Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, J. Jelačića 3

Pr-1623/21-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Vesni Šuflaj Šestak, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja D. P. iz B., V. F. 3b, O.: …, zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., P. 50 protiv tuženika O. bolnice B., B., M. 8, OIB: …, zastupanog po punomoćniku Z. V., odvjetniku u B., M. 8b, radi isplate, nakon održane i zaključene, javne glavne rasprave 15. prosinca 2021. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, primjenom odredbe čl. 335. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), 8. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku O. B. B., M. 8, 43 000 B., OIB: … da tužitelju D. P. iz B., V. F. 3b, OIB: … na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 3.577,38 kn bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 2,85 kn od 16.05.2016. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 29,51 kn od 16.06.2016. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 103,38 kn od 16.08.2016. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 75,60 kn od 16.09.2016. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 44,46 kn od 16.10.2016. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 44,34 kn od 16.03.2017. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 0,69 kn od 16.04.2017. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 180,78 kn od 16.05.2017. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 206,87 kn od 16.06.2017. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 253,08 kn od 16.07.2017. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 254,54 kn od 16.08.2017. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 93,98 kn od 16.09.2017. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 7,52 kn od 16.10.2017. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 3,92 kn od 16.11.2017. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 42,13 kn od 16.12.2017. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 88,92 kn od 16.01.2018. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 16,05 kn od 16.02.2018. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 92,69 kn od 16.03.2018. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 98,40 kn od 16.04.2018. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 231,72 kn od 16.05.2018. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 278,50 kn od 16.06.2018. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 183,10 kn od 16.07.2018. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 97,44 kn od 16.08.2018. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 21,27 kn od 16.09.2018. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 40,71 kn od 16.11.2018. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 3,11 kn od 16.01.2019. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 6,75 kn od 16.02.2019. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 23,97 kn od 16.03.2019. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 46,04 kn od 16.04.2019. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 119,87 kn od 16.06.2019. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 17,56 kn od 16.07.2019. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

345,54 kn od 16.08.2019. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 271,45 kn od 16.09.2019. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 69,81 kn od 16.11.2019. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 65,99 kn od 16.12.2019. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 1,71 kn od 16.01.2020. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 106,45 kn od 16.02.2020. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 2,31 kn od 16.03.2020. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 4,37 kn od 16.04.2020. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja protiv tuženika radi isplate iznosa od 0,02 kn.

III. Nalaže se tuženiku O. bolnici B. naknaditi tužitelju D. P. parnični trošak u iznosu 2.968,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 8. veljače 2022. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj D. P., kao radnik podnio je ovome sudu 15. travnja 2021. tužbu protiv tuženika O. bolnice B., kao poslodavca radi isplate razlike plaće.

U tužbi tvrdi da je kod tuženika u radnom odnosu temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme, te da je u radnom odnosu bio i u razdoblju od 15. travnja 2016. do 15. travnja 2021.

U tužbi tvrdi da mu je tuženik tijekom radnog odnosa isplatio umanjenu plaću i to:

- od 15. travnja 2016. do 15. travnja 2021. nije mu platio dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada iako je tužitelj i za vrijeme prekovremenog rada radio u otežanim uvjetima radi čega mu na isti pripada dodatak sukladno čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15) i čl. 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, 92/19) i prema pripadajućem "Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak". Tužbom tužitelj traži plaćanje dodataka zbog otežanih uvjeta rada jer mu je tuženik platio odrađene sate prekovremenog rada (prema platnim listama o isplati mjesečnih plaća u utuženom razdoblju) ali ne i dodatak zbog otežanih uvjeta rada, koji dodatak je obračunao i isplatio samo na odrađeni redovni rad;

- od 15. travnja 2016. do 15. travnja 2021. nije mu platio dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, iako je tužitelj svaki sat redovnog i prekovremenog rada radio na svom radnom mjestu i u svakom trenutku je imao odgovornost za život i zdravlje pacijenata, a na koji dodatak tužitelj ima pravo sukladno čl. 59.a. Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 96/15). Tužbom tužitelj traži plaćanje dodataka zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi jer mu je tuženik platio odrađene sate prekovremenog rada (prema platnim listama o isplati mjesečnih plaća u utuženom razdoblju) ali ne i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, koji dodatak je obračunao i isplatio samo na odrađeni redovni rad;

- kako je tuženik tužitelju pogrešno obračunao i isplatio plaće po gore navedene dvije osnove, za isto to razdoblje posljedično mu je pogrešno obračunao i isplatio naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća tj. naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Kako se podaci o radu tužitelja i podaci o korištenju godišnjeg odmora za utuženo razdoblje nalaze kod tuženika, tužitelj prvenstveno podnosi stupnjevitu tužbu radi isplate razlike plaće za utuženo razdoblje od 15. travnja 2016. do 15. travnja 2021., te se obvezao određeni tužbeni zahtjev postaviti odmah nakon dostave obračuna razlike plaće od strane tuženika, podredno nakon provođenja financijsko- knjigovodstvenog vještačenja.

Odmah nakon dostave obračuna razlike plaće po tuženiku koji obračun u cijelosti priznaje, tužitelj je podneskom od 3. listopada 2021. postavio određeni tužbeni zahtjev kojim potražuje za razdoblje od 1. travnja 2016. do zaključno 31. ožujka 2020. isplatu razlike plaće po osnovu dodataka za otežane uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, sve na prekovremene sate rada kao i naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora, u iznosu od bruto 3.577,40 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 16. u mjesecu na razliku plaće za prethodni mjesec i potražuje parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od presuđenja pa do isplate (list 265-267 spisa).

2. U odgovoru na tužbu, a i tijekom postupka, tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu.

Tvrdi da tužitelj ne prilaže niti jedan materijalni dokaz u korist svojih navoda, pa niti ugovor o radu ni isplatne liste za utuženo razdoblje.

U konkretnom slučaju nema uvjeta za podnošenje stupnjevite tužbe jer bi tužitelj trebao raspolagati svom dokumentacijom za koju traži od tuženika da ju u nastavku postupka dostavi. Člankom 186.b. st.4. Zakona o parničnom postupku propisano je kako se obveza dostave dokumentacije može naložiti tuženiku u slučaju kada se ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev prije nego što tužitelj dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnog odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkim za obje stranke. Da bi se ovakva obveza naložila tuženiku prvenstveno je potrebno da budu ispunjene dvije pretpostavke. Prva pretpostavka je da je riječ o podacima koje je tuženik prema sadržaju građanskopravnog odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkim za obje stranke. Ukoliko je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika tada je zasigurno u posjedu ugovora o radu, a i isplatnih lista plaća, budući se nigdje ne navodi kako mu iste nisu uručene. Dakle, po načelu logike stvari tuženik je tužitelju već uručio svu dokumentaciju koja mu je potrebna za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva. Nadalje, mora biti ispunjena i daljnja pretpostavka iz čl.186.b. st.4. ZPP-a, a to je da tuženik ne želi dati tužitelju podatke potrebne za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva.

Tužitelj nikada od tuženika nije zatražio dostavu bilo kakve dokumentacije jer bi mu tuženik, ukoliko takvu dokumentaciju posjeduje, zasigurno istu stavio na raspolaganje. Tužitelj ne nudi nikakav dokaz da je od tuženika zatražio dokumentaciju na koju se poziva i za koju traži da se tuženik posredstvom suda obveže da ju dostavi.

Iz navedenih razloga predlaže tužbu odbaciti kao neurednu.

Točno je kako se Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13). Dodatkom ovom kolektivnom ugovoru (Narodne novine 96/15) i Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18) uređuju se prava i obaveze iz rada i po osnovi rada radnika u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja pa tako i plaće. Tuženik osporava da pri određenim uvećanjima plaće i ostalim pravima radnika tuženik nije poštovao odredbe kolektivnog ugovora i drugih propisa u odnosu na prava bilo kojeg od svoji zaposlenika počevši od 15. travnja 2016. do 15. travnja 2021.

Tužitelj potražuje isplatu razlike plaće za razdoblje od 15. travnja 2016. do 15. travnja 2021. i to na ime neplaćenih dodataka za posebne uvjete rada, s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate rada, pa tako i prekovremenog rada.

Pitanje obračuna naknade plaće za prekovremeni rad regulirano je čl. 47. i čl. 53. st. 5. KU (Narodne novine 143/13.), odnosno čl. 45. i čl. 51. st. 5. KU (Narodne novine 29/18.)

Člankom 53. st. 5. KU (Narodne novine 143/13.) koji je neizmijenjen odredbom čl. 51. st. 5. KU (Narodne novine 29/18.) propisano je da se plaća za vrijeme dežurstva iznad redovnog mjesečnog fonda radnih sati obračunava u odnosu na osnovnu plaću radnog mjesta na kojem radnik dežura.

Slijedom iznijetog tužitelj nema pravo na dodatak zbog otežanih uvjeta rada i dodatak s osnova iznimne odgovornosti radnog mjesta, budući da se plaća za vrijeme dežurstva iznad redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a što je prekovremeni rad prema čl. 53. st. 4. KU (Narodne novine 143/13.) i čl. 51. st. 4. (Narodne novine 29/18.), obračunava u odnosu na osnovnu plaću radnog mjesta na kojem tužitelj dežura.

Tuženik je pravilno obračunavao i isplaćivao svim zaposlenicima naknadu za cjelokupni prekovremeni rad u utuženom razdoblju, te je tuženik svim zaposlenicima pravilno obračunavao i isplaćivao mjesečne plaće za utuženo razdoblje, a time je tuženik svim zaposlenicima pravilno obračunao i isplatio i naknade za godišnji odmor i bolovanje.

Tuženik je svim zaposlenicima u spornom razdoblju pravilno obračunavao i isplaćivao plaću i naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja, pa je slijedom toga tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan. Stoga predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan i potražuje parnične troškove.

3. Radi razjašnjenja spornih, a za presuđenje odlučnih činjenica sud je tijekom postupka izveo dokaz uvidom u evidencije o radnom vremenu, obračune isplaćene plaće, obračun razlike plaće.

4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio u smislu odredbe čl. 8. ZPP.

5. Neosnovan je i prigovor nedopuštenosti stupnjevite tužbe. Naime, između stranaka nije bilo ni sporno da se prije podnošenja ove tužbe tužitelj nije obratio tuženiku za dostavom dokumentacije za potrebe ovog postupka.

No odredbom čl. 186. b. ZPP-a nije propisano da će sud odbaciti stupnjevitu tužbu ako tužitelj prije podnošenja nije zatražio dokumentaciju na temelju koje bi tek nakon knjigovodstvenog vještačenja bilo utvrđeno da je tuženik propustio isplatiti tužitelju po osnovu radnog odnosa ono što mu pripada. Sve da je tu dokumentaciju tužitelj i zatražio, bez provođenja knjigovodstvenog vještačenja ili dostave obračuna razlike plaće kojega je tuženik mogao i samoinicijativno dostaviti, a nije, tužitelj ne bi mogao utvrditi i postaviti određeni tužbeni zahtjev za sporno potraživanje. Stoga, po mišljenju ovoga suda podnošenje stupnjevite tužbe tužitelja, a obzirom na okolnosti konkretnog slučaja te vrstu novčanog potraživanja i pravni osnov istoga, je dopušteno, neovisno o tome što odredba čl. 186.b. st. 3 ZPP-a, upućuje na podnošenja takove tužbe u slučaju u kojem tužitelj ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podatka koje mu tuženik ne želi dati, iako istima raspolaže.

Kako je tužitelj određeni tužbeni zahtjev postavio odmah nakon dostave obračuna razlike plaće od strane tuženika, time je opravdao prethodno podnesenu stupnjevitu tužbu.

6. Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

7. Između stranaka nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju po konačnom tužbenom zahtjevu tj. od 1. travnja 2016. do 31. ožujka 2020. bio zaposlen kod tuženika i to neprekidno na radnom mjestu medicinske sestre/tehničara, a što proizlazi iz nespornih obračuna isplaćene plaće sačinjenih po tuženiku, te iz navoda stranaka.

Sud utvrđuje da je tužitelju na njegovom radnom mjestu kako je naprijed navedeno, u razdoblju od 1. travnja 2016. do 31. kolovoza 2019. pripadao dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini od 25% od osnovne plaće, a od 1. rujna 2019. do 31. ožujka 2020. u visini od 28% od osnovne plaće, sve temeljem čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 143/13 (dalje: KU NN 143/13), Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 96/15 (dalje: Dodatak I. KU NN 96/15), čl. 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 29/18 (dalje: KU NN 29/18) i čl. 21. Dodatka II. KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 92/19 (dalje: Dodatak II. KU NN 92/19), a što proizlazi i iz obračuna plaće za tužitelja iz kojih je vidljivo da je u navedenim razdobljima tuženik tužitelju na redovan rad obračunavao upravo te pripadajuće dodatke.

Sud također utvrđuje a i nije sporno da je tužitelju za razdoblje od 1. travnja 2016. do 31. kolovoza 2019. kao medicinskoj sestri/tehničaru pripadao i dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u visini 4% od osnovne plaće, a od 1. rujna 2019. do 31. ožujka 2020. u visini 8% od osnovne plaće, sve temeljem čl. 5. Dodatka I. KU NN 96/15, čl. 57. KU NN 29/18 i čl. 23. Dodatka II. KU NN 92/19, a nije sporno da je upravo dodatke u toj visini za svako pripadajuće razdoblje tuženik tužitelju obračunao na redovne sate rada.

Nesporno je da su u obračunima plaća točno evidentirani svi sati rada tužitelja kako u redovnom, tako i u prekovremenom radu, te da je tuženik tužitelju pravilno obračunao i isplatio postotak dodatka za posebne uvjete rada, kao i dodatke za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, ali samo na redovni mjesečni fond sati rada, dok mu nije taj dodatak obračunao ni isplatio na prekovremene sate rada.

Nije sporno da je tuženik tužitelju isplatio naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje, no bilo je sporno postoji li razlika u visini te naknade za slučaj da se tužitelju drugačije obračunaju prosječne plaće na temelju kojih se radi izračun naknade plaće za godišnji odmor.

8. Iz navoda stranaka tijekom postupka proizlazi nespornim da su podaci o radnom mjestu, broju prekovremenih sati rada, te postotku dodatka na plaću za posebne uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi vidljivi iz svakog pojedinog obračuna plaće, te da su ti podaci točni. Obračuni plaće za tužitelja sačinjeni su po tuženiku, pa je nesporno da je sva ta dokumentacija vjerodostojna jer je ispisana iz službenih programskih evidencija tuženika Opće bolnice Bjelovar, dok se tužitelj izričito izjasnio da ju ne osporava, pa proizlazi da je ista nesporna za obje stranke.

9. Tijekom postupka nesporno je utvrđeno da je tuženik tužitelju za cijelo utuženo razdoblje isplatio sve dodatke na osnovnu plaću za redovne sate rada.

Bilo je sporno pripada li tužitelju dodatak za posebne uvjete rada, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i u odnosu na prekovremene sate rada, te je li tuženik tužitelju pravilno obračunao i isplatio uvećanje plaće za prekovremeni rad i naknadu plaće za iskorišteni godišnji odmor odnosno bolovanje, te je bila sporna i visina tužiteljevog potraživanja.

10. Odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji su bili u primjeni u utuženom razdoblju tj. čl. 57. KU NN 143/13, odredbi Dodatka I. KU NN 96/15, čl. 55. KU NN 29/18 odnosno čl. 21. Dodatka KU II. NN 92/19 bilo je propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, time da je taj dodatak za posebne uvjete rada tužitelju za razdoblje od 1. travnja 2016. do 31. kolovoza 2019. pripadao u visini 25% od osnovne plaće, a od 1. rujna 2019. do 31. ožujka 2020. u visini 28% od osnovne plaće, a što nije između stranaka sporno, te mu je u tom postotku dodatak i obračunat na redovan mjesečni fond sati rada, ali ne i na prekovremene sate rada. Nadalje, nesporno je i da je tužitelju na njegovom radnom mjestu pripadao dodatak na osnovnu plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u razdoblju od 1. travnja 2016. do 31. kolovoza 2019. u iznosu od 4% od osnovne plaće, a u razdoblju od 1. rujna 2019. do 31. ožujka 2020. u visini 8% od osnovne plaće u smislu odredbi Dodatka I. KU NN 96/15, čl. 57. KU NN 29/18 i čl. 23. Dodatka II. KU NN 92/19, te da mu je u tim postocima za pripadajuća razdoblja taj dodatak obračunat na redovan mjesečni fond sati rada, ali ne i na prekovremene sata rada.

11. U čl. 47. KU NN 143/13 i 45. KU NN 29/18 definiran je pojam plaće, pa tako plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Tom odredbom definirano je da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža; time da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

Niti iz jedne odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ne proizlazi da tužitelju, kojemu nesporno pripada dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u cijelom utuženom razdoblju, ti dodaci pripadaju samo u odnosu na ostvarenu redovnu satnicu rada, a ne i na prekovremene sate rada, niti da bi se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanja plaće po osnovi tih dodataka međusobno isključivali.

Tužitelju pripadaju dodaci na posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, za svaki odrađeni sat rada, jer ukoliko postoje posebni uvjeti rada i takva iznimna odgovornost za vrijeme redovnih sati rada, isti postoje i za vrijeme prekovremenih sati rada.

Isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo na dodatak za posebne uvjete rada i na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na prekovremene sate rada, jer tužitelj i onda kad radi prekovremeno, radi u posebnim uvjetima rada i sa iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, kao i za vrijeme kada odrađuje redovne sate rada.

12. Temeljem čl. 81. ZR NN 93/14, odnosno čl. 47. KU NN 143/13., čl. 34. st. 2. KU NN 29/18, kao i čl. 51. TKU NN 141/12, čl. 58. TKU NN 24/17 i čl. 58. TKU NN 128/17 radnik za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj KU, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u naravi i novcu koja predstavljaju naknadu za rad; odnosno i naknadu plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje u trajanju do 42 dana.

Stoga sud utvrđuje da tužitelju pripadaju naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje prema prosječnoj plaći koja mu je trebala biti isplaćena da su mu pravilno obračunati utuženi dodaci za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost i na prekovremene sate rada a ne samo na redovne sate rada.

13. Iz obračuna plaća za tužitelja vidljivo je da je tuženik tužitelju obračunavao dodatak za posebne uvjete rada i dodatak na iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi samo na redovan rad (ne i na prekovremene sate rada). Upravo iz tih obračuna koji su nesporno vjerodostojni vidljivo je da su neosnovani navodi tuženika da se utuženi dodaci obračunavaju na osnovnu plaću bez obzira na odrađene sate rada i da bi ti dodaci bili nepromjenjivi (jer bi u tom slučaju na obračunima plaće bio po jedan fiksni iznos za svaku vrstu dodatka za svaki mjesec), već je iz obračuna plaća vidljivo da su ti dodaci svakog mjeseca obračunati na onoliko redovnih sati koliko ih je odrađeno, dakle po satima rada (ali niti na jedan prekovremeni sat rada).

14. Prema čl. 7. st. 1. u vezi čl. 9. st. 3. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17) poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću. Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo.

15. Da tužitelj ima pravo na dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi koji se obračunavaju na prekovremene sate rada, stav je zauzela sudska praksa u presudi V. suda R. broj R.-206/12 od 2. travnja 2014. iz koje proizlazi da ako tužitelju prema KU ima pravo na određene dodatke na plaću, dodaci na plaću odnose se kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad.

Isti stav zauzet je i u presudama brojnih Ž. sudova u R., pa tako npr. Ž. sud u Z. G. R.-461/18 od 13. prosinca 2018., Ž. sud u R. G. R.-427/2018 od 18. rujna 2018., Ž. sud u S. broj G. R.-293/2018 od 8. travnja 2019., Ž. sud u O. broj Gž R-407/2018 od 9. svibnja 2019.

16. Konačno, na sjednici G. odjela V. suda R. H. održanoj 9. prosinca 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

17. Radi utvrđivanja visine potraživanja sud je izvršio uvid u obračun potraživanja sačinjen po tuženiku (list 214-215 spisa) kojega su i tužitelj i tuženik u cijelosti prihvatili točnim i valjanim, te je u skladu sa istim tužitelj postavio određeni tužbeni zahtjev radi isplate bruto iznosa 3.577,40 kn kao u podnesku od 3. listopada 2021., a odustao je od prijedloga za provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja jer su se stranke suglasile da provođenje toga dokaza nije niti potrebno.

18. Iz obračuna potraživanja sačinjenog po tuženiku proizlazi da za slučaj obračuna dodatka za posebne uvjete rada, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te posljedično tomu obračunatu naknadu razlike plaće za godišnji odmor za razdoblje od 1. travnja 2016. do 31. ožujka 2020. tuženik tužitelju nije isplatio iznos od ukupno bruto 3.577,38 kn koji se dobije pravilnim zbrajanjem pojedinih mjesečnih iznosa navedenih u obračunu razlike bruto plaće koji je dostavljen po tuženiku, navedenih u tom obračunu u stupcu "ukupno razlika bruto" (list 214-215 spisa). S obzirom da je obračune plaća i obračun potraživanja dostavio sam tuženik, da tužitelj priznaje točnost i istinitost svih podataka navedenih u obračunima plaće i točnost sačinjenog obračuna potraživanja na način da su dodaci za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi obračunati za prekovremene sate rada, to nije bilo potrebe provoditi financijsko-knjigovodstveno vještačenje. U utuženom razdoblju tužitelj je ostvario određeni broj prekovremenih sati rada za koje mu pripada razlika neisplaćenih a utuženih bruto dodataka i to za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i razlika plaće za godišnji odmor u iznosu od ukupno bruto 3.577,38 kn i to po pojedinim mjesecima kao u tablici obračuna potraživanja tuženika, tj. kao pod toč. I. izreke presude (a tužitelj potražuje s osnova glavnice 3.577,40 kn).

19. Dakle, na temelju obračuna potraživanja sačinjenog po tuženiku proizlazi da bruto iznos dodataka za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, sve obračunato na ostvarene prekovremene sate rada, a posljedično tome i pravilno obračunate razlike naknade za godišnji odmor, tužitelju za razdoblje od 1. travnja 2016. do 31. ožujka 2020. iznosi bruto 3.577,38 kn, jer visina pojedinih mjesečnih iznosa navedenih u obračunu tuženika u stupcu "ukupna razlika bruto", između stranaka prema njihovim navodima na raspravi 15. prosinca 2021. nije sporna, pa je radi isplate toga iznosa i zakonskih zateznih kamata na pojedine mjesečne iznose razlike plaće navedene u obračunu tuženika u stupcu "ukupno razlika bruto" tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti kao pod toč. I. izreke presude, osim za zakonske zatezne kamate tekuće na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u tom bruto iznosu, koje tužitelj ni ne potražuje.

20. Za svaki pojedini mjesec za razdoblje od 1. travnja 2016. do 31. ožujka 2020. pripadajući iznos tih bruto dodataka naveden je na listu 214-215 spisa, u stupcu "ukupno razlika bruto", a koji su pobliže označeni pod toč. I. izreke presude, time da na svaki mjesečni bruto iznos dodatka, odnosno razlike naknade tužitelju pripada i zakonska zatezna kamata tekuća od 16. u mjesecu na dodatke za prethodni mjesec pa do isplate jer je i prema čl. 92. st. 3. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17) u vezi čl. 29. st. 1. u vezi st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 41/08, 125/11, 78/15) tuženik tužitelju bio dužan plaću isplatiti do 15. u mjesecu za prethodni mjesec.

21. Kako tužitelj na ime glavnice potražuje iznos od ukupno 3.577,40 kn, a zbroj pojedinih mjesečnih nespornih iznosa iznosi pravilnim zbrajanjem 3.577,38 kn, valjalo je kao pod toč. II. izreke presude odbiti tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 0,02 kn.

22. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP. Kako je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen za iznos od svega 0,02 kn, to tužitelj u pogledu visine nije u parnici uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svojega zahtjeva, a zbog toga dijela zahtjeva nisu nastali posebni troškovi, pa je sud obvezao tuženika da tužitelju u cijelosti nadoknadi parnične troškove.

Tuženik je tijekom cijelog postupka osporavao osnov zahtjeva, a s osnovom zahtjeva tužitelj je uspio u cijelosti.

U slučaju podnošenja stupnjevite tužbe, parnični troškovi se za cijeli postupak određuju prema vrijednosti predmeta spora konačnog zahtjeva.

Parnični troškovi tužitelja (vps 3.577,40 kn) sastoje se od troška sastava tužbe od 15. travnja 2021. u iznosu 500,00 kn, sastava obrazloženog podneska od 17. svibnja 2021. kojim se očituje na navode odgovora na tužbu u iznosu 500,00 kn (Tbr.8. toč.1. Tarife), sastava podneska od 3. listopada 2021. u iznosu 125,00 kn (Tbr.8. toč.3. Tarife jer se ne radi ni o jednoj vrsti taksativno navedenih podnesaka iz Tbr.8. toč.1. Tarife), zastupanja po punomoćniku na ročištima 29. rujna 2021. i 15. prosinca 2021. za svako u iznosu po 500,00 kn, zastupanja na ročištu radi objave i uručenja presude 8. veljače 2022. u iznosu 250,00 kn, pripadajućeg PDV-a po stopi 25% na sve navedene radnje u iznosu 593,75 kn, odnosno ukupno 2.968,75 kn na koji tužitelju pripada i zakonska zatezna kamata tekuća od 8. veljače 2022. kao dana donošenja ove presude pa do isplate (toč. III. izreke presude).

23. Svi parnični troškovi odmjereni tužitelju bili su u smislu čl. 155. st. 1. ZPP potrebni za vođenje ove parnice, a odmjereni su u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

24. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U B. 8. veljače 2022.

Sudac

Vesna Šuflaj Šestak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka pisanim putem u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje ove presude.

Žalba se može podnijeti samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč.3. Zakona o parničnom postupku (čl.467. st.1. ZPP).