Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 78 Gž-1797/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ines Smoljan, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Burcar, članice vijeća, u pravno stvari tužiteljice M. L. iz O. G., …, OIB: …, koju zastupa punomoćnica I. Ć. A., odvjetnica u S., …, protiv 1. tuženika V. L. iz O. G., …, OIB: 97150876492 i 2. tuženika C. banke d.d., Z., Podružnica S., …, OIB: …, kojega zastupa punomoćnik V. A., odvjetnik u O. društvu A. & A. u S., …, radi nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o žalbi 2. tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj P-2720/20-4 od 19. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 8. veljače 2022.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba 2. ovršenika C. banke d.d., Z., Podružnica S., …, ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj P-2720/20-4 od 19. ožujka 2021., odbacuje se tužba podnesena u ovom predmetu 4. studenoga 2016. i odbija se zahtjev tužiteljice M. L. iz O. G., … za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 6.800,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama kao neosnovan.

II. Nalaže se tužiteljici M. L. iz O. G., … naknaditi 2. tuženiku C. banke d.d., Z., Podružnica S., … trošak parničnog postupka u iznosu od 9.687,50 kn u roku 15 dana.

III. Nalaže se tužiteljici M. L. iz O. G., … naknaditi 2. tuženiku C. banke d.d., Z., Podružnica S., …trošak žalbe u iznosu od 1.962,50 kn u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi: " Proglašava se nedopuštenom ovrha koja se vodi po rješenju o ovrsi Općinskog suda u Trogiru pod poslovni brojem Ovr- 1511/06 od 1. prosinca 2008.g.,koja ovrha se danas vodi pred općinskim sudom u Splitu, Stalna služba u Trogiru pod brojem Ovr-3933/15 , a po prijedlogu ovrhovoditelja C. banka d.d. Z., Podružnica S., a sve u odnosu na ½ idealnog dijela nekretnina označenih kao čest. zgr. 1253 i čest. zem. 1074/2 obje ZU 4169 k.o. O. u vlasništvu tužiteljice M. L.."

II Dužna je tužena pod 2. C. banka d.d. Z., Podružnica S. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nakaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 6.800,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja pa do konačne isplate, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena“.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se 2. tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu, ukine pobijanu presudu i odbaci tužbu i da shodno tome trošak parničnog postupka prizna žalitelju ili da ukine pobijanu presudu i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, a zahtjeva i naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora, kako proizlazi iz izreke pobijane odluke, zahtjev je tužiteljice da se utvrdi nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj Ovr-1511/06 od 1. prosinca 2008., koja ovrha se danas vodi pred Općinskim sudom u Splitu, Stalna služba u Trogiru, pod poslovnim brojem Ovr- 3933/15 na ½ idealnog dijela uvodno opisane nekretnine, koji tužbeni zahtjev je sud prvoga stupnja prihvatio.

5. U žalbenoj fazi postupka sporna je, prije svega, pravilnost stava suda prvoga stupnja glede postojanja formalnih pretpostavki za vođenje ovog parničnog postupka (prigovora treće osobe i rješenja kojim sud upućuje tužiteljicu na pokretanje ovoga postupka).

6. O tom spornom pitanju iz obrazloženja pobijane odluke proizlaze dva zaključka zbog kojih prvostupanjski sud smatra da činjenica nepostojanja prigovora treće osobe i time upućivanje na parnicu u odnosu na ovrhu koja je vođena pod poslovnim brojem Ovr-1511/06 nije u konkretnom slučaju bio razlog za odbačaj tužbe: a) prigovor tužiteljice kao treće osobe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz predmeta Ovr-785/00 odnosi i na postupak ovrhe vođen pod poslovnim brojem Ovr- 1511/06, jer se sada radi o jednom postupku ovrhe koji se provodi nad istom nekretninom,

b) u konkretnom slučaju nije bilo razloga za upućivanje tužiteljice na pokretanje ovog parničnog postupka jer da se u ovom slučaju ima primijeniti iznimka od tog pravila propisana čl. 60. st. 1. OZ/96 (pravilno bi trebalo biti čl. 56. st. 2. OZ/96), odnosno sada čl. 56. st. 1. OZ/12 (ovaj sud pozivat će se na OZ/96 koji se primjenjuje na ovršni postupak povodom kojeg se vodi ovaj parnični postupak).

7. Izuzetak na koji se poziva prvostupanjski sud ne može se primijeniti u konkretnom slučaju. Odredbom čl. 56. st. 2. OZ/96 bilo je propisano da ako podnositelj prigovora dokaže njegovu opravdanost, između ostalog i pravomoćnom presudom ili javnom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji prigovor općepoznate ili se mogu utvrditi na temelju pravila o zakonskim predmnjevama, da će sud o prigovoru odlučiti u ovršnom postupku. Dakle, ta se odredba odnosi na postupanje ovršnog suda kada ima prigovor treće osobe, kakav je predmetni, a istinitost tog prigovora dokazuje se, što bi trebala biti situacija u ovom predmetu (ali nije) pravomoćnom presudom ili zemljišno knjižnim izvatkom. Tužiteljica, niti je u ovršnom predmetu Ovr- 1151/06 istakla prigovor treće osobe, niti je u ovršnoj fazi postupka raspolagala pravomoćnom presudom ili izvodom iz zemljišnih knjiga koji bi dokazivali da je suvlasnica ½ dijela predmetne nekretnine. Presuda kojom se ova činjenica potvrđuje donesena je tek nakon pokretanja ovoga postupka (predmet istog prvostupanjskog suda, presuda posl. broj P-1270/16 od 26. lipnja 2017., koja je potvrđena odlukom Županijskog suda u Splitu broj Gž-2226/17 od 19. listopada 2017), dok zemljišno knjižni upis tužiteljica nije ishodila do donošenja prvostupanjske odluke u ovom predmetu.

8. Gleda zaključka koji je naveden pod točkom 6.a ove odluke valja odgovoriti da iz stanja spisa proizlazi da je prigovor treće osobe radi nedopuštenosti ovrhe istaknut u odnosu na rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr- 785/00 od 15. lipnja 2000., da je taj prigovor istaknut 24. veljače 2004. i da je po tom prigovoru sud donio rješenje 5. travnja 2004. kojim je tužiteljicu uputio na pokretanje parničnog postupka radi utvrđivanja nedopuštenosti ovrhe određene upravo tim rješenjem o ovrsi. Isto tako iz stanja spisa ne proizlazi da je u ovršnom predmetu koji je vođen pod poslovnim brojem Ovr-1511/06, a niti nakon pristupanja predmetu Ovr-785/00, tužiteljica istaknula prigovor treće osobe u odnosu na ovrhu određenu u predmetu Ovr- 1511/06, niti ju je ovršni sud uputio da pokrene parnični postupak radi proglašenja ovrhe određene o ovrsi Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj Ovr-1511/06 od 1. prosinca 2008. nedopuštenom

9. Međutim OZ ne propisuje da se jednom istaknuti prigovor treće osobe, koji se odnosi na neka prava treće osobe na nekretnini koja je predmet neke određene ovrhe, koja prava toj osobi ovrhovoditelj u konkretnom ovršnom predmetu osporava, odnosi i na sve eventualne druge postupke ovrhe na istoj toj nekretnini. Prigovor treće osobe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ističe se u odnosu na svako pojedino rješenje o ovrsi kojim se određuje naplate tražbine po različitim osnovama te se ovrhovoditelju mora dati mogućnost da se o tom prigovoru izjasni. To je jedna od pretpostavki propisanih čl. 55. OZ/96 (st. 3.) te sud, tek nakon što je prigovor podnesen i protekao je rok za očitovanje, a nitko se nije očitova o prigovoru ili se netko usprotivio prigovoru, upućuje podnositelja prigovora radi proglašenja točno određene ovrhe nedopuštenom (čl. 56. st. 1. OZ/96). Dakle, kada, kao u ovom slučaju, nema prigovora treće osobe protiv točno određenog rješenja o ovrsi i kada ovrhovoditelj i ovršenik nisu pozvani na očitovanje, zbog čega je izostalo i rješenje suda o upućivanju u parnicu, tada nije bilo mjesta niti pokretanju ovog parničnog postupka.

10. U prilog tome govori i činjenica da je presudom poslovni broj P-1270/16 od 26. lipnja 2017., koja je potvrđena odlukom Županijskog suda u Splitu broj Gž-2226/17 od 19. listopada 2017., između ostalog, ovrha proglašena nedopuštenom samo u odnosu na rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr- 785/00 od 15. lipnja 2000. u odnosu na koje je tužiteljica izrijekom i bila upućena pokrenuti parnični postupak. Dakle, sud donošenjem rješenja kojim je tužiteljicu uputilo na pokretanje parničnog postupka u predmetu poslovni broj Ovr- 785/00 nije dao ovlaštenje tužiteljici tražiti nedopuštenost ovrhe i u odnosu na sve buduće postupke ovrhe na istoj nekretnini koji će tek biti pokrenuti, kao što je postupak ovrhe OVR-1511/06, u kojem je rješenje o ovrsi na nekretnini, po prijedlogu ovdje žalitelja, za promjenu predmeta ovrhe u tom predmetu doneseno tek 2008. Ovršni zakon uopće ne daje sudu pravo da postupa na taj način. Pri tome na rečeno nije od utjecaja što se oba postupka ovrhe vode između istih stranaka, na istoj nekretnini i da ista osoba, kao treća, tvrdi da ima prava koja sprječavaju ovrhu. Ovo osobito jer se radi o dva različita rješenja o ovrsi, po dva različita pravna posla (dva ugovora o kreditu), od kojih je prva ovrha određena na temelju ovršne isprave i dobrovoljnog založnog prava koje je radi osiguranja tražbine dao I. tuženik na predmetnoj nekretnini, dok je predmetna ovrha prvotno zatražena na temelju vjerodostojne isprave na pokretninama ovršenika, da bi tijekom postupka, došlo do promjenom predmeta ovrhe i određena je ovrha na istoj nekretnini, te u tom slučaju nije bilo raspolaganja nekretninom od strane I. tuženika pa je tužiteljica u odnosu na svako rješenje bila kroz prigovor treće osobe dužna objasniti zašto, s obzirom na okolnosti svakog slučaja, konkretna ovrha ne bi bila dopuštena i u vezi s tim nije se moglo izbjeći pravo stranaka ovršnog postupka da se o tome očituje, o čemu je ovisilo i pravo na vođenje ovoga postupka.

11. Isto tako na odluku kakvu je donio ovaj sud povodom predmetne tužbe nije od utjecaja ni okolnost su sve stranke bile sudionici parničnog postupka iz prethodne točke i da ih ta odluka obvezuje. Pravomoćna presuda okolnost je koja nije postojala u trenutku podnošenja tužbe u ovom predmetu te ne sanira propust tužiteljice o kojem je prethodno bilo riječi i ne čini tužbu dopuštenom, već se, eventualno, može do okončanja postupka istaknuti kao novi prigovor treće osobe u kojem slučaju će ovršni sud biti dužan procijeniti radi li se o izuzetku od upućivanja na parnicu iz točke 7. obrazloženja ove drugostupanjske presude ili će tužiteljicu uputiti da podnesen novu tužbu radi nedopuštenosti ovrhe.

12. Stoga je, bez potrebe odgovaranja na navode žalbe izvan rečenog (čl. 375. st. 1. ZPP-a), odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja (čl. 55. i čl. 56. OZ/96 u vezi s čl. 187. st. 2. i čl. 369. ZPP-a).

13. Trošak postupka, s obzirom na konačni uspjeh, suđen je žalitelju, dok je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Nar. nov. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje: Tarifa) i to trošak odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 7/1. u vezi s Tbr. 8/1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanim 7, srpnja 2011., 27. rujan 2017., 12. lipnja 2019., 20. studenoga 2019., 17. veljače 2021. za svaku radnju po 1.000,00 kn(Tbr. 7/1. u vezi s Tbr. 9/1. Tarife) trošak sastava žalbe protiv rješenja P-5411/16 od 10. listopada 2017. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 7/1. i Tbr. 10/5. Tarife) i za sastav žalbe protiv prvostupanjske presude P-3466/18-6 od 7. srpnja 2020. u iznosu od 1.250,00 kn (Tbr. 7/1. i Tbr. 10/1. Tarife) što ukupno iznosi 7.750,00 kn što uvećano za PDV iznosi 9.687,50 kn. Trošak pristojbi na odgovor na tužbu i žalbu koji je zatražen troškovnikom žalitelju nije priznat jer u spisu nema dokaza da su te pristojbe plaćene.

14. Trošak predmetne žalbe dosuđen točkom III. izreke sastoji se od troška sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 kn i sudske pristojbe u iznosu od 400,00 kn koliko je, prema potvrdi u spisu, žalitelj platio s osnova sudske pristojbe na predmetnu žalbu (Tbr.166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tbr. 10/1. Tarife.

U Zagrebu 8. veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

Ines Smoljan