Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, J. Jelačića 3

Pr-90/20-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Vesni Šuflaj Šestak, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja D. D. iz B., G. 7, OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. L., odvjetniku u Z., A. V. H. 40 protiv tuženika O. B. B., B., M. 8, OIB: 34506547848, zastupane po punomoćniku Z. V., odvjetniku u B., M. 8b, radi isplate, nakon održane i zaključene, javne glavne rasprave 15. prosinca 2021. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, primjenom odredbe čl. 335. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), 8. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku O. bolnici B. sa sjedištem u B., M. 8, OIB: …, isplatiti tužitelju D. D. iz B., G. 7, OIB: … iznos od bruto 44.418,42 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče kako slijedi:

- na iznos od 2.038,40 kn od dana 16.11.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.661,52 kn od dana 16.12.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 3.045,36 kn od dana 16.01.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.392,03 kn od dana 16.02.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 3.103,92 kn od dana 16.03.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.642,40 kn od dana 16.04.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.821,68 kn od dana 16.05.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.477,16 kn od dana 16.06.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.038,96 kn od dana 16.07.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.806,72 kn od dana 16.08.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.121,56 kn od dana 16.09.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 3.159,00 kn od dana 16.10.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.440,35 kn od dana 16.11.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.770,15 kn od dana 16.12.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 3.057,23 kn od dana 16.01.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.851,38 kn od dana 16.02.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.914,80 kn od dana 16.03.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 3.075,80 kn od dana 16.04.2020. godine pa do isplate,

izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku O. bolnici B. naknaditi tužitelju D. D. parnični trošak u iznosu 8.562,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 8. veljače 2022. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj D. D. podnio je ovome sudu tužbu 18. kolovoza 2020. protiv tuženika O. bolnice B., kao poslodavca radi isplate razlike plaće i naknade plaće.

U tužbi tvrdi da je u razdoblju od 10. lipnja 1982. pa nadalje do podnošenja tužbe zaposlen kod tuženika na radnom mjestu doktor medicine-liječnik specijalist opće kirurgije i uže specijalnosti digestivne kirurgije, a od 14. veljače 2018. kao primarijus, te mu je rad između ostaloga organiziran i u smjenama, dvokratno, noću, vikendima, blagdanom, prekovremeno.

Plaća tužitelja odnosno određena uvećanja plaće i ostala prava radnika regulirana su Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 88/13 – dalje u tekstu: KU 88/13; Narodne novine 143/13 - dalje u tekstu: KU; Narodne novine 96/15 - dalje u tekstu: Dodatak KU; Narodne novine 29/18 – dalje u tekstu: KU 29/18; Narodne Novine 35/19 - dalje u tekstu: Dodatak I. KU; Narodne Novine 78/19 - dalje u tekstu: Izmjene Dodatka I. KU; te Narodne Novine 92/19 - dalje u tekstu: Dodatak II. KU) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12 - dalje u tekstu: TKU/12; Narodne Novine 128/17, 47/18 i 2/19 - dalje u tekstu: TKU/17).

Pri određenim uvećanjima plaće i ostalim pravima radnika koje tuženik nije poštivao, i to počevši od 1.10.2018. godine do dana podnošenja ove tužbe, tužitelj tvrdi da:

- tuženik tužitelju nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova otežanih uvjeta rada za sve stvarno odrađene sate rada (odnosno i u prekovremenom radu), a u iznosu utvrđenom člankom 65. KU 88/13, člankom 57. KU, Dodatkom KU odnosno člankom 55. KU 29/18 i Popisom radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, iako je tužitelj sve sate rada (pa tako i prekovremeni rad) odradio u otežanim uvjetima rada.

- tuženik tužitelju nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za sve stvarno odrađene sate rada (odnosno i u prekovremenom radu), a u iznosu utvrđenom člankom 66. KU 88/13, člankom 59. KU, Dodatkom KU odnosno člankom 57. KU 29/18, iako je tužitelj sve sate rada (pa tako i prekovremeni rad) bio odgovoran za život i zdravlje ljudi.

- tuženik tužitelju nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova znanstvenog stupnja, za sve stvarno odrađene sate rada (odnosno i u prekovremenom radu), a u iznosu utvrđenom člankom 54. stavkom 2. TKU-a, iako je tužitelj sve sate rada (pa tako i prekovremeni rad) odradio kao magistar znanosti.

Nadalje, Zakonom o radu (Narodne Novine 93/141 127/17, 98/19; u daljnjem tekstu: ZOR), i to odredbom članka 81. (članak 60. prema Zakonu o radu Narodne Novine 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) određeno je kako „…Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad)…“. Odredbama Kolektivnih ugovora, konkretno odredbom članka 37. stavka 2. KU 126/11, odnosno članka 36. stavka 2. KU 143/13 propisano je da „…Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije…“ te je čl. 34. KU 29/18 (u skladu s čl. 13. Dodatka II. KU) propisano da se „za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu odnosno u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za radnika.”

Budući da su za naknadu plaće za godišnji odmor uzimane prosječne mjesečne plaće koje su pogrešno obračunavane odnosno obračunavane u manjem iznosu (kako je detaljnije navedeno u točki III.), to je tuženik tužitelju počevši od 1.10.2018. godine do dana podnošenja ove tužbe pogrešno obračunavao i isplaćivao i naknadu za godišnji odmor.

Člankom 59. TKU/12, odnosno člankom 58. TKU/17, propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, odnosno u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, pripada zaposleniku kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu.

Budući da su za naknadu plaće za vrijeme bolovanja uzimane prosječne mjesečne plaće koje su pogrešno obračunavane odnosno obračunavane u manjem iznosu (kako je detaljnije navedeno u točki III.), to je tuženik tužitelju počevši od 1.10.2018. godine do dana podnošenja ove tužbe pogrešno obračunavao i isplaćivao i naknadu plaće za vrijeme bolovanja.

Slijedom gore navedenog, tuženik je tužitelju iz gore navedenih razloga pogrešno (u umanjenom iznosu) isplaćivao plaću odnosno naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora.

Tužitelj nije u mogućnosti postaviti određeni tužbeni zahtjev jer ne raspolaže točnim iznosima plaća koje je trebao primiti, a niti podacima o stvarno odrađenim satima, radi čega podnosi stupnjevitu tužbu, te se obvezao nakon provođenja vještačenja po vještaku knjigovodstveno-financijske struke postaviti određeni zahtjev, sukladno odredbi članka 186. b. Zakona o parničnom postupku.

2. No, odmah nakon dostave nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka, tužitelj je podneskom od 26. listopada 2021. postavio određeni tužbeni zahtjev radi isplate dodataka za posebne uvjete rada, iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, znanstveni stupanj, te naknade plaće za godišnji odmor, sve za razdoblje od 1. listopada 2018. do 31. ožujka 2020. u sveukupnom bruto iznosu od 44.418,42 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 16. u mjesecu na potraživanje za prethodni mjesec i potražuje parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate (list 152-154 spisa).

3. U odgovoru na tužbu, a i tijekom postupka, tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu.

Priznaje da je tužitelj u utuženom razdoblju bio u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu liječnika specijalista opće kirurgije i uže specijalnosti digestivne kirurgije te od 14. veljače 2018. kao primarijus.

Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13.), Dodatkom ovom kolektivnom ugovoru (Narodne novine 96/15.) i Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18.) uređuju se prava i obaveze iz rada i po osnovi rada radnika u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja pa tako i plaće.

Tuženik osporava da pri određenim uvećanjima plaće i ostalim pravima radnika tuženik nije poštovao odredbe kolektivnog ugovora i drugih propisa u odnosu na prava tužitelja počevši od 01.10.2018. godine pa nadalje.

Pitanje obračuna naknade plaće za prekovremeni rad regulirano je čl. 47. i čl. 53. st. 5. KU (Narodne novine 143/13.), odnosno čl. 45. i čl. 51. st. 5. KU (Narodne novine 29/18.)

Člankom 53. st. 5. KU (Narodne novine 143/13.) koji je neizmijenjen odredbom čl. 51. st. 5. KU (Narodne novine 29/18.) propisano je da se plaća za vrijeme dežurstva iznad redovnog mjesečnog fonda radnih sati obračunava u odnosu na osnovnu plaću radnog mjesta na kojem radnik dežura.

Slijedom iznijetog tužitelj nema pravo na dodatak zbog otežanih uvjeta rada i dodatak s osnova iznimne odgovornosti radnog mjesta, budući da se plaća za vrijeme dežurstva iznad redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a što je prekovremeni rad prema čl. 53. st. 4. KU (Narodne novine 143/13.) i čl. 51. st. 4. (Narodne novine 29/18.), obračunava u odnosu na osnovnu plaću radnog mjesta na kojem tužitelj dežura.

Tuženik je pravilno obračunavao i isplaćivao tužitelju naknadu za cjelokupni prekovremeni rad u utuženom razdoblju, te je tuženik tužitelju pravilno obračunavao i isplaćivao mjesečne plaće za utuženo razdoblje, a time je tuženik tužitelju pravilno obračunao i isplatio i naknade za godišnji odmor te naknadu plaće za vrijeme bolovanja.

Tuženik je tužitelju u spornom razdoblju pravilno obračunavao i isplaćivao plaću i naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja.

Stoga predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan i potražuje parnične troškove.

4. Radi razjašnjenja spornih, a za presuđenje odlučnih činjenica sud je tijekom postupka izveo dokaz uvidom u obračune isplaćene plaće, evidencije radnog vremena, obračun razlike plaće, Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 31. ožujka 1996., Aneksi ugovora o radu od 1. srpnja 2007., 9. travnja 2008. i 26. listopada 2010.

Pročitan je nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka Mentat d.o.o., Bjelovar.

5. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio u smislu odredbe čl. 8. ZPP.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Između stranaka nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju od 1. listopada 2018. do 31. ožujka 2020. bio zaposlen kod tuženika i to neprekidno na radnom mjestu doktor medicine-specijalista kirurg-uži specijalist mr.sc. u bolnici, primarijus, a što proizlazi iz navoda stranaka, Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 31. ožujka 1996., Aneksa ugovora o radu od 1. srpnja 2007., 9. travnja 2008. i 26. listopada 2010., obračuna plaće i evidencija radnog vremena. Sud utvrđuje da je tužitelju na njegovom radnom mjestu u razdoblju od 1. listopada 2018. do 31. kolovoza 2019. pripadao dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini od 25% od osnovne plaće temeljem čl. 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 29/18 (dalje: KU NN 29/18), a u razdoblju od 1. rujna 2019. pa do 31. ožujka 2020. u visini 28% od osnovne plaće temeljem čl. 21. Dodatka II. KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 92/19 (dalje: Dodatak II. KU NN 92/19), a što proizlazi i iz obračuna plaće za tužitelja iz kojih je vidljivo da je u navedenim razdobljima tuženik tužitelju na redovan rad obračunavao upravo te pripadajuće dodatke, kao i nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka.

Sud također utvrđuje a i nije sporno da je tužitelju za razdoblje od 1. listopada 2018. do 31. kolovoza 2019. pripadao i dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u visini 12% od osnovne plaće temeljem čl. 57. KU NN 29/18, a u razdoblju od 1. rujna 2019. do 31. ožujka 2020. u visini 16% od osnovne plaće temeljem čl. 23. Dodatka II. KU NN 92/19, a nije sporno da je upravo dodatke u toj visini za svako pripadajuće razdoblje tuženik tužitelju obračunao na redovne sate rada.

Nesporno je da je u cijelom tom utuženom razdoblju tužitelj imao znanstveni stupanj magistra znanosti (mr.sc.) za koji mu je pripadao dodatak u razdoblju od 1. listopada 2018. do 31. ožujka 2020. u visini 8% od osnovne plaće.

Nesporno je da su u evidencijama radnog vremena i obračunima plaća točno evidentirani svi sati rada tužitelja kako u redovnom, tako i u prekovremenom radu, te da je tuženik tužitelju pravilno obračunao i isplatio postotak dodatka za posebne uvjete rada, kao i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, dodatak za znanstveni stupanj, ali samo na redovni mjesečni fond sati rada, dok mu nije taj dodatak obračunao ni isplatio na prekovremene sate rada.

8. Nije sporno da je tuženik tužitelju isplatio naknade plaće za godišnji odmor i za bolovanje, no bilo je sporno postoji li razlika u visini tih naknada za slučaj da se tužitelju drugačije obračunaju prosječne plaće na temelju kojih se radi izračun naknade plaće za godišnji odmor.

9. Iz navoda stranaka tijekom postupka proizlazi nespornim da su podatak o radnom mjestu, broj prekovremenih sati rada, te postotak dodatka na plaću za posebne uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i dodatka za znanstveni stupanj vidljivi iz svakog pojedinog obračuna plaće, te da su ti podaci točni. Obračuni plaće i evidencije radnog vremena za tužitelja dostavljeni su po tuženiku, pa je nesporno da je sva ta dokumentacija vjerodostojna jer je dostavljena iz službenih programskih evidencija tuženika O. bolnice B., dok se tužitelj izričito izjasnio da ju ne osporava, pa proizlazi da je ista nesporna za obje stranke.

10. Tijekom postupka nesporno je utvrđeno da je tuženik tužitelju za cijelo utuženo razdoblje isplatio sve dodatke na osnovnu plaću za redovne sate rada.

Bilo je sporno pripada li tužitelju dodatak za posebne uvjete rada, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te dodatak za znanstveni stupanj i u odnosu na prekovremene sate rada, te je li tuženik tužitelju pravilno obračunao i isplatio uvećanje plaće za prekovremeni rad i naknadu plaće za iskorišteni godišnji odmor odnosno bolovanje, te je bila sporna i visina tužiteljevog potraživanja.

11. Tužitelj je još u tužbi naveo da će zahtjev određeno postaviti nakon dostave dokumentacije od strane tuženika i nakon provedenog vještačenja, čime je koristio svoje zakonsko ovlaštenje iz čl. 186.b ZPP i to njegovu tužbu čini urednom. Kako je tužitelj određeni tužbeni zahtjev u smislu čl. 186.b ZPP postavio odmah nakon što je zaprimio nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka na koji ni jedna stranka nije imala primjedbi, te u skladu s kojim je postavio određeni zahtjev, sud utvrđuje da je tužba uredna i postavljena u skladu s odredbama ZPP-a.

12. Temeljem čl. 49. st. 1. KU NN 29/18 osnovna plaća radniku uvećava se za prekovremeni rad 50%.

Odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji je bio u primjeni u utuženom razdoblju tj. čl. 55. KU NN 29/18 odnosno čl. 21. Dodatka KU II. NN 92/19 bilo je propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, time da je taj dodatak za posebne uvjete rada tužitelju za razdoblje od 1. listopada 2018. do 31. kolovoza 2019. pripadao u visini 25% od osnovne plaće, odnosno od 1. rujna 2019. do 31. ožujka 2020. u visini 28% od osnovne plaće, a što nije između stranaka sporno, te mu je u tom postotku dodatak i obračunat na redovan mjesečni fond sati rada, ali ne i na prekovremene sate rada.

Nadalje, nesporno je i da je tužitelju kao doktoru medicine pripadao dodatak na osnovnu plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u razdoblju od 1. listopada 2018. do 31. kolovoza 2019. u iznosu od 12% od osnovne plaće, a u razdoblju od 1. rujna 2019. do 31. ožujka 2020. u visini 16% od osnovne plaće čl. 57. KU NN 29/18 i čl. 23. Dodatka II. KU NN 92/19, te da mu je u tim postocima za pripadajuća razdoblja taj dodatak obračunat na redovan mjesečni fond sati rada, ali ne i na prekovremene sata rada.

Nesporno je i da je u cijelom utuženom razdoblju od 1. listopada 2018. do 31. ožujka 2020. tužitelju pripadao dodatak za znanstveni stupanj mr.sc. u visini 8% od osnovne plaće, koji mu je obračunat također samo na redovan mjesečni fond sati rada, ali ne i na prekovremene sata rada.

13. U čl. 45. KU NN 29/18 definiran je pojam plaće, pa tako plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Tom odredbom definirano je da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža; time da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

14. Niti iz jedne odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ne proizlazi da tužitelju, kojemu nesporno pripada dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, kao i dodatak za znanstveni stupanj u cijelom utuženom razdoblju, ti dodaci pripadaju samo u odnosu na ostvarenu redovnu satnicu rada, a ne i na prekovremene sate rada, niti da bi se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanja plaće po osnovi tih dodataka međusobno isključivali.

Tužitelju pripadaju dodaci na posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te za znanstveni stupanj za svaki odrađeni sat rada, jer ukoliko postoje posebni uvjeti rada i takva iznimna odgovornost, kao i rad sa znanstvenim stupnjem za vrijeme redovnih sati rada, isti postoje i za vrijeme prekovremenih sati rada. Isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo na dodatak za posebne uvjete rada i na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te za znanstveni stupanj na prekovremene sate rada, jer tužitelj i onda kad radi prekovremeno, radi u posebnim uvjetima rada i sa iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, sa istim znanstvenim stupnjem kao i za vrijeme kada odrađuje redovne sate rada.

15. Temeljem čl. 81. ZR NN 93/14, odnosno čl. 34. st. 2. KU NN 29/18, kao i čl. 58. TKU NN 24/17 i čl. 58. TKU NN 128/17 radnik za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj KU, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u naravi i novcu koja predstavljaju naknadu za rad; odnosno i naknadu plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje u trajanju do 42 dana.

Stoga sud utvrđuje da tužitelju pripadaju naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje prema prosječnoj plaći koja mu je trebala biti isplaćena da su mu pravilno obračunati utuženi dodaci za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost i na prekovremene sate rada a ne samo na redovne sate rada.

16. Iz obračuna plaća za tužitelja vidljivo je da je tuženik tužitelju obračunavao dodatak za posebne uvjete rada i dodatak na iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, dodatak za znanstveni stupanj samo na redovan rad (ne i na prekovremene sate rada). Upravo iz tih obračuna koji su nesporno vjerodostojni vidljivo je da su neosnovani navodi tuženika da se utuženi dodaci obračunavaju na osnovnu plaću bez obzira na odrađene sate rada i da bi ti dodaci bili nepromjenjivi (jer bi u tom slučaju na obračunima plaće bio po jedan fiksni iznos za svaku vrstu dodatka za svaki mjesec), već je iz obračuna plaća vidljivo da su ti dodaci svakog mjeseca obračunati na onoliko redovnih sati koliko ih je odrađeno, dakle po satima rada (ali niti na jedan prekovremeni sat rada).

17. Prema čl. 7. st. 1. u vezi čl. 9. st. 3. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17) poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću. Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo.

18. Da tužitelj ima pravo na dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te za znanstveni stupanj koji se obračunavaju na prekovremene sate rada, stav je zauzela sudska praksa u presudi V. suda R. broj Revr-206/12 od 2. travnja 2014. iz koje proizlazi da ako tužitelju prema KU ima pravo na određene dodatke na plaću, dodaci na plaću odnose se kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad.

Isti stav zauzet je i u presudama brojnih Ž. sudova u R., pa tako npr. Ž. sud u Z. G. R.-461/18 od 13. prosinca 2018., Ž. sud u R. G. R.-427/2018 od 18. rujna 2018., Ž. sud u S. broj G. R.-293/2018 od 8. travnja 2019., Ž. sud u O. broj Gž R-407/2018 od 9. svibnja 2019.

19. Konačno, na sjednici G. odjela V. suda R. H. održanoj 9. prosinca 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

20. Radi utvrđivanja visine potraživanja sud je proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Mentat d.o.o. iz Bjelovara koji je sudu dostavio svoj pisani nalaz i mišljenje (list 143-146) na koji ni jedna stranka nije imala primjedbe, te ga je i sud prihvatio stručnim i objektivnim, a u skladu sa istim tužitelj je postavio određeni tužbeni zahtjev radi isplate bruto iznosa 44.418,42 kn kao u podnesku od 26. listopada 2021.

21. U utuženom razdoblju tužitelj je ostvario ukupno 971 prekovremeni sat rada za koje mu pripada razlika neisplaćenih a utuženih bruto dodataka.

Iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da za slučaj obračuna dodatka za posebne uvjete rada (bruto 22.619,24 kn), dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi (bruto 11.813,71 kn), dodatka za znanstveni stupanj (bruto 6.880,51 kn), te posljedično tomu obračunatu naknadu razlike plaće za godišnji odmor (bruto 3.104,96 kn) sve za razdoblje od 1. listopada 2018. do 31. ožujka 2020. tuženik tužitelju nije isplatio razliku plaće i naknade za godišnji odmor u iznosu od ukupno bruto 44.418,42 kn po pojedinim mjesecima kao u tom obračunu u stupcu "razlika bruto" (list 143-146 spisa).

22. Dakle, na temelju nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da bruto iznos dodataka za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, za znanstveni stupanj i razlike naknade za godišnji odmor, sve obračunato na ostvarene prekovremene sate rada, tužitelju za razdoblje od 1. listopada 2018. do 31. ožujka 2020. iznosi bruto 44.418,42 kn, pa je radi isplate toga iznosa tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti kao pod toč. I. izreke presude. Za svaki pojedini mjesec za razdoblje od 1. listopada 2018. do 31. ožujka 2020. pripadajući iznos tih bruto dodataka naveden je na listu 146 spisa, u stupcu "razlika bruto", a koji su pobliže označeni pod toč. I. izreke presude, time da na svaki mjesečni bruto iznos dodatka tužitelju pripada i zakonska zatezna kamata tekuća od 16. u mjesecu na dodatke i naknade za prethodni mjesec pa do isplate jer je i iz čl. 11. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 31. ožujka 1996. tuženik bio tužitelju dužan plaću (zajedno s pripadajućim dodacima) isplaćivati do 15. u mjesecu za prethodni mjesec, temeljem čl. 29. st. 1. u vezi st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 41/08, 125/11, 78/15).

23. U skladu sa odredbom čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14, 136/15, dalje: ZPD) predujam poreza na dohodak, obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istoga Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

Sukladno čl. 45. st. 4. i 5. ZPD i čl. 16. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14, dalje: Pravilnik) predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. toga Zakona i čl. 11., 12. i 15. toga Pravilnika. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno sa isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku.

Stoga porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće, dospjevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa se na te iznose kamate ne obračunavaju (tako i u presudi Ž. suda u S. broj Gž R-45/2017 od 9. srpnja 2018.), ali tužitelj iste ni ne potražuje.

24. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, sud je obvezao tuženika da tužitelju u cijelosti nadoknadi parnične troškove.

Tužitelju je parnične troškove za cijeli postupak potrebno odmjeriti prema vrijednosti predmeta spora konačnog zahtjeva (vps 44.418,42 kn). Takav stav izražen je i u presudi Ž. u Z. broj Gž R-1774/2019-2 od 25. veljače 2020.

Parnični troškovi tužitelja sastoje se od troška sastava tužbe od 18. kolovoza 2020. u iznosu 1.000,00 kn, sastava obrazloženog podneska od 20. listopada 2020. kojim se očituje na navode odgovora na tužbu u iznosu 1.000,00 kn (Tbr.8. toč.1. Tarife), zastupanja po punomoćniku na ročištima 9. studenoga 2020. i 15. prosinca 2021. za svako po 1.000,00 kn, sastava podneska od 23. prosinca 2020. (Tbr.8. toč.3. Tarife) u iznosu 250,00 kn, sastava obrazloženog podneska od 26. listopada 2021. kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka u iznosu 1.000,00 kn (Tbr.8. toč.3. Tarife), pripadajućeg PDV-a na sve navedene radnje po stopi 25% u iznosu 1.312,50 kn, te troška provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu 2.000,00 kn (koji je bio potreban jer je tuženik i nakon dostave obračuna izjavio da ne priznaje visinu potraživanja), odnosno sveukupno 8.562,50 kn na koje mu pripada i zakonska zatezna kamata tekuća od 8. veljače 2022. kao dana donošenja ove presude pa do isplate (toč. II. izreke presude).

Sud tužitelju nije priznao troškove za izbivanje iz pisarnice njegovog punomoćnika na ročišta 9. studenoga 2020. i 15. prosinca 2021. za koje svako potražuje 1.000,00 kn uz PDV, niti putne troškove za 3. rujna 2021. i 10. prosinca 2021. za koje potražuje po 594,00 kn, jer troškovi izbivanja iz pisarnice ne bi ni nastali da je tužitelj angažirao punomoćnika s područja O. suda u B. kojih ima veliki broj pa ti troškovi nisu bili potrebni, a ročišta za koja traži trošak radi putovanja nisu niti bila zakazivana ni održana pa ti troškovi nisu ni nastali.

Nije mu priznat ni trošak za sastav podneska od 28. siječnja 2021. za koje potražuje 250,00 kn uz PDV jer isti nije bio potreban za vođenje parnice budući za dostavu dokaza o uplati predujma tužitelj nije trebao sastavljati podnesak na trošak tuženika. Tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištu radi objave i uručenja presude 8. veljače 2022. u iznosu 500,00 kn uz PDV jer na isto nije ni pristupio.

25. Svi parnični troškovi odmjereni tužitelju bili su u smislu čl. 155. st. 1. ZPP potrebni za vođenje ove parnice, a odmjereni su u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i stvarno nastalim troškom vještačenja, u granicama postavljenog određenog zahtjeva za naknadom parničnih troškova, a u skladu sa vrijednošću predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje.

26. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U B. 8. veljače 2022.

Sudac

Vesna Šuflaj Šestak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka pisanim putem u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje ove presude.