Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Poslovni broj: Kž-327/2021-7
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R VA T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Marice Šćepanović, kao predsjednice vijeća, te Marie Majić i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Jasne Veršić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. K., zbog kaznenog djela iz članka 292. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. alinejom 2. i 6. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda broj 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11; dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi branitelja optuženika, J. Č., odvjetnika u S., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovnog broja K-963/2019 od 22. veljače 2021., u sjednici održanoj u nazočnosti optuženog I. K. i njegovog branitelja J. Č., odvjetnika u S., 8. veljače 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba branitelja optuženog I. K., J. Č., odvjetnika u S., kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Splitu pobijanom presudom optuženog I. K. proglasio je krivim zbog počinjenja kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21; dalje u tekstu: KZ/11), te ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a potom primjenjujući odredbu članka 56. KZ/11 izrekao mu uvjetnu osudu, na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti, ako optuženik u roku provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo.
2. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi sa člankom 145. stavcima 1. i 2. točkom 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19; dalje u tekstu: ZKP/08) dužan je optuženi I. K. platiti troškove kaznenog postupka u iznosu paušalne svote od 3.000,00 kuna, a sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
3. Protiv navedene presude žalbu je podnio branitelj optuženika, J. Č., odvjetnik u S., zbog "svih žalbenih osnova u smislu članka 476. ZKP/08 tj. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja", s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da se optuženog I. K. oslobodi optužbe, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Prije održavanja sjednice vijeća u suglasju sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, nakon čega je vraćen ovom sudu na daljnje postupanje.
6. Na sjednicu vijeća pristupili su optuženi I. K., njegov branitelj J. Č., odvjetnik u S., dok uredno pozvani Županijski državni odvjetnik u Splitu nije pristupio na sjednicu vijeća, pa je ista održana u njegovoj odsutnosti u suglasju sa člankom 475. stavkom 4. ZKP/08.
7. Na sjednici vijeća branitelj optuženika izjavio je kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer da nije dao razloge o svojoj stvarnoj nadležnosti. Nadalje, navedeni je izjavio i to kako je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, a što da je detaljno obrazložio u svojoj žalbi, pa je potom predložio da se prvostupanjska presuda preinači na način da se njegovog branjenika oslobodi optužbe, odnosno da se presuda zbog počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
8. Optuženi I. K. pridružio se navodima i prijedlozima svojeg branitelja.
9. Žalba branitelja optuženika, J. Č., odvjetnika u S., nije osnovana.
10. Branitelj optuženika u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredba kaznenog postupa iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i da prvostupanjski sud uopće ne obrazlaže zbog čega je "zadržao stvarnu nadležnost općinskog suda" i odlučivao u ovom kaznenom predmetu iako je predmet postupka kazneno djelo za koje je stvarno nadležan županijski sud i to uslijed odredbe članka 19.c stavka 1. točke d. ZKP/08.
10.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu u povodu istaknutih žalbenih navoda, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio kako prvostupanjski sud nije počinio naznačenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, na koju branitelj optuženika u žalbi neosnovano ukazuje jer je prvostupanjski sud na trećoj stranici u trećem odlomku obrazloženja presude dao sasvim jasne razloge koji se odnose na stvarnu nadležnost tog suda u ovom predmetu.
10.2. Naime, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako odredba članka 257. stavka 6. Prijelaznih i završnih odredbi V Novele ZKP/08 od 16. prosinca 2013. ("Narodne novine", broj 145/13) propisuje kako će se u kaznenim postupcima za djela iz članka 19.c stavka 1. točke d. ZKP/08 postupak dovršiti pred sudom koji je bio nadležan u trenutku podizanja optužnice, a kako je državni odvjetnik protiv optuženika 26. studenog 2008. pred Općinskim sudom u Splitu podigao optužnicu pod poslovnim brojem K-DO-1930/07 zbog kaznenog djela iz članka 292. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. alinejom 2. i 6. KZ/97, a nakon okončanog dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio kako kazneno djelo in concreto ima pravni kontinuitet u kaznenom djelu iz članka 246. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11, to je kao nadležan sud proveo kazneni postupak protiv optuženika. Končano stvarna nadležnog Općinskog suda u Splitu nije bila upitna ni stoga jer je Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu rješenjem poslovnog broja II-4-Kr-43/13-4 od 6. lipnja 2013. odredio da je za vođenje kaznenog postupka protiv optuženog I. K. povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-DO-1930/07, nadležan Općinski sud u Splitu.
10.3. Nadalje, branitelj optuženika nalazi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 i u tome što prvostupanjski sud nije dao razloge zbog čega ne prihvaća iskaz optuženika i to u odnosu na okolnosti da se gradnji može pristupiti samo na temelju konačne građevinske dozvole i da investitor prethodno mora steći vlasništvo nad nekretninama na kojima poduzima građenje te da tek nakon stjecanja vlasništva te stjecanja građevinske dozvole dolazi do obveze plaćanja komunalnog doprinosa, kao što da nije dao razloge u odnosu na dio iskaza svjedokinja R. S., Z. R. R. i K. F. u kojima su navele kako je doista postojala praksa izdavanja potvrda i prije isplate kupoprodajne cijene, pri čemu su svjedokinje spomenule kupce društvo H. d.o.o. i SZ J. K., a što da je u proturječju s onim razlozima u kojima se navodi kako je inkriminirano ponašanje optuženika izlazilo izvan okvira uobičajenog postupanja službenika u službama Grada S.
10.4. Međutim, suprotno istaknutim žalbenim navodima, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio kako je prvostupanjski sud o svim odlučnim činjenicama dao jasne, neproturječne i dostatne razloge i to prije svega analizirajući iskaze svjedokinja R. S., Z. R. R. i K. F. u cjelini, kao i iskaz optuženog I. K., povezujući ih s ostalim personalnim i materijalnim dokazima. To što prvostupanjski sud nije izrijekom dao razloge u odnosu na onaj dio iskaza optuženika u kojem opisuje tijek postupka od izdavanja građevinske dozvole pa do plaćanja komunalnog doprinosa uopće nije dovelo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude jer je optuženik u tom dijelu iskaza samo opisao onaj postupak koji je tijekom kaznenog postupka bio neprijeporan. To što su svjedokinje R. S., Z. R. R. i K. F. potvrdile kako su se izdavale potvrde pojedinim strankama i prije isplate kupoprodajne cijene, nije u proturječju s ostalim zaključcima prvostupanjskog suda budući da je prvostupanjski sud jasno obrazložio zbog čega smatra da potvrde koje je Uprava za financije Grada S. izdala kupcima društvu H. d.o.o. i SZ J. K. po svojem sadržaju, a posljedično tome i po svojem značaju u pravnom prometu, nisu iste naravi, kao potvrda koju je izdao optuženik.
10.5. Ostalim žalbenim navodima kojima branitelj optuženika obrazlaže žalbenu osnovu bitne povrede odredba kaznenog postupka, zapravo pobija pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu, a koji će se ocijeniti u okviru te žalbene osnove.
10.6. Ovaj drugostupanjski sud u povodu žalbe branitelja optuženika ispitao je prvostupanjsku presudu i po službenoj dužnosti prema članku 476. stavku 1. točki 1. ZKP/08 te nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka koja je propisana tom odredbom.
11. Pobijajući pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu branitelj optuženika u žalbi iznosi iznimno detaljnu analizu provedenih dokaza, iskaza svjedokinja Z. R. R., K. F., M. B., T. Š. i R. S., kao što iznosi i detaljnu analizu potvrda koje je Grad S., Ured za financije izdao društvima H. d.o.o. i SZ J. K., a sve u cilju kako bi se postupanje optuženika inkriminirane prigode ocijenilo kao uobičajeno postupanje u Gradu S., koji je u tom razdoblju "izlazio u susret" investitorima tj. onim društvima koje su kupovali nekretnine od Grada S., kako bi brže ishodovali građevinske dozvole, nakon čega bi investitori što prije pristupili gradnji, i konačno kako bi se što prije naplatila komunalna naknada, koja je predstavljala znatan prihod Grada S. No, optuženik kao pročelnik Upravnog odjela za pripremu Grada S. 6. srpnja 2020. izdao je na traženje odgovorne osobe društva A. N. d.o.o. potvrdu u kojoj je naveo kako je društvo A. N. d.o.o. S. "ispunilo uvjet iz točke VII. Kupoprodajnog ugovora te se ovlašćuje da postigne upis prava vlasništva na zemljište iz točke 1/I Ugovora broj 68/2000, Ur. broj: 2181/01-15/01-2000-1 od 24. ožujka 2000. na svoje ime". Međutim točkom VII. Ugovora sklopljenog između A. N. d.o.o. S. i Grad S. je ugovoreno kako prodavatelj ovlašćuje kupca da bez njegovog daljnjeg sudjelovanja i odobrenja na temelju tog ugovora i dokaza o plaćenoj kupoprodajnoj cijeni iz točke III. Ugovora, postigne upis prava vlasništva na zemljištu iz točke 1/I tog Ugovora na svoje ime uz istodoban ispis toga prava s imena dosadašnjeg vlasništva. Dakle, za upis prava vlasništva bio je potreban Ugovor i dokaz o izvršenom plaćanju kupoprodajne cijene, pri čemu treba imati u vidu kako u trenutku izdavanja te potvrde, kupoprodajna cijena nije bila plaćena u cijelosti.
11.1. Također niti u jednom trenutku nije bilo sporno kako je optuženik znao da kupoprodajna cijena od strane društva A. N. d.o.o. nije plaćena, i unatoč tome izdao je potvrdu kojom ovlašćuje kupca na upis prava vlasništva, dakle bez obzira što ugovorne obveze da bi se postigao upis prava vlasništva nisu bile ispunjene. Stoga je pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako ovakva potvrda po sadržaju ne odgovara drugim potvrdama koje je Grad S. u sličnim situacijama izdavao. Prije svega Upravni odjel za pripremu Grada S., kojem je pročelnik bio optuženik, do ovog slučaja s društvom A. N. d.o.o., nije nikada izdalo ni jednu takvu potvrdu, a niti nakon ovog slučaja. U pravilu potvrde je izdavao Upravni odjel za financije Grada S., kao što je to bio u slučaju sa društvom H. d.o.o. i SZ J. K.
11.2. Naime, u potvrdi Grada S., Upravnog odjela za financije od 18. veljače 2001. navedeno je kako je društvo SZ J. K. "osiguralo plaćanje gore navedene naknade te da G. nema potraživanja". Nadalje u potvrdi koju je Grad S., Upravni odjel za financije 31. listopada 2002. izdao društvu H. d.o.o. navodi se kako je to društvo dostavilo kao instrumente osiguranja plaćanja garanciju H. B., vlastitu trasiranu mjenicu H. d.o.o. serije A03848755 i vlastitu trasiranu mjenicu G. H. serije A04169416 te da je dio obveze po Ugovoru broj 450/02 od 15. srpnja 2002. navedeno društvo platilo, a za ostatak dostavilo instrument osiguranja plaćanja.
11.3. Dakle, sasvim je jasno da se ne radi o potvrdama sa istim sadržajem jer se u potonje dvije potvrde utvrđuju okolnosti koje se odnose na sredstva kojima je osigurano plaćanje kupoprodajne cijene. U tim potvrdama nije navedeno da bi ti kupci platili u cijelosti ugovorenu kupoprodajnu cijenu niti im se u tim potvrdama dozvolio upis prava vlasništva na zemljištu koje je predmet kupoprodaje, kao što je to optuženik učinio u potvrdi od 6. srpnja 2000.
11.4. Stoga je zaključak i ovog drugostupanjskog suda kako je inkriminirane prigode optuženik kao pročelnik Upravnog odjela za pripremu Grada S., u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite imovinskih interesa Grada S., a koji interesi su utemeljeni na pravnom poslu odnosno ugovoru sklopljenom između Grada S. i društva A. N. d.o.o. i na taj način društvu A. N. d.o.o. pribavio protupravnu imovinsku korist, budući da se to društvo na temelju tako izdate potvrde kao vlasnik uknjižilo na nekretninu koja je bila predmet kupoprodajnog ugovora. Osim toga, tu istu nekretninu društvo A. N. d.o.o. stavilo je u pravni promet, raspolažući njome kao vlasnik i to Ugovorom o prijenosu prava vlasništva toj na nekretnini, kojeg je kao fiducijalni dužnik zaključio 27. kolovoza 2001. radi osiguranja novčanih tražbina svojih vjerovnika, a što proizlazi iz spisa Općinskog suda u Splitu broj Ovr-1331/05. Stoga okolnost, a koja se u žalbi ističe, da je naknadno nakon nekoliko godina Ugovor između Grada S. i društva A. N. d.o.o. raskinut, zbog neisplate kupoprodajne cijene, pa je Grad S. ponovno stekao vlasništvo nad tom nekretninom, nije od odlučnog značaja jer je prijenosom vlasništva nekretnine s Gradom S. na društvo A. N. d.o.o., povećana imovina tog društva za dio ugovorene, a neplaćene kupoprodajne cijene.
11.5. Dakle, prvostupanjski sud pravilno je zaključio kako je optuženik postupio na način opisan u izreci prvostupanjske presude, čime je ostvario zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 292. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. alinejom 2. i 6. KZ/97, pa je potom pravilno primijenio odredbe KZ/11, kao onog zakona koji je blaži za optuženika, našavši pri tome pravni kontinuitet u kaznenom djelu iz članka 246. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11, a kako je to valjano i obrazloženo na 17. stranici u drugom, trećem i četvrtom odlomku presude. Stoga ne stoji ni žalba branitelja optuženika zbog povrede kaznenog zakona.
12. Nije u pravu branitelj optuženika niti kada pobija presudu zbog odluke o kazni, budući da je prvostupanjski sud na pravilan način cijenio sve okolnosti koje su od značaja za odabir vrste i mjere kazne, kako to propisuje članak 47. KZ/11.
12.1. Tako je na pravilan i odgovarajući način prvostupanjski sud optuženiku kao olakotne okolnosti cijenio dosadašnju neosuđivanost, uredne osobne i obiteljske prilike i njegovo primjerno ponašanje pred sudom, te protek vremena od počinjenja kaznenog djela unutar kojeg se nije javio kao počinitelj nekog novog kaznenog djela, dok posebnih otegotnih okolnosti nije pronašao. Stoga je i po stavu ovog drugostupanjskog suda bilo primjereno optuženika osuditi na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Međutim, imajući u vidu brojnost i značaj olakotnih okolnosti u odnosu na izostanak ijedne otegotne okolnosti, utemeljeno je prvostupanjski sud optuženiku izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od 3 (tri) godine, te je za očekivati da će se ovako izrečenom kaznenom sankcijom polučiti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.
13. Kako je u uvodu žalbe branitelj optuženika naveo da presudu pobija zbog svih žalbenih osnova, dakle i zbog odluke o troškovima, ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijanu presudu i u tom dijelu te je zaključio kako je utemeljeno optuženik obvezan na plaćanje troškova postupka u paušalnom iznosu od 3.000,00 kuna, koji trošak odgovara duljini trajanja i složenosti provedenog postupka. Optuženik je umirovljenik, redovito ostvaruje prihode u vidu mirovine od 5.600,00 kuna, vlasnik je kuće i poljoprivrednog zemljišta u B. te stana, pa plaćanjem troškova postupka ni u kom slučaju neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanja niti osoba koje je eventualno dužan uzdržavati.
14. Kako navodima svoje žalbe branitelj optuženika nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio kakvu povredu zakona na koju pazi po službenoj dužnosti prema članku 476. stavku 1. točkama 1. i 2. ZKP/08, to je njegovu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, a u suglasju sa člankom 482. ZKP/08.
Split, 8. veljače 2022.
Predsjednica vijeća:
Marica Šćepanović, v. r.
