REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 106 Povrv-5295/2021-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Ivanki Brletić, a po prijedlogu sudske savjetnice Vildane Jarak, u pravnoj stvari tužitelja Z. h. d.o.o., Podružnica Č., Z., … OIB: …, zastupanog po punomoćnici D. H. Ž., odvjetnici iz O. d. H. & P. d.o.o. u Z., protiv tuženice I. J. iz Z., OIB:…, zastupane po punomoćnici Z. Z.-B., odvjetnici u Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. prosinca 2021., u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnice tuženika, 7. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-30339/16 od 24.lipnja 2016. kojim se nalaže tuženici isplatiti tužitelju iznos od 73,00 kn sa zateznim kamatama tekućim

- na iznos od 11,00 kn od 16. srpnja 2015.,

- na iznos od 11,00 kn od 16. kolovoza 2015.,

- na iznos od 11,00 kn od 16. rujna 2015.,

- na iznos od 11,00 kn od 16. listopada 2015.,

- na iznos od 11,00 kn od 16. studenog 2015.,

- na iznos od 9,00 kn od 16. prosinca 2015.,

- na iznos od 9,00 kn od 16. siječnja 2016.

do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

II Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 800,00 kn sa , u roku 8 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja, javni bilježnik Mladen Ježek iz Zagreba donio je rješenje o ovrsi, poslovni broj Ovrv-30339/16 od 24.lipnja 2016. na temelju vjerodostojne isprave – izvoda iz poslovnih knjiga, kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 227,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama uz naknadu troškova ovršnog postupka.

2. Tuženica je protiv navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnijela prigovor te je rješenjem ovog suda poslovni broj: Povrv-12232/16-2 od 20.travnja 2017. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženica u prigovoru osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, navodi da se predmetna nekretnina ne koristi već godinama, da je u derutnom stanju pa slijedom toga ne može niti nastati obveza plaćanja usluga Č.. Ističe kako iz prijedloga za ovrhu nije vidljivo na koje usluge se odnosi utuženi iznos niti temeljem čega je tuženica označena kao korisnik tih usluga. Ističe da nije primila nikakve račune tužitelja niti je tužitelj uz svoj prijedlog za ovrhu dostavio dokaz o uručenju faktura ili računa za navedenu uslugu. Navodi da tuženica nije koristila uslugu prikupljanja niti jedne vrste otpada tako da ni ne duguje ništa ovrhovoditelju. Slijedom navedenog, osporava i zatraženi trošak tužitelja.

4. Tužitelj podneskom od 22. svibnja 2018. pojašnjava da osnova tužbenog zahtjeva proizlazi iz odredbe čl. 30. st. 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom u kojem stoji da je obveznik plaćanja vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine, a da je cijenu pružene usluge obračunavao sukladno Pravilniku o načinu pružanja i plaćanja usluga skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada, prema kojem se uzima kriterij količine i svojstva otpada, a da se za komunalni otpad iz domaćinstva mogu primijeniti i drugi obračunski kriteriji kao što je zadužena površina (m2) prostora korisnika usluge, a da je u tu svrhu korisnik usluge tužitelja dužan dati točne i potpune podatke o površini i vlasništvu prostora.

5. Tijekom postupka tuženica ističe da tužitelj nije obračunavao javnu uslugu razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriterij količine otpada masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika, već prema kriteriju površine objekta.

6. Tijekom postupka, tužitelj povlači dio zahtjeva u iznosu od 154,00 kn zbog zastare, te sada potražuje isplatu iznosa od 73,00 kn u razdoblju od lipnja do prosinca 2015.

7. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u izvod iz poslovnih knjiga tužitelja, podatke MUP-a o prebivalištu (list 4 spisa), registar matičnih podataka, pregled obveznika po objektu, matične evidencije- bilješke, preslike računa, Pravilnik o načinu pružanja i plaćanja usluge skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada, Odluku o komunalnom redu, cjenik usluge za skupljanje i odvoz otpada.

8. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim.

9. Predmet spora je ispunjenje obveze tuženika po osnovi nepodmirenih računa u razdoblju od mjeseca lipnja do prosinca 2015, za uslugu hladnog pogona na objektu u Z.

10. Među strankama nije sporno da je tuženica vlasnica utužene nekretnine i da joj je naknada obračunata za "hladni pogon".

11. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva s obzirom na prigovor tuženice da nikada nije zaprimila utužene račune i da obračun utuženih iznosa nije na zakonu osnovan.

12. Uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, izlist iz registra matičnih podataka, bilješke iz matične evidencije, pregled obveznika na objektu i prijepise računa sud je utvrdio da je kao korisnik usluge tužitelja zavedena tuženica za stambeni prostor na adresi u Z., sistemski broj objekta …, a za koji postoji nepodmireno dospjelo dugovanje za razdoblje od mjeseca lipnja do prosinca 2015. u ukupnom iznosu od 73,00 kn.

13. Uvidom u prijepise računa sud je utvrdio da je tuženici obračunata usluga hladnog pogona, a da je utuženi iznos dobiven umnoškom površine za obračun usluge (10,00 m2) i cijene od 0,88kn/m2, što uvećano za iznos PDV iznosi 11,00 kn, kao i da je tužitelj utužio tuženicu za iste iznose i s istim datumima dospijeća koji su navedeni u izvatku iz poslovnih knjiga.

14. U ovoj pravnoj stvari kao materijalno pravo ima se primijeniti zakon o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine", broj 94/13. dalje ZOGO) koji je stupio na snagu 22. srpnja 2013., a kojim je u odredbi čl. 28. st. 1. toč. 1. propisano da su jedinice lokalne samouprave dužne na svom području osigurati javnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada, a odredbom čl. 29. st. 10. propisano je da način gospodarenjem u svezi obveza iz čl. 28. st. 1. istog propisuje Vlada Republike Hrvatske.

15. Odredbom čl. 182. st. 1. ZOGO- a propisana je obveza Vlade Republike Hrvatske za donošenje uredbe iz čl. 29. st. 10. ZOGO-a u roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu tog Zakona (što znači do 23. srpnja 2014.). Međutim, Uredba o gospodarenju komunalnim otpadom (Narodne novine, br. 50/17) donesena je tek 25. svibnja 2017., a na snagu je stupila 1. studenog 2017.

16. Odredbom čl. 179. st. 5. ZOGO-a propisana je obveza jedinica lokalne samouprave donijeti odluku iz čl. 30. st. 7. u roku od 3 mjeseca od dana stupanja na snagu uredbe iz čl. 29. st. 10. ZOGO-a, što znači da je, s obzirom na činjenicu da je Uredba o gospodarenju komunalnim otpadom stupila na snagu 1. studenog 2017. rok za ispunjenje obveze jedinica lokalnih samouprava istekao 1. veljače 2018., dakle, rok je još uvijek trajao u utuženom razdoblju.

17. Sukladno odredbi čl. 187. st. 2. ZOGO trgovačka društva koja su do dana stupanja na snagu tog Zakona obavljala komunalnu djelatnost održavanja čistoće u dijelu koji se odnosi na sklapanje i odvoz komunalnog otpada na odlagališta nastavljaju obavljati te djelatnosti prema Zakonu o komunalnom gospodarenju („Narodne novine“, broj: 36/95, 70/97, 57/00, 129/00, 99/01, 26/03, 110/04, 153/09, dalje ZKG), do donošenja odluke o davanju koncesije iz čl. 31. st. 7. ZOGO, a po st. 3. cjenici za komunalne usluge doneseni na temelju ZKG u odnosu na održavanje čistoće primjenjuju se do donošenja odluke o načinu pružanja javnih usluga prikupljanja otpada iz čl. 30.st.7. tog Zakona.

18. Slijedom navedenog, ZOGO je u utuženom razdoblju dozvoljavao naplatu usluge prikupljanja i odvoza otpada prema postojećim cjenicima, stoga je pravni osnov tužiteljeve tražbine, odnosno naplata naknade za odvoz komunalnog otpada po m2, bila u skladu s važećim zakonom. (Županijski sud u Osijeku, posl.br. Gž- 851/2017-2 od 18. siječnja 2018.).

19. U smislu citiranih zakonskih odredbi ukazuje se i na zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih suda održanog 4. prosinca 2017. u kojem je formuliran sljedeći stav: "U situaciji kada je tužitelj izvršavao uslugu prikupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada iz kućanstva, a cijena pružene usluge je utvrđena na temelju Odluka o pružanju i plaćanju usluga odvoza i odlaganja komunalnog otpada koje nisu nakon 1. siječnja 2010. bile u skladu s čl. 17. st. 2. Zakona o otpadu, jer je cijena usluge utvrđena prema površini stana, platni nalog treba održati na snazi."

20. Odredbom čl. 30. st. 1. i 5. ZOGO propisano je da javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada, a korisnik usluge na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.

21. Iz gore citirane zakonske odredbe proizlazi da je riječ o zakonskoj, a ne ugovornoj obvezi plaćanja usluge komunalnog otpada koja nastaje činjenicom pružanja, odnosno korištenja usluge odvoza komunalnog otpada.

22. Glede prigovora tuženice da nije zaprimila utužene račune, valja reći da, obzirom se utuženo potraživanje odnosi na naknadu za uslugu koja se obračunava i plaća mjesečno, a imajući u vidu načelo savjesnosti i poštenja kojeg su se sukladno odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15

– dalje ZOO) dužni pridržavati svi sudionici u obveznom odnosu prilikom ispunjavanja svojih obveza, tuženica je kao vlasnica predmetne nekretnine i korisnik usluge tužitelja, trebala voditi evidenciju plaćenih računa, a u slučaju da u uobičajenom roku nije primila neki od računa, trebala se obratiti isporučitelju usluge, ovdje tužitelju, radi provjere je li račun izdan i postoji li dospjelo i nepodmireno potraživanje.

23. Ujedno valja navesti da je uvidom u podatke Ministarstva unutarnjih poslova (list 4 spisa) utvrđeno da tuženica od 17. srpnja 2013. ima prijavljeno prebivalište upravo na utuženoj adresi, Z., dok je uvidom

u Jedinstveni registar osoba RH utvrđeno da tuženica od 7. travnja 1997. nema aktivno niti prebivalište niti boravište u V. B., stoga je sud u cijelosti našao neosnovanim prigovor tuženice istican tijekom cijelog postupka da tuženica dugi niz godina živi izvan Republike Hrvatske, a da tužitelj nije na zakonit i uredan način dostavljao svoje račune jer iste nije slao na adresu njezina stanovanja.

24. U odnosu na prigovor tuženice kojim osporava površinu stambenog prostora prema kojem se vrši obračun tužiteljeve usluge, valja navesti da je sukladno čl. 3. Pravilnika o načinu pružanja i plaćanja usluga skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj 7 od 29. svibnja 2008., dalje u tekstu Pravilnik) tuženica bila dužna dati točne i potpune podatke o površini i vlasništvu prostora, te da je u roku 8 dana bila dužna dojaviti sve promjene vezane uz matične podatke korisnika usluge (površinu objekta, ime ili naziv vlasnika objekta i dr.). S obzirom da tuženica ne dokazuje da bi se obraćala tužitelju s navedenim zahtjevom, sud je površinu stana od 10,00 m2 utvrdio uvidom u registar matičnih podataka tužitelja.

25. S obzirom da je sud uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga i prijepise računa, kao vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 93/14 – dalje OZ) uz koje zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti i čiju vjerodostojnost tuženica ničime nije osporila, kao i preostalu spisu priležeću dokumentaciju, utvrdio da je tuženica evidentirana kao prijavljeni korisnik komunalne usluge odvoza komunalnog otpada za stambeni prostor na navedenoj adresi, za utuženo razdoblje, da je tuženici kao zavedenom korisniku usluge tužitelja u utuženom razdoblju pružena usluga odvoza komunalnog otpada na način i pod uvjetima propisanima Pravilnikom te da tuženica tijekom postupka ne dokazuje u smislu odredbe čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 dalje ZPP/14) da bi sukladno odredbi čl. 3. Pravilnika obavijestila tužitelja o eventualnoj promjeni koja bi bila od utjecaja na međusobne odnose stranaka u isporuci i korištenju usluge, to je sud nedvojbeno utvrdio pasivnu legitimaciju na strani tuženice, a time i obvezu tuženice na plaćanje predmetne komunalne usluge za utužene račune koji se odnose na utuženo razdoblje za koje je tereti tužitelj u ovom postupku.

26. Odredbom čl. 9. ZOO propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njeno ispunjenje, dok je odredbom čl. 342. st. 1. ZOO propisano da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je u savjesno u svemu kako ona glasi.

27. Na temelju odredbe čl. 232. st. 1. t. 1. ZOO zastarijeva za jednu godinu tražbina naknade za održavanje čistoće, kad je usluga obavljena za potrebe kućanstva.

28. S obzirom da je iz izvoda iz poslovnih knjiga utvrđeno da su pojedine naknade koje tužitelj potražuje u ovom postupku dospijevale svakog 15. dana u mjesecu za prethodni mjesec pa je tako najstarija utužena naknada, ona za lipanj 2015., dospjela 15. srpnja 2015., dok je prijedlog za ovrhu u ovoj pravnoj stvari podnesen 24.lipnja 2016., razvidno je da u odnosu na konačno postavljen tužbeni zahtjev nije protekao jednogodišnji rok zastare iz odredbe čl. 232. st. 1. t. 1. ZOO. Stoga se prigovor zastare ukazuje neosnovanim.

29. S obzirom da tuženica tijekom postupka u prilog osnovanosti svojih navoda nije podnijela sudu niti jedan dokaz u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP/14 iz kojega bi proizlazilo da nije u obvezi podmiriti utuženo potraživanje za isporučenu uslugu odvoza komunalnog otpada za utuženo razdoblje, a da je sud uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga i račune, koji predstavljaju vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 31. st. 1. OZ-a, kako je gore obrazloženo, utvrdio osnovanost potraživanja tužitelja, kao i visinu istoga u iznosu od 73,00 kn, to je sud stekao uvjerenje da je tuženica u obvezi podmiriti utuženo dugovanje.

30. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO. Stoga je sud našao osnovanim zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 73,00 kn tekućih na svaki pojedinačni iznos od idućeg dana od dana dospijeća do isplate sukladno odredbi čl. 183. st. 1. ZOO, a s obzirom da tuženica nije podmirila utužene račune do dana dospijeća naplate istih.

31. Stopa zateznih kamata određena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO.

32. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP/14 platni nalog je održan na snazi kako je odlučeno u točki I izreke presude.

33. S obzirom da je platni nalog samo onaj dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se tuženici naloži plaćanje dospjele tražbine, a ne i odluka o troškovima ovršnog postupka, to je sud o troškovima postupka i to onog dijela koji se tiče izdavanja platnog naloga u sklopu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i onog nastalog u parnici, odlučivao ovom presudom kojom se postupak završava slijedom čega i zatezna kamata na trošak teče od donošenja presude (sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.).

34. S obzirom da je tuženica u cijelosti izgubila parnicu, dužna je tužitelju naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

35. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 57/11, 25/13, 89/14, 79/19 – dalje ZPP/19) pa je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to jednokratna nagrada za cjelokupni postupak 50 bodova (Tbr.7 toč. 8 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje OT), što uz važeću vrijednost jednog boda od 10,00 kn (Tbr.50 OT) i porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr.42 OT) iznosi 625,00 kn. Priznat je i trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 60,00 kn što uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25 % iznosi 75,00 kn sukladno čl. 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine br. 8/11, 114/12) i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kn, što ukupno iznosi 800,00 kn.

36. Sud je našao neosnovanim trošak sastava ovršnog prijedloga jer tužitelju pripada jednokratna nagrada za cjelokupni postupak uzimajući u obzir da je rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha stavljeno izvan snage i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga te da se radi o jedinstvenom postupku u kojem se o troškovima postupka odlučuje odlukom kojom se završava postupak pred sudom u smislu odredbe čl. 164. st. 4. ZPP-a. Nije osnovan niti trošak dostave i materijalni trošak tužitelja s obzirom da isti nisu dokumentirani niti po osnovu, niti visini. Također, nisu osnovani predvidivi troškovi ovršnog postupka jer je spis po prigovoru dostavljen ovom sudu na daljnji postupak te stoga isti nisu niti nastali. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II izreke presude.

U Zagrebu 7. veljače 2022.

Sutkinja

Ivanka Brletić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna strana može podnijeti žalbu županijskom sudu u roku 8 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda u četiri primjerka za sud i protivnu stranu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP- a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužitelja uz rješenje o pristojbi na presudu 100,00 kn

2. Pun. tuženika

Broj zapisa: eb305-c4804

Kontrolni broj: 00eae-b3661-15bf7

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=IVANKA BRLETIĆ, L=ZAGREB, O=OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU,

C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski građanski sud u Zagrebu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.