djeluje retroaktivno i bez vremenskog je ograničenja, slijedom čega se istaknuti prigovor zastare smatra u cijelosti neosnovanim.

31. U odnosu na protivljenje tuženika preinaci tužbe navodi se da je odredba čl. 190. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH ) izmijenjena čl.39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj:70/19 – dalje u tekstu: ZIDZPP) na način da je dodan novi stavak 2. kojim je određeno da iznimno od odredbe stavka 1., tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Prema prijelaznim i završnim odredbama iz čl.117. st.2. ZIDZPP-a, odredba čl.39. tog Zakona primjenjuje se na sve postupke u tijeku.

32. U konkretnom slučaju, obzirom na to da tužiteljica ne raspolaže potrebnim stručnim znanjima da bi bez provedenog vještačenja po vještaku financijsko- knjigovodstvene struke mogla izvršiti izračun razlike preplaćenih anuiteta koji su predmet ovog konkretnog spora, niti dokumentacijom kojom raspolaže tuženik, te je tužbeni zahtjev kvalitativno i kvantitativno određen nakon što je provedeno vještačenje, u takvim okolnostima, nema ni mjesta primjeni pravila o preinaci, a s tim u vezi niti ograničenja iz čl. 190. st. 1. ZPP.

33. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a u svezi sa odredbom čl. 156 ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine broj 142/12, dalje: Tarifa) koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje, prema vrijednosti tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog, tužitelju pripada trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova, te sastava podneska 16.listopada 2020. 100 bodova, zastupanje na ročištuod 23.listopada 2020. 100 bodova, zastupanje na ročištu od 8.srpnja 2021. 100 bodova sastav podneska od 24.rujna 2021. 100 bodova, te zastupanje na ročištu od 19.siječnja 2022. 100 bodova te pristup na ročište za objavu odluke 50 bodova odnosno sveukupno 650 bodova, pomnoženo sa vrijednosti boda jednako 10,00 kuna ( Tbr. 50) iznosi 6.500,00 kuna, te uvećano za trošak PDV-a od 25% u iznosu od 1.625,00 kuna sveukupno iznosi 8.125,00 kuna, uvećano za trošak vještačenja od 2.000,00 kuna te trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu od po 710,00 kuna sveukupno iznosi 11.545,00 kuna.

34. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 29.st.2 ZOO u vezi s čl. 30 Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12,25/13 i 93/14). Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 8. veljače 2022.

Sutkinja

Maja Anušić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud. (Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.)

Dostaviti:

-punomoćniku tužitelja

-punomoćniku tuženika