Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 43 Gž-381/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Jadranki Travaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja N. V., OIB:…, iz C. AB, C., zastupanog po punomoćnicima Ž. Č. i D. Č., odvjetnicima u zajedničkom odvjetničkom uredu u Š., protiv I.-tuženice R. P., OIB:… iz Z., zastupane po punomoćnici V. B., odvjetnici u Z., II.-tuženika A. P., OIB:…, iz Š. B., zastupanog po punomoćniku B. R., odvjetniku u Z., III.-tuženika M. P., OIB:… iz Z., zastupanog po punomoćnici N. C., odvjetnici u Z., i IV.-tuženice Z. P., OIB:… iz Đ., zastupane po punomoćniku B. R., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi I.-tuženice, žalbi II.-tuženika i IV.-tuženice, te žalbi III.-tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-14044/10-56 od 27. veljače 2015., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj: P-14044/10-66 od 15. listopada 2015., dana 8. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-14044/10-56 od 27. veljače 2015., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj: P-14044/10-66 od 15. listopada 2015., pod stavkom I. izreke, zatim u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev I.-tuženice R. P. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 5.937,50 kuna, u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev II.-tuženika A. P. i IV.-tuženice Z. P.za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 6.531,25 kuna, te u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev III.-tuženika M. P. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 5.937,50 kuna i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja N. V. da mu I.-tuženica R. P., II.-tuženik A. P., III.-tuženik M. P. i IV.-tuženica Z. P. solidarno isplate iznos od 3.982,60 Eur u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. veljače 2009. pa do isplate, kao neosnovan.

2. Odbija se zahtjev tužitelja N. V. za naknadu troška parničnog postupka kao neosnovan.

3. Nalaže se tužitelju N. V. naknaditi I.-tuženici R. P. trošak parničnog postupka u iznosu od 5.937,50 kuna, II.-tuženiku A. P. i IV.-tuženici Z. P. trošak parničnog postupka u iznosu od 6.531,25 kuna, te III.-tuženiku M. P. trošak parničnog postupka u iznosu od 5.937,50 kuna, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se žalba I.-tuženice R. P. kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-14044/10-56 od 27. veljače 2015., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj: P-14044/10-66 od 15. listopada 2015., u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev I.-tuženice R. P. za naknadu troška parničnog postupka u daljnjem iznosu od 3.437,50 kuna.

III. Odbija se žalba II.-tuženika A. P. i IV.-tuženice Z. P. kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-14044/10-56 od 27. veljače 2015., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj: P-14044/10-66 od 15. listopada 2015., u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev II.-tuženika A. P. i IV.-tuženice Z. P. za naknadu troška parničnog postupka u daljnjem iznosu od 3.781,25 kuna.

IV. Odbija se žalba III.-tuženika M. P. kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-14044/10-56 od 27. veljače 2015., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj: P-14044/10-66 od 15. listopada 2015., u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev III.-tuženika M. P. za naknadu troška parničnog postupka u daljnjem iznosu od 3.437,50 kuna.

V. Nalaže se tužitelju N. V. naknaditi I.-tuženici R. P. trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 kuna u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tužitelju N. V. naknaditi III.-tuženiku M. P. trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 kuna u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-14044/10-56 od 27. veljače 2015., ispravljenom rješenjem istog suda poslovni broj: P-14044/10- 66 od 15. listopada 2015., pod stavkom I. izreke naloženo je I.-tuženici, II.-tuženiku, III.-tuženiku i IV.-tuženici solidarno isplatiti tužitelju iznos od 3.982,60 Eur u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. veljače 2009. pa do isplate, te mu solidarno naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 12.842,50 kuna. Stavkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 3.982,60 Eur u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 15. rujna 2006. pa do 23. veljače 2009.

2. Protiv navedene presude pod stavkom I. izreke te u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev I.-tuženice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 9.375,00 kuna, žali se I.-tuženica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 kuna.

3. Protiv navedene presude pod stavkom I. izreke te u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev II.-tuženika i IV.-tuženice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 10.312,50 kuna, žale se II.-tuženik i IV-tuženica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlažu presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Protiv navedene presude pod stavkom I. izreke te u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev III.-tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 9.375,00 kuna, žali se III.-tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 kuna.

5. Žalbe I.-tuženice, II.-tuženika i IV.-tuženice, te III.-tuženika su djelomično osnovane.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 21. srpnja 2014. (list 76 spisa), kojim tužitelj od I.-tuženice, II.-tuženika, III.-tuženika i IV.- tuženice zahtijeva solidarnu isplatu iznosa od 3.982,60 Eur u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. rujna 2006. pa do isplate. Tužbeni zahtjev tužitelj temelji na pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj O-772/06 od 15. rujna 2006. iza pokojnog S. V., kojim su nasljednicima pokojnog S. V. na temelju oporuke proglašeni I.- tuženica R. P. i Lj. P., pravna prednica II.-tuženika, III.-tuženika i IV.-tuženice, uz pravo na zapis tužitelja, odnosno uz obvezu nasljednika da tužitelju isplate iznos od 3.982,60 Eur.

7. Suprotno žalbenim navodima II.-tuženika i IV.-tuženice, kao i žalbenim navodima I.-tuženice i III.-tuženika, presuda prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu pod stavkom I. izreke može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi II.-tuženika i IV.-tuženice u kojima oni ističu, a I.-tuženica i III.-tuženik sadržajno upućuju na to da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude u pobijanom dijelu počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

8. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9. Iz dokaza koji su izvedeni tijekom prvostupanjskog postupka, a konkretno rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj O-772/06 od 15. rujna 2006., domovnice i osobne iskaznice tužitelja, rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Z- 3663/13 od 29. srpnja 2013., rješenja javnog bilježnika E. N. iz V., poslovni broj O- 581/13, UPP/OS V… 184/13 od 25. listopada 2013., te spisa prvostupanjskog suda R1-963/12 i P-14043/10, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj O-772/06 od 15. rujna 2006. iza pokojnog S. V. proizlazi da njegovu ostavinu sačinjavaju nekretnine ozn. čest. zgr. 8.. upisana u Z.U. 2.. k.o. V.¹, vlas. za 1/4, da su u toč. 2. rješenja njegovim nasljednicima na temelju oporuke broj Pi-99/83 od 12. travnja 1083. proglašene kćeri R. P. i Lj. P. (pravna prednica II.-tuženika, III.-tuženika i IV.- tuženice) uz obvezu da unucima ostavitelja J., M. i N. V., svi pokojnog I. iz K., isplate svakom pojedinačno iznos od 3.982,60 Eur, te da je u toč. 3. rješenja odlučeno da će ZK odjel suda izvršiti nakon pravomoćnosti uknjižbu prava suvlasništva nasljednika na ostavinskim nekretninama,

- da je rješenjem Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Z-3663/13 od 29. srpnja 2013. odbijen prijedlog I.-tuženice R. P. radi provedbe rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku od 15. rujna 2006. poslovni broj O-772/06, da je u obrazloženju rješenja, između ostalog, navedeno da iz zemljišnoknjižnog stanja proizlazi da se nekretnina k.č.br. 8.. ZGR ZU 2.. k.o. V.¹ ne nalazi u vlasništvu pokojnog S. V., kao zemljišnoknjižnog prednika, već da su iste u vlasništvu P. Lj. za 1/4 dijela, P. R. za 1/4 dijela, V. M. pokojnog I., za 1/12 dijela, V. N. pokojnog I., za 1/12 dijela, i V. N. za 4/12 dijela,

- da iz prvostupanjskog spisa poslovni broj P-14043/10, po tužbi M. V. protiv tuženika R. P. i Lj. P., radi isplate, proizlazi da se na listu 42 spisa nalazi službena bilješka suca od 20. rujna 2012. u kojoj je između ostalog navedeno da je razgledavanjem spisa Općinskog suda u Šibeniku iza pokojnog S. V., utvrđeno da je po smrtovnici od … 1983. pokrenut ostavinski postupak te da je rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-772/06 od 15. rujna 2006., pravomoćno 23. veljače 2009.,

- da iz prvostupanjskog spisa poslovni broj R1-963/12 proizlazi da su predlagatelji P. R. i P. Lj. 6. prosinca 2012. podnijele prijedlog za osnivanje sudskog pologa, a da je sud rješenjem od 25. travnja 2013. osnovao sudski polog pod nazivom P. R. iz Z., i P. Lj. iz Š.P. B., c/a V. N., C., C., isplata po rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj O-772/06. od 15. rujna 2006., kojim je pozvan korisnik pologa da preuzme iznos od 38.378,08 kuna koji je položen kod suda, a da se polaganjem dugovane stvari polagatelji oslobađaju obveze prema korisniku pologa samo ukoliko su za polaganje ispunjeni zakonski uvjeti, te su polagatelji dužni o polaganju dugovane stvari obavijestiti korisnika pologa ako im je poznat i ako im je poznato boravište istog,

- da u spisu ne prileži dokaz da je protustranka V. N. C., C. primio citirano rješenje niti dokaz da je o istom obaviješten od strane predlagatelja,

- da prema odredbama iz čl. 51. st. 1. i 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj: 48/03 i 163/03., dalje: ZN) zapisovnik ima pravo zahtijevati ispunjenje zapisa od osobe koja je oporukom obvezana izvršiti zapis, a ako je na ispunjenje zapisa obvezano više osoba, svaka odgovara razmjerno dijelu ostavine koji dobiva, osim ako se iz oporuke može zaključiti da je oporučitelj htio da one odgovaraju na drugi način,

- da je tužitelj zapisovnik koji u smislu citirane zakonske odredbe od tuženika ima pravo zahtijevati ispunjenje zapisa budući da su I.-tuženica i prednica II.-tuženika,

III.-tuženika i IV.-tuženice, osobe koje su oporukom obvezane izvršiti zapis odnosno isplatu iznosa od 3.982,60 Eur tužitelju.

10. Prvostupanjski sud je zaključio da činjenica da je rješenjem Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Z-3663/13 od 29. srpnja 2013. odbijen prijedlog R. P. radi provedbe rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku od 15. rujna 2006. poslovni broj O-772/06 iz razloga što pokojni S. V. nije bio vlasnik nekretnine koju su naslijedile, po pravnom stavu suda ne otklanja dužnost ispunjenja zapisa. Ovo stoga jer tužitelj ispunjenje zapisa traži na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju po kojem su nasljednici pokojnog S. V. tužitelju dužni isplatiti 3.982,60 Eur, a nesporna je činjenica da su I- tuženica i pravna prednica II.-tuženika, III.-tuženika i IV.-tuženice, nasljednici pokojnog S. V. i da su, kao nasljednici koji su se prihvatili nasljedstva, postali i obveznici ispunjenja zapisa.

11. Nadalje, prvostupanjski sud je zaključio da je pogrešna tvrdnja tuženih da je isplata tog iznosa uvjetovana nasljeđivanjem i upisom tuženih u zemljišnu knjigu. Naime, nasljednici koji su se po oporuci prihvatili nasljedstva preuzeli su obvezu ispunjenja zapisa, a obveza ispunjenja zapisa sadržana je u toč. II. izreke pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju i ta obveza nije uvjetovana nikakvom protuobvezom. Rješenje o nasljeđivanju u toč. II. izreke jasno i nedvojbeno određuje tko su nasljednici pokojnog S. V., i kako i prema komu glasi njihova obveza ispunjenja zapisa, dok provedivost ostalih točki izreke rješenja ne otklanja njihovu obvezu ispunjenja toč. II. izreke tog rješenja.

12. Imajući u vidu da su tuženici prijedlog za osnivanje sudskog pologa podnijeli 6. prosinca 2012. (a tužbu su zaprimili I.-tuženica 20. listopada 2010., a prednica II.- tuženika, III.-tuženika i IV.-tuženice 18. listopada 2010.), da su tuženici dopisom od 20. prosinca 2012. pozvali tužitelja na dostavu podataka o računu i banci na koju mogu izvršiti uplatu po rješenju o nasljeđivanju, zatim da iz potvrde o primitku preporučene pošiljke jasno proizlazi da adresa primatelja tj. tužitelja nije u cijelosti navedena onako kako ta adresa doista i glasi, te da nema dokaza da bi tužitelj o osnivanju sudskog pologa bio obaviješten kako od strane suda tako ni od strane predlagatelja za osnivanje sudskog pologa, prvostupanjski sud je zaključio da su tuženici više od dvije godine nakon što su zaprimili tužbu i nakon što im je bila poznata adresa tužitelja, te nakon što su podnijeli prijedlog za osnivanje sudskog pologa, tužitelju uputili dopis da dostavi podatke o banci i računu gdje mogu izvršiti isplatu, ali bez dokaza da je tužitelj isti dopis i primio odnosno uopće mogao primiti obzirom na adresu navedenu u potvrdi o primitku preporučene pošiljke. Prvostupanjski sud je zaključio da je tuženicima bilo poznato da je punomoćnik tužitelja kako u ostavinskom postupku tako i u ovom parničnom postupku odvjetnik, i to odvjetnici Ž. Č. i D. Č. iz Š. pa su obavijest o istom mogli uputiti i njegovim punomoćnicima, dok su prvo saznanje da je osnovan sudski polog sud i tužitelj dobili od tuženika na ročištu održanom 10. travnja 2013.

13. Nadalje, prvostupanjski sud je zaključio da rješenje o osnivanju sudskog pologa ima isključivo značaj sudsko-administrativnog akta, pri čemu su razlozi polaganja dugovane stvari (novca) kod suda propisani odredbom iz čl. 186. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., dalje: ZOO/05) kojom je propisano da, kad je vjerovnik u zakašnjenju ili nepoznat, ili kad je neizvjesno tko je vjerovnik ili gdje se nalazi ili kad je vjerovnik poslovno nesposoban a nema zastupnika, dužnik može položiti dugovanu stvar kod suda za vjerovnika. U smislu odredbe iz čl. 186. st. 3. ZOO/05 o izvršenom polaganju dužnik je dužan obavijestiti vjerovnika, ako zna za njega i njegovo boravište. Učinak polaganja propisan je čl. 190. ZOO/05, s time da se prema stavku 1. tog članka polaganjem dugovane stvari dužnik oslobađa obveze u trenutku kad je izvršio polaganje, te od tog trenutka, u smislu stavka 4. istog članka, prestaje teći kamata, dok prema odredbi iz čl. 184. st. 1. ZOO/05 vjerovnik dolazi u zakašnjenje ako bez osnovanog razloga odbije primiti ispunjenje ili ga svojim ponašanjem spriječi.

14. Prvostupanjski sud je zaključio da su tuženici svoju obvezu iz zapisa sadržanu u toč. II. pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju mogli ispuniti po pravomoćnosti istog rješenja budući da im je bilo poznato još tijekom ostavinskog postupka da tužitelj ima punomoćnika u Republici Hrvatskoj, a nisu dokazali da su se ikada ranije (dakle, prije primitka tužbe) interesirali o načinu ispunjenja svoje obveze. Pri tome je prvostupanjski sud zaključio da je obveza tuženika dospjela pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju, dakle 23. veljače 2009., od kojeg dana tužitelj ima pravo na zakonsku zateznu kamatu.

15. Međutim, prvenstveno valja istaknuti da je odredbom iz čl. 53. st. 1. ZN-a propisano da nitko nije dužan ispuniti zapis preko vrijednosti onoga što je stekao zbog ostaviteljeve smrti.

16. Dakle, za odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja bilo je odlučno najprije utvrditi što su ovdje tuženici stekli zbog smrti ostavitelja pokojnog S. V. Iz predmetnog spisa je razvidno da je rješenjem Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Z-3663/13 od 29. srpnja 2013. odbijen prijedlog ovdje I.-tuženice R. P. radi provedbe rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj O-772/06 od 15. rujna 2006., kojim rješenjem su nasljednice iza pok. S. V., R. P. i Lj. P., naslijedile svaka u ½ dijela nekretninu ozn. čest. zgr. 8... upisane u Z.U. 2.. K.O. V.¹, za koju nekretninu je u pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju navedeno da čini ostavinu pok. S. V. u ¼ dijela, i to iz razloga što pokojni S. V. nije bio vlasnik nekretnine ozn. čest. zgr. 8... upisane u Z.U. 2.. K.O. V.¹ (list 57-58 spisa).

17. Prvostupanjski sud je zaključio da navedena činjenica ne otklanja dužnost ispunjenja zapisa iz razloga što tužitelj ispunjenje zapisa traži na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju po kojem su nasljednici pokojnog S. V. tužitelju dužni isplatiti 3.982,60 Eur, a nesporna je činjenica da su I- tuženica i pravna prednica II.-tuženika, III.-tuženika i IV.-tuženice, nasljednici pokojnog S. V. i da su, kao nasljednici koji su se prihvatili nasljedstva, postali i obveznici ispunjenja zapisa.

18. No, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da se obveza ovdje tuženika na isplatu zapisa treba razdvojiti od stjecanja nasljedstva predmetne nekretnine. Naime, obveza isplate zapisa vezana je uz nasljeđivanje konkretne imovine ostavitelja, te ne postoji obveza isplate zapisa preko vrijednosti onoga što su nasljednici stekli zbog ostaviteljeve smrti. R. P. (ovdje I.-tuženica) i Lj. P. (pravna prednica II.-tuženika, III.- tuženika i IV.-tuženice) prihvatile su se nasljedstva iza pokojnog S. V. i tako postale obveznice ispunjenja konkretnog zapisa. No, ovdje valja uzeti u obzir da su iste tako postupile u uvjerenju da postoji imovina koju nasljeđuju, da je ostavitelj bio vlasnik te imovine, i da će one do visine vrijednosti te naslijeđene imovine ispuniti zapis ovdje tužitelju, sve sukladno odredbi iz čl. 53. st. 1. ZN-a.

19. Kako je u konkretnom postupku utvrđeno da pokojni S. V. nije bio vlasnik predmetne nekretnine, tako R. P. i Lj. P. nisu mogle navedenu nekretninu naslijediti, a kada se uzme u obzir da je jedino ta nekretnina u pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju od 15. rujna 2006. navedena kao ostavina pokojnog S. V., dakle da R. P. i Lj. P. nisu naslijedile nikakvu drugu imovinu iz koje bi mogle ispuniti zapis ovdje tužitelju, iz navedenog proizlazi da ne postoji obveza tuženika u ovom predmetu da tužitelju ispune zapis, budući da izvršenje zapisa može ići jedino na teret one vrijednosti koju je obveznik zapisa stekao nasljeđivanjem ostavitelja.

20. Slijedom navedenog, valjalo je preinačiti presudu prvostupanjskog suda pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je I.-tuženici, II.-tuženiku, III.-tuženiku i IV.-tuženici naloženo da solidarno isplate tužitelju iznos od 3.982,60 Eur u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. veljače 2009. pa do isplate, te, sukladno odredbi iz čl. 53. st. 1. ZN-a, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan (stavak I. toč. 1. izreke ove odluke).

21. Tužitelj, koji je izgubio predmetnu parnicu, nema pravo na naknadu troška parničnog postupka sukladno odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je valjalo preinačiti presudu prvostupanjskog suda pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je I.- tuženici, II.-tuženiku, III.-tuženiku i IV.-tuženici naloženo da solidarno naknade tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 12.842,50 kuna, te u tom dijelu odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan (stavak I. toč. 2. izreke ove odluke).

22. Nadalje, I.-tuženica ima pravo na naknadu troška sastava podnesaka od 24. siječnja 2014. te 29. siječnja 2015. u iznosu od po 1.000,00 kuna, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od po 250,00 kuna, troška zastupanja na ročištima održanima 3. prosinca 2014. i 10. veljače 2015. u iznosu od po 1.000,00 kuna, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od po 250,00 kuna, troška zastupanja na ročištu održanom 4. ožujka 2014. u iznosu od 500,00 kuna, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 125,00 kuna, te troška zastupanja na ročištu održanom 28. studenog 2013. u iznosu od 250,00 kuna, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 62,50 kuna, odnosno ukupno 5.937,50 kuna, sve sukladno odredbama iz Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1., 2. i 5., Tbr. 42., Tbr. 48. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa) i čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13. i 143/14., dalje: ZPDV), u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

23. I.-tuženica nema pravo na naknadu troška sastava podneska od 3. prosinca 2014. u iznosu od 1.000,00 kuna, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 250,00 kuna, predanog na ročištu istog dana, s obzirom da je navode iz navedenog podneska I.-tuženica mogla iznijeti na navedenom ročištu, a trošak zastupanja na navedenom ročištu joj je priznat. Također, I.-tuženica nema pravo na naknadu troška zastupanja na ročištu za objavu presude održanom 27. veljače 2015. budući da na istom nije bila zastupana po punomoćniku odvjetniku. S obzirom da je ista troškovnikom zahtijevala naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 9.375,00 kuna, a ista ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 5.937,50 kuna, valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev I.-tuženice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 5.937,50 kuna i naložiti tužitelju naknaditi I.-tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 5.937,50 kuna (stavak I. toč. 3. izreke ove odluke), a odbiti žalbu I.-tuženice kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev I.-tuženice za naknadu troška parničnog postupka u daljnjem iznosu od 3.437,50 kuna (stavak II. izreke ove odluke).

24. II.-tuženik i IV.-tuženica imaju pravo na naknadu troška sastava podnesaka od 26. kolovoza 2013., te 30. siječnja 2015. u iznosu od po 1.000,00 kuna, troška zastupanja na ročištima održanima 10. travnja 2013. i 10. veljače 2015. u iznosu od po 1.000,00 kuna, te troška zastupanja na ročištima održanima 17. siječnja 2013., 6. veljače 2013. i 13. ožujka 2013. u iznosu od po 250,00 kuna, odnosno ukupno 4.750,00 kuna, što s uvećanjem za zastupanje više osoba od 10% na iznos od 4.750,00 kuna (475,00 kuna) iznosi 5.225,00 kuna, a što uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 1.306,25 kuna, ukupno iznosi 6.531,25 kuna, sve sukladno odredbama iz Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i 5., Tbr. 36. toč. 1., Tbr. 42., Tbr. 48. i Tbr. 50. Tarife i čl. 38. st. 1. ZPDV-a, u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

25. II.-tuženik i IV.-tuženica nemaju pravo na naknadu troška zastupanja na ročištu za objavu presude održanom 27. veljače 2015. budući da na istom nisu bili zastupani po punomoćniku odvjetniku. S obzirom da su isti troškovnikom zahtijevali naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 10.312,50 kuna, a isti imaju pravo na naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 6.531,25 kuna, valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev II.-tuženika i IV.- tuženice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 6.531,25 kuna i naložiti tužitelju naknaditi II.-tuženiku i IV.-tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 6.531,25 kuna (stavak I. toč. 3. izreke ove odluke), a odbiti žalbu II.-tuženika i IV.- tuženice kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev II.-tuženika i IV.-tuženice za naknadu troška parničnog postupka u daljnjem iznosu od 3.781,25 kuna (stavak III. izreke ove odluke).

26. III.-tuženik ima pravo na naknadu troška sastava podnesaka od 26. kolovoza 2013., te 29. siječnja 2015. u iznosu od po 1.000,00 kuna, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od po 250,00 kuna, troška zastupanja na ročištima održanima 10. travnja 2013. i 10. veljače 2015. u iznosu od po 1.000,00 kuna, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od po 250,00 kuna, te troška zastupanja na ročištima održanima 17. siječnja 2013., 6. veljače 2013. i 13. ožujka 2013. u iznosu od po 250,00 kuna, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od po 62,50 kuna, odnosno ukupno 5.937,50 kuna, sve sukladno odredbama iz Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i 5., Tbr. 42., Tbr. 48. i Tbr. 50. Tarife i čl. 38. st. 1. ZPDV-a, u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

27. III.-tuženik nema pravo na naknadu troška zastupanja na ročištu za objavu presude održanom 27. veljače 2015. budući da na istom nije bio zastupan po punomoćniku odvjetniku. S obzirom da je isti troškovnikom zahtijevao naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 9.375,00 kuna, a isti ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 5.937,50 kuna, valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev III.-tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 5.937,50 kuna i naložiti tužitelju naknaditi III.-tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 5.937,50 kuna (stavak I. toč. 3. izreke ove odluke), a odbiti žalbu III.-tuženika kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev III.-tuženika za naknadu troška parničnog postupka u daljnjem iznosu od 3.437,50 kuna (stavak IV. izreke ove odluke).

28. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 373. st. 3. ZPP-a odlučeno je kao pod stavkom I. izreke ove odluke, a primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao pod stavcima II., III. i IV. izreke.

29. I.-tuženica, koja je u cijelosti uspjela sa žalbom u pogledu odluke o glavnoj stvari, ima pravo na naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 kuna, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 312,50 kuna, odnosno ukupno 1.562,50 kuna, sve sukladno Tbr. 10. toč. 1., Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife i čl. 38. st. 1. ZPDV-a, u svezi čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom V. izreke ove odluke.

30. III.-tuženik, koji je u cijelosti uspio sa žalbom u pogledu odluke o glavnoj stvari, ima pravo na naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 kuna, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 312,50 kuna, odnosno ukupno 1.562,50 kuna, sve sukladno Tbr. 10. toč. 1., Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife i čl. 38. st. 1. ZPDV-a, u svezi čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom VI. izreke ove odluke.

U Zagrebu 8. veljače 2022.

Sutkinja:

Jadranka Travaš, v.r.