REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 78 Pž-4982/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza F. - T. d.o.o. u stečaju, S., kojeg zastupa punomoćnik I. K., odvjetnik u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja Ž. d.o.o., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik F. D., odvjetnik u R., protiv tuženika K. d.o.o., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik Z. G., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Z. G., T. F. – G. i H. M., radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2432/2018 od 10. lipnja 2021., 7. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2432/2018 od 10. lipnja 2021.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 3.125,00 kn.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2432/2018 od 10. lipnja 2021. u pobijanoj točki I. njegove izreke.

II. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2432/2018 od 10. lipnja 2021. u pobijanim točkama

II. i IV. njegove izreke.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2432/2018 od 10. lipnja 2021. ukinut je platni nalog i odbijen tužbeni zahtjev (izreka presude), prihvaćeno je sudjelovanje Ž. d.o.o., Z., OIB ..., kao umješača na strani tužitelja u ovoj pravnoj stvari (točka I. izreke rješenja), te je odlučeno o troškovima postupka (točke II.-V. izreke rješenja). U bitnome, prvostupanjski sud navodi kako je, nakon provedenog postupka, utvrdio kako temeljem isprava u spisu i okolnosti da tužitelj u tijeku postupka nije predložio dokaze poput odgovarajućeg vještačenje kojim bi se sa sigurnošću mogla utvrditi stvarna vrijednost izvedenih radova te iznos do sada podmirene naknade od strane tuženika, a time ujedno i visina tužiteljeve tražbine koja je bila sporna, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj: 53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) odlučeno je kao u izreci presude. Društvo Ž. d.o.o. prijavilo je miješanje u parnicu, i u navedenom podnesku ističe da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u S. poslovni broj Ovr-801/13 od 30. kolovoza 2013. određena ovrha na tražbini koju ovršenik (ovdje tužitelj) ima prema ovdje tuženika, sve u korist Ž. d.o.o. S obzirom na navedeno te činjenicu da se nijedna strana nije protivila miješanju, sud je utvrdio da postoji pravni interes društva Ž. d.o.o. da tužitelj uspije u ovoj parnici, slijedom čega je primjenom odredbe čl. 206. st. 1. ZPP-a miješanje dopušteno.

2. Protiv navedene presude te točaka II. i IV. izreke rješenja žalbu je podnio tužitelj, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra kako je tuženik, temeljem čl. 63. st. 2. Posebnih uzanci o građenju („Narodne novine“ broj 53/91, 35/05; dalje: Uzance) trebao platiti nesporni iznos od 164.423,84 kn, po okončanoj situaciji, kojoj nije prigovorio, osim paušalno. Prema mišljenju tužitelja, propušteno je utvrditi da je tužitelj izveo radove u minimalnom iznosu od 164.423,84 kn koje tuženik nije platio, zbog čega se presuda ne može ispitati, a prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U odgovoru na tužiteljevu žalbu tuženik osporava navode tužitelja, predlaže žalbu odbiti uz naknadu troškova odgovora na žalbu.

4. Protiv točke I. izreke rješenja žalbu je podnio tuženik, u bitnom navodeći kako je prijedlog za otvaranje stečajnog postupka protiv društva Ž. d.o.o. podnesen 22. travnja 2013., zbog čega sva razlučna prava koja bi bila stečena temeljem rješenja o osiguranju ili rješenja o ovrsi prije 22. veljače 2013. su otvaranjem stečajnog postupka po sili zakona prestala prema čl. 97. Stečajnog zakona („Narodne novine" broj: 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06, 116/10, 25/12, 133/12 i 45/13; dalje: SZ). Kako prvostupanjski sud nije vodio računa o posljedicama otvaranja stečajnog postupka, tuženik predlaže preinačiti rješenje i odbiti sudjelovanje umješača.

5. Odgovor na tuženikovu žalbu nije podnesen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Pobijana odluka ispitana je na temelju odredbe čl. 44. st. 2. i 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj: 53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Valja ukazati kako je prvostupanjski sud djelomično pogrešno primijenio odredbu čl. 221.a ZPP-a u odnosu na pitanje dokazivanja visine podmirenih naknada od strane tuženika. Naime, teret dokazivanja svih bitnih činjenica ne leži nužno na tužitelju, jer je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze kojima dokazuje svoje navode ili pobija navode protivne strane (čl. 219. st. 1. ZPP-a). Dakle, pitanje visine podmirenih iznosa bio je dužan dokazati tuženik, a ne tužitelj, no bez obzira na djelomično pogrešno primjenu odredbi o teretu dokazivanja trebalo je jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.

9. Naime, u odnosu na tužiteljevu žalbu, i tvrdnju da je tužitelj izveo radove koji nisu plaćeni barem u iznosu od 164.423,84 kn, te pozivanje na odredbu čl. 63. st. 2. Posebnih uzanci o građenju, valja ukazati kako je ista neosnovana. Ovo iz razloga što je, na izričito pitanje proizlazi li iz predmetne okončane situacije da su radovi doista izvedeni u navedenom iznosu, vještak na ročištu 26. travnja 2021. naveo da se ne može očitovati u odnosu na navedenu okolnost iz razloga što je veći dio okončane situacije iskrižan te su određeni iznosi napisani rukom iznad iskrižanih mjesta. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj i umješač na strani tužitelja nisu imali primjedbi, pa ga je sud prihvatio kao jasan, objektivan i izrađen na temelju dostupne dokumentacije. Iz ovoga jasno proizlazi kako se, niti nakon nalaza i mišljenja vještaka, nije moglo utvrditi koje je radove i u kojoj vrijednosti tužitelj doista izveo, a upravo je to bio predmet spora.

10. Kako tužitelj nije predložio druge dokaze kojima bi dokazao vrijednost izvedenih radova, kao temelj svog potraživanja, činjenica da tuženik nije dokazao koliki je iznos platio tužitelju sama po sebi ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

11. Slijedom navedenog, zaključak prvostupanjskog suda kako se iz provedenog dokaznog postupka ne može utvrditi koliko je točno radova izveo tužitelj nije doveden u sumnju navodima žalbe niti je u suprotnosti s ispravama u spisu.

12. Stoga je tužiteljeva žalba protiv presude odbijena kao neosnovana, a pobijana presuda potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

13. U odluci o troškovima postupka prvostupanjski je sud primijenio odredbe čl. 154. i 155. ZPP-a, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine" broj: 142/12, 103/14 i 118/14) kao i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine" broj: 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12 i 157/13) i Tarifu sudskih pristojbi.

14. Kako tužitelj ne ukazuje da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio neku od zakonskih odredbi, niti je takva povreda utvrđena ispitivanjem odluke po službenoj dužnosti, žalba je i u tom dijelu neosnovana te je tužiteljeva je žalba protiv točaka II. i IV. izreke rješenja odbijena kao neosnovana, a pobijana odluka potvrđena (čl. 380. t. 2. ZPP-a).

15. U odnosu na tuženikovu žalbu protiv točke I. izreke presude, ovaj sud ukazuje kako pitanje dana kada je otvoren stečajni postupak nad umješačem ne utječe na postojanje njegovog razlučnog prava. Naime, odredba čl. 97. SZ-a odnosi se na razlučna prava trećih osoba na imovini stečajnog dužnika, a ne na razlučna prava koja je stečajni dužnik stekao na imovini trećih. Kako je stečajni postupak nad tužiteljem otvoren u lipnju 2014., a umješač je svoje razlučno pravo stekao 2013. godine, isto je na imovini tužitelja kao stečajnog dužnika očito nastalo prije roka iz čl. 97. SZ-a.

16. Slijedom navedenog, tuženikova je žalba odbijena kao neosnovana, a rješenje potvrđeno u pobijanoj točki I. njegove izreke (čl. 380. t. 2. ZPP-a).

17. Primjenom odredbe čl. 155. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan, jer bi odluka ovog suda bila jednaka i u slučaju da odgovor nije podnesen pa taj trošak nije bio neophodan za vođenje parnice.

Zagreb, 7. veljače 2022.

Sudac

Mladen Šimundić, v.r.