Posl. br.: 17 Povrv- 409/20-6

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Stalna Služba u Pagu,

Trg Kralja Petra Krešimira IV, Knežev dvor

23 250 Pag

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Pagu, po sutkinji Vilki Škunca, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Maje Nevešćanin, u pravnoj stvari tužitelja V. d.o.o. sa sjedištem u Z., Š. B. 17, OIB: …, zastupanog po zakonskom zastupniku – direktoru T. M., a ovaj po punomoćnicima iz OD M. i p. protiv tuženika M. K. iz G. Č., S. D. 31, Z., OIB: …, zastupan po punomoćnicima I. Š. i B. V., odvjetnicima iz Z., nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 20. prosinca 2021. u prisutnosti punomoćnika D. K. i u odsutnosti urednog pozvanog tuženika, na ročištu za objavu presude dana 08. veljače 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. M. u Z., poslovni broj Ovrv – 584/2018 od 03. srpnja 2018. za iznos glavnice od 2.460,59 kuna s pripadajućim kamatama, te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija, kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženom troškove postupka u iznosu od 1.037,50 kuna (jednatisućatridesetsedamkunapedesetlipa) sve u roku od 8 (osam) dana, dok se u preostalom dijelu za iznos od 962,50 koji predstavlja razliku preko dosuđenog do zatraženog iznosa, zahtjev odbija.

Obrazloženje

1. Javnom bilježniku M. M. u Z., tužitelj prije ovrhovoditelj, podnio je protiv tuženog prije ovršenika, ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave odnosno temeljem izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, radi naplate iznosa od 2.460,59 kuna s pripadajućim kamatama.

2. Javni bilježnik je donio 03. srpnja 2018. rješenje o ovrsi poslovnog broja Ovrv – 584/2018.

3. Protiv tog rješenja tuženik po punomoćnicima je pravodobno podnio prigovor, sada odgovor na tužbu, u kojem je naveo kako ovrhovoditelju nije dužan iznos naveden u Rješenju o ovrsi, te kako uredno podmiruje sve svoje obveze tako i obveze za koje ga tereti ovrhovoditelj, a ujedno ističe i prigovor zastare potraživanja. Nadalje navodi kako je normalna fizička osoba koja ima normalnu potrošnju vode i da se ne bavi nikakvim poljoprivrednim djelatnostima, pa da mu je nejasno na koji način ga ovrhovoditelj tereti za ovaj enormni iznos potrošene vode te da istu nije mogao potrošiti na bilo koji način.

4. Rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, pod posl. brojem Povrv- 1037/18 od 20. studenoga 2018. godine je određen prekid u ovoj pravnoj stvari koji će se nastaviti kada se pred sudom Europske unije okonča postupak pod posl. brojem C 657/18 koji je pokrenut po zahtjevu ovog suda za prethodnu odluku ili do drugačije odluke ovog suda. Nadalje, Rješenjem istog suda od 20. kolovoza 2019. godine je nastavljen postupak u ovoj pravnoj stvari, te je po pravomoćnosti istog Rješenja nastavljen pod novim posl. brojem Povrv-1640/19. Pod navedenim novim posl. brojem je isti sud dana 22. studenoga 2019. godine donio Rješenje kojim je Rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje, te određeno da će se daljnji postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Općinski sud u Novom Zagrebu je dana 24. kolovoza 2020. godine donio Rješenje kojim se sud oglašava mjesno nenadležnim, te da će po pravomoćnosti istoga, ovaj predmet ustupiti mjesno nadležnom Općinskom sudu u Zadru, a koji se sad kod ovog suda vodi pod gornjim posl. brojem.

6. Tužitelj se podneskom očitovao i na navode tuženika, te naveo kako ostaje u cijelosti kod prijedloga za ovrhu sada odgovora na tužbu, te kako se nekretnina tuženika nalazi u turističkom naselju P. S. koje naselje nije imalo vodoopskrbni sustav kod ovog tužitelja, već da je isti bio spojen putem priključaka u vlasništvu P. S. d.o.o. Z., a da je vodovodna instalacija poslije glavnog vodomjera bila u vlasništvu tvrtke P. S. d.o.o. Z., te je navedeno turističko naselje a time i ovaj tuženi dobivali vodu s interne vodovodne instalacije. Upravo da je ta predmetna tvrtka vršila plaćanja zbirnog računa za utošak vode prema tužitelju, te da bi potom uplaćeni utrošak vode regresirala od vlasnika nekretnina pojedinačno. Dana 16. siječnja 2016. godine da je ta tvrtka P. S. d.o.o. zatražila poništenje tog priključka čime da su stanari ostali bez vode, a da je jedini zakonit način isporuke vode (u cilju da stanari ne ostanu bez vode) bio da, tretiranje dotadašnjeg priključka tvrtke P. S. d.o.o. kao glavnog vodomjera odnosno da svi vlasnici nekretnina u tom naselju postanu suvlasnici istog a time i vodovodne instalacije putem koje su na taj priljučak spojne njihove nekretnine, dok su se vodomjeri ugrađeni na nekretninama počeli tretirati kao sekundarni vodomjeri. Upravo na nastalu situaciju, tužitelj je ugrađene vodomjere tretirajući ih kao sekundarne vodomjere, vlasnicima nekretnina ponudio sklapanje Ugovora o preuzimanju sekundarnih vodomjera, te da je navedeni ugovor ovaj tuženi potpisao, a da je čl. 4 istog korisnik usluge obvezao snositi razliku u potrošnji između glasvnog vodomjera i zbroja sekundarnih vodomjera proporcionalno potrošnji na sekundarnom vodomjeru zbog neosjetljivosti i kvara na kućnim uređajima i institucijama kao i zbog činjenice da vodoopskrbni sustav od glavnog vodomjera do sekundarnih vodomjera potrošača nije vodoodpskrbni sustav davatelja usluge. Navodi i da njih 30 tak vlasnika neosnovano je odbio platiti nesporno pruženu uslugu distribuciju pitke vode, te da je tuženik nesporno koristio usluge tužitelja, a što tuženik ni nespori. Navodi da na računima 2017077 u iznosu od 329,77 kuna i na računu 2017085 u iznosu od 354,41 kuna je utvrđena potrošnja vode od 9 m3, a da je razlika po glavnom vodomjeru u visini od 13,47 m3. kuna, a na drugom računu u visini od 15,26 m3. Nadalje, tužitelj navodi da s ciljem rješavanja nastale situacije, održano je više sastanaka između uprave tužitelja i P. S. d.o.o., predstavnika grupe građana i M. o. P. na kojima je dogovoreno da će se potrošnja nastala na glavnom vodomjeru od veljače do svibnja 2017. prefakturirati svim vlasnicima objekata u jednakom iznosima. Sukladno tako postignutom dogovoru, svim korisnicima vodne usluge na području naselja P. S. izdan je račun br. 2017060 na iznos od 1.920,68 kuna, koji je podmirilo više od 2/3 korisnika. Ostali utuženi računi tuženici su fakturirani temeljem očitanog stanja sekundarnih vodomjera. Iskazana razlika po glavnom vodomjeru, koju se tuženi sukladno čl. 4. ugovora obvezao podmirivati, obračunata je na način da je razlika između očitanja glavnog vodomjera i zbroja očitanja sekundarnih vodomjera raspodijeljena korisnicima sukladno njihovoj potrošnji. Nesporno je da je tuženi koristio usluge tužitelja a da dug nije podmirio, slijedom čega tužitelj traži ispunjenje sukladno čl. 65 Zakona o obveznim odnosima, te predlaže usvojiti tužbeni zahtjev.

10. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao izvod otvorenih stavki kupca za tuženog (l. s. 6), potvrdu o izvršenom uvidu u podatke MUP-a o adresi prebivališta, boravišta ili drugom prijavljenom mjestu (l.s. 7), račune tužitelja (l. s. 42- 46), ugovor V. d.o.o. broj … (list spisa 40 – 41).

11. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženi isplati iznos od 2.460,59 kuna uvećan za pripadajuće kamate, s osnova izvršene usluge opskrbe tuženog pitkom vodom.

13. Među strankama nije sporno da se nalaze u ugovornom odnosu, već je sporna visina tražbine tužitelja, u kojem obujmu je usluga isporučena i njezina potrošnja te je li ista u zastari.

15. Iz izvoda otvorenih stavki kupca za tuženog za razdoblje do 21. rujna 2017. (l. s. 6) slijedi da isti duguje tužitelju iznos od 1.920,68 kuna po računu broj 201706 s dospijećem 3. kolovoza 2017., iznos od 329,77 kuna po računu broj 201707 s dospijećem 31. kolovoza 2017., iznos od 354,41 kune po računu broj 201708 s dospijećem 21. rujna 2017.

16. S obzirom da je tuženi prvenstveno istaknuo prigovor zastare, potrebno je utvrditi je li za utuženu tražbinu nastupila zastara.

17. Odredbom članka 214. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, dok prema stavku 2. istog članka, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. Odredbom članka 215. stavka 1. ZOO propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Odredbom članka 232. stavka 1. ZOO propisan je jednogodišnji zastarni rok za tražbinu naknade za isporučenu vodu, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva.

18. Budući da je prijedlog za ovrhu podnesen javnom bilježniku 28. lipnja 2018., a da je za ovu tražbinu propisan jednogodišnji zastarni rok, dok je najstariji utuženi iznos dospio 03. kolovoza 2017., evidentno je da nije protekao jednogodišnji zastarni rok od dospijeća svakog pojedinog anuiteta do podnošenja prijedloga za ovrhu. Naime, prema odredbi članka 241. ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe, dok sukladno odredbi članka 245. stavka 3. ZOO kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Dakle, zastara ne teče za vrijeme trajanja postupka, pa u konkretnom slučaju ista nije nastupila i ovaj tuženikov prigovor nije osnovan. 18. Prema odredbi članka 205. stavka 2. Zakona o vodama (Narodne novine broj 153/09, 63/11, 130/11, 56/13 i 14/14, dalje: ZOV) cijena vodnih usluga je prihod isporučitelja vodne usluge, a obveznik plaćanja da je vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi.

19. Odredbom članka 215. stavka 1. ZOV je propisano da je isporučitelj vodnih usluga dužan donijeti opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga, a koji sadržavaju, između ostalih i, prava i obveze isporučitelja vodnih usluga i korisnika vodnih usluga.

20. Prema odredbi članka 18. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodne usluge javne vodoopskrbe na vodoopskrbnom području V. d.o.o. Z. od 18. svibnja 2012. (dalje: Opći uvjeti) pravo je isporučitelja usluge (ovdje tužitelja) vršiti naplatu pruženih usluga isporuke vode korisnicima usluga, obračunatih temeljem važećih cijena vodnih usluga i ovih Općih uvjeta.

22. Odredbom članka 24. Općih uvjeta propisano je da se korisnicima vodne usluge javne vodoopskrbe, cijena vodne usluge obračunava u m3 prema očitanju vodomjera, uz fiksni mjesečni iznos za održavanje sustava u skladu s Odlukom o cijeni vodnih usluga isporučitelja. Pod isporučenom količinom vode podrazumijeva se količina vode koja je protekla kroz vodomjer i koju je vodomjer registrirao. Potrošnja vode za svaku nekretninu, u pravilu, mjeri se vodomjerom ugrađenim na priključnom vodu, a iznimno se naknada za utrošak vode može utvrditi u paušalnom iznosu. Vodomjere očitavaju radnici isporučitelja prema rasporedu koji određuje isporučitelj usluge, a korisnik usluge mu je dužan omogućiti očitanje vodomjera.

22. Odredbom članka 26. Općih uvjeta propisano je da se količina isporučene vode obračunava na osnovi razlike između očitanog stanja na vodomjeru i stanja prethodnog očitanja. Korisnik usluge plaća račun za vodnu uslugu kojeg ispostavlja isporučitelj usluge, a prema količini isporučene vode, u skladu s Odlukom o cijeni vodne usluge.

23. Odredbom članka 27. Općih uvjeta propisano je da zaduženje po primljenom računu je korisnik dužan platiti do datuma dospijeća navedenog na računu, a u slučaju zakašnjelog plaćanja, isporučitelj usluge obračunava zakonsku zateznu kamatu od dana iza dospijeća do dana plaćanja. Korisnik usluge ima pravo prigovora na ispostavljeni račun koji ne odgađa rok plaćanja računa. Prigovor se podnosi u pisanom obliku Povjerenstvu za reklamacije potrošača u roku od 20 dana od datuma računa. Povjerenstvo za reklamacije dužno je u roku od 30 dana od dana prijema prigovora ispitati njegovu osnovanost, te dati pisani odgovor korisniku usluge. Na osnovi pisanog prigovora ili saznanja na drugi način, V. može naknadno priznati višak uplaćene naknade.

24. Odredbom članka 28. Općih uvjeta je propisano da u stambenim zgradama u kojima korisnici imaju ugrađene sekundarne vodomjere obračun potrošnje za svakog korisnika se obavlja putem sekundarnih vodomjera. Ukoliko se zbroj isporučenih količina vode po sekundarnim vodomjerima razlikuje od protekle količine vode po glavnom vodomjeru, razlika se obračunava svim korisnicima razmjerno potrošnji pojedinog korisnika usluge.

25. Odredbom članka 34. Općih uvjeta je propisano da u slučaju kad količinu potrošene vode nije moguće utvrditi očitanjem vodomjera, količina za obračun se iznimno utvrđuje procjenom isporučitelja. Takav obračun je dopušten u slučajevima: 1. ako je vodomjer nedostupan za očitanje, 2. ako očitanje nije moguće zbog vremenskih uvjeta, 3. ako na vodomjeru nema plombi ili su oštećeni, 4. ako je vodomjer neispravan, 5. ako je vodomjer otuđen, 6. za vrijeme radova na sustavu kada se voda ne isporučuje preko vodomjera.

26. Prema ugovoru V. d.o.o. broj … (l. s. 40–41) sklopljenom između tužitelja i tuženog 29. kolovoza 2016., proizlazi da je isti sklopljen radi isporuke vodne usluge javne vodoopskrbe za nekretninu oznake kč.br. 1147 k.o. Petrčane, na adresi P., II. U. 2z. U istom se navodi da navedena nekretnina ima sekundarni vodomjer koji je spojen na glavni vodomjer MM 601000. Stranke su suglasne da tužitelj obavlja sve poslove za potrebe korisnika usluge pa tako i očitavanje sekundarnih vodomjera i obračun utroška vode po sekundarnim mjerilima i glavnom vodomjeru (članak 1.). Stranke su suglasne da u slučaju kad korisnik usluge ne osigura mogućnost čitanja sekundarnog vodomjera davatelj usluge mu ima pravo obračunati utrošak vode paušalno i to na način da mu obračuna prosjek potrošnje iz prethodna tri obračunska razdoblja (članak 3.). Korisnik usluge se obvezuje snositi razliku potrošnje između glavnog vodomjera i zbroja sekundarnih vodomjera proporcionalno potrošnji na sekundarnom vodomjeru zbog neosjetljivosti kvara na kućnim uređajima i instalacijama, kao i zbog činjenice da vodoopskrbni sustav od glavnog vodomjera do sekundarnih vodomjera potrošača nije vodoopskrbni sustav davatelja usluge (članak 4.). Očitanje sekundarnih vodomjera i obračun potrošnje će se vršiti sukladno odluci o cijeni vodne usluge javne vodoopskrbe (članak 5.). Stranke su suglasne da se na njihove odnose imaju primijeniti Opći i tehnički uvjeti isporuke vodne usluge javne vodoopskrbe V. d.o.o. Z..

27. Analizirajući gore navedene odredbe ugovora i odredbe Općih uvjeta proizlazi da se naknada za isporučenu vodu obračunava prema stvarnoj potrošnji vode, odnosno prema količini stvarno isporučene vode. Ta potrošnja se mjeri sekundarnim vodomjerima koji se nalaze u stambenim jedinicama pojedinih korisnika. Ukoliko bi se pojavila razlika između izmjerene količine vode na glavnom vodomjeru i zbroju količine vode na svim sekundarnim vodomjerima u naselju, tada su tu razliku dužni podmiriti svi korisnici usluge, time da se ta razlika na njih raspoređuje razmjerno njihovoj potrošnji. Naknada za isporučenu vodu može samo iznimno biti obračunata u paušalnom iznosu i to ako tužitelj nema, zbog razloga objektivne prirode ili krivnjom korisnika usluge, pristup vodomjeru, dakle samo ukoliko isti ne može izmjeriti stvarnu potrošnju vode. Međutim, tada se kao odlučni kriterij za obračun naknade uzima prosječna potrošnja korisnika usluge u protekla tri mjeseca (kao i u presudi Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž – 406/21 od 8. travnja 2021.).

28. Iz računa tužitelja (l.s.42 – 46) je razvidno da se odnose na: srpanj 2017. u iznosu od 1.920,68 kuna; kolovoz 2017. u iznosu od 329,77 kuna; rujan 2017. u iznosu od 354,41, dok iz specifikacije predmetnih računa je razvidno slijedeće:

- račun za srpanj 2017. u iznosu od 1.920,68 kuna, bez razlike prema glavnom vodomjeru, s početnim i završnim stanjem brojila 16 m3, uz naznaku paušalnog troška od 138 m3;

- račun za kolovoz 2017. u iznosu od 329,77 kuna, s razlikom po glavnom vodomjeru od 13,47 m3, s početnim stanjem brojila 16 m3 i završnim stanjem brojila 25 m3;

- račun za kolovoz 2017. u iznosu od 354,41 kuna, s razlikom po glavnom vodomjeru od 15,26 m3, s početnim stanjem brojila 25 m3 i završnim stanjem brojila 34 m3; 29. Prema Odluci o cijeni vodnih usluga vodoopskrbe isporučitelja V. d.o.o. Z. nema elemenata nezakonitosti, dok se dugovanje korisnika ''naselje P. S., ne može zaračunati drugim korisnicima koji nisu stvarni dužnici ukoliko isti dobrovoljno ne prihvate takvo plaćanje, dok iz odredbi ugovora broj … od 29. kolovoza 2016. utvrđeno je da ne postoji retroaktivna obveza podmirenja dugova nastalih prije stupanja na snagu tog ugovora.

30. Budući da je tuženi osporio da bi bio dužan platiti bilo kakvu naknadu tužitelju za isporučenu uslugu vodoopskrbe njegovog objekta iz razloga postojanja gubitaka vode unutar vodoopskrbnog sustava, a ne nikakve prekomjerne potrošnje, tužitelj je bio dužan dokazati ukupno izmjerenu količinu vode na glavnom vodomjeru, zbroj količine vode izmjerene na svim sekundarnim vodomjerima u naselju i razmjer potrošnje tuženog prema potrošnji ostalih korisnika usluge u naselju. Tek dokazivanjem tih okolnosti sud bi mogao utvrditi koliko iznosi obveza tuženog prema tužitelju u odnosu na potrošnju na navedenim računima. Kako tužitelj sukladno odredbi članka 219. stavka 1. ZPP nije dokazao ove okolnosti, sud nije mogao provjeriti obračunate iznose koji se navode u predmetnim računima, slijedom čega je primjenom pravila o teretu dokaza iz odredbe članka 221. a ZPP, ocijenio da tužitelj nema pravo potraživati iznos koji se u njima navodi.

31. Obveza ovakvog postupanja tužitelja prileži zbog činjenice što priloženi računi tužitelja u spisu, a kojima se utvrđuje obveza tuženog u utuženom iznosu, sami po sebi nisu dovoljni dokazi u smislu navoda iz tužbe tužitelja, imajući u vidu da je najvećim dijelom evidentiran nerazmjer u obračunu izvršene usluge od strane tužitelja isporukom voda tuženomi, na način da postoji razlika između obračunate vode prema glavnom vodomjeru ( kao i u presudi Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Gž – 424/19 od 29. srpnja 2019.).

32. Na tužitelju je nadalje, bio teret dokaza da je postojala razlika između obračuna vode prema glavnom vodomjeru i prema zbroju svih sekundarnih vodomjera, te da je tu razliku ravnomjerno potraživao od korisnika usluga s ugrađenim sekundarnim vodomjerima i to sukladno Općim uvjetima prema razmjeru potrošnje svih korisnika predmetne zgrade (naselja), a s obzirom na potrošnju utvrđenu prema sekundarnim vodomjerima, kako je to propisano odredbom članka 28. stavka 2. Općih uvjeta tužitelja. Dakle, na tužitelju je bio teret dokaza da dokaže kolika je razlika u potrošnji vode između glavnog vodomjera i zbroja svih sekundarnih vodomjera, te da dokaže da je tu razliku ravnomjerno potraživao od svih korisnika usluge s ugrađenim sekundarnim vodomjerima, a što tužitelj nije dokazao (kao i u presudi Županijskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Gž – 355/21 od 6. travnja 2021.). Naime, iz priložene dokumentacije na koju se poziva tužitelj vezano za isto – potrošnja vode za zgradu to nije moguće utvrditi.

33. Računi koje je tužitelj dostavio u spis predstavljaju samo poziv za plaćanje, no u situaciji kada je tuženi osporio obračune po ispostavljenim računima, tužitelj je bio dužan adekvatnim dokazima dokazati da su oni sastavljeni u skladu s Općim uvjetima i ugovorom zaključenim između stranaka, što on nije učinio. Predloženim personalnim dokazima od strane tužitelja isto nije moguće utvrditi. Čak i kada bi se prihvatili predmetni računi kao utemeljeni, s točnim podacima utvrđenim očitanjem brojila na sekundarnom vodomjeru na objektu tuženika, tužitelj nije dostavio cjenik prema kojem bi sud mogao utvrditi osnovanost potraživanja na temelju stvarne potrošnje (presuda Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž – 406/21 od 8. travnja 2021.)

34. Stoga je ovaj sud stava kako tužitelj nije dokazao osnovanost svoje tražbine, pa je sukladno odredbi članka 451. stavka 3. ZPP, najprije valjalo platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi za preostali iznos glavnice od 2.460,59 kuna s pripadajućim kamatama ukinuti i potom u tom dijelu tužbeni zahtjev odbiti.

35. Tuženi zastupan po punomoćniku iz redova odvjetnika, kao stranci koja je postigla uspjeh u sporu, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP u vezi s odredbom članka 155. stavka 1. ZPP, pripada pravo na naknadu parničnih troškova, koji su joj priznati primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa) i to za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi – 25 bodova (Tbr. 11. točka 1.), sastav podneska od 20. srpnja 2020. i 17. prosinca 2021. godine – svaki po 25 bodova (Tbr. 8. toč. 1.), što uz vrijednost boda od 10,00 kuna (Tbr. 50), uvećano za PDV od 25% (Tbr. 42.), iznosi 937,50 kuna te trošak plaćene pristojbe na prigovor u iznosu od 100,00 kuna, što sveukupno iznosi 1.037,50 kuna, dok se odbija kao nesonovan preostali zatraženi a ne dosuđeni trošak u iznosu od 962,50 kuna.

36. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci odluke.

Pag, 08. veljače 2022.

Viši sudski savjetnik

Sutkinja

Maja Nevešćanin, v.r.

Vilka Škunca, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave pisanog otpravka ove odluke. Ova presuda može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354 stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP (članak 467. stavak 1. ZPP). Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnicima

2. Tuženici po punomoćniku.