REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 52 Pž-5500/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Raoul Dubravec, u pravnoj stvari tužitelja K. d.o.o. T., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik V. P., odvjetnik u Š., protiv tuženika G. H. d.d. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja I. B. iz S., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu L.-V. & partneri d.o.o. u S., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika i umješača protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-492/20 od 26. listopada 2021., 7. veljače 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-492/20 od 26. listopada 2021. u točki I. izreke u dijelu kojim se tuženiku nalaže platiti tužitelju iznos od 103.587,73 kn s pripadajućim zateznim kamatama.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-492/20 od 26. listopada 2021. u točki III. i IV. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud presudio:
„I. Nalaže se tuženiku G. H. d.d., U. grada V. 5,Z., OIB: ..., da isplati tužitelju K. d.o.o., T., A. S. 103, OIB: ..., iznos od 196.405,72 kn sa pripadajućom zakonskom kamatom od 10.12.2015. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 8 dana.
II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 47.904,08 kn. III Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 25.302,98 kn, u roku od 8 dana.
IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova za iznos od 74.109,52 kn kao neosnovan."
Nepobijanim rješenjem utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos glavnice od 479.587,34 kn sa zateznom kamatom.
2. Prema obrazloženju pobijane presude stranke su se nalazile u ugovornom odnosu na temelju ugovora o osiguranju imovine te je policom osiguranja osigurana i šteta uslijed požara, a nesporno je da je nastupio osigurani slučaj i nastala šteta na osiguranom poslovnom prostoru i opremi tužitelja. Tuženik je po osiguranom slučaju isplatio iznos od 196.532,92 kn. Provedenim vještačenjem sud je utvrdio da šteta na objektu tužitelja iznosi 77.128,08 kn s uključenim PDV-om, a na opremi 315.810,56 kn. S obzirom na djelomično isplaćenu osigurninu sud je prihvatio zahtjev za isplatu u preostalom iznosu od 196.405,72 kn, s obzirom na to da je tužitelju nastala šteta u ukupnom iznosu od 392.938,64 kn. O zahtjevu tužitelja prvostupanjski je sud odlučio primjenom odredaba čl. 1086., čl. 1090., u vezi s čl. 949. i čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 178/15 i 29/18; dalje: ZOO). O parničnim troškovima odlučio je razmjerno uspjehu u parnici s obzirom na to da je tuženik uspio i to na način propisan Novelom Zakona o parničnom postupku koja je stupila na snagu 1. rujna 2019. („Narodne novine“ broj 70/19, dalje: ZPP/19).
3. Tuženik je podnio žalbu zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u dijelu kojim se pobija žalbom odnosno u iznosu od 103.587,73 kn i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. U bitnom navodi da je pobijanom presudom tužitelju neosnovano priznat pripadajući PDV u iznosu od 15.425,62 kn na dio osigurnine koji se odnosi na građevinske radove koji ukupno iznose 61.702,46 kn ili sveukupno 77.128,08 kn, PDV za dio osigurnine u iznosu 63.162,11 kn za opožarenu opremu u iznosu od 252.648,45 kn ili sveukupno 315.810,56 kn te ostvarena korist od prodaje oštećene opreme u iznosu od 25.000,00 kn što predstavlja navedeni zbroj u iznosu 103.587,73 kn koji je tužitelju neosnovano dosuđen. Žalitelj osporava iznos dosuđenih troškova.
4. Umješač na strani tužitelja osporava pravilnost odluke o troškovima postupka jer je zatražio trošak koji mu pripada s obzirom na uspjeh i predlaže preinačiti odluku o troškovima postupka i dosuditi mu zatraženi trošak.
5. Žalba umješača nije osnovana, osim u dijelu koji se odnosi na parnične troškove, ali ne zbog razloga u njoj navedenih.
6. Pobijanu presudu ovaj je drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
7. Pobijana odluka u odnosu na zahtjev koji se tiče glavne stvari nije zahvaćena nekom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Pobijanu je presudu moguće ispitati i u njoj su u dovoljnoj mjeri sadržani razlozi o odlučnim činjenicama, a ti su razlozi jasni i obrazloženi, te ne postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika. Presuda je donesena na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno utvrdio materijalno pravo – odredbe Zakona o obveznim odnosima koje se odnose na obvezu osiguratelja kao odgovorne osobe naknaditi osiguraniku štetu nastalu na imovini i to na način da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje.
8. U odnosu na zahtjev koji se tiče sporednih traženja s osnove parničnih troškova zbog pogrešnog pravnog shvaćanja prvostupanjskog suda o primjeni čl. 28. Novele ZPP/19 na sporove pokrenute prije stupanja na snagu navedenog propisa koju odredbu prema odredbi čl. 117. Novele ZPP/19 nije moguće primijeniti na ranije pokrenute postupke nije moguće ispitati pravilnost odluke, jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje se odnose na troškove potrebne za vođenje parnice svih stranaka u postupku pa i umješača koji osporava pravilnost pobijane odluke, te uzevši u obzir i činjenicu da se vrijednost predmet spora mijenjala tijekom postupka.
9. Neosnovano tuženik osporava pravilnost pobijane presude u dijelu u kojem je prihvatio zahtjev za isplatu osigurnine u koji je uključen i PDV navodeći više mogućih hipotetičkih situacija i pravo tužitelja kao pravne osobe na odbitak pretporeza u visini pripadajućeg PDV-a. Tuženik ne osporava visinu tužitelju nastale štete i činjenicu svoje odgovornosti kao osiguratelja koja se temelji na nastanku osiguranog slučaja. Osporavajući pravilnost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu neosnovano navodi da za iznos pripadajućeg PDV-a treba umanjiti iznos nastale štete. Ovo stoga što sud dosuđuje naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje. To što se ovdje ne radi o štetnoj radnji nego o nastupu osiguranog slučaja ne mijenja na stvari tuženikovu ugovornu obvezu platiti osigurninu prema odredbi čl. 921. ZOO-a uzevši u obzir da se osiguranjem imovine osigurava naknada za štetu koja bi se dogodila u imovini osiguranika zbog nastupanja osiguranog slučaja (čl. 949. st. 1. ZOO-a). Iznos osigurnine ne može biti veći od štete koju je osiguranik pretrpio (čl. 949. st. 2. ZOO-a), a tuženik ne osporava visinu nastale štete već navodi da tužitelj kao pravna osoba može odbiti PDV. Takvo je shvaćanje protivno i pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo na sjednici Građanskog odjela 5. prosinca 2013. broj Su-IV-127/13-10 da oštećenik ima pravo na naknadu štete koja uključuje i porez na dodanu vrijednost iako nije popravio oštećenu stvar niti je imao izdatke radi popravljanja stvari. Što će se dogoditi s PDV- om nije predmet ispitivanja u ovom postupku. Neosnovano tuženik navodi da je za iznos za koji je tužitelj prodao dio opreme ostvario korist te da zbog toga treba umanjiti dosuđenu naknadu za opremu. Iz istog razloga kao i prije navedenog utvrđen je iznos štete nastale na opremi. Što je tužitelj učinio s opremom nije bitno, ali je izvjesno da mu je nastala šteta i to upravo u dosuđenom iznosu time da je sud ranije isplaćeni iznos u mirnom postupku uzeo u obzir prilikom odlučivanja.
10. Umješaču je dopušteno miješanje pa je ovlašten pobijati presudu i u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka. S obzirom na to da je ukinuta odluka o troškovima sadržana u prvostupanjskoj presudi, a zbog pogrešnog pravnog shvaćanja o primjeni zakona prema kojem će odlučiti o parničnim troškovima u ponovljenom postupku sud će odlučiti o troškovima postupka svih sudionika u postupka i prema zakonu koji je bio na snazi prije Novele ZPP/19 koju će valjano obrazložiti.
11. Sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo je djelomično odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu i prema odredbi čl. 369. st. 1. ZPP-a djelomično ukinuti i predmet vratiti na ponovan postupak.
Zagreb, 7. veljače 2022.
Sudac
Raoul Dubravec, v.r.
