Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, J. Jelačića 3

Pr-2105/21-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Vesni Šuflaj Šestak, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja V. Đ. iz B., G. P. 93a, OIB: …, zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., P. 50 protiv tužene O. bolnice B., B., M. 8, OIB: …, zastupane po punomoćniku Z. V., odvjetniku u B., M. 8b, radi isplate, nakon održane i zaključene, javne glavne rasprave 15. prosinca 2021. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tužene, primjenom odredbe čl. 335. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), 8. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj O. bolnica B., B., M. 8, OIB: … da tužitelju V. Đ. iz B., G. P. 93a, O.: … na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 3.252,73 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče na iznos od:

- 439,54 kn od 16.08.2016. do isplate,

- 612,56 kn od 16.09.2016. do isplate,

- 472,11 kn od 16.10.2016. do isplate,

- 308,68 kn od 16.11.2016. do isplate,

- 400,25 kn od 16.12.2016. do isplate,

- 496,71 kn od 16.01.2017. do isplate,

- 522,88 kn od 16.02.2017. do isplate,

osim zakonsku zateznu kamatu sadržanu u navedenim bruto iznosima tekuću na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu 2.343,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 8. veljače 2022. kao dana donošenja ove presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj V. Đ. podnijela je ovome sudu 28. srpnja 2021. tužbu protiv tužene O. bolnice B., radi isplate.

U tužbi tvrdi da je u razdoblju od 1. srpnja 2016. do 26. siječnja 2017. bio zaposlen kod tužene. Tužena kao poslodavac tužitelja predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01, 39/09). U spornom razdoblju tužiteljeva plaća definirana je Zakonom o plaćama u javnim službama (NN 27/01, 39/09) u čl. 4.: „Plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.“

U spornom razdoblju osnovica plaće regulirana je Zakonom o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09, 124/09; dalje: Zakon o osnovici), u čl. 2.: „Osnovica plaće u javnim službama se utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između V. R. H. i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna R. H. za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje V. R. H. posebnom odlukom.“

U spornom razdoblju na snazi je Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 150/13, 153/13) i Sporazumi V. R. i sindikata javnih službi koji su sklopljeni na način propisan za sklapanje kolektivnih ugovora i koji imaju svojstvo kolektivnog ugovora, a kojima je određena visina osnovice za obračun plaća u javnim službama:

Sporazumom o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006. godine – kojim je osnovica za obračun plaće od 2009. godine iznosila 5.415,37 kn. Istim sporazumom je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaće u javnim službama (Nastavno: osnovica) za po 6% u 2007., 2008. i 2009.g.;

Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009. godine – kojim je (u čl. II.) određeno privremeno smanjenje osnovice u 2009. godini sa 5.415,37 kn na 5.108,84 kn i (u čl. III.) vraćanje osnovice na razinu od 5.415,37 kn nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a;

Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. godine – kojim je (u čl. III.) određeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji D. zavoda za statistiku R. ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja).

Dana 28.12.2012. doneseno je Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama kojim se utvrđuje da se, za slučaj da se do 31.12.2012. ne ostvare pretpostavke iz članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, kojim se V. obvezuje korigirati osnovicu za obračun plaća u javnim službama, na način da će ista biti na razini koja odgovara utvrđenom paritetu između bruto plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi u RH za cijelu 2008. na godišnjoj razini. Nadalje, utvrđuje se kako će se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu uskladba odgoditi za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Dana 27. studenog 2015. godine D. zavod za statistiku R. objavio je Priopćenje za javnost s realnim tromjesečnim međugodišnjim promjenama BDP-a iz kojega je vidljivo da je u drugom tromjesečju 2015. godine realan rast BDP-a iznosio 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. godine realan međugodišnji rast BDP-a iznosio 2,8%. Iz tih podataka slijedi da je dva tromjesečja uzastopno prosječni međugodišnji realni rast BDP-a iznosio točno 2%.

Nakon objave službenih podataka D. zavoda za statistiku, V. R. nije donijela posebnu odluku o visini osnovice za 2016. godinu, jer je na snazi bio TKU i sporazumi o osnovici, kojima je visina osnovice za obračun plaća za 2016. godinu bila određena na 5.415,37 kn (sukladno čl. 2. Zakona o osnovici). Unatoč tome, tuženik je tužitelju sve plaće u 2016. godini obračunavao sa osnovicom od 5.108,84 kn. Sukladno gore navedenom, tužena je obračunom plaće s nižom osnovicom, tužitelju pogrešno obračunala svaki element tužiteljeve plaće za rad u cijeloj 2016. godini. Budući su platne liste dokumentacija koja se nalazi kod tužene, odnosno koja se može smatrati zajedničkom, a kojom tužitelj ne raspolaže, tužitelj je sudu podnio stupnjevitu tužbu u smislu čl. 186.b ZPP radi isplate neutvrđenog bruto iznosa razlike plaće time da se određeni tužbeni zahtjev obvezao postaviti nakon dostave podataka o visini razlike te plaće od strane tužene ili nakon provođenja financijsko- knjigovodstvenog vještačenja.

2. Tužena je u odnosu na cijelo utuženo razdoblje dostavila obračun razlike plaće (list 127 spisa), a tužitelj je postavio konačni tužbeni zahtjev podneskom od 14. prosinca 2021. (list 128-129 spisa) radi isplate bruto iznosa 3.252,73 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 16. u mjesecu na razliku plaće za prethodni mjesec, osim zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak, sve za razdoblje od 1. srpnja 2016. do 26. siječnja 2017., te potražuje i parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tužena se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Tužena prvenstveno napominje kako osporava činjenične navode i pravni osnov tužbe. Tužitelj uz tužbu ne prilaže niti jedan materijalni dokaz u korist svojih navoda. Tužitelj uz tužbu nije priložio niti ugovor o radu, već i za taj dokument predlaže pribavljanje istoga od tužene kao poslodavca, iako bi taj dokument nesumnjivo trebao biti u posjedu tužitelja. Ukoliko je tužitelj uistinu bio zaposlenik tužene, tada tužitelj treba biti i u posjedu isplatnih lista za utuženo razdoblje. Nigdje u historijatu tužbe se ne navodi da tužitelju kao zaposleniku tužene ne bi bile uručene platne liste za utuženo razdoblje. U konkretnom slučaju nema uvjeta za podnošenje stupnjevite tužbe jer bi tužitelj trebao raspolagati svom dokumentacijom za koju traži od tužene da ju u nastavku postupka dostavi.

Ukoliko je tužitelj bio u radnom odnosu kod tužene tada je zasigurno u posjedu ugovora o radu, a i isplatnih lista plaća, budući se nigdje ne navodi kako mu iste nisu uručene. Dakle, po načelu logike stvari tužena je tužitelju već uručila svu dokumentaciju koja mu je potrebna za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva. Tužitelj nikada od tužene nije zatražio dostavu bilo kakve dokumentacije jer bi mu tužena, ukoliko takvu dokumentaciju posjeduje, zasigurno istu stavila na raspolaganje. Tužitelj ne nudi nikakav dokaz da je od tužene zatražio dokumentaciju na koju se poziva i za koju traži da se tužena posredstvom suda obveže da ju dostavi.

Iz navedenih razloga trebalo je tužbu odbaciti kao neurednu.

Nije sporno kako tužena kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl.2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01 i 39/09) te kako je u utuženom razdoblju plaća zaposlenika tužene definirana Zakonom o plaćama u javnim službama koji u čl.4. plaću službenika i namještenika definira kao umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža.

Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13.) i Dodatkom ovom Kolektivnom ugovoru (Narodne novine 96/15.) i Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18.) uređuju se prava i obaveze iz rada i po osnovi rada radnika u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja pa tako i plaće.

Tužena osporava da pri obračunu plaće, određenim uvećanjima plaće i ostalim pravima radnika ne bi poštivala odredbe važećeg Kolektivnog ugovora i drugih važećih propisa u odnosu na prava bilo kojeg od svojih zaposlenika.

Tužena upozorava i na činjenicu da je dana 29.10.2013. godine V. R. sklopila ugovor o pružanju usluga centraliziranog obračuna plaća u javnom sektoru, zbog čega su svi podaci službama unaprijed zadane reference, te se svi propisi kao i svi koeficijenti, stope uvećanja, porezi i doprinosi kao i bilo koji drugi parametar koji služi kod obračuna plaća ne mogu mijenjati, te ih tužena ni na koji način ne može izračunati ili provesti, već kao jedan od korisnika sustava COP samo unosi podatke u centralni obračun plaća o mjesečnoj realizaciji rada na temelju evidencije o radnom vremenu, dok su podaci o određenom zaposleniku-tužitelju uneseni u sustav prilikom zasnivanja radnog odnosa.

Zbog toga tužena smatra kako nije točno da bi tužena kao obveznik isplate plaće bila jedina odgovorna za obračun i isplatu, jer ona ne obračunava plaću, niti može utjecati na obračun koji vrši COP.

Stoga predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan i potražuje parnične troškove.

4. Radi razjašnjenja spornih, a za presuđenje odlučnih činjenica sud je tijekom postupka izveo dokaz uvidom u Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., Priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku, odluke sudova na okolnost sudske prakse, izračun razlike plaće.

5. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio u smislu odredbe čl. 8. ZPP.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Tužitelj u ovome postupku konačnim zahtjevom potražuje od tužene isplatu razlike plaće za razdoblje od 1. srpnja 2016. do 26. siječnja 2017.

8. Neosnovan je i prigovor nedopuštenosti stupnjevite tužbe. Naime, između stranaka nije bilo ni sporno da se prije podnošenja ove tužbe tužitelj nije obratio tuženoj za dostavom dokumentacije za potrebe ovog postupka kako bi nakon provedenog vještačenja postavio određeni tužbeni zahtjev.

No odredbom čl. 186. b. ZPP-a nije propisano da će sud odbaciti stupnjevitu tužbu ako tužitelj prije podnošenja nije zatražio dokumentaciju na temelju koje bi tek nakon knjigovodstvenog vještačenja bilo utvrđeno da je tužena propustila isplatiti tužitelju po osnovu radnog odnosa ono što mu pripada. Sve da je tu dokumentaciju tužitelj zatražio, bez provođenja knjigovodstvenog vještačenja ili obračuna stručne osobe ne bi mogao utvrditi i postaviti tužbeni zahtjev za sporno potraživanje. Stoga, po mišljenju ovoga suda podnošenje stupnjevite tužbe tužitelja, a obzirom na okolnosti konkretnog slučaja te vrstu novčanog potraživanja i pravni osnov istog, ista je dopuštena, neovisno o tome što odredba čl. 186.b. st. 3 ZPP-a, upućuje na podnošenja takove tužbe u slučaju u kojem tužitelj ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podatka koje mu tužena ne želi dati, iako istima raspolaže.

9. Između stranaka nije sporna činjenica koju su stranke učinile nespornom na ročištu 15. prosinca 2021. da je tužitelj kod tužene bio u cijelom utuženom razdoblju u radnom odnosu, te da mu je plaća dospjevala do 15. u mjesecu za prethodni mjesec.

Nesporno je da tužena kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01, 39/09).

Nadalje, nije sporno da je tužena tužitelju u utuženom razdoblju plaću isplaćivala do kraja 2016. temeljem osnovice od 5.108,84 kn, a za siječanj 2017. temeljem osnovice 5.211,02 kn dok je bilo sporno je li mu tužena za to razdoblje plaću trebala isplaćivati po osnovici u visini 5.415,37 kn.

10. Među strankama nije sporno:

- da su V. R. i S. javnih službi i to S. hrvatskih učitelja, N. sindikat zaposlenih u srednjim školama H., N. sindikat znanosti i visokog obrazovanja, S. zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi H., S. sindikat zdravstva i socijalne skrbi H., H. liječnički sindikat, H. strukovni sindikat medicinskih sestara- medicinskih tehničara, te H. sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1.1. svake godine,

- da su V. R. i isti S. javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili na zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl. IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u R. H.,

- da su V. R., te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po S. sindikatu zdravstva i socijalne skrbi H., iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III. Dodatka, te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna i to na način da se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanima u čl. III. do V. ovih Izmjena i dopuna, uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao,

- da je 7. prosinca 2011. arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je i to prethodno opisano,

- da su V. R., te S. javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, a to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu,

- da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno,

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0% time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4. prosinca 2015.,

- da je V. R. 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017., tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena u mjesecu veljači 2017.

11. Sud utvrđuje valjanima Izmjene i Dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., Arbitražnu odluku od 7. prosinca 2011. i Vjerodostojno tumačenje od 28. prosinca 2012. Točno je da navedene Izmjene nisu potpisane od strane jednog od sindikata, a koji je potpisao Sporazum o osnovici plaće iz 2006., pa i Dodatak tom Sporazumu iz 2009. (Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske). Međutim, da bi ovo utjecalo na ništetnost i nevaljanost navedenih Izmjena, navedeni sindikat bi trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, a tužena u ovom postupku nije dokazala da bi taj sindikati bio isključen iz pregovaranja, pa je neodlučno što isti nije potpisnik Izmjena i dopuna. Slijedom toga sud smatra da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama zakonite, pravno valjane i proizvode određene pravne učinke. Ovo pravno stajalište proizlazi iz Odluka V. suda RH (Revr 408/12-2 od 3.4.2013., zatim Revr 847/2010-2 od 7.12.2011., Revr 1797/2009-2 od 7.2.2012. i Gž-13/02), te Odluke U. suda RH br. U- III/3535/2013 od 5.3.2015.

Također, navedene Izmjene i dopune su unesene i u Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 12.12.2012.-članak 51. stavak 4. (NN 141/12, dalje: TKU/12), koji kolektivni ugovor je potpisan između ostalih, i po navedenom S. sindikatu zdravstva i socijalne skrbi H., što znači da je i taj sindikat u cijelosti prihvatio navedene izmjene i dopune. Stoga su po mišljenju ovog suda navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u svakom slučaju postale i dio toga kolektivnog ugovora te su sadržaj u cijelosti prihvatili svi sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali.

12. Plaće zaposlenih u javnim službama regulirane su Zakonom o plaćama u javnim službama (NN 27/01, 39/09). Prema odredbi članka 192. Zakona o radu (NN 93/14, dalje: ZR) Kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja osiguranja te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, a plaće su svakako važan dio radnog odnosa te se dakle upravo u članku 51. TKU/12 i uređuje te definira plaća zaposlenih u javnim službama. Dakle, nema dvojbe da su sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene dodatke, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazuma zaključenih sa V. R., koja u ovim slučajevima predstavlja poslodavca i u kojima se odlučivalo i o plaćama tj. osnovici i dodacima za zaposlene u javnim službama. Navedene Izmjene i dopune su zaključene na rok od pet godina, a kako to proizlazi iz čl. XI. navedenih Izmjena, što znači da bi važile do 26. listopada 2016. Prema odredbi iz članka 199. stavak 1. ZR na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor. Prema tome rok važenja navedenih Izmjena i dopuna bio je do 26. siječnja 2017.

13. Sud ocjenjuje pravno valjanim Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

Ovo iz razloga jer je V. R. H. kao potpisnik Dodatka Sporazumu, kao i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, izrijekom je potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011., Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012., te Vjerodostojnim tumačenjem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012. Nadalje, niti prilikom pregovaranja i potpisivanja tih akata, a ni inače nije nikada dovodila u pitanje njihovu pravnu valjanost, niti je eventualno u sudskom postupku zatraženo utvrđenje njihove ništetnosti. Činjenica što Izmjene i dopune nije potpisao S. sindikat zdravstvene i socijalne skrbi H., kojeg tužitelj nije niti član, nije od utjecaja za osnovanost tužbe. Sukladno navedenom, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. obvezuju tuženu u čije ih je ime i za čiji račun V. R. H. sa sindikatima javnih službi sklopila.

14. Dakle, što se tiče odgode primjene članka III. Izmjena i dopuna, ovaj sud ocjenjuje da se odredbe članka VII. Izmjena i dopuna na njega ne odnose, budući da iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011. tako i iz Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. te Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na "uskladbu", odnosno "Način usklađivanja pariteta" određen člankom IV. dok je čl. III. naveden samo u kontekstu određivanja vremenskog razdoblja u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnog međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a.

Tužitelj ponavlja da svoj tužbeni zahtjev temelji na Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. i to na čl. III. istih koje su zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu bile u primjeni do 26. siječnja 2017. Do ispunjenja uvjeta iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. došlo je krajem studenoga 2015. kada su iste nesumnjivo bile na snazi. Ponavlja da je BDP rastao 2 tromjesečja uzastopno što je i potvrđeno službenim procjenama D. zavoda za statistiku te je krajem studenoga 2015. ispunjen uvjet iz čl. III. tih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu jer su tada objavljeni relevantni podaci D. zavoda za statistiku. Dakle, već je za prosinac 2015. tužitelju plaća trebala biti isplaćena po osnovici od 5.415,37 kn i po toj osnovici joj je plaća trebala biti isplaćivana do isteka važenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, dakle do 26. siječnja 2017.

Sukladno javno objavljenim i općepoznatim podacima DSZ-a od 4. tromjesečja 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP, već samo pozitivni rast, pa u tom smislu nije ispunjen uvjet za primjenu čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu koji glasi: "Ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III.-V. uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine trajao." Budući da BDP nije zabilježio negativan rast u razdoblju iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu a niti naknadno, onda se odgoda iz čl.

VII. st. 1. ne može primijeniti. Osim toga, odredba čl. VII. st. 1. i ne odnosi se na povrat osnovice iz čl. III., već isključivo na uskladbu osnovice iz čl. IV. i V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu.

Sukladno navedenom, nije došlo od odgode primjene članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., kojim je uređen način povrata osnovice.

15. U vezi ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, iz službenih pokazatelja D. zavoda za statistiku RH (na koje se članak III. poziva), vidljivo je da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014.

Iz navedenoga sasvim jasno proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a prosječno dva posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja tj. 1,2% + 2,8% = 4% : 2 = 2%) tako da su krajem studenoga 2015. ispunjeni uvjeti iz članka III. Izmjene i Dopune Dodatka Sporazumu za primjenu osnovce za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kuna bruto.

16. Pri tome treba ukazati i da su se prema članku 6. stavak 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. (kojim je potvrđena valjanost Dodataka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju) stranke obvezale primjenjivati ovaj Ugovor u dobroj vjeri, a prema stavku 2. tog članka, ako zbog promjene okolnosti koje nisu postojale niti su bile poznate u trenutku zaključenja ugovora, jedna od strana ne bi mogla neke od odredbi Ugovora izvršavati ili bi joj to bilo izuzetno otežano, obvezuje se da neće jednostrano prekršiti ovaj Ugovor, nego će drugoj strani predložiti njegovu izmjenu.

17. U odnosu na način primjene osnovice, a obzirom da se plaće u javnim službama isplaćuju iz Državnog proračuna te da ih tužena sama ne obračunava nego se to čini preko Centralnog obračuna plaća, do primjene navedene osnovice plaća nije moglo doći "automatizmom", no propust V. R. H. da donese odluku o visini osnovice za izračun plaće u javnim službama, ne može ići na štetu tužitelja.

Naime, V. R. H. sklopila je sve navedene pravne poslove, uključujući i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. godine u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi, te je trebala osigurati sve materijalne i formalne pretpostavke da poslodavci pa tako i tužena mogu ispuniti svoje obveze, uključujući i povećanje osnovice kad se za to ostvare uvjeti. Pri tome treba ukazati da su se prema čl. 6. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 12.12.2012. (kojim je potvrđena valjanost Dodataka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.5.2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju) stranke obvezale primjenjivati ovaj Ugovor u dobroj vjeri, a prema stavku 2. tog članka, ako zbog promjene okolnosti koje nisu postojale niti su bile poznate u trenutku zaključenja ugovora, jedna od strana ne bi mogla neke od odredbi Ugovora izvršavati ili bi joj to bilo izuzetno otežano, obvezala se da neće jednostrano prekršiti ovaj Ugovor, nego će drugoj strani predložiti njegovu izmjenu. Stoga se ukazuje na odredbu čl. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18 dalje ZOO) prema kojoj su se sudionici u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Prema odredbi čl. 9. ZOO-a sudionik je u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, nadalje prema čl. 65. st. 1. ZOO vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika ispunjene obveze, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti obvezu. Također čl. 342. st. 1. ZOO-a propisuje da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, te je dužnik dužan ispuniti obvezu savjesno u svemu kako ona glasi, a što sve treba primijeniti i u ovom slučaju. Međutim, slijedom naprijed navedenog V. R. H. u ovom slučaju evidentno nije postupila po navedenim odredbama, koje kao opće odredbe obveznog prava valja primijeniti u ovom radnom sporu na temelju odredbe čl. 8. st. 4. Zakona o radu iz 2014.

18. Konačno, V. sud R. H. je u svojoj odluci broj Rev-1111/2020-2 od 1. prosinca 2020. u istovrsnoj pravnoj stvari odbio reviziju R. H. radi isplate razlike plaće na temelju čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće za javnim službama u kojoj je odgovorio na pitanje i izrazio pravno shvaćanje koje glasi: "Dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III. u javnim službama nije odgođen primjenom Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

Prema tome zaključak je ovoga suda da odredbom čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe čl. III. o "povratu" osnovice, jer se odredba čl. VII. odnosi na način "usklađivanja pariteta" (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi."

Zbog svega toga utvrđuje se da tužitelju pripada pravo da mu se u utuženom razdoblju obračuna i isplati plaća po osnovici od 5.415,37 kuna bruto.

19. Na prijedlog tužitelja, tužena je sudu uz podnesak od 4. studenoga 2021. dostavila obračun razlike plaće za cijelo utuženo razdoblje (list 127 spisa) iz kojega proizlazi da razlika bruto plaće primjenom osnovice 5.415,37 kn u odnosu na isplaćenu bruto plaću iznosi upravo one pojedine mjesečne iznose naznačene pod toč. I. izreke presude, a koji su u obračunu tužene za svaki pojedini mjesec navedeni u stupcu "razlika za isplatu bruto plaće", a zbroj tih mjesečnih iznosa pravilnim zbrajanjem iznosi 3.252,73 kn, koliko je navedeno u redu "ukupno".

Dakle, kako je tužitelj tužbeni zahtjev prije zaključenja glavne rasprave postavio u granicama s obračunom razlike plaće dostavljenim po tuženoj, nije bilo potrebno provoditi financijsko-knjigovodstveno vještačenje.

20. Na ročištu 15. prosinca 2021. između stranaka više nije bila sporna visina tužbenog zahtjeva jer je tužitelj zahtjev postavio prema obračunu razlike plaće dostavljenom po tuženoj, u visini koja bi tužitelju pripadala za slučaj da mu se kao osnovica za obračun plaće u razdoblju od 1. srpnja 2016. do 26. siječnja 2017. uzme iznos od 5.415,37 kn, te da su to upravo oni iznosi koje tužitelj potražuje tužbenim zahtjevom za pojedine mjesece (označenima pod toč. I. izreke presude), pa su se stranke suglasile da nije potrebno provoditi financijsko-knjigovodstveno vještačenje.

21. Kako je među strankama nesporno da je tužena u spornom razdoblju od 1. srpnja do kraja 2016. tužitelju obračunavala plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, a za siječanj 2017. prema osnovici 5.211,02 kn, a sud utvrđuje da je trebala primijeniti osnovicu od 5.415,37 kn, to je nastala razlika neisplaćene plaće prema osnovici od 5.415,37 kn za utuženo razdoblje, u ukupnom iznosu 3.252,73 kn radi čega je sud taj iznos s osnova glavnice dosudio tužitelju sa zakonskim zateznim kamatama na svaki mjesečni iznos naveden i u obračunu tužene i to po pojedinim mjesecima pobliže označenima u toč. I. izreke ove presude, radi čega je tužbeni zahtjev tužitelja prihvaćen kao pod toč. I. izreke presude.

22. Prema odredbi čl. 433.a st. 1. ZPP-a kad utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik je dužan utužiti u tom iznosu. Ako je utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto iznos, slijedom čega je odlučeno kao u toč.

I. izreke presude.

Na dosuđeni bruto iznos plaća, tužitelju je dosuđena i zatezna kamata temeljem odredbe članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11,78/11, 78/15 - dalje: ZOO) tekuća od prvog dana nakon dospjeća plaće tj. od 16. u mjesecu za razliku plaće za prethodni mjesec jer je i plaća tužitelja dospjevala do 15. u mjesecu za prethodni mjesec, u skladu s čl. 92. st. 3. ZR, što između stranaka nije sporno.

23. Tužitelju nije dosuđena samo kamata na iznose poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, ali tužitelj iste ni ne potražuje. U skladu sa odredbom čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14, 136/15, dalje: ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istoga Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

Sukladno čl. 45. st. 4. i 5. ZPD i čl. 16. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14, dalje: Pravilnik) predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. toga Zakona i čl. 11., 12. i 15. toga Pravilnika. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno sa isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku. Stoga porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće, dospjevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa se na te iznose kamate ne obračunavaju, (tako i u presudi Ž. suda u S. broj Gž R-45/2017 od 9. srpnja 2018., Ž. suda u Z. broj Gž R-909/18-2 od 5. srpnja 2018., Ž. suda u O. broj Gž R-160/2018-2 od 25. rujna 2018. i Ž. suda u R. broj Gž R-10/2018-2 od 26. rujna 2018.).

24. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, sud je kao pod toč. II. izreke presude obvezao tuženu da tužitelju u cijelosti nadoknadi parnične troškove prema vrijednosti predmeta spora konačnog zahtjeva koja se u slučaju podnošenja stupnjevite tužbe primjenjuje na odmjeravanje parničnih troškova u odnosu na cijeli postupak. Stoga se parnični troškovi tužitelja prema tuženoj sastoje od troška sastava tužbe podnesene 28. srpnja 2021. u iznosu 500,00 kn, sastava obrazloženog podneska od 13. listopada 2021. kojim se očituje na navode odgovora na tužbu u iznosu 500,00 kn (Tbr.8. toč.1. Tarife), sastava podneska od 14. prosinca 2021. u iznosu 125,00 kn (Tbr.8. toč.3. Tarife, jer se ne radi ni o jednom od taksativno navedene vrste podnesaka iz Tbr.8. toč.1. Tarife), zastupanja na ročištu 15. prosinca 2021. u iznosu 500,00 kn, zastupanja na ročištu radi objave i uručenja presude 8. veljače 2022. u iznosu 250,00 kn, pripadajućeg PDV-a na sve navedene radnje po stopi 25% u iznosu 468,75 kn, odnosno ukupno 2.343,75 kn. Stoga je tužena dužna tužitelju nadoknaditi parnične troškove u iznosu 2.343,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. veljače 2022. kao dana donošenja ove presude pa do isplate (toč. II. izreke presude).

Svi parnični troškovi koji su odmjereni tužitelju bili su u smislu čl. 155. st. 1. ZPP potrebni za vođenje ove parnice, a odmjereni su u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, u granicama postavljenog određenog zahtjeva stranaka za naknadom parničnih troškova.

25. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U. B. 8. veljače 2022.

Sudac

Vesna Šuflaj Šestak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka pisanim putem u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje ove presude.

Žalba se može podnijeti samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč.3. Zakona o parničnom postupku (čl.467. st.1. ZPP).