REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 10 Us I-101/2022-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužiteljice K. R. iz G., zastupane po opunomoćenicima iz Odvjetničkog društva M. & P. d. o. o., sa sjedištem u Z., protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z. radi poreza na dohodak, 7. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 471-02/20-01/29, URBROJ: 513-04-20-2 od 13. ožujka 2020. i rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Gospić, Ispostave Gospić, KLASA: UP/I- 410-23/2014-02/3036, URBROJ: 513-07-09-01/2019-08 od 25. studenoga 2019.

Obrazloženje

1. Odlučujući o zahtjevu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom pod poslovnim brojem: U-zpz 38/2021-5 od 26. listopada 2021., usvojio zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude i ukinuta je presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-3490/2020-2 od 18. veljače 2021. i presuda ovog Suda pod poslovnim brojem: UsI-613/2020-4 od 29. lipnja 2020. i predmet je vraćen ovom Sudu na ponovno suđenje. Navedenom presudom ovog Suda poništeno je rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/20-01/29, URBROJ: 513-04-20-2 od 13. ožujka 2020. i rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Gospić, Ispostave Gospić, KLASA: UP/I-410-23/2014-02/3036, URBROJ: 513-07-09-01/2019-08 od 25. studenoga 2019., radi nastupa relativne zastare prava na utvrđenje poreznog duga, te se postupak u toj upravnoj stvari smatrao dovršenim. Gore spomenutom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske je navedeno kako je obveza plaćanja poreza u konkretnom slučaju, prema utvrđenjima nastala 2014., p a je zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata, prema toj odredbi počela u konkretnom slučaju teći 1. siječnja 2015. Od toga dana pa do dana stupanja na snagu OPZ/16, još nije nastupila ni relativna zastara jer d a nije protekao rok od 3 godine iz članka 94. stavaka 1. i 2. OPZ/08, kao niti apsolutna zastara iz članka 96. stavka 1. OPZ/08 pa d a se prema odredbi članka 197. stavka 2. OPZ/16, na ovaj slučaj, vezano za pitanje zastare na utvrđivanje porezne obveze i kamata, trebaju primijeniti odredbe OPZ/16, a ne odredbe OPZ/08, zbog čega je predmet vraćen Sudu na ponovno odlučivanje.

2. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Gospić, Ispostave Gospić, KLASA: UP/I-410-23/2014-02/3036, URBROJ: 513-07-09-01/2019-08 od 25. studenoga 2019., tužiteljici je utvrđen dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 36.888,00 kn, dohodak od imovine i imovinskih prava u iznosu od 20.000,00 kn, ukupni godišnji dohodak u iznosu od 56.888,00 kn, ukupni godišnji osobni odbitak u iznosu od 38.400,00 kn, godišnja porezna osnovica u iznosu od 18.488,00 kn, godišnja obveza poreza i prireza u iznosu od 2.440,42 kn, razlika poreza i prireza za povrat u iznosu od 1.932,41 kn, te je također utvrđena osnovica poreza na nasljedstva i darove u iznosu od 2.763.450,00 kn, te porez na nasljedstva i darove po stopi od 5% u iznosu od 138.172,50 kn.

3. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-471-02/20-01/29, URBROJ: 513-04-20-2 od 13. ožujka 2020., odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana.

4. Tužiteljica je protiv tuženika pravodobno podnijela tužbu ovom Sudu kojom osporava zakonitost tuženikova rješenja, te u tužbi iznosi prigovor zastare utvrđena porezne obveze i ističe kako se u ovom predmetu ima primijeniti Opći porezni zakon za čijeg trajanja je i nastala navodna porezna obveza i smatra da se treba primijeniti Opći porezni zakon, Narodne novine 127/00, 86/01, 150/02. Ističe da je uz popunjeni Obrazac dostavila i Izjavu svog brata P. O., kojom izjavljuje da je tužiteljici darovao polovicu novca koju je ostvario od prodaje zemlje prema kupoprodajnom ugovoru od 11. prosinca 2006 s P. d. o. o. kao kupcem i smatra da je razvidno da je porezno tijelo pogrešno utvrdilo kada je nastala obveza plaćanja poreza na dar i da je ista nastala 2007., a ne 2013. i predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, te je predložio da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

6. Kako činjenice odlučne za rješavanje ovog spora nisu sporne, te stranke nisu izričito tražile održavanje rasprave, a Sud nije našao potrebnim u sporu provoditi raspravu i izvoditi nove dokaze, to je, na temelju odredbe članka 36. točka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS), te odredbe članka 8. ZUS-a prema kojoj je Sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješen bez održavanja rasprave.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Kako je to već i navedeno u gore spomenutoj presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, okolnost da je prvi puta prvostupanjsko rješenje doneseno 22. listopada 2014., da je drugostupanjsko rješenje kojim je isto poništeno doneseno 27. rujna 2019., nije odlučna s obzirom da do stupanja na snagu novog OPZ/16, odnosno 1. siječnja 2017., nisu protekle 3, odnosno 6 godina, niti je odlučno što je u konkretnom slučaju do donošenja drugostupanjskog rješenja, proteklo vrijeme duže od 3 godine, pa se stoga utvrđuje da u ovom predmetu nije nastupila zastara prava na utvrđivanje porezne obveze.

9. Odredbom članka 7. stavak 1. Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave („Narodne novine“, broj 117/93, 69/97, 33/00, 73/00, 127/00, 59/01, 107/01, 117/01, 150/02, 147/03, 132/06, 132/06, 26/07, 73/07, 25/12, 147/14, dalje: Zakon) propisano je da su obveznici poreza na nasljedstva i darove fizičke i pravne osobe, koje na teritoriju Republike Hrvatske naslijede ili prime na dar ili steknu po drugoj osnovi bez naknade imovinu na koju se plaća porez na nasljedstva i darove.

10. Prema članku 9. istog Zakona, propisano je da osnovicu poreza na nasljedstva i darove čini iznos gotova novca, te tržišna vrijednost financijske i druge imovine, na dan utvrđivanja porezne obveze, nakon odbitka dugova i troškova što se odnose na imovinu na koju se plaća taj porez. Osnovicu poreza na nasljedstva i darove iz stavka 1. ovoga članka, utvrđuje nadležno porezno tijelo. Člankom 13.

orez na nasljedstva i darove plaća po stopi navedenog Zakona, propisano je da se p

do 5%.

11. Odredbom članka 2. stavak 1. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, u daljnjem tekstu ZPD), propisano je da je porezni obveznik je fizička osoba koja ostvaruje dohodak. Osnovica poreza na dohodak rezidenta je ukupni iznos dohotka od nesamostalnog rada, dohotka od samostalne djelatnosti prema stavku 3. ovoga članka, dohotka od imovine i imovinskih prava, dohotka od kapitala, dohotka od osiguranja i drugog dohotka, koji rezident ostvari u tuzemstvu i u inozemstvu (načelo svjetskog dohotka), a umanjen za osobni odbitak iz članka 36. i/ili članka 54. ovoga Zakona (članak 6. stavak 1.).

12. Odredbom članka 63. ZPD-a, propisano je da radi pravilnog utvrđivanja obveze poreza na dohodak i drugih poreza, Porezna uprava je dužna tijekom godine prikupljati podatke o oporezivim primicima fizičkih osoba, pratiti promet dobara i obavljati sve druge potrebne radnje (stavak 1.). Porezna uprava je dužna dohodak po osnovi nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti, imovine i imovinskih prava, od kapitala, od osiguranja i drugog dohotka, a i druge neoporezive primitke i potraživanja, uspoređivati s podacima o nabavljenoj nepokretnoj, pokretnoj i drugoj imovini te drugim izdacima fizičkih osoba i njihovim obvezama tijekom poreznog razdoblja. Usporedbu obavlja na temelju podataka s kojima raspolaže, podataka koje priopći porezni obveznik i podataka iz drugih izvora (stavak 2.). Ako Porezna uprava u tijeku prikupljanja podataka i njihove usporedbe iz stavaka 1. i 2. ovoga članka utvrdi da izvori za imovinu fizičkih osoba nisu dokazani, utvrdit će po toj osnovi drugi dohodak u skladu s člankom 33.a ovoga Zakona (stavak 3.). Za svrhe iz stavka 1. i 2. ovoga članka Porezna uprava je obvezna ustrojiti evidencije o imovini poreznih obveznika na temelju podataka iz svojih evidencija, evidencija tijela državne uprave i evidencija jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (stavak 4.). U postupku ispitivanja izvora imovine ispitivat će se izvor cjelokupne imovine fizičke osobe stečene od 1. siječnja 2005. (stavak 5.).

13. Iz spis predmeta upravnog postupka proizlazi da je porezna uprava provela postupak prikupljanja podataka u svrhu utvrđivanja dohotka prema članku 63. ZPD-a o čemu je sastavljen zapisnika 19. svibnja 2014. i donijeto rješenje 22. listopada 2014. kojim je tužiteljici utvrđena razlika poreza i prireza za uplatu. Rješenjem tuženika od 27. rujna 2019. navedeno rješenje je poništeno i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, te je u ponovljenom postupku utvrđeno da je tužiteljica od brata primila na dar polovicu iznosa ostvarenog prodajom zemljišta društvu P. d. o. o. u iznosu od 2.608.688,00 kn, te da je ista u nadziranom razdoblju stekla pokretnine i nekretnine u iznosu od 1.512.026,34 kn, kao i da tužiteljica nije prijavila dar u novcu iako je to bila dužna učiniti.

14. Dakle, čitav postupak u cilju utvrđivanja dohotka proveden je prema članku 63. ZPD-a, a prvostupanjskim rješenjem je utvrđeno da tužiteljica ima pravo na povrat više plaćenog poreza i prireza, kao i da je obvezana na plaćanje poreza na nasljedstva i darove, a koju prijavu je bila u obvezi sama podnijeti poreznoj upravi.

15. Napominje da se u konkretnom slučaju ne radi o utvrđivanju godišnje obveze poreza na dohodak, već o postupku ispitivanja izvora stjecanja cjelokupne imovine tužitelja stečene od 1. siječnja 2005.

16. Sud nalazi da prigovori tužiteljice istaknuti u tužbi nisu osnovani i nemaju utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari, a pogotovo radi toga što se o istim prigovorima koje je tužiteljica isticala i u postupku pred prvostupanjskim sudom i o kojima se prvostupanjski sud detaljno i jasno očitovao u prvostupanjskoj presudi, koje zaključke u potpunosti prihvaća i ovaj Sud.

17. Slijedom navedenog, s obzirom da je utvrđeno da u provedenom postupku nije bilo nedostataka, te da je prvostupanjskim rješenjem tužiteljica pravilno i zakonito zadužena za platež utvrđene porezne obveze za 2013., a drugostupanjskim rješenjem tuženika zakonito odbijena podnesena žalba, to je na temelju članka 57. stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev te odlučiti kao u izreci.

U Rijeci 7. veljače 2022.

S u t k i nj a

Danica Vučinić, dipl. iur., v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).