REPUBLIKA HRVATSKA

P-988/16

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji mr. sc. Zrinki Tironi kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika S. T. pok. I., iz S., O.:

…, koji je zastupan po punomoćniku S. V., odvjetniku u S. i

tuženika – protutužitelja pod 1. V. T. pok. I. iz S., O.:

…, koji je zastupan po punomoćniku M. B., odvjetniku u S. te

tuženih pod 2. V. R. iz K. K., O.:… i pod 3. N. R. iz K. S., O.: …, obje zastupane po punomoćniku J. D., odvjetniku u K.

L., radi utvrđenja sastava ostavinske mase, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene u nazočnosti punomoćnika stranaka te proglašenja presude od 7. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja – protutuženika S. T. koji glasi:

„I. Utvrđuje se da u sastav ostavine iza pok. I. T. pok. J., rođenog . . godine, umrlog .. godine, ne ulazi 1/2 dijela nove kuće u

S., anagrafske oznake, odnosno zapadni dio kuće, u naravi garaža površine 40 m2, sprema u sjeverozapadnom uglu kuće i skale te pripadajući dio dvorišta koji tužitelj koristi u površini od cca 20 m2, a koja kuća je položena na dijelu nekretnina označenih kao čest. zem. 1613/1, Z.U. 5974 i čest .zem. 1614/2, Z.U. 3117, obje upisane u K.O. S..“

II. Prihvaća se tužbeni zahtjev tuženika - protutužitelja V. T. koji glasi:

„I. Utvrđuje se da u sastav ostavine iza pok. I. T. J., rođenog .. godine, umrlog ..godine, ne ulazi 1/2 dijela nove kuće u

S., anagrafske oznake koja se sastoji od dnevnog boravka s kuhinjom kupaonicom, spavaćom sobom, hodnikom, spremom u jugozapadnom uglu, pripadajućim dijelom dvorišta s južne strane kao i kaminom s istočne strane, a koja kuća je položena na dijelu nekretnina označenih kao 1613/1, ZU 5974 i čest. zem. 1614/2, Z.U. 3117, obje upisane u K.O. S..„

III. Dužne su tužene pod 2. V. R. i pod 3. N. R., u roku 15 dana,

nadoknaditi tužitelju – protutuženiku S. T. parnični trošak ovog postupka u iznosu od 11.856,25 kn s zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

IV. Dužne su tužene pod 2. V. R. i pod 3. N. R., u roku 15 dana,

nadoknaditi tuženiku - protutužitelju V. T. parnični trošak ovog postupka u iznosu od 12.281,25 kn.

Obrazloženje

1. Tužitelj pod 1. S. T. je 24. veljače 2016., pod posl. br. P-988/16, podnio tužbu radi utvrđenja. U tužbi se navodi da je tužitelj rješenjem ovog suda O-2427/10 od 19. siječnja 2016. upućen na pokretanje parnice protiv svojih sunasljednika brata V. i sestara V. i N. radi utvrđenja sastava ostavinske mase iza pok. oca

I. T.. Nadalje se navodi da je garaža, sprema, stepenice i dio dvorišta površine cca 20 m2 u jugozapadnom dijelu kat. čest. 3412 k.o. S. njegovo vlasništvo slijedom čega ne ulazi u sastav ostavine iza pok. oca I. T.. Tužbenim zahtjevom traži se utvrđenje da navedene nekretnine ne ulaze u sastav ostavinske mase iza navedenog ostavitelja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik – protutužitelj pod 1. V. T. priznao je tužbu, ali nije izrijekom priznao tužbeni zahtjev. Tek priznanjem tužbenog zahtjeva (ne tužbe) ispunjene su zakonske pretpostavke za donošenje presude na temelju priznanja.

3. Tužene pod 2. V. R. i pod 3. N. R. osporile su tužbu i

tužbeni zahtjev navodeći da je sve objekte na predmetnoj nekretnini izgradio pok. otac I. T..

4. Tuženik – protutužitelj pod 2. V. T. podnio je 4. ožujka 2016., pod posl. br. P-1125/16, tužbu radi utvrđenja. U tužbi se navodi da je tužitelj rješenjem ovog suda O-2427/10 od 19. siječnja 2016. upućen na pokretanje parnice protiv svojih sunasljednika brata S. i sestara V. i N. radi utvrđenja sastava ostavinske mase iza pok. oca I. T.. Nadalje se navodi da su na čest. zem. 1614/2 (kat. čest. 3412) k.o. S. položene stara i nova kuća. Pok. otac I. da je bio vlasnik stare kuće, a sin V. da je vlasnik polovine nove kuće, a vlasnik druge polovine nove

kuće da je brat S.. Tužbenim zahtjevom tužitelj traži utvrđenje da u ostavinsku masu iza pok. I. T. ne ulazi ½ dijela nove kuće izgrađene na čest. zem. 1614/2 (kat. čest. 3412) k.o. S..

5. U odgovoru na tužbu tužitelj – protutuženik S. T. priznao je tužbu.

6. Tužene pod 2. V. R. i pod 3. N. R. osporile su tužbu i

tužbeni zahtjev navodeći da je sve objekte na predmetnoj nekretnini izgradio pok. otac I. T..

7. Procesnim rješenjem sud je ovom predmetu P-988/16 pripojio predmet P- 1125/16 radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja.

8. Po provedenom vještačenju, podnescima od 21. travnja 2021. (str. 248 spisa) i od 3. studenog 2020. (str. 229.-230. spisa) uređeni su tužbeni zahtjevi na način da tužitelj –protutuženik S. T. i tuženik – protutužitelj V. T. tužbenim zahtjevima traže utvrđenje da nova kuća ne ulazi u sastav ostavinske mase iza pok. I. T. na način kako je to specificirano u izreci presude.

9. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem rješenja ovog suda O-2427/10 od 19. siječnja 2016., čitanjem i pregledom prerisa katastarskog plana za k.o. S. od 24.

ožujka 2011., prijepisa posjedovnog lista br. 5336 k.o. S., skice predmetne kuće, saslušanjem parničnih stranaka, rješenja o izvedenom stanju S.-dalmatinske

županije, U. odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, I. S. klasa:

U./I-361-02/13-02/3234 od 17. veljače 2016., elaborata za legalizaciju, priloženih računa i obračuna, saslušanjem svjedoka D. B., N. B. i A.

B., očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka za graditeljstvo, čitanjem pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka za graditeljstvo J. Š., dipl. ing. građ. od 1. travnja 2020. i dopune nalaza i mišljenja d 8. ožujka 2021. te čitanjem identifikacije četica od 2. listopada 2020.

10. Tužbeni zahtjevi su osnovani.

11. U postupku je potrebno raspraviti sve činjenice odlučne za odluku u ovoj pravnoj stvari.

12. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), dalje: ZPP, u svezi s čl. 117. st. 1. ZID ZPP (Narodne novine 70/19), prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su izvedeni predloženi dokazi te su utvrđene slijedeće činjenice.

13. Očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka za graditeljstvo J.

Š., dipl. ing. građ. te čitanjem pisanog nalaza i mišljenja vještaka Š. od 1.

travnja 2020., sud je utvrdio:

- da predmetna građevina ima anagrafsku oznaku u S.,

- da se navedena građevina sastoji od: 1) sjevernog dijela i 2) južnog dijela te da je južni dio podijeljen na: 2a) istočni i 2b) zapadni dio,

- da je sjeverni dio, po navodu stranaka izgrađen 1965., a sastoji od prizemlja i prvog kata iznad kojega je izveden ravni krov kao armiranobetonska ploča, (prizemlje sjevernog dijela ima zaseban ulaz, stranke ga nazivaju „konoba", a u naravi se radi o djelomično uređenom apartmanu, sa sobom, hodnikom i neuređenim prednjim prostorom; na prvi kat sjevernog dijela ulazi se sa podesta vanjskog armirano- betonskog stubišta, na zapadnoj strani zgrade, a u etaži prvog kata smješten je jednosobni stan s kupaonicom),

- da su pok. roditelji stranaka živjeli u sjevernom dijelu te da stranke taj dio nazivaju (stara kuća s konobom“),

- da se južni dio građevine, koji je po navodu stranaka izgrađen 1998. i kojeg stranke nazivaju "nova" kuća, sastoji od zapadnog i istočnog dijela, od kojih svaki ima zaseban ulaz (Zapadni dio se sastoji od dvije denivelirane prostorije, koje S. T.

koristi kao radionicu. Istočni prostor koristi V. T., a u naravi predstavlja stambeni prostor koji se sastoji od dnevnog boravka s kuhinjom i blagovaonicom, hodnika, kupaonice i sobe,

- da je po tvrdnji stranaka na mjestu južnog dijela građevine prvotno bio prizemni objekt tlocrtnih dimenzije 4,0 x 10,0 m, a koji je predstavljao nastavak prizemlja sjevernog (starog) dijela građevine, a bio je izgrađen 1975. međutim, taj dio uklonjen je 1998. upravo zato da bi je na tom mjestu izgradio južni dio u sadašnjem stanju; na istinitost te tvrdnje ukazuje činjenica da je na spoju južnog pročelja sjevernog dijela građevine i ravne armirano-betonske krovne ploče južnog dijela vidljivi su tragovi gdje su bile naslonjene nosive grede od istog sustava, kojim je bio natkriven prostor tlocrtnih dim. 4,0 x 10,0, a koji je uklonjen 1998.,

- da je rješenjem o izvedenom stanju za predmetnu zgradu S.-dalmatinske

županije - U. odjel za graditeljstvo i prostorno uređenje - I. S. klasa:

U./1361-02/13-02/3234 urbroj: …, legaliziran južni dio sporne

građevine,

- da je iz rješenja o legalizaciji vidljivo da južni dio sporne građevine predstavlja zasebnu zgradu,

- da je vještak mišljenja, a kojem mišljenje sud prihvaća, sjeverni dio građevine, tj. dio građevine, koji je prema izjavi stranaka izgrađen 1965., može predstavljati zasebnu zgradu koja se sastoji od prizemlja i prvog kata,

- da je vještak zaključio, a koji zaključak prihvaća i ovaj sud, da spornu građevinu možemo smatrati kao dvije zgrade izgrađene u bloku ("stara" i "nova" kuća), odnosno naslonjene jedna na drugu, od kojih svaka ima zasebne ulaze.

14. Očitujući se na prigovore stranaka vještak Š. je naveo:

- da je u svom nalazu i mišljenju jasno istakao:

- tlocrt prizemlja sjeverne i južne zarade na kojemu je crvenom šrafurom označena sjeverna zgrada, plavom šrafurom južna zgrada, a zelenom dio koji je izgrađen 1975., a uklonjen 1998.

- tlocrt 1. kata na kojemu je crvenom šrafurom označen prvi kat sjeverne zgrade (izgrađeno 1965.), plavom šrafurom južna zgrada (izgrađeno 1998.), a zelenom šrafurom dio koji je izgrađen 1975., a uklonjen 1998.

- da je navedenim rješenjem o izvedenom stanju ozakonjena „nova“ kuća: završena, polugrađena, jednostavna zgrada sa ravnim krovom u kojoj se nalaze spreme, garaža i jedan stan, nepravilnog tlocrtnog oblika, vanjske visine zgrade izražene u metrima: 3,63 m, maksimalne duljine i širine: 11,01 13,79 m, građevinske bruto površine zgrade 98,00 m2,

- završena, sukladno namjeni, pomoćna zgrada - kamin, maksimalne duljine i širine: 2,0 x 2,4 m, katnosti: prizemlje i kosi krov, površine zgrade 4,8 m2,

- vještak je naveo da su i „stara“ i „nova“ kuća izgrađene na kat. čest. 3411, 3412/1, k.o. S., što proizlazi iz elaborata za legalizaciju i pravomoćnog rješenja o izvedenom stanju. Nadalje, iz javne isprave D. geodetske uprave - P. ured za katastar S. -O. za katastar nekretnina S., proizlazi da čest. zem. 1613/1 Z. 5974 odgovara kat. čest. 3411, a čest. zem. 1614/2 ZU 3117 odgovara kat. čest. 3412/1, sve k.o. S..

15. Očitujući se na prigovore stranaka vještak je uspješno otklonio istaknute primjedbe nakon čega stranke više nisu imale primjedbi. Sud nalaz i mišljenje vještaka prihvaća kao logičan, uvjerljiv, dovoljno obrazložen i izgrađen po pravilima struke.

16. Dakle, iz izvedenih dokaza sud je nedvojbeno utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o zemljišnoknjižno i katastarski nesređenim nekretninama.

Naime, „stara“ i „nova“ kuća, kako ih stranke nazivaju, sagrađene su u bloku na dijelovima čest. zem. 1613/1 (kat. čest. 3411) i čest. zem. 1614/2 (kat. čest. 3412/1), sve k.o. S.. Navedene čestice potrebno je prvo parcelirati, a potom uplaniti „staru“ i „novu“ kuća te etažirati „novu“ kuću. Nakon sređivanja lista A zemljišnknjižnog uloška, potrebno je srediti list B odnosno vlasništvo.

Da bi se sve to napravilo prvo je potrebno strankama pružiti pravnu zaštitu u ostavinskom postupku, kako bi po provedbi ostavinskog postupka stranke stekle aktivnu legitimaciju za daljnje radnje parcelacije, uplane i sređivanja zemljišnoknjižnog stanja.

17. Saslušanjem parničnih stranka i navedenih svjedoka sud je utvrdio. - da su pok. I. i A. T. 1965. izgradili „staru kuću“ u S. u kojoj su živjeli sa svojom djecom sinovima V. i S. te kćerkama V. i N.,

- da su se kćerke udale koncem osamdesetih godina prošlog stoljeća i odselile, a roditelji su ih prilikom udaje opremili sukladno našim običajima na način da su im kupili spavaću sobu i šivaću mašinu te financirali polovinu pira (vjenčanja), s tim da kako su roditelji bili lošijeg imovinskog stanja kćerke su same od svoje plaće s roditeljima financirale svoju polovicu troškova pira (vjenčanja),

- da se sin V. T. također oženio koncem osamdesetih godina prošlog stolječa i nakon ženidbe ostao živjeti s roditeljima u istoj kući,

- da se sin S. nikada nije oženio tako da je ostao živjeti u istom kućanstvu s roditeljima,

- da je pok. otac I. T. radio u tvrtki I. te da je prilikom odlaska u mirovinu dobio otpremninu u iznosu od tadanjih 10.000,00 D.,

- da su 1998. sinovi V. i S. u dogovoru s oce I. T., dakle uz

njegovo znanje i odobrenje, srušili južni dio „stare“ kuće te na tom dijelu i u ostatku parcele izgradili „novu“ kuću koja je u bloku sa starom kućom i to na način da je zapadni dio S., a istočni dio V.,

- da je gradnja vršena ručno, kako je to bilo uobičajeno za ono doba, tj. 1998., dakle u gradnji su sudjelovali sinovi V. i S., te su im pomagali otac I.,

V. punac, poznanici, prijatelji i susjedi,

- da su V. i S. bili graditelji koji su po dopuštenju oca i uz njegovu financijsku podršku gradili za sebe svoje stambene objekte, V. je napravio stambeni prostor za sebe i svoju obitelji te danas živi u tom stanu, što je sud utvrdio i neposrednim opažanjem prilikom očevida, S. je u svom zapadnom dijelu napravio radionicu s obzirom da se nije oženio pa je ostao živjeti u zajedničkom kućanstvu s roditeljima,

- da je otac I. S. i V. pomogao financijski na način da im je od svoje otpremnine sufinancirao dio građevinskih radova,

- da su prilikom gradnje svjedoci koji su pomagali T. u gradnji pričali s članovima obitelji T. (sinovima S. i V. te ocem I.) koji su govorili

da V. i S. grade sebi stambene objekte, a sestrama da će ostati mali stan na prvoj etaži „stare“ kuće u kojem su živjeli roditelji,

- da svjedoci koji su pomagali u gradnji nikada nisu vidjeli kćerke pok. I.,

V. i N. da bi dolazile na gradilište i na bilo koji način sudjelovale u gradnji, a također je i sam V. R. u svom iskazu navela da nikada nije bila u novo izgrađenom dijelu tj. „novoj“ kući,

- kad su roditelji ostarjeli i onemoćali da su brigu o njima vodile kćerke, a u tome im je pomagao brat S., V. nikada nije vodio brigu o roditeljima, a niti je sudjelovao u trošku smještaja u starački dom majke A.,

- da je V. tražio od pok. oca, kad je otac ostario i onemoćao, da mu nešto potpiše, ali je otac to odbijao,

- da su odnosi u obitelji T. vidno poremećeni, te da je do problema u međusobnim odnosima došlo još za života pok. oca I. T.,

- da je otac kćerkama dao novac od dionica koji je imao kako bi mu one s tim novcem financirale pogreb i izgradile nadgrobni spomenik.

18. Iskaze saslušanih svjedoka D. B., N. B. i A. B. koji su T. pomagali u gradnji „nove“ kuće sud u cijelosti prihvaća kao logine i uvjerljive, jer su njihovi iskazi životni i jer se navedeni svjedoci ukazuju kao neutralni svjedoci s obzirom da nisu zainteresirani za ishod spora.

Sud poklanja vjeru i iskazima S. i V. T., jer su njihovi iskazi životni i u skladu s našim običajima te iskazima neutralnih svjedoka.

19. Dakle, iz izvedenih dokaza proizlazi da su supružnici T. 1965. izgradili malu kuću u kojoj su živjeli sa svojom djecom. Kad su kćerke odrasla udale su se, a roditelji su ih opremili sukladno našim običajima (kupili sobu, mašina za šivanje i financirali pir koliko su mogli). Po udaji kćerke su se odselile iz kuće. Međutim, sinovi su, kako je to uobičajeno kod nas ostali s roditeljima. Nakon što je otac dobio otpremninu od 10.000,00 DEM, 1998. financijski je pomogao sinovima da izvrše nadogradnju za svoje stambene i poslovne potrebe. Vlastitim novcem, fizičkim radom i financijskom pomoći od oca sinovi V. i S. su 1998. izgradili „novu“ kuću na način da su u zapadnom dijelu izgradili radionicu za S., a u istočnom dijelu stan za

V. obitelj.

Prilikom vršenja radova izgradnje otac I. T. i sinovi T. su svjedocima koji su pomagali u gradnji (D. B., N. B. i A. B.) naveli da

S. i V. vrše novogradnju za sebe, a da će sestrama ostati stan u „staroj“ kući u kojem su živjeli roditelji.

Po završenoj gradnji V. sa svojom obitelji stanuje u stanu u „novoj“ kući, a S. koristi radionicu, što je sud utvrdio i neposrednim opažanjem na očevidu.

20. Ovdje je za istaknuti da je ovakvo utvrđenje činjeničnog stanja, koje prvenstveno proizlazi iz iskaza neutralnih svjedoka u skladu s našim običajima, posebno na području S.. Naime, S. graniči sa S.. Stoga je stanovništvo dalmatinske zagore i B., u potrazi za poslom dolazilo u S. i S. kako bi radili u tadašnjim … tvornicama. Kako većima njih nije mogla

dobiti društveni stan gradili su kuće na rubnim dijelovima S., kao i rubnim dijelovima S. i u K. iznad magistrale.

Pok. I. T. radio je u I., a predio S. B., u kojem se nalazi sporna kuća, nalazi se vrlo blizu I. pogona u S..

Nadalje, svo to stanovništvo bilo je slabijeg imovnog stana. Stoga bi uglavnom roditelji kupili parcelu na kojoj bi izgradili prizemnicu ili manju kućicu u kojoj bi živjeli s djecom. Kad bi djeca odrasla i oženila, uz suglasnost roditelja vršili su nadogradnje i tako rješavali svoja stambena pitanja.

U konkretnom slučaju imamo jednaku priču. Roditelji su 1965. izgradili „staru“ kučicu u kojoj su živjeli s djecom. Kćerke su po udaji odselile. Sinovi su ostali kod oca i na očevoj parceli 1998. uz suglasnost i znanje oca srušili dio stare kuće i izgradili za sebe novu kuću. Time su se na stani tužitelja S. T. i tuženika – protutužitelja

V. T., u pogledu „nove“ kuće ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva građenjem temeljem odredbe čl. 153. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14), dalje ZV, koja pripisuje ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, a nije bez odgode zabranio daljnju gradnju poštenom graditelju, zemljišna čestica sa zgradom koja je na njoj izgrađena pripada graditelju, a prijašnji vlasnik zemljišta ima samo pravo zahtijevati naknadu tržišne vrijednosti zemljišta.

Za istaknuti je da su ovakav obrazac ponašanja zadržali i sinovi V. i S.,

jer su na „novoj“ kući razvidna željeza od armature za daljnju gradnju, što znači da će potomci V. i S. dalje nadograđivati svoje stanove, zato je to poluugrađena jednostavna zgrada s ravnim krovom, kako se navodi u rješenju o izvedenom stanju.

21. Pred kraj očevog života odnosi u obitelji T. su se poremetili, jer je V. od oca vjerojatno tražio da mu da „staru“ kuću, ali je otac očito ostao principijelan i poštivao dogovor koji je prilikom gradnje „nove“ kuće iznio neutralnim svjedocima (D. B., N. B. i A. B.) sinovi sebi grade „novu“ kuću, a

kćerkama će ostati stan u „staroj“ kući.

Dakle, dopuštenjem sinovima V. i S. da grade na njegovoj nekretnini i novčanom pomoći od 10.000,00 D. otac im je pomogao u rješavanju njihovog stambenog pitanja i poslovnog pitanja, slijedom čega bi kćerkama, koje su se brinule o roditeljima po stare dane, trebala pripasti „stara“ kuća.

22. Ovdje je za istaknuti da, osim što iz iskaza neutralnih svjedoka, proizlazi da su V. i S. gradili za sebe, a da bi takav zaključak proizlazio i iz iskaza tužene

V. R.. Naime, sama tužene je navela da nikada nije bila u novoizgrađenom dijelu („novoj“ kući). Da je „novu“ kuću gradio otac onda bi bilo životno i logično da kćerki koja se brinula o njemu pokaže što je izgradio, da joj se pohvali. Međutim, kako je to gradio brat s kojim ona nije bila u dobro, onda nikada nije bila u toj novogradnji.

23. Ovdje je za istaknuti da iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je pok. I. T. bio kvalificirani posjednik parcele na kojoj je izgrađen stambeni objekt anagrafske oznake B. S. od 1965. (trenutak kad je izgrađena „stara“ kuća)

do 1998., što iznosi 33 godine. Time su se na strani pok. I. T. ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, kao kvalificiranog posjednika, dana 1. rujna 1980. (datum stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (SL SFRJ 6/80, 36/90, “Narodne novine” 53/91), dalje: ZOVO) ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva utuženih nekretnina redovnom dosjelošću, a sukladno odredbi čl. 28. st. 2. ZOVO u svezi s odredbom čl. 388. st. 2. ZV-a. Naime, učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu (ipso iure) u trenutku kad se ispune pretpostavke određene zakonom. Stoga je kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću upis u zemljišnu knjigu deklaratorne, a ne konstitutivne naravi.

Također je potrebno spomenuti da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni pravnih pravila OGZ-a, jer su ista zahtijevala duže vrijeme dosjedanja od odredbi ZOVO. Naime, prema pravilu § 1468. OGZ-a koje pravilo je dopunjeno načelnim mišljenjem Opće sjednice Saveznog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960. godine rok dosjelosti za nekretnine bio je 20 godina, dok je prema odredbi čl. 28. st. 2. ZOVO za redovnu dosjelost, koja se primjenjuje na kvalificiranog posjednika, o čemu je u konkretnom slučaju riječ rok dosjedanja 10 godina, a za izvanrednu dosjelost 20 godina. Sukladno načelnom stajalištu 6/83 od 14. i 15. prosinca 1983. ZOVO se od stupanja na snagu primjenjuje na rokove dosjelosti koji su počeli teći prije njegova stupanja na snagu ako do tog trenutka nisu istekli. Kad je ZOVO propisao kraći rok, a nakon stupanja na snagu Zakona preostalo je vrijeme kraće od zakonom propisanoga, rok istječe nakon proteka vremena određenoga prethodnim zakonom. Ako je od toga roka određenog prethodnim zakonom preostalo vrijeme duže od onoga predviđenoga u novom zakonu, rok istječe istekom vremena propisanoga u novom zakonu. (Tako i Mladen Žuvela, Vlasničkopravni odnosi, Zakon o vlasništvu i stvarnim pravima, Zakonu o zemljišnim knjigama, prateći propisi, pravna pravila, sudska praksa, napomene, prilozi, kazala, Organizator, Zagreb, 2009, str. 466.).

24. Stoga je dakle, 1998. kad je sinovima dopustio gradnju pok. I. T. bio izvanknjižni vlasnik predmetne parcele u S.. Stoga su u odnosu na njega sinovi građenjem stekli vlasništvo „nove“ kuće sa zemljištem nužnom za uporabu „nove“ kuće, sve sukladno odredbi čl. 153. ZV-a.

25. Za istaknuti je i to da se od 1998. do smrti pok oca I. T. (2010.) tužitelj S. T. i tuženik-protutužitelj V. T. ukazuju kao samostalni i kvalificirani posjednici 12 godina. Stoga, ako na stani tužitelja S. T. i tuženika- protutužitelja V. T. ne bi bile ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva građenjem (a jesu, jer to proizlazi iz rezultata dokaznog postupka) na strani tužitelja S. T. i tuženika-protutužitelja V. T. bile bi ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva redovnom dosjelošću sukladno odredbi čl. 159. ZV-a.

26. Odredbom čl. 5. st. 3. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19), dalje: ZN, propisano je da se ostavina sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu. No, nije ostavina ono što je tuđi udio u zajedničkoj imovini ili što netko u trenutku ostaviteljeve smrti stekne na posebnom pravnom temelju.

27. Slijedom svega navedenog tužbeni zahtjevi kojima se traži utvrđenje da u sastav ostavinske mase iza pok. I. T. ne ulazi cijela „nova“ kuća su osnovani.

Naime, S. T. je građenjem stekao zapadnu polovinu te kuće, a V. T. je građenjem stekao istočnu polovinu te kuće s pripadajućim dijelom dvorišta kao zemljištem nužnim za uporabu zgrade, S. T. zapadnu polovinu s pripadajućim dijelom dvorišta kao zemljištem nužnim za uporabu zgrade, sve na način kako je to specificirano u izreci presude, a sukladno odredbama čl. 153. ZV-a u svezi s čl. 5. st. 3. ZN-a.

28. Zbog svega navedenog sud je odlučio kao u točki I. i II. izreke presude.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i 155. ZPP. Tužitelju je trošak odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15).

Trošak je dosuđen u odnosu na tužene pod 2. V. R. i pod 3. N. R. jer su one svojim protivljenjem tužbi i tužbenom zahtjevu prouzrokovale vođenje ovog postupka.

30. Tužitelju S. T. je obistinjen trošak zastupanja po punomoćniku: za

sastav tužbe iznos od 1.000,00 kn, za zastupanje na 8 ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi (12.02.19., 28.03.19., 05.06.19., 16.04.19., 13.09.19., 27.10.20., 25.11.20., 29.04.21.) po 750,00 kn, za zastupanja na 2 ročišta (30.09.20., 22.02.21.) koja su odgođena prije početka raspravljanja iznos od po 750,00 kn, za sastav jednog podneska od 23.04.21., što ukupno iznosi 8.125,00 kn. Tom iznosu pridodan je iznos od 2.031,25 kn na ime PDV-a i iznos od 1.500,00 kn na ime vještačenja te iznos od 200,00 kn na ime sudske pristojbe na presudu, što ukupno iznosi 11.856,25 kn. Na dosuđeni iznos naknade parničnog troška priznate su i zatezne kamate od presuđenja do isplate, a sukladno čl. 29. st.1., 2. i 8. ZOO-a u svezi s odredbom čl. 112. st. 2. ZPP-a. Stopa zakonske kamate temelji se na čl. 29. st. 2. i 8. ZOO 05 i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17).

Zbog navedenog sud je odlučio je kao u točki III. izreke presude.

31. Tuženiku - protutužitelju V. T. je obistinjen trošak zastupanja po

punomoćniku: za sastav tužbe iznos od 750,00 kn, za zastupanje na 8 ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi (12.02.19., 28.03.19., 05.06.19., 16.04.19., 13.09.19., 27.10.20., 25.11.20., 29.04.21.) po 750,00 kn, za zastupanja na 2 ročišta (30.09.20., 22.02.21.) koja su odgođena prije početka raspravljanja iznos od po 750,00 kn, za sastav 2 obrazložena podneska od 29.03.19. i 03.11.20., što ukupno iznosi 8.625,00 kn. Tom iznosu pridodan je iznos od 2.156,25 kn na ime PDV-a i iznos od 1.500,00 kn na ime vještačenja, što ukupno iznosi 12.281,25 kn. Zbog navedenog sud je odlučio je kao u točki IV. izreke presude.

U Splitu 7. veljače 2022.

SUTKINJA

Mr. sc. Zrinka Tironi

v. r.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA: pun. tužitelja - protutuženika

pun tuženika – protutužitelja pod 1.

pun. tuženih pod 2. i 3.

u spis