Poslovni broj: Usž-2191/21-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Dijane Vidović, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Lidije Vukičević članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalista Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja V. M. iz Z., kojeg zastupa opunomoćenica V. P., odvjetnica iz Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi starosne mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25 UsI-793/18-17 od 25. travnja 2019., na sjednici vijeća održanoj 8. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25 UsI-793/18-17 od 25. travnja 2019.

II. Usvaja se tužbeni zahtjev i poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, klasa: 140-02/18- 03/03173797096, urbroj: 341-99-06/2-18-000629 od 29. siječnja 2018. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: 140-02/18-03/03173797096, urbroj: 341-99-06/2-18-000629 od 29. siječnja 2018.

2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., klasa: 140-02/17-03/03173797096, urbroj: 341-25-06/2-17-172966, broj spisa: 157800 od 22. studenoga 2017., kojim je tužitelju, rođenom 17. studenoga 1938., korisniku starosne mirovine, obustavljena isplata starosne mirovine određena rješenjem Područne službe u Z., broj: 157800 od 21. travnja 2011., s danom 31. prosinca 2013.

3. Tužitelj (dalje: žalitelj) podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je trebalo prekinuti upravni spor pozivom na odredbu članka 44. i 45. Zakona o upravnim sporovima s obzirom da je kod javnopravnog tijela tuženika pokrenut postupak o poništenju ili ukidanju rješenja od 21. rujna 2017., kojim mu je utvrđen status osiguranika kao člana uprave trgovačkog društva u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 24. listopada 2016. Ističe da u navedenom razdoblju nije bio član uprave ili izvršni direktor trgovačkog društva, pa da nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 12. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13. do 120/16., - dalje: ZOMO), kao ni primjeni članka 99. i 90. stavka 3. ZOMO-a, te obustavi isplate starosne mirovine. Predlaže Sudu da uvaži žalbu, poništi pobijanu presudu i sam riješi predmetnu upravnu stvar na način da poništi rješenja tuženika, odnosno predmet vrati na ponovni postupak.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu naknadno dostavlja rješenje od 26. lipnja 2019. kojim je poništeno rješenje od 21. rujna 2017., te ističe da je utvrđeno da žalitelj u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 24. listopada 2016. nije bio upisan kao član uprave trgovačkog društva C. z. i. k. d.o.o., već je bio upisan u razdoblju od 8. siječnja 2001. do 18. siječnja 2002.

5. Žalba je osnovana.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), ovaj Sud smatra da je pobijana presuda nezakonita.

8. Prvostupanjski sud u obrazloženju presude navodi da je ključna okolnost što je žalitelju pravomoćnim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z. od 21. rujna 2017. priznato svojstvo osiguranika iz mirovinskog osiguranja kao članu uprave trgovačkog društva u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 24. listopada 2016., iz čega proizlazi osnovanost i zakonitost prvostupanjskog i osporenog rješenja tuženika koja su donesena u predmetnom upravnom postupku, a kojim je obustavljena isplata starosne mirovine žalitelju s danom 31. prosinca 2013.

9. Budući da je tuženik dostavio rješenje od 26. lipnja 2019. iz kojeg proizlazi da je poništio rješenje od 21. rujna 2017., koje predstavlja osnovu za obustavu isplate starosne mirovine žalitelju s danom 31. prosinca 2013., proizlazi da je otpala pravna osnova koja je bila temelj za donošenje predmetnog prvostupanjskog i osporenog rješenja u ovom postupku.

10. Slijedom izloženog, poništena je pobijana presuda i usvojen tužbeni zahtjev, te predmet vraćen tuženiku, koji će u ponovnom postupku imajući u vidu da žalitelj u spornom razdoblju nije imao utvrđen status osiguranika, odlučiti o njegovoj žalbi podnesenoj na prvostupanjsko rješenje od 22. studenoga 2017., kojim je obustavljena isplata starosne mirovine na temelju odredbe članka 90. stavka 3. ZOMO-a.

11. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 2. u vezi s odredbom članka 58. stavka 1. usvojiti žalbu i tužbeni zahtjev i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 8. veljače 2022.

Predsjednica vijeća

Dijana Vidović