REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 44 Pž-4003/2020-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorane Aralice Martinović, predsjednice vijeća, Jagode Crnokrak, sutkinje izvjestiteljice te Mladena Šimundića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Ž., vlasnika obrta J. P. I. Ž., OIB …, V., D. L. 19, kojeg zastupa punomoćnik H. V., odvjetnik u O. društvu V. i partneri d.o.o. u R., protiv 1. tuženika B. M., OIB …, Z., XII. T. 8 A, kojeg zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik u Z., 2. tuženika B. E. S. d.o.o., OIB …, M., M. prolaz 14, kojeg zastupa punomoćnik F. D., odvjetnik u R. i 3. tuženika S. M. iza S. D. T. d.o.o. u stečaju iz R., B. K. 18, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-195/2020- 30 od 20. srpnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 7. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-195/2020-30 od 20. srpnja 2020.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da su bez pravnog učinka prema stečajnoj masi TERAGENT d.o.o. u stečaju Rijeka, Bartola Kašića 18, OIB: 07039048351:

- Ugovor o zajmu zaključen između T. d.o.o., R., B. K. 18, OIB: … kao solidarnog dužnika i jamca-platca i B. M., Z., 12. T. 8a, OIB: …, kao zajmodavca, ovjeren kod javnog bilježnika T. M. u Zagrebu s brojem ovjere OV- 7434/14 u dijelu u kojem T. d.o.o., R., B. K. 18, OIB: … preuzima obvezu solidarnog dužnika i jamca i u dijelu u kojem daje založno pravo B. M., Z., 12. T. 8a, OIB: … na nekretnini koja u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci dolazi upisana kao 33. ETAŽA 0/0, poslovni prostor u suterenu zgrade u ulici B. K. 18, R., sagrađenoj na k.č.br. 1008, koji poslovni prostor se sastoji od uredskog prostora 1, uredskog prostora 2, hodnika, kuhinje i wc-a, ukupne površine 35,53 m2, upisan u zk.ul. 2677, poduložak 33, k.o. S.

- Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 7. srpnja 2015. godine zaključen između T. d.o.o., R., B. K. 18, OIB: …, kao prodavatelja i B. M., Z., 12. T. 8a, OIB: …, kao kupca, ovjeren kod javnog bilježnika R. M. iz K. pod posl. br. OV-2170/15- Vi, a kojim Ugovorom je prenesno pravo vlasništva na nekretnini koja u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci dolazi upisana kao 33. ETAŽA 0/0, poslovni prostor u suterenu zgrade u ulici B. K. 18, Rijeka, sagrađenoj na k.č.br. …, koji poslovni prostor se sastoji od uredskog prostora 1, uredskog prostora 2, hodnika, kuhinje i wc-a, ukupne površine 35,53 m2, upisan u zk.ul. … , poduložak 33, k.o. S.

- Sporazum o podmirenju duga zaključen između T. d.o.o., R., B. K. 18, OIB: … kao solidarnog dužnika i jamca-platca i B. M., Z., 12. T. 8a, OIB: …, kao zajmodavca, ovjeren 07.07.2015. kod javnog bilježnika R. M. u K. s brojem ovjere OV-2168/15-Vi u dijelu u kojem T. d.o.o., R., B. K. 18, OIB: … priznaje dugovanje te u kojem se obvezuje izvršiti obveze iz toga sporazuma prema prema B. M.\N., Z., 12. T. 8a, OIB:…

- Izjava o prijeboju (kompenzaciji) zaključena između T. d.o.o. R., B. K. 18, OIB: … kao solidarnog dužnika i jamca-platca i B. M., Z., 12. T. 8a, OIB: …, kao zajmodavca, ovjerena 07.07.2015. kod javnog bilježnika R. M. u K. s brojem ovjere OV-2172/15-Vi u dijelu u kojem T. d.o.o. R., B. K. 18, OIB: … obavlja prijeboj sa B. M., Z., 12. T. 8a, OIB: …,

- Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 20. siječnja 2016. godine zaključen između B. M., Z., 12. T. 8a, OIB: …, kao prodavatelja i B. E. S. d.o.o., M., M. prolaz 14, OIB: …, kao kupca, ovjeren kod javnog bilježnika N. Š. pod posl. br. OV-435/16, a kojim Ugovorom je prenesno pravo vlasništva na nekretnini koja u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci dolazi upisana kao 33. ETAŽA 0/0, poslovni prostor u suterenu zgrade u ulici B. K. 18, R., sagrađenoj na k.č.br. …, koji poslovni prostor se sastoji od uredskog prostora 1, uredskog prostora 2, hodnika, kuhinje i wc-a, ukupne površine 35,53 m2, upisan u zk.ul. … , poduložak 33, k.o. S., te Tabularna isprava od 22. siječnja 2016. godine, ovjerena kod javnog bilježnika Nataše Šuran pod posl. br. OV-449/16

2. Određuje se uspostava zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini koja u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci dolazi upisana kao 33. ETAŽA 0/0, poslovni prostor u suterenu zgrade u ulici Bartola Kašića 18, Rijeka, sagrađenoj na k.č.br. … , koji poslovni prostor se sastoji od uredskog prostora 1, uredskog prostora 2, hodnika, kuhinje i wc-a, ukupne površine 35,53 m2, upisan u zk.ul. … , poduložak 33, k.o. S., kakva je bila prije provedbe pobojnih poslova te kao vlasnik upisuje stečajna masa T. d.o.o. u stečaju, R., B. K. 18, OIB: ….

3. Nalaže se tuženicima da solidarno isplate tužitelju troškove postupka, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“

2. Točkama II. i III. izreke tužitelju je naloženo nadoknaditi tuženicima parnične troškove u roku od osam dana.

3. Sud je utvrdio da je nad društvom T. d.o.o. rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj St-159/16 od 12. travnja 2016. otvoren i istodobno zaključen stečajni postupak, da su sklopljeni pravni poslovi koji su predmetom tužbenog zahtjeva, da je preinačena tužba dopuštena u smislu odredbe članka 212. stavka 4. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 71/15 i 104/17; u daljnjem tekstu: SZ), da je tužba pravodobna, da je tužitelj aktivno legitimiran, jer u smislu odredbe članka 137. stavka 1. SZ-a ima u odnosu na stečajnog dužnika status stečajnog vjerovnika, no ocijenio je tužbeni zahtjev neosnovanim. Naime, sud prije svega ističe da sukladno odredbi članka 212. stavka 6. SZ-a svi stečajni vjerovnici koji su podnijeli tužbu radi pobijanja pravnih radnji imaju položaj jedinstvenih suparničara, a u odnosu na predmetne pobojne pravne radnje su već po tužbama drugih tužitelja donijete pravomoćne odluke pa tako po tužbi tužitelja Marka Ždrakića u postupku koji se kod istog suda vodio pod poslovnim brojem P-330/2016 i već stoga tužbeni zahtjev ovdje tužitelja valja odbiti kao neosnovan. Neovisno o tome u ovom postupku je istovjetni činjenični pravni supstrat pa nije moguće postupiti drugačije nego sukladno pravnom shvaćanju koje je izraženo u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1344/19, iz koje proizlazi da bi se osnovano mogao pobijati samo ugovor o kupoprodaji nekretnine od 20. siječnja 2016. odnosno upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na temelju tog Ugovora na drugotuženika, jer je to krajnja radnja koja je dovela do oštećenja vjerovnika. Stoga sud zaključuje da bi pasivno legitimiran mogao biti samo tuženik B. elektro servisi d.o.o. Iz toga nalazi neosnovanim tužbeni zahtjev u odnosu na tuženike B. M. i Stečajnu masu iza T. d.o.o. u stečaju. U odnosu na B. elektro servisi d.o.o. tužbeni zahtjev ocjenjuje neosnovanim na temelju odredbe članka 214. stavka 2. SZ-a, jer tužitelj na kojem je teret dokaza za postojanje pretpostavki pobijanja u odnosu na toga tuženika nije dokazao da je taj tuženik u vrijeme sklapanja Ugovora o kupoprodaji 20. siječnja 2016. znao za okolnosti na kojima se zasniva pobojnost stjecanja njegovog pravnog prednika, a niti je dokazao da je drugotuženik znao da bi prvotuženik premetnu nekretninu stekao bez naknade ili uz neznatnu naknadu. Odluka o trošku se temelji na odredbi članka 154. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; u daljnjem tekstu: ZPP).

4. Protiv presudu je žalbu podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga. Smatra da su počinjene povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda ima nedostatke u obrazloženju. Iznosi kronologiju događaja u vezi pobijanih pravnih radnji te naglašava da je 18. prosinca 2014. sklopljen ugovor o zajmu kojim prvotuženik daje zajam direktoru društva T. d.o.o., fizičkoj osobi R. S., da je u to vrijeme drugi vjerovnik društva T. d.o.o., društvo I. auto d.d., Zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci podnijelo prijedlog za zabilježbu pokretanja ovrhe te je upisana plomba pod poslovnim brojem Z- 14672/14 na predmetnim nekretninama, da je društvo T. d.o.o. jamčilo za obveze fizičke osobe R. S., da je prvotuženik najkasnije 1. srpnja 2015. blokirao društvo T. d.o.o. podnošenjem na naplatu zadužnice, a da se 7. srpnja 2015. sklapa sporazum po podmirenju duga, u kojem sporazumu se jasno navodi da je prvotuženik aktivirao zadužnicu, da postoje plombe u odnosu na predmetnu nekretninu, da je istoga dana na temelju toga Sporazuma sklopljen i ugovor o kupoprodaji po kojem prvotuženik kao kupac kupuje od društva T. d.o.o. kao prodavatelja predmetnu nekretninu, dakle u vrijeme kada je navedeno društvo blokirano upravo s prvotuženika, da na temelju toga Ugovora 7. srpnja 2015. prvotuženik prijebojem plaća cijenu društvu T. d.o.o. Stoga žalitelj postavlja pitanje iz čega sud zaključuje da prvotuženik nije mogao znati da je T. d.o.o. zadužen odnosno da se tim poslovima umanjuje mogućnost naplate drugih vjerovnika, kada je u vrijeme sklapanja svih tih poslova u zemljišnim knjigama bilo vidljivo postojanje najmanje jednog vjerovnika društva T. d.o.o pa je obrazloženje kontradiktorno onome što se nalazi u spisu. Sud je odbio provesti dokaze saslušanjem stranaka i svjedoka R. S. što je predložio prvotuženik i tužitelj, a u presudi ističe da tužitelj nije predložio dokaze za dokazivanje svojih tvrdnji. Pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na činjenicu blokade računa društva T. d.o.o. na dan 7. srpnja 2015., a tužitelj je još u tužbi zatražio provođenje toga dokaza te je predložio i saslušanje stranaka i svjedoka na okolnost saznanja tuženika za prezaduženost. Pogrešno je primijenjeno materijalno pravo jer ugovor o zajmu za društvo T. d.o.o. nije naplatni pravni posao već je to društvo jamčilo za obveze svog direktora, a za uzvrat nije dobilo ništa, sporazum o namirenju duga sačinjen je u vrijeme kada je upravo vjerovnik čiji se dug namiruje blokirao društvo T. d.o.o., a drugotuženik u vrijeme sklapanja ugovora s prvotuženikom nije bio savjestan, jer je znao za zahtjeve i plombe vjerovnika društva T. d.o.o. i to društva I.- auto d.d. Stoga smatra da osnovanost zahtjeva prema prvotuženiku proizlazi iz članka 202. SZ-a, a prema drutotuženiku iz članka 214. stavka 2. SZ-a slijedom čega predlaže žalbu usvojiti, presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Pobijana je presuda ispitana na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. ZPP-a. Pri donošenju presudu ostvarena je bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a te je i materijalno pravo pogrešno primijenjeno, ali je presudu bilo moguće potvrditi na temelju ovlaštenja iz članka 373.a stavka 1. točaka 1. i 2. ZPP-a.

8. Žalitelj s prvom ukazuje na ostvarenu bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a koja se sastoji u nedostatku razloga o odlučnim činjenicama, ali i u proturječnosti razloga s ispravama u spisu i sadržajem izvedenih dokaza. Ta je povreda ostvarena prije svega zbog pogrešnog pravnog shvaćanja u primjeni odredbe članka 212. stavaka 2. i 6. SZ-a.

9. Prvostupanjski sud u odnosu na tuženika B. M. odbija tužbene zahtjeve kao neosnovane s obrazloženjem da je po tužbi treće osobe u drugoj parnici koja ima za predmet pobijanja iste pravne poslove, sud obio tužbeni zahtjev, a da su svi vjerovnici koji podnose tužbu radi pobijanja pravnih radnji jedinstveni suparničari pa se sukladno odredbi članka 201. ZPP-a može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima. Pogrešan pravni pristup sastoji se u tome što u ovoj pravnoj stvari na tužiteljskoj strani ne postoje suparničari, već samo jedan tužitelj te se navedena odredba Zakona o parničnom postupku o načinu rješavanja spora u odnosu na jedinstvene suparničare, a s obzirom na njihov materijalno-pravni odnos izvan parnice, ne može ovdje primijeniti. Suparničarstvo je u postupovnom smislu institut koji označava subjektivnu kumulaciju, dakle kumulaciju više subjekata na jednoj strani u istoj parnici, kako je to propisano odredbom članka 196. stavka 1. ZPP-a. Dakle, zbog pogrešnog shvaćanja da je tužitelj suparničar s trećim osobama koje su vodile zasebne parnice protiv tuženika, sud je propustio dati razloge o odlučnim činjenicama za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva za pobijanje dužnikovih pravnih radnji.

10. Do te povrede, nedostatka razloga o odlučnim činjenicama došlo je i zbog pogrešnog pravnog pristupa u primjeni odredbe članka 212. stavka 2. SZ- a koja propisuje da se tužba radi pobijanja pravnih radnji dužnika podnosi protiv osobe prema kojoj je pobijana pravna radnja poduzeta, pa sud ocjenjuje neosnovanim tužbeni zahtjev prema tuženiku B. M. i prema tuženiku Stečajna masa iza T. d.o.o. u stečaju s obrazloženjem da je moguće pobijati samo posljednju pravnu radnju, ugovor o kupoprodaji između tuženika B. M. i društva B. elektro servisi d.o.o. s obzirom na to da je taj tuženik upisan u zemljišnim knjigama i na njega se odnosi zahtjev za uspostavu ranijeg zemljišno-knjižnog stanja. Pogrešno shvaćanje sastoji se u tome da predmetom pobijanja ne mogu biti sve pravne radnje koje je tužitelj istaknuo u tužbi.

11. Naime, tužitelj prije svega zahtijeva pobijanje ugovora o zajmu kojeg je kao zajmodavac sklopio B. M. s fizičkom osobom, ranijim zastupnikom po zakonu društva T. d.o.o. u dijelu u kojem je navedeno društvo preuzelo obvezu vraćanja zajma kao jamac platac i u dijelu kojim je za tu obvezu dalo osiguranje uknjižbom založnog prava na jedinoj nekretnini, predmetnom poslovnom prostoru opisanom u izreci. Tužitelj nadalje pobija ugovor o kupoprodaji od 7. srpnja 2015., kao i sporazum o podmirenju duga i izjavu o prijeboju od istog dana koje radnje zapravo predstavljaju provedbene radnje, a radi naplate osigurane tražbine upravo od društva T. d.o.o. u korist B. M., kao što je to tužitelj obrazložio u činjeničnim navodima tužbe i preinačene tužbe. Kako je prva pobojna pravna radnja upravo zasnivanje solidarnog sudužništva prema prvotuženiku od strane dužnika društva T. d.o.o. i davanje osiguranja, jasno je da se mogu pobijati navedene radnje poduzete prema prvotuženiku, koje de facto daljnjim poduzetim radnjama između tuženika B. M. i dužnika dovode do promjene u imovini dužnika, a na štetu vjerovnika, ako se utvrdi da su ispunjene opće i posebne pretpostavke pobijanja sukladno odredbama Stečajnog zakona. To što je kasnije došlo do novog pravnog posla na temelju kojeg je drugotuženik, u konačnici stekao predmetnu nekretninu, upućuje i na pobijanje pravne radnje poduzete prema pravnom sljedniku protivnika pobijanja pod pretpostavkama propisanim Stečajnim zakonom. Proizlazi da je moguće pobijati i više pravnih radnji, kako je to tužitelj odredio u tužbenom zahtjevu, na temelju kojih je došlo do umanjenja stečajne mase.

12. Međutim, unatoč ovim pogreškama u pravnom pristupu i izostanku razloga o odlučnim činjenicama presudu je valjalo potvrditi, jer tužitelj nije dokazao pretpostavke pobijanja propisane odredbom članka 202. i 214. SZ-a. Što se tiče općih pretpostavki pobijanja iz članka 198. stavka 1. SZ-a, za zaključiti je da je ista ispunjena, jer je na temelju prve pobojne pravne radnje, ugovora o zajmu od 18. prosinca 2014. društvo T. d.o.o. preuzelo ulogu jamca platca za tuđi dug, dug fizičke osobe R. S. prema zajmodavcu R. M. i tu svoju obvezu osiguralo založnim pravom koje je upisano na jednoj nekretnini toga društva. Na temelju tog prava u korist B. M. i ostalih pobijanih radnji drugi su vjerovnici oštećeni nemogućnošću naplate iz vrijednosti nekretnine. Kako je nesporno da je nad društvom T. d.o.o. rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj St-159/16 od 12. travnja 2016. istodobno otvoren i zaključen stečajni postupak, a sve na temelju odredbe članka 428. stavka 1. SZ-a, iz čega proizlazi i posredno zaključak da dužnik nema imovinu dostatnu za podmirenje predvidivih troškova stečajnog postupka, jasno je da je navedenim pravnim poslom preuzimanja sudužništva, davanjem osiguranja za navedeno dugovanje upisom založnog prava na nekretnini, pa potom sporazumom o podmirenju duga ugovorom o kupoprodaji i izjavom o prijeboju, došlo do umanjenja stečajne mase a time i oštećenja vjerovnika.

13. Međutim, da bi tužitelj osnovano mogao pobijati pravne radnje između tuženika B. M. i društva T. d.o.o., koji su u slučaju kada vjerovnik pobija pravnu radnju jedinstveni suparničari na strani tuženika, potrebno je bilo dokazati pretpostavke pobijanja iz članka 202. SZ-a kojom je propisana pobojnost pravne radnje u slučaju namjernog oštećenja vjerovnika, što je pak i pretpostavka za pobijanje posljednje pravne radnje poduzete protiv pravnog sljednika protivnika pobijanja, tuženika B. elektro servisi d.o.o. u smislu odredbe članka 214. stavka 2. točke 1. SZ-a.

14. Sukladno odredbi članka 202. stavka 1. SZ-a pravna radnja koju je dužnik poduzeo u posljednjih 10 godina prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka ili nakon toga s namjerom da ošteti svoje vjerovnike može se pobijati ako je druga strana u vrijeme poduzimanja radnje znala za namjeru dužnika. Znanje za namjeru se pretpostavlja ako je druga strana znala da dužniku prijeti nesposobnost za plaćanje i da se radnjom oštećuju vjerovnici.

15. Suprotno žalbenim navodima, tužitelj nije dokazao niti jednu od navedenih propisanih pretpostavi pobijanja u smislu odredbe članka 202. stavka 1. SZ-a. Nije dokazano da je u vrijeme poduzimanja prve pobojne pravne radnje, navedenog ugovora o zajmu u dijelu kojim je društvo T. d.o.o. preuzelo obvezu kao jamac platac i dalo osiguranje upisom založnog prava prvotuženik znao za namjeru oštećenja vjerovnika od strane dužnika, društva T. d.o.o. U žalbi pogrešno žalitelj ukazuje na to da je predlagao radi utvrđivanja te odlučne činjenice saslušanje stranaka i svjedoka R. S.. Naprotiv, takvog prijedloga nema u preinačenoj tužbi, podnesku od 11. siječnja 2017. (list 46. spisa). Tužitelj se tek na ročištu za glavnu raspravu 10. lipnja 2020., na kojoj je i zaključena glavna rasprava, suglasio s dokaznim prijedlozima prvotuženika za saslušanje prvo i drugo tuženika odnosno svjedoka R. S.. Iz odgovora na tužbu tuženika B. M., još prije preinake tužbe proizlazi da je taj tuženik predložio saslušanje stranaka kao i navedenog svjedoka radi utvrđivanja odlučne činjenice da su predmetni poslovi sklopljeni u ispunjavanju obveze tuženika T. d.o.o. za koju je postojala valjana pravna osnova, da je tuženik M. s društvom T. d.o.o. 7. srpnja 2015. poduzeo pravne radnje koje su predmetom pobijanja kako bi se spriječila dugotrajna procedura naplate iz prava zaloga sudskim putem, pa je radi tih činjenica predloženo saslušati i svjedoka R. S. iz R. te tuženika. Pridruživanje tom dokaznom prijedlogu na ročištu za glavnu raspravu nikako ne znači da je tužitelj iznio određene činjenične tvrdnje i za njih predložio odgovarajuće dokaze, a sve radi dokazivanja pretpostavki pobijanja propisanih odredbom članka 202. stavka 1. SZ-a.

16. Pogrešno žalitelj ukazuje i na to da je tuženik M. mogao znati o tužiteljevoj blokadi u vrijeme poduzimanja pobojne pravne radnje, jer je sam tuženik društvo T. d.o.o. doveo u blokadu podnošenjem na naplatu zadužnice koju je imao u posjedu za osiguranje predmetne tražbine iz ugovora o zajmu s R. S.. Naime, taj je ugovor o zajmu sklopljen u prosincu 2014. godine, a tada nema podataka o blokadi dok sam tužitelj kako tijekom postupka i sada u žalbi navodi da je upravo tuženik M. prouzročio blokadu računa društva T. d.o.o. podnošenjem zadužnice na naplatu u srpnju 2015. godine, dakle, nakon sklapanja pobojnog pravnog posla iz 2014. godine.

17. Nije dokazano niti znanje protivnika pobijanja B. M. za namjeru dužnikova oštećenja, jer se ono ne može izvesti niti iz zakonom propisanih pretpostavki u smislu odredbe članka 202. stavka 1. SZ-a kako je već navedeno, s obzirom na to da u vrijeme sklapanja ugovora o zajmu odnosno preuzimanja obveze za otplatu zajma od strane društva T. d.o.o. ono nije bilo blokirano. Žalitelj daje pogrešno značenje činjenici da je u vrijeme sklapanja ugovora o zajmu na spornim nekretninama bila upisana plomba koja se odnosi na prijedlog trećeg vjerovnika za zabilježbu spora između tog vjerovnika i društva T. d.o.o., jer kako proizlazi iz isprava u spisu, svi prijedlozi za zabilježbu spora su pravomoćno odbijeni pa proizlazi da su istinite tvrdnje tuženika M. već iz odgovora na tužbu kako je provjerom navedenih plombi utvrdio da ne postoje upisani tereti u korist trećih osoba niti zapreke za zasnivanje založnog prava na predmetnim nekretninama u njegovu korist, a radi osiguranja potraživanja iz ugovora o zajmu.

18. Dakle, ocjenom isprava u spisu na koje se poziva žalitelj valjalo je zaključiti da tužitelj nije dokazao pretpostavke pobijanja u odnosu na tuženika M. i Stečajnu masu iza dužnika T. d.o.o. u stečaju, a za pobijanje pravnih poslova koji su doveli do upisa tuženika B. M. kao vlasnika predmetnih nekretnina, a također nisu dokazane niti pretpostavke pobijanja u odnosu na pravnog sljednika toga protivnika pobijanja društva B. elektro servisi d.o.o. u smislu odredbe članka 214. stavka 2. točke 1. SZ-a, kako to pravilno ocjenjuje prvostupanjski sud. Stoga je prvostupanjski sud pravilno tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim.

19. Zbog navedenog je na temelju odredbe članka 373. t. 3. u vezi s odredbom članka 373.a stavka 1. točaka 1. i 2. ZPP-a presuđeno kao u izreci.

Zagreb, 7. veljače 2022.

Predsjednica vijeća Gorana

¸

Aralica Martinović