REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

ZAGREB

Broj: Pž-852/2020

U IME R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca:

Koraljke Bašić predsjednice vijeća, te Renate Popović i Davorka Kučana članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nade Horvatović kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog D. M. zbog prekršaja iz članka 216. stavka 1. i 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19.), odlučujući povodom žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Omiš, podnijete protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 1. siječnja 2020., broj: Pp 2/2020, na sjednici vijeća održanoj dana 8. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Povodom žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Omiš, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda na način:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15. i 70/17., 118/18.) okrivljeni D. M. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da bi :

dana 1. siječnja 2020. u 9,20 sati u mjestu Šestanovac na križanju ulice D-39 i D-62 zatečen da upravlja osobnim automobilom marke tipa Mercedes 124

b) što je istom prilikom utvrđeno da je upravljao navedenim vozilom, dok mu je na snazi zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije izrečena odlukom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj br. 37. Pp P-5719/18 od 07. siječnja 2019., i to u trajanju od 12 mjeseci, koja je započela izvršnošću navedene odluke, odnosno od dana 19. ožujka 2019.

-pa da bi time počinio prekršaj iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

II. Uslijed odluke pod I. žalba tužitelja je bespredmetna u tom dijelu.

III. Prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Omiš preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni i po službenoj dužnosti preinačuje se u pravnoj oznaci djela za ponašanje činjenično opisano pod a) prvostupanjske presude tako da se isto pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 216. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te se okrivljenom D. M. na temelju tog propisa izriče kazna zatvora u trajanju od 20 dana u koju kaznu mu se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme koje je proveo u uhićenju od 1. siječnja 2020. u 09,20 sati do 16,00 sati kao 1 (jedan) dan zatvora tako da ima za izdržati još 19 (devetnaest) dana zatvora, a za djelo činjenično opisano pod c) prvostupanjske odluke pravno označeno kao prekršaj iz članka 3. stavka 1. kažnjivog po članku 54. stavku 1. točki 1. i stavku 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“ broj 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13., 39/19) mu se temeljem tog propisa izriče novčana kazna u iznosu od 5.000,00 (pettisuća) kuna koju je kaznu dužan platiti u roku od 30 dana od primitka ove presude, a ako okrivljenik u tom roku plati 2/3 te kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 1. siječnja 2020. broj: PpP-2/2020 proglašen je krivim okrivljeni D. M. zbog prekršaja iz članka 116. stavka 1. i 3. i članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i članka 54. stavka 1. točke 1. i stavka 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, te mu je primjenom članka 44. Prekršajnog zakona izrečena uvjetna osuda od 120 dana zatvora u koje trajanje mu je uračunato vrijeme na koje je bio uhićen kao jedan dan zatvora tako da ima za izdržati još 119 dana zatvora s tim da se navedena kazna neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 1 godine ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna.

Istom presudom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motrnim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 12 mjeseci i obvezan je na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna.

Nadalje, okrivljeniku su na temelju odredbe članka 76.a Prekršajnog zakona oduzeti predmeti 1 PVC smotuljak s drogom marihuana težine 2,2 g i 1 PVC smotuljak s drogom amfetamin težine 1,3 g.

2. Protiv navedene presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Omiš je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnim sankcijama navodeći da je okrivljenik već kažnjavan zbog prometnih prekršaja i drugih prekršaja i da nema uvjeta za izricanje uvjetne osude te predlaže da mu se izreknu predložena kazna zatvora.

3. Žalba je djelomično bespredmetna, a djelomično osnovana.

U odnosu na odluku pod I.

4. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tužitelja u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje Sud), je utvrdio da je prvostupanjski sud povrijedio odredbe materijalnog prava jer djelo činjenično opisano pod b) nije prekršaj u odnosu na okrivljenika.

Naime, okrivljenik je proglašen krivim zbog tri djela u stjecaju, s tim da se djela činjenično opisana pod a) i b) u konkretnom slučaju međusobno isključuju.

Člankom 216. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, između ostalog, propisano je da će se kazniti osoba koja u prometu na cesti upravlja vozilom prije stjecanja prava na upravljanje.

Člankom 289. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, između ostalog, propisano je da vozač ne smije upravljati vozilom kad mu je vozačka dozvola oduzeta, ili je isključen iz prometa ili mu je izrečena mjera opreza privremenog oduzimanja vozačke dozvole ili zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom. Pretpostavka dakle, da bi netko mogao počiniti ovaj prekršaj je da mu je prethodno izdana vozačka dozvola, odnosno da je stekao pravo na upravljanje motornim vozilom.

Člankom 2. stavkom 1. točkom 88. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da je vozačka dozvola javna isprava koju je izdalo nadležno državno tijelo i kojom se dokazuje pravo na upravljanje određenom kategorijom vozila.

Slijedom navedenog jasno je da osoba (iz članka 216. Zakona o sigurnosti prometa na cestama) koja nije stekla pravo na upravljanje motornim vozilom ne može počiniti prekršaj iz članka 289. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, i to stoga jer je člankom 288. tog Zakona propisano: ako je osobi koja upravlja vozilom prije stjecanja prava na upravljanje izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom određene ili svih kategorija, ta se zaštitna mjera izvršava nakon stjecanja prava na upravljanje, a ne kao u odnosu na osobe koje su stekle pravo na upravljanje motornim vozilom, danom izvršnosti odluke kojom im je zaštitna mjera izrečena.

Kako je okrivljeniku D. M., osobi koja nije stekla pravo na upravljanje motornim vozilima, stavljeno na teret da je upravljao motornim vozilom dok mu je na snazi bila zaštitna mjera u trajanju od 12 mjeseci, a započela je izvršnošću odluke 19. ožujka 2019., što je u konkretnom slučaju protivno odredbi članka 288. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, valjalo je okrivljenika osloboditi optužbe za to djelo jer je već pri ispitivanju optužnog prijedloga bilo jasno da se ovi prekršaji međusobno isključuju te je prvostupanjski sud bio dužan postupiti sukladno članku 161. stavka 6. Prekršajnog zakona.

5. Slijedom navedenog i žalba tužitelja je u odnosu na navedeno djelo bespredmetna.

U odnosu na točku III.

6. Ispitujući odluku o prekršajnopravnim sankcijama, ovaj Sud smatra da je opravdana žalba tužitelja kako u konkretnom slučaju nikako nije bilo uvjeta za izricanjem mjere opreza uvjetne osude. Uvjetna osuda koja nije kazna izriče se u situacijama kada sud ocijeni da se i bez izvršenja kazne može očekivati ostvarenje svrhe kažnjavanja, a što u konkretnom slučaju prema utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima nije slučaj. Niti prijetnja okrivljeniku navedena u prvostupanjskoj odluci u slučaju ponavljanja prekršaja u vrijeme kušnje nije opravdana niti realna jer Prekršajnim zakonom nije propisano obligatorno opozivanje uvjetne osude.

7. Nadalje, evidentno je da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti dok je značajno podcijenio otegotne okolnosti koje se odnose na dosadašnju kažnjavanost okrivljenika za istovrsni prekršaj.

8. Stoga unatoč tome što je dio kažnjavanosti za okrivljenika u rehabilitaciji ovaj Sud smatra da opravdano tužitelj ističe kako do sada izricane novčane kazne nisu u dovoljnoj mjeri utjecale na okrivljenika da ne ponavlja prekršaj i to naročito zbog činjenice što je okrivljenik počinio jedan od najtežih prometnih prekršaja koji predstavlja veliku opasnost za sve sudionike u prometu i imovinu, te mu je stoga na temelju od prvostupanjskog suda utvrđenih otegotnih okolnosti izrekao kaznu zatvora kao težu vrstu kazne i to u zakonom propisanom rasponu trajanja za navedeni prekršaj držeći da će samo tako izrečenom kaznom utjecati na okrivljenika da prekršaj ne ponavlja.

9. U odnosu na prekršaj činjenično opisan pod c) ovaj Sud smatra opravdanim navod tužitelja kako nema uvjeta za izricanje uvjetne osude nego je ocijenio kako je višestruko kažnjavanom okrivljeniku zbog raznih prekršaja, nužno izreći kaznu, ali ne kaznu zatvora nego ovom slučaju novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za navedeni prekršaj i to u zakonom propisanom minimalnom iznosu koja je po ocjeni ovog Suda primjerena težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika jer tužitelj nije valjano konkretizirao sve svoje žalbene navode u odnosu na to djelo, niti na u žalbi navedenu dosadašnju kažnjavanost okrivljenika.

10. Zbog izloženih razloga valjalo je presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 8. veljače 2022.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v.r.

Koraljka Bašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka : za spis, okrivljenika i tužitelja.