Broj: Ppž-921/2021
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca:
Koraljke Bašić predsjednice vijeća, te Renate Popović i Davorka Kučana članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nade Horvatović kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog H. M. zbog prekršaja iz članka 216. stavka 1. i 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17), odlučujući povodom žalbe okrivljenog H. M. zastupanog po braniteljici M. N. odvjetnici iz Z., podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 2. listopada 2020., broj: 24. Pp P- 7448/19, na sjednici vijeća održanoj dana 8. veljače 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog H. M. i prvostupanjska presuda potvrđuje.
II. Na temelju članka 139. stavka 6. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), okrivljeni H. M. oslobađa se obaveze plaćanja troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1.Presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 2. listopada 2020., broj: 24. Pp P-7448/19, okrivljeni H. M. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 216. stavka 1. i 3. i članka 51. stavka 5. u vezi članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci, te mu je za prekršaj činjenično opisan pod 1) primjenom članka 44. Prekršajnog zakona izrečena uvjetna osuda na kaznu zatvora u trajanju od 7 dana koja se kazna neće izvršiti ako okrivljenik u roku provjeravanja od 12 mjeseci ne počini jedan ili više prekršaj za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od ove izrečene uvjetnom osudom. Za prekršaj činjenično opisan pod 2) izreke okrivljeniku je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kuna koju je kaznu dužan platiti u roku od 2 mjeseca od pravomoćnosti presude i upozoren je ako u tom roku plati 2/3 te kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 400,00 kuna.
2. Protiv prvostupanjske presude, okrivljeni H. M. je pravodobno po braniteljici podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Žalitelj predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, niti je počinjena bitna povreda na koju ukazuje žalitelj.
5. Žalitelj smatra da je počinjena bitna povreda postupka jer je izreka presude proturječna razlozima presude i nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, te je ujedno povrijeđeno i pravo na obranu okrivljenika jer sud u obrazloženju ne navodi da je okrivljenik gluhonijema osoba i ne navodi na koji je način pokušana dostava poziva. Osim toga, smatra da pogrešno sud nije obavijestio braniteljicu da će se provoditi prometno vještačenje i da se braniteljica nije mogla očitovati na isto. Smatra da je trebalo provesti ispitivanje predloženih svjedoka i da nije jasno zašto su oni po ocjeni suda nedostupni.
6. Suprotno ovim žalbenim navodima po ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud je donio pravilnu odluku o krivnji okrivljenika za inkriminirane prekršaje.
Nakon što je okrivljenik više puta bezuspješno pozivan na adresu V. ulica xx u Z., prvostupanjski sud je pravilno izvršio terensku provjeru adrese saznao da okrivljenik prebiva u I. xx, Z. na kojoj adresi okrivljenik nije prijavljen jer protupravno koristi stan na toj adresi. Nakon toga sud ga je još tri puta bezuspješno pozivao na adresu na kojoj stanuje sa suprugom i sedmero djece te je donio pravilan zaključak da uredno obaviještenom okrivljeniku po obavijesti iz članka 109.a Prekršajnog zakona koju je okrivljenik potpisao, dakle znao je da se protiv njega vodi prekršajni postupak i upućen je u prava i obaveze koje iz toga proizlaze. Nejasno je zašto žalitelj smatra da mu je trebalo na neki drugi način vršiti dostavu poziva jer isto nije zakonom predviđeno. Osim toga, kao gluhonijemoj osobi okrivljeniku je odvjetnica M. N. imenovana kao braniteljica po službenoj dužnosti, a za okrivljenika je dva puta uredno iskazana dostava poziva (jednom putem oglasne ploče) na koje se okrivljenik nije odazvao. Neosnovani su stoga žalbeni navodi kako okrivljenik nije valjano pozivan i kako je nevažno što mu je uručena obavijest po članku 109.a Prekršajnog zakona te je opravdano prvostupanjski sud zaključio da prisutnost okrivljenika nije nužna za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja. Osim toga, prvostupanjski sud je proveo dokaz prometnim vještačenjem po vještaku prometne struke. Neosnovani su i žalbeni navodi kako braniteljica nije bila u prilici očitovati se na nalaz i mišljenje prometnog vještaka jer, prisutna na glavnoj raspravi 29. rujna 2020., braniteljica po službenoj dužnosti na izvedene dokaze (između ostalog i čitanje i uvid u nalaz i mišljenje vještaka) nije imala primjedaba niti je imala daljnjih dokaznih prijedloga, pa tako nije niti inzistirala na ispitivanju svjedoka za koje je bila neuspjela dostava poziva.
U dokaznom postupku prvostupanjski sud je proveo prometno vještačenje i izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju spisa te je pravilano odluku o krivnji okrivljenika donio ocjenom svih provedenih dokaza naročito prometnog vještačenja provedenog po sudskom vještaku prometne struke koji je dokaz ocijenio izrađenim po pravilima struke, a kojim je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik počinio prekršaj iz članka 51. stavak 1. i 5. u vezi članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a prometnu nesreću je izazvao upravljajući vozilom prije stjecanja prava na upravljanje.
Pravilno je stoga, po mišljenju ovog Suda, prvostupanjski sud ocijenio da je okrivljenik kriv za inkriminirane prekršaje, a pravilnost koje odluke žalitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju.
7. Ispitujući potom odluku o uvjetnoj osudi i novčanoj kazni koje su izrečene okrivljeniku, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne cijenio sve okolnosti sukladno članku 36. Prekršajnog zakona, da je okrivljeniku koji do sada nije kažnjavan za prekršaj pod 1) izrekao uvjetnu osudu pravilno držeći da će time biti ostvarena specijalna prevencija i da okrivljenik neće ponavljati prekršaj, dok mu je za prekršaj pod 2) izrekao novčanu kaznu u zakonom propisanom iznosu za navedeni prekršaj i da je ta kazna primjerena težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, jer je navedene zgode okrivljenik počinio jedan od najtežih prometnih prekršaja koji predstavlja veliku opasnost za sve sudionike u prometu i imovinu. Okrivljenik je upozoren na zakonsku pogodnost ako u navedenom roku za plaćanje novčane kazne, plati dvije trećine novčane kazne izrečene pobijanom prvostupanjskom presudom, novčana kazna će se smatrat plaćenom u cijelosti.
8. Odluka o oslobođenju obaveze plaćanja troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 139. stavka 6. i 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, a ovaj Sud je ocijenio da bi plaćanjem istih bila ugrožena egzistencija okrivljenika.
9. Zbog navedenih razloga na temelju članka 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu, 8. veljače 2022.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović,v.r.
Koraljka Bašić,v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravka : za spis, okrivljenika, braniteljici i tužitelja.
