Poslovni broj: 6 Us I-1160/2021-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužiteljice S. M. iz Republike Srbije, K., – opunomoćenik za primanje pismena u Republici Hrvatskoj B. Đ., O., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, kojeg zastupa R. P. M., službena osoba tuženika, radi utvrđenja hrvatskog državljanstva, 8. veljače 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-224-04/18-01/53, URBROJ: 511-01-203-21-3 od 26. srpnja 2021.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-224-04/18-01/53, URBROJ: 511-01-203-21-3 od 26. srpnja 2021. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje B. M., broj: 511-07- 25-4-UP/I-79/18 od 5. srpnja 2018. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužiteljice za utvrđivanje hrvatskog državljanstva, na temelju odredbe članka 30. stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine broj 53/91., 70/91.
– ispravak, 28/92., 113/93., 130/11. i 110/15.).
2. Tužiteljica u tužbi navodi da osporavano rješenje tuženika smatra nezakonitim zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitnih povreda upravnog postupka, te predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika i predmet vrati na ponovni postupak.
3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako u cijelosti ostaje kod osporenog rješenja iz razloga navedenih u rješenju, te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. U bitnome tuženik navodi da se za tužiteljicu ne može utvrditi da je stekla hrvatsko državljanstvo po propisima važećim do 8. listopada 1991. jer ni jedan od roditelja nije imao hrvatsko republičko državljanstvo u vrijeme njezinog rođenja i po rođenju je upisana u knjigu državljana Bosne i Hercegovine.
4. Tužiteljica u podnesku od 23. studenog 2021. osporava navode tuženika i ističe da su i P. I. (otac tužiteljice) i M. I. r. Đ. (majka tužiteljice) oboje naknadno primljeni u hrvatsko državljanstvo pri čemu osporava da su isti podnosili zahtjeve za primitak u hrvatsko državljanstvo, već su ih čekale „izrađene“ domovnice u Matičnom uredu B. M. koje su izdane prema zbirci podataka o prebivalištu građana koje evidencije vodi tuženik, a osnova za izdavanje istih bila je potpisivanje tzv. Erdutskog sporazuma i povrat tada okupiranog dijela Istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske. Kako su roditelji tužiteljice osobno preuzeli domovnice u Matičnom uredu B. M., isti su upisani u evidenciju o državljanstvu županije Osječko-baranjske AOP pod rednim brojem … (majka) i … (otac), kao što je navedeno u domovnicama. Osporava navod o eventualnom brisanju predmetnih upisa u AOP. Navodi da je i njezin primjerak domovnice bio „izrađen“ i čekao preuzimanje u Matičnom uredu B. M., koju nije preuzela ali je vjerojatno na temelju rješenja tuženika također primljena u hrvatsko državljanstvo pri rođenju te postoji upis u AOP evidenciju tj. Knjigu državljana pri Matičnom uredu B. M. pod rednim brojem …, a što proizlazi i iz dopisa Matičnog ureda B. M. KLASA: 224-01/16-01/87, URBROJ: 2158-11-04/05-16-02 od 18. studenog 2016. u kojemu je navedeno da je „stranka S. M. bila upisana u AOP K. V. pod brojem 1581, te kako nije podigla domovnicu u vrijeme mirne reintegracije ne smatra se hrvatskom državljankom“. Ističe da u navedenom dopisu nije preciziran rok do kojeg je stranka trebala podići izrađenu domovnicu u vrijeme mirne reintegracije kao i zakonska osnova navedenog postupanja. Ističe i da je rođena na području Republike Hrvatske gdje je i prebivala do 2002., te ne osporava da nije upisana u knjigu državljana Republike Hrvatske.
5. Tuženik u očitovanju dostavljenom ovome sudu 22. prosinca 2021. ističe da su roditelji tužiteljice P. i M. I. podnosili zahtjeve za primitak u hrvatsko državljanstvo te su stekli hrvatsko državljanstvo prirođenjem na temelju rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, te prilaže preslike zahtjeva P. i M. I., arhivskih primjeraka rješenja broj 511-01-42-UP/I-7/8473/1-96 (za oca) i broj 511-01-42-UP/I-7/8472/1-96 (za majku), a oba rješenja donesena su 17. prosinca 1996. prema odredbi članka 8. Zakona o hrvatskom državljanstvu i na temelju kojih su roditelji tužiteljice upisani 27. siječnja 1997. u knjigu državljana Matičnog ureda B. M. pod rednim brojevima 22103 i 22104 (priložen izlist upisa roditelja iz elektroničke baze podataka drugih tijela). Stoga su roditeljima 30. i 31. siječnja 1997. izdane domovnice s drugim brojem upisa (AOP – upisom), a prema raspoloživim podacima AOP-upisi roditelja tužiteljice, kao dupli upisi, naknadno su brisani. Zahtjev tužiteljice za primitak u hrvatsko državljanstvo nije evidentiran u Ministarstvu unutarnjih poslova pod prezimenom I. kao ni pod prezimenom M. Navodi da se reguliranje državljanskog statusa AOP – upisom provodilo tijekom postupka mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja u državno pravni sustav Republike Hrvatske što je dogovoreno tzv. Erdutskim sporazumom odnosno Temeljnim sporazumom o području Istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema, koji je potpisan 12. studenog 1995. između predstavnika Vlade Republike Hrvatske i izaslanstva lokalne srpske zajednice uz posredovanje veleposlanika SAD-a i predstavnika UN-a, te je prijelazna uprava UN-a za navedena područja (UNTAES) uspostavljena rezolucijom UN-a 15. siječnja 1996., a mandat je prijaznoj upravi okončan 15. siječnja 1998. Reguliranje statusa državljanstva domicilnog stanovništva tada je bilo potrebno organizirati što jednostavnije radi uspostave funkcioniranja javnih službi i provođenja izbora za tijela lokalne vlasti na predmetnim područjima te se pristupilo provedbi AOP-upisa prema odluci Ministarstva uprave, a sukladno podacima o prijavljenom prebivalištu na dan 8. listopada 1991., u svrhu izdavanja osobnih isprava. Stoga navodi da AOP - upisi domicilnog stanovništva nisu imali temelj u Zakonu o hrvatskom državljanstvu već se radilo o ad hoc mjeri posebnog načina evidentiranja državljanskog statusa i ishođenja osobnih isprava Republike Hrvatske u svrhu provedbe tzv. Erdutskog sporazuma, pri čemu je mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja završena prije skoro 24 godine. Tuženik navodi i da predmet postupka utvrđivanja hrvatskog državljanstva na temelju odredbe članka 30. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu ne mogu biti AOP – upisi iz 1997. godine i preuzete ili nepreuzete domovnice, već je predmet postupka bilo utvrđenje je li tužiteljica po propisima važećim do 8. listopada 1991. stekla hrvatsko državljanstvo u svrhu naknadno upisa u knjigu državljana Republike Hrvatske.
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, te je 1. veljače 2022. održao raspravu primjenom odredbe članka 39. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; dalje: ZUS) u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, pri čemu je tuženik izostanak opravdao podneskom zaprimljenim u ovome sudu 1. veljače 2022.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe iz članka 33. i članka 55. stavka 3. ZUS-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.
8. Iz spisa tuženika proizlazi da je tužiteljica podnijela zahtjev za utvrđivanjem državljanstva Republike Hrvatske 26. listopada 2016.
9. U provedenom postupku utvrđeno je da je tužiteljica rođena 2. travnja 1969., a činjenica njezinog rođenja upisana je, primjenom tada važećeg Zakona o državljanstvu SR Hrvatske (Narodne novine, broj 13/65 – dalje: Zakon/65), u maticu rođenih koja se vodi za matično područje K., pod rednim brojem 2, za 1969. godinu, a prema podacima Matičnog ureda B. M., obavijest o njezinom rođenju, radi upisa u knjigu državljana, poslana je Matičnom uredu G., Bosna i Hercegovina, gdje je upisana u knjigu državljana, na str. 300, pod red. brojem …, obzirom da roditelji tužiteljice P. l., rođen 1944. godine u mjestu Lj., Ž., Bosna i Hercegovina, a majka, M. l. djev. Đ., rođena 1944. godine u mjestu Lj., Bosna i Hercegovina, u trenutku njezina rođenja nisu imali hrvatsko republičko državljanstvo, već republičko državljanstvo Bosne i Hercegovine.
10. Navedeni Zakon /65 propisivao je u članku 2. da hrvatsko državljanstvo stječe dijete čija su oba roditelja imala hrvatsko državljanstvo i ako su u vrijeme rođenja djeteta imali prebivalište na području Republike Hrvatske. Ukoliko nije bio ispunjen koji od uvjeta, dijete je stjecalo hrvatsko državljanstvo ukoliko su se roditelji tako sporazumjeli.
11. Odredbom članka 23. stavak 2. Pravilnika o obrascu i načinu vođenja evidencije o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine broj 54/91., 3/92., 149/02. i 146/09.) propisano je da se građanima koji su upisani u knjigu državljana nakon 29. veljače 1978. može izdati domovnica kao dokaz o hrvatskom državljanstvu ako je u rubriku „Republičko državljanstvo“ upisano državljanstvo „Socijalističke Republike Hrvatske“ odnosno „Republike Hrvatske“, te je prethodno potrebno provesti postupak utvrđivanja hrvatskog državljanstva, koji na zahtjev stranke provodi nadležna Policijska postaja ili Policijska stanica sukladno odredbi članka 30. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Pri tome je važno naglasiti da se upis u evidenciju mora zasnivati na činjenici zakonskog stjecanja državljanstva po sili zakona ili odlukom nadležnog upravnog tijela.
12. Stoga tužiteljica nije stekla hrvatsko državljanstvo po propisima važećim do 8. listopada 1991., te nisu ispunjene pretpostavke za naknadni upis iste u knjigu državljana Republike Hrvatske, po navedenoj osnovi. Tužiteljica također nije stekla hrvatsko državljanstvo na temelju podrijetla, odnosno po načelu krvi („ius sanguinis"), kako po prijašnjim, tako i po sada važećim propisima, jer niti jedan od roditelja tužiteljice, u trenutku njezinog rođenja nije bio hrvatski državljanin.
13. Tužiteljica je naknadno, 6. studenog 2000. godine, primljena u državljanstvo Republike Srbije.
14. Nadalje, iz spisa tuženika razvidno je da su roditelji tužiteljice P. i M. I. podnijeli zahtjeve za primitak u hrvatsko državljanstvo te su stekli hrvatsko državljanstvo (prirođenjem), odnosno primjenom članka 8. Zakona o hrvatskom državljanstvu, na temelju rješenja Ministarstva unutarnjih poslova broj: 511-01-42- UP/I-7/8473/1-96 (za oca) i broj: 511-01-42-UP/I-7/8472/1-96 (za majku), a oba rješenja donesena su 17. prosinca 1996. prema odredbi članka 8. Zakona o hrvatskom državljanstvu i na temelju kojih su roditelji tužiteljice upisani 27. siječnja 1997. u knjigu državljana Matičnog ureda B. M. pod rednim brojevima 22103 i 22104. Navedeni podatak razvidan je i iz izlista upisa roditelja tužiteljice iz elektroničke baze podataka. Stoga su roditeljima tužiteljice 30. i 31. siječnja 1997. izdane domovnice s drugim brojem upisa (AOP – upisom), a prema raspoloživim podacima AOP-upisi roditelja tužiteljice, kao dupli upisi, naknadno su brisani. Također, sestra tužiteljice stekla je hrvatsko državljanstvo prirođenjem 1993. godine, ali na temelju odredbe članka 10. Zakona o hrvatskom državljanstvu.
15. 1. Kao što je već navedeno reguliranje državljanskog statusa AOP – upisom provodilo se tijekom postupka mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja u državno - pravni sustav Republike Hrvatske što je dogovoreno tzv. Erdutskim sporazumom odnosno Temeljnim sporazumom o području Istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema, koji je potpisan 12. studenog 1995. između predstavnika Vlade Republike Hrvatske i izaslanstva lokalne srpske zajednice uz posredovanje veleposlanika SAD-a i predstavnika UN-a, te je prijelazna uprava UN-a za navedena područja (UNTAES) uspostavljena rezolucijom UN-a 15. siječnja 1996., a mandat je prijaznoj upravi okončan 15. siječnja 1998. Reguliranje statusa državljanstva domicilnog stanovništva tada je bilo potrebno organizirati u kratkom roku i što jednostavnije radi uspostave funkcioniranja javnih službi i provođenja izbora za tijela lokalne vlasti na predmetnim područjima te se pristupilo provedbi AOP-upisa prema odluci Ministarstva uprave Republike Hrvatske, a sukladno podacima o prijavljenom prebivalištu na dan 8. listopada 1991., u svrhu izdavanja osobnih isprava.
15.2. U tom smislu valja istaknuti da se radilo o svojevrsnoj hitnoj i opravdanoj mjeri koja je predstavljala mogućnost utvrđenja hrvatskog državljanstva izvan uvjeta propisanih Zakonom o hrvatskom državljanstvu, te je razumno očekivati da bi takva mjera imala rok trajanja do kraja postupka reintegracije, jer je svakom građaninu potreban regulirani državljanski status odnosno pribavljanje osobnih dokumenata.
16. Iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2006/2001 od 11. srpnja 2006. između ostaloga proizlazi da je domovnica javna isprava kojom se dokazuje hrvatsko državljanstvo, a koja nema svojstvo upravnog akta već uvjerenja, odnosno domovnicom se ne stječe hrvatsko državljanstvo jer ona ne proizvodi nikakve pravne učinke. Navedeno pravno mišljenje o naravi domovnice kao javne isprave izneseno je i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-10251/2009-6 od 25. siječnja 2012.
17. Dakle, pravilan je stav tuženika da predmet postupka utvrđivanja hrvatskog državljanstva na temelju odredbe članka 30. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu ne mogu biti AOP – upisi iz 1997. godine i preuzete ili nepreuzete domovnice, već je li tužiteljica po propisima važećim do 8. listopada 1991. stekla hrvatsko državljanstvo u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana Republike Hrvatske.
18. Samo izdavanje domovnica nije predstavljalo način upisa u knjigu državljana jer je bilo potrebno istu preuzeti u nadležnom Matičnom uredu te potom podnijeti zahtjev Ministarstvu unutarnjih poslova radi izdavanja rješenja o primitku u hrvatsko državljanstvo (uz izdanu domovnicu), te je naknadno vršena izmjena osnove upisa u AOP.
19. U odnosu na tužiteljicu valja istaknuti i da iz Potvrde ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji, Matičnog ureda B. M. od 18. listopada 2016. proizlazi da tužiteljica nema upis u knjige državljana Republike Hrvatske za područje B. M., dok iz odgovora navedenog ureda B. M. na upit Policijske postaje B. M. od 2. studenog 2016. proizlazi da tužiteljica nije upisana u knjigu državljana za Matični ured B. M. te da nije preuzela izdanu domovnicu od 1. prosinca 1996. (upis AOP broj 1581). Iz izlista Središnjeg informacijskog sustava Ministarstva unutarnjih poslova razvidno je da za tužiteljicu ne postoje ikakvi podaci o državljanstvu, te je ista imala prijavljeno prebivalište u K. V. na adresi od 25. prosinca 1986. do 8. listopada 1991., a od 8. listopada 1991. do 30. lipnja 2005. ista je na navedenoj adresi imala prijavljen stalni boravak kao stranac.
20. Odredbom članka 30. Zakona o hrvatskom državljanstvu, između ostaloga, propisano je da se hrvatskim državljaninom smatra osoba koja je to svojstvo stekla po propisima važećim do dana stupanja na snagu ovoga zakona (stavak 1.); Hrvatskim državljaninom smatra se i osoba koja je upisana u evidenciju o državljanstvu u periodu od 1. ožujka 1978. do 8. listopada 1991., a izdana mu je javna isprava kojom se dokazuje hrvatsko državljanstvo (stavak 3.); Utvrđivanje pretpostavki iz stavka 1. i 2. ovoga članka obavlja policijska uprava odnosno policijska postaja. Ako utvrdi da su ispunjene sve pretpostavke naložit će upis u evidenciju o državljanstvu bez donošenja pisanog rješenja. Ako utvrdi da nisu ispunjene sve pretpostavke odbit će zahtjev rješenjem (stavak 5.).
21. Dakle, člankom 30. stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu propisano je načelo pravnog kontinuiteta državljanstva, te se sukladno istome hrvatskim državljaninom smatra osoba koja je hrvatsko državljanstvo stekla po propisima važećim do 08. listopada 1991. tj. do dana stupanja na snagu Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine broj 53/91.). Navedena zakonska odredba osnova je za primjenu ranijih propisa o državljanstvu za vrijeme postojanja SFRJ. Stoga, iako su 8. listopada 1991. prestali važiti propisi o stjecanju federalnog kao i republičkog državljanstva, isti i dalje predstavljaju propise na temelju kojih se utvrđuje (republičko) državljanstvo osoba rođenih prije 8. listopada 1991.
22. Slijedom iznijetog, pravilno je tuženik utvrdio da tužiteljica ne ispunjava zakonske pretpostavke za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana, na temelju članka 30. stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu, jer se ne može smatrati da je hrvatsko državljanstvo stekla po propisima važećim do 08. listopada 1991., odnosno tužiteljica hrvatsko državljanstvo nije stekla po sili zakona kao ni odlukom nadležnog tijela.
23. Sud smatra da je tuženik pravilnom primjenom materijalnog prava i na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja donio osporavanu odluku, pri čemu nije povrijedio zakon na štetu tužiteljice, te je osporavana odluka tuženika pravilna i zakonita.
24. Slijedom iznesenoga, primjenom članka 57. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo je odbiti kao neosnovan.
U Osijeku 8. veljače 2022.
Sutkinja
Blanka Sajter v. r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
