Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: 29 Gž-810/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Srečec Fletko u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz I. OIB: .. kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog ureda Š.&Š. u Z., protiv tuženika T. o. d.d., Z., .OIB: .. kojeg zastupa punomoćni H. L. odvjetnik u O. društvu M.&L. d.o.o., po generalnoj punomoći broj Su-1418/14, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Pn-1926/17-20 od 29. studenog 2019., 7. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužitelja M. B. i preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Pn-1926/17-20 od 29. studenog 2019. i sudi:

Nalaže se tuženiku T. o. d.d., Z. OIB: .., da tužitelju M. B. iz I. OIB: .., isplati 75.000,00 kn (sedamdeset pet tisuća kuna) sa zateznim kamatama tekućim od dana 10.12.2014. godine, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka od 10.475,00 kn (deset tisuća četiri stotine sedamdeset pet kuna) sa zateznim kamatama tekućim od 29. studenog 2019. do isplate a sve po stopi zatezne kamate propisanoj čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31. srpnja 2015. određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku T. o. d.d. da tužitelju M. B. naknadi troškove žalbenog postupka od 1.562,50 kn (tisuću pet stotina šezdeset dvije kune i pedeset lipa) u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika T. o. d.d. za naknadu parničnih troškova sa sastav odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom pobijanom presudom sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev tužitelja M. B. (dalje: tužitelj) za isplatom 75.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 10. prosinca 2014. pa do isplate, kao i zahtjev za naknadom parničnih troškova (toč. I izreke), a toč. II izreke naloženo je tužitelju da tuženiku T. o. d.d. (dalje: tuženik) naknadi parnične troškove postupka od 5.625,00 kn u roku od 15 dana.

2. Protiv ove presude pravovremenu i dopuštenu žalbu tužitelj pobijajući istu u cijelosti iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu parničnih troškova.

3. Odgovorom na žalbu tuženik osporava žalbene navode tužitelja i predlaže da se žalba odbije a pobijana presuda potvrdi.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom 75.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 10. prosinca 2014. pa da do isplate na ime naknade štete koju je tužitelj pretrpio stradavši na radnom mjestu kao zaposlenik K. – I. d.o.o. obavljajući radove na izgradnji krovišta sportske dvorane.

6. Tijekom postupka, kao niti povodom žalbe nije sporna pasivna legitimacija tuženika, štetni događaj, već postoji li obveza tuženika za isplatu naknade štete

.

tužitelju

7. Pobijana presuda ispitana je u skladu sa čl. 365. st. 2. ZPP te je utvrđeno da prilikom donošenja iste nisu počinjene bitna povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Suprotno žalbenim navodima tužitelja pobijana presuda sadrži jasne i argumentirane razloge o odlučnim činjenicama i istu je moguće ispitati pa stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.

11. ZPP na koju u žalbi upućuje tužitelj.

9. Tijekom postupka pred sudom prvog stupnja utvrđene su slijedeće činjenice:

- da je tužitelj 27. srpnja 2013. kao radnik K. – I. d.o.o. stradao obavljajući rad na svom radnom mjestu – gradilištu kojom prilikom je pao prilikom izvođenja radova na izgradnji krovišta sportske dvorane

- da je prilikom štetnog događaja tužitelj zadobio ozljede rupture slezene, krv u trbušnoj šupljini, ozljedu jetrene arterije, razderotinu mezanterija tankog crijeva, akutni respiratorni distres sindrom, postkomocijski sindrom, prijelom prsne kosti, prijelom transverzalnih nastavaka slabinskih kralješaka te produženu reakciju na stres, uslijed čega je trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 10 dana, srednjeg intenziteta 45 dana, te slabog intenziteta 3 mjeseca, da je uslijed zadobivenih ozljeda kod tužitelja nastupilo naruženje jakog stupnja vidljivo trećima samo povremeno (ožiljci i postoperacijska hernija trbuha), da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega mjesec dana 6 sati dnevno, te još pet mjeseci po dva sata dnevno, da su zaostale trajne posljedice zadobivenih ozljeda koje umanjuju opću radnu i životnu aktivnost tužitelja u omjeru od 60%

- da je poslodavac tužitelja sa tuženikom sklopio policu osiguranja

- da su poslodavac tužitelja, kao i okrivljeni Z. K. proglašeni krivima presudom kaznenog suda da su iz nehaja počinili kazneno djelo protiv opće sigurnosti iz čl. 222. st. 3. KZ u svezi sa čl. 221. st. 1. KZ na način da su kršeći propise izazvali opasnost za tijelo ljudi, a kaznenim djelom prouzročena je teška tjelesna ozljeda

10.Temeljem ovako utvrđenih činjenica sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev pozivajući se na članak 3. Općih uvjeta tuženika kojima je propisano da osiguratelj ne jamči i ne nadoknađuje štetu ako osiguranik prouzroči štetu namjerno a za namjeru se smatra svjesno postupanje suprotno od važećih propisa, a da kako su u konkretnom slučaju tuženik i poslodavac tužitelja jasno u ugovoru o osiguranju naveli da se radi o isključenju iz osiguranja ako se osiguranik nije pridržavao tehničkih propisa i propisa zaštite na radu, pa da je poslodavac tužitelja postupajući svjesnim nehajem u predmetnom štetnom događaju a suprotno važećim propisima svjesno kršio odredbe zaštite na radu u građevinarstvu jer nije osigurao postavljanje prihvatnih skela niti mreže za prihvat radnika u slučaju pada, niti poduzeo mjere osiguranja radnika na način da isti bude privezan zaštitnim pojasom, te olako smatrajući da unatoč opisanim propustima neće nastupiti štetni događaj, pa da su se u konkretnom slučaju ostvarili uvjeti predviđeni člankom 3. i 5. Općih uvjeta osiguranja tuženika koji predviđaju oslobođenje obveze osiguratelja po predmetnoj polici osiguranja.

11. Opće odredbe koje reguliraju ugovor o osiguranju sadržane su u Zakonu o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO).

12.U konkretnom slučaju poslodavac tužitelja K. – I. d.o.o. i tuženik su sklopili ugovor o osiguranju opće odgovornosti kojom je kao "predmet osiguranja" navedeno: „odgovornost osiguranika prema trećim osobama i njihovim stvarima iz registrirane djelatnosti – niskogradnja i hidrogradnja – 22 osoba“

13.Iz sadržaja naprijed citirane police osiguranja proizlazilo bi da su poslodavac tužitelja i tuženik sklopili policu osiguranja od štete koju na radu i u svezi s radom pretrpe radnici osiguranika – poslodavca tužitelja, koju činjenicu tijekom postupka tuženik nije niti osporavao.

14.Uz naprijed navedenu policu osiguranja tuženik se pozvao na Opće uvjete za osiguranje od odgovornosti kojima su u članku 3. navedeni razlozi za isključenja od obveze prema sklopljenoj polici osiguranja, pa je tako navedeno da osiguratelj ne jamči i ne nadoknađuje štetu ako osiguranik prouzroči štetu namjerno, a da se za namjeru smatra i svjesno postupanje suprotno od važećih propisa (čl. 3. st. 1. toč. 2. Općih uvjeta), kao i na članak 5. toč. 7. Općih uvjeta kojim je propisano da je iz osiguranja isključena šteta do koje dođe tako da osiguranik ili onaj kojem je on povjerio nadzor događaj prouzroči svjesnim kršenjem tehničkih propisa ili propisa prisutnog tehničkog organa.

15. Člankom 945. st. 1. ZOO je propisano da protiv odštetnog zahtjeva osiguranika iz ugovora o osiguranju, kao i zahtjeva koje druge osobe što se na nj poziva, osiguratelj može istaknuti prigovore koje ima u vezi s ugovorom prema osobi s kojom je sklopio ugovor o osiguranju, a na isti način je pravo osiguratelja regulirano i čl. 929. st. 4. ZOO.

16.Slijedom navedenog tuženik je kao osiguratelj ovlašten prema tužitelju isticati sve prigovore koji se odnose na ugovor o osiguranju.

17. Međutim, u konkretnom slučaju, a imajući u vidu da je člankom 924. stavkom prvim ZOO propisano da se ugovorom o osiguranju može odstupiti samo od onih odredbi tog odsjeka u kojima je to odstupanje izričito dopušteno te od onih koje daju ugovarateljima mogućnost da postupe kako hoće, dok je stavkom drugim istoga članka propisano da odstupanje od ostalih odredaba, ako nije zabranjeno ovim ili kojim drugim zakonom (a u konkretnom slučaju nije), dopušteno je samo ako je u nedvojbenom interesu osiguranika (što bi u konkretnom slučaju bio tužitelj kao krajnji korisnik osiguranja), kao i da su člankom 944. ZOO izrijekom navedene pretpostavke za isključenje odgovornosti osiguratelja u slučaju namjere i prijevare (dakle ako ugovaratelj osiguranja, osiguranik ili korisnik osiguranja izazovu osigurani slučaj namjerno ili prijevarom, osiguratelj nije obvezan ni na kakva davanja, a suprotna ugovorna odredba nema učinka), postavlja se pitanje dopuštenosti naprijed citiranih ograničenja od odgovornosti tuženika propisanih Općim uvjetima, odnosno kako se ista mogu tumačiti.

18.Kako odredbama ZOO koje se odnose na ugovor o osiguranju nije izričito dopušteno da se ugovorom o osiguranju može odstupiti od odredbi kojima je propisana obveza osiguratelja za isplatom odštete, niti je propisano da tu obvezu ugovorne strane mogu ugovoriti kako hoće (čl. 924. st. 1. ZOO), odredbe čl. 3. st.

1. toč. 2. te čl. 5. toč. 7. Općih uvjeta tuženika nisu dopuštene jer iako drugačije ugovaranje pretpostavki za isključenje odgovornosti osiguratelja nisu izričito zabranjene, način kako su propisane naprijed citiranim odredbama Općih uvjeta tuženika nije u interesu osiguranika (čl. 924. st. 2. ZOO).

19.Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju se ne primjenjuju odredbe Općih uvjeta tuženika, već se na pitanje isključenja odgovornosti osiguratelja primjenjuju odredbe ZOO, odnosno naprijed citirani članak 944 (toč. 17. obrazloženja), a prema ocjeni ovoga suda u postupanje tužitelja niti osiguranika (poslodavca tužitelja) ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da su postupali na način da bi osigurani slučaj izazvali namjerno.

20.Naime, okolnost da je osiguranik (poslodavac tužitelja) prilikom organiziranja rada kršio odredbe zaštite na radu uslijed čega je došlo do štetnog događaja, te su u kaznenom postupku trgovačko društvo – poslodavac tužitelja K. – I. d.o.o. i odgovorna osoba proglašeni krivima jer su iz nehaja počinili kazneno djelo protiv opće sigurnosti (navedeno pod toč. 9. obrazloženja) se ne može podvesti pod namjerno uzrokovanje osiguranog slučaja (čl. 944. ZOO), jer se prema činjenicama koje su utvrđene tijekom postupka ne može smatrati da su tužitelj i njegov poslodavac postupali na način da su upravo takvim postupanjem htjeli izazvati nastanak osiguranog slučaja, već, naprotiv, poslodavac tužitelja (osiguranik) je propuštajući poduzeti potrebne mjere zaštite na radu olako smatrao da do štetne posljedice (osiguranog slučaja) neće doći.

21.Za postojanje namjere prema odredbama ZOO nužno je da je prilikom postupanja postojala volja za nastankom posljedice koja je nastupila, što u konkretnom slučaju nije ostvareno, već je postupanje osiguranika – poslodavca tužitelja bilo postupanje s nepažnjom – koja kao razlog isključenja osiguratelja od odgovornosti prema čl. 944. a niti drugim odredbama ZOO nije navedena.

22.U skladu sa čl. 924. ZOO ne može se prihvatiti da bi tuženik imao ovlaštenje u svojim općim uvjetima – koji su i sastavni dio ugovora o osiguranju, na drugačiji način definirati pojam namjere nego što je definiran odredbama ZOO, a upravo je namjera prilikom izazivanja osiguranog slučaja razlog za isključenje od odgovornosti osiguratelja.

23.Slijedom navedenog, tuženik je, a temeljem naprijed citiranih propisa obvezan tužitelju naknaditi štetu koja je nastala prilikom štetnog događaja (osiguranog slučaja).

24.Kako je tuženik (list 89 spisa) izričito izjavio da nema primjedbi na nalaz liječničkog vještaka, a primjedbi na taj nalaz nije iznio niti tužitelj, prihvaćanjem nalaza liječničkog vještaka ovaj sud utvrđuje da je u konkretnom slučaju došlo do povrede prava osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje (čl. 19. st. 2. i čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO) te mu je tuženik temeljem opće police osiguranja koju je sklopio sa poslodavcem tužitelja dužan isplatiti odštetu do visine osiguranog iznosa (75.000,00 kn) temeljem čl. 921. te 928. i 929. ZOO.

25. Imajući u vidu težinu povreda koje je tužitelj prilikom štetnog događaja zadobio (pobliže navedene u toč. 9. obrazloženja), kao i trajanje i intenzitet bolova, trajnih posljedica povreda, naruženja, ovaj sud smatra da je visina štete koju je tužitelj prilikom štetnog događaja pretrpio znatno veća od ugovorenog iznosa naknade štete prema polici osiguranja koju je poslodavac tužitelja sklopio sa tuženikom, a i tuženik je (list 89 spisa) naveo da bi tužitelju prema pretrpljenim ozljedama i njihovim posljedicama svakako pripadala naknada štete u cjelokupno ugovorenom iznosu premije od 75.000,00 kn.

26.Slijedom navedenog pobijana presuda je temeljem čl. 373a st. 1. toč. 1. i 2. ZPP preinačena te je tužbeni zahtjev tužitelja prihvaćen u cijelosti, budući da odlučne činjenice od kojih je ovisila pravilna primjena materijalnog prava između stranaka nisu bile sporne, odnosno može ih se utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu (nalaz liječničkog vještaka).

27.Kako je pobijana presuda preinačena temeljem čl. 166. st. 2. ZPP odlučeno je o troškovima postupka.

28.Trošak tužitelja sastoji se od troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje: OT) i to za sastav tužbe temeljem Tbr. 7. toč. 1. 1.000,00 kn, za sastav podneska 29. rujna 2016. i 11. lipnja 2019. za svaki podnesak temeljem Tbr. 8. toč. 1. po 1.000,00 kn, za pristup na ročišta 1. veljače 2017., 17. siječnja 2018., 2. listopada 2018., te 15. listopada 2019. za svako roč. po 1.000,00 kn, te za sastav podnesaka 18. rujna 2017. te 6. studenog 2018. za svaki podnesak temeljem Tbr. 8. toč. 3. OT po 250,00 kn, odnosno ukupno 7.500,00 kn, a uvećano za PDV od 25% temeljem Tbr. 42. od 1.875,00 kn, trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku je 9.375,00 kn. Tužitelju je nadalje priznat plaćen predujam za troškove liječničkog vještačenja od 1.100,00 kn.

29.Ukupno parnični troškovi tužitelja iznose 10.475,00 kn, a temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. dalje: OZ) dosuđena mu je zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude (29. studenog 2019.) pa do isplate.

30.Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sudskih pristojbi jer pregledom spisa nije utvrđeno da je iste platio.

31.Stoga je, a temeljem naprijed citiranih propisa odlučeno kao pod I. izreke.

32.Kako je žalba tužitelja prihvaćena, temeljem čl. 166. st. 2. u svezi sa čl. 154. st. 1. ZPP dosuđena mu je naknada troškova za zastupanje po punomoćniku odvjetniku za sastav žalbe temeljem Tbr. 10. toč. 1. od 1.250,00 kn, uvećano za PDV od 25% temeljem Tbr. 42. od 312,50 kn, odnosno ukupno 1.562,50 kn, te je odlučeno kao pod II. izreke.

33.Kako sastav odgovora na žalbu ne predstavlja nužni trošak za vođenje parnice, temeljem čl. 155. st. 1. ZPP odlučeno je kao pod III. izreke.

U Rijeci, 7. veljače 2022.

Sutkinja:

Dubravka Srečec Fletko