REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 47 Pž-4134/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Kristina Saganić, u pravnoj stvari tužitelja M. G.-L. d.o.o. iz Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. & M. d.o.o. Z., protiv tuženika V. d.o.o. iz Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. & P. d.o.o. Z., radi isplate iznosa od 205.159,77 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-438/2015 od 2. srpnja 2021., ispravljene rješenjem tog suda poslovni broj Povrv-438/2015 od 5. srpnja 2021., 7. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-438/2015 od 2. srpnja 2021., ispravljena rješenjem tog suda poslovni broj Povrv-438/2015 od 5. srpnja 2021., u pobijanoj točki III. njene izreke.

2. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-438/2015 od 2. srpnja 2021. ispravljena rješenjem tog suda poslovni broj Povrv-438/2015 od 5. srpnja 2021., u pobijanoj točki I. njene izreke i sudi:

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnoga bilježnika J. Z. iz Z., poslovni broj Ovrv-6925/14 od 23. prosinca 2014. za iznos od 205.169,77 kn (dvjestopettisućastošezdesetdevet kuna i sedamdesetsedam lipa) sa zakonskim zateznim kamatama, te za iznos od 3.002,12 kn (tritisućedvije kune i dvanaest lipa) s kamatama.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od osam dana tužitelju plati iznos od 205.169,77 kn (dvjestopettisućastošezdesetdevet kuna i sedamdesetsedam lipa) sa zateznim kamatama koje teku kako slijedi: na iznos od 11.571,80 kn od 30. rujna 2014. do isplate, na iznos od 1.936,59 kn od 31. listopada 2014. do isplate, na iznos od 93.175,20 kn od 2. studenog 2014. do isplate, na iznos od 841,60 kn od 31. listopada 2014. do isplate, na iznos od 19.040,78 kn od 30. rujna 2014. do isplate, na iznos od 425,00 kn od 30. studenog 2014. do isplate, na iznos od 3.153,53 kn od 1. listopada 2014. do isplate, na iznos od 64.424,47 kn od 30. studenog 2014. do isplate, na iznos od 10.600,80 kn od 3. prosinca 2014. do isplate, kao i iznos od 3.002,12 kn s kamatama od 23. prosinca 2014. do isplate, sve po slijedećoj kamatnoj stopi:

- za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi od 15% godišnje,

- od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 10,14% godišnje,

- od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 10,05% godišnje,

- od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 9,88% godišnje,

- od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 9,68% godišnje,

- od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 9,41% godišnje,

- od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 9,09% godišnje,

- od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 8,82% godišnje,

- od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 8,54% godišnje,

- od 1. srpnja 2019. do 31.1 prosinca 2019. po stopi od 8,30% godišnje,

- od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 8,11% godišnje,

- od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 7,89% godišnje,

- od 1. siječnja 2021.do 30. lipnja 2020. po stopi od 7,75% godišnje,

- od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 7,61% godišnje,

- od 1. siječnja 2022. do isplate po stopi od 7,49% godišnje.

3. Odbijaju se tuženikov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 3.906,25 kn i tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na tuženikovu žalbu u iznosu od 3.125,00 kn.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika J. Z. iz Z. poslovni broj Ovrv-6925/14 od 23. prosinca 2014. za iznos od 205.169,77 kn sa zakonskim zateznim kamatama, te za trošak ovog postupka u iznosu od 3.002,12 kn sa zateznim kamatama (točka I. izreke). Taj je platni nalog ukinut za troškove ovršnog postupka u iznosu od 37,50 kn sa zateznim kamatama (točka II. izreke). Tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 29.589,50 kn (točka III. izreke), dok je taj tužiteljev zahtjev odbijen za iznos od 4.698,50 kn (točka IV. izreke). Rješenjem je ispravljena odluka o troškovima iz točke III. izreke presude, zbog očite greške u pisanju.

2. Tužbeni zahtjev odnosi se na plaćanje usluge punjenja tuženikovih vina, čemu se tuženik usprotivio prigovorom da je utužena tražbina prestala prijebojem. Ocjenom izvedenih dokaza prvostupanjski sud je zaključio o neosnovanosti tuženikovog prigovora (čl. 195. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine'' broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje: ZOO; čl. 219. i 221 a. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) i platni nalog održao na snazi.

3. Protiv navedene presude u točkama I. i III. izreke žalbu je izjavio tuženik isticanjem svih žalbenih razloga, uz prijedlog ovome sudu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tvrdi da je prvostupanjski sud na pripremnom ročištu 19. travnja 2018. retroaktivno utvrdio da je prethodni postupak zaključen na ročištu 11. listopada 2016., čime je tuženika onemogućio u dokazivanju svojih tvrdnji. Tuženik je ukazao na manjkavost nalaza i mišljenja sudskog vještaka izrađenog u drugoj parnici pred istim sudom (Povrv-785/2015). Tvrdi da je tuženik tužitelju isporučivao količine vina za punjenje. Iz tabelarnog prikaza tijeka punjenja vidljivo je koliku je količinu i vrstu vina tuženik dostavio tužitelju na punjenje, a koliko je tužitelj napunio, što je tuženik potkrijepio dokumentacijom koju sud nije uzeo u obzir. Uspoređujući tužiteljeve račune i količine vina moguće je utvrditi da je tužitelj dostavio tuženiku manju količinu vina nego što mu je tuženik isporučio radi punjenja. Tuženik je prilikom obavljanja godišnje inventure utvrdio manjak, a financijskim vještačenjem (zbrajanjem količina isporučenog vina s količinom iz tužiteljevih računa) bilo bi jasno da je tuženik tužitelju osnovano ispostavio račun za manjak isporučene robe i za penale. Na okolnost manjka tuženik je predlagao i saslušanje tuženikove zastupnice po zakonu i svjedoka što je sud odbio.

4. Odgovarajući na tuženikovu žalbu tužitelj je osporio njenu osnovanost, smatrajući kako je prvostupanjski sud donio pravilnu i zakonitu odluku, a da su tuženikovi žalbeni navodi usmjereni samo na odugovlačenje ove parnice.

5. Tuženikova žalba nije osnovana, ali je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude propustio primijeniti odredbu čl. 452. st. 1. ZPP-a.

6. Pobijana presuda ispitana je u skladu s odredbom čl. 365. ZPP-a u granicama žalbenih razloga i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima, zaključak je ovoga suda da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice, a na temelju valjanog zaključka o odlučnim činjenicama, koji ima uporišta u rezultatima izvedenih dokaza, pravilno odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva (ali ne i o platnom nalogu).

8. Tužbeni zahtjev odnosi se na plaćanje naknade tužitelju na temelju Ugovora o proizvodnji od 14. siječnja 2014. za ugovorenu uslugu punjenja tuženikovih vina u kontaktnu i transportnu tuženikovu ambalažu. Tuženik se usprotivio utuženoj tražbini materijalno-pravnim prigovorom prijeboja, tvrdeći da je tužiteljeva tražbina prestala prijebojem s njegovom protutražbinom s osnove ugovorne kazne (penali) za neisporučenu robu tuženiku, zbog manje isporučenog vina. Tuženik je 19. studenog 2014. izjavio prijeboj na iznos od 107.535,19 kn i 5. prosinca 2014. na iznos od 75.450,27 kn.

9. S obzirom na to da je tužitelj izričito osporio osnovanost tuženikovog prigovora kao i postojanje tuženikove protutražbine, prvostupanjski je sud trebao ispitati osnovanost tuženikove protutražbine. Naime, isticanjem takvog prigovora u parnici tuženik tvrdi da je tužiteljeva tražbina nastala i da je ona postojala, ali da je naknadno prestala zbog postojanja njegove protutražbine i zbog izjavljenog prijeboja. Ako tužitelj ospori tuženikovu tvrdnju o prestanku tražbine prijebojem, na tuženiku je teret dokazivanja. Dakle, tuženik je taj koji mora dokazati da je njegova tražbina prema tužitelju nastala, da su bile ostvarene zakonske pretpostavke za prijeboj i da je tužitelju izjavio prijeboj. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima, ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti tuženikovog prigovora tužbenom zahtjevu.

10. Tuženikova protutražbina kojom se protivi tužbenom zahtjevu odnosi se na obračun penala za manje isporučenu količinu robe. Tužitelj je između ostalog, pravilno se pozvao na Ugovor kojim su stranke u odredbi čl. 4. suglasno ugovorile ugovornu kaznu za slučaj zakašnjenja, a iz čl. 13. Ugovora proizlazi njihova da će tuženik priznati „kalo“ po isporučenoj cisterni ako se prilikom primopredaje cisterne utvrdi manjak, a za ostatak manjka će teretiti tužitelja. Tuženik se poziva na ugovornu kaznu zbog neispunjenja, a podatke o primopredaji nije dostavio.

11. Ovaj sud utvrđuje da nisu osnovani tuženikovi žalbeni navodi o navodnom propustu suda da mu omogući dokazivanje njegovih tvrdnji. Naime, ovaj je postupak započet 23. prosinca 2014., tuženik je dostavio prigovor 8. siječnja 2015., pripremno ročište održano je 16. ožujka 2016. i 11. listopada 2016. kada je sud pozvao tuženika do idućeg ročišta dostaviti svu dokumentaciju o manjku robe na temelju koje su sastavljeni računi za protutražbinu istaknutu prigovorom. Tuženik to nije učinio (kako u ovoj parnici, tako niti u drugoj parnici koju je on pokrenuo protiv tužitelja pred istim sudom), nego je na prvom idućem ročištu održanom 1. ožujka 2017. upoznao sud da je u drugoj parnici koja se vodi među istim strankama u obratnim stranačkim ulogama (Povrv-785/15) određeno financijsko knjigovodstveno vještačenje koje bi trebalo odgovoriti na sporno pitanje o postojanju njegove (tamo tužiteljeve) tražbine. Dakle, tuženik je već tada bio upoznat s izvođenjem dokaza vještačenjem u drugoj parnici u kojoj on nastupa kao tužitelj, kao i s nalogom prvostupanjskog suda iz ove parnice da dostavi svu relevantnu dokumentaciju. Unatoč tome, on tako nije postupio.

12. Nadalje, tužitelj je uz podnesak od 11. listopada 2017. dostavio pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka iz druge parnice od 15. svibnja 2017. u kojoj sudski vještak nije mogao utvrditi pravilnost tuženikove protutražbine, iz razloga što tuženik nije dostavio zatraženu relevantnu dokumentaciju. Upravo iz tog razloga jer tuženik (tamo tužitelj) nije dostavio relevantnu popratnu dokumentaciju, nije bilo moguće utvrditi pravilnost tuženikovih računa.

13. Na idućem ročištu održanom 19. travnja 2018., tužitelj je istaknuo da je u postupku Povrv-785/15 sudski vještak utvrdio da ne postoji dokumentacija iz koje bi se moglo utvrditi da su obračuni penala i manjka robe opravdani. Tužitelj je također istaknuo da je sudski vještak tijekom saslušanja na ročištu istaknuo da se naknadno predana dokumentacija tuženika ne odnosi na obračun manjka robe i penala. Na tom ročištu tuženik je predložio provođenje financijskog vještačenja temeljem dokumentacije koju je predao uz podnesak na tom ročištu, a na okolnost manjka robe i penala, koju dokumentaciju nije vještak uzeo u obzir u predmetu poslovni broj Povrv-785/15. Tužitelj se navedenom prijedlogu protivio. Na istom ročištu sud je utvrdio da je prethodni postupak zaključen na ročištu od 11. listopada 2016., pa nije uzeo obzir dokumentaciju koju je tuženik priložio uz podnesak od 19. travnja 2018. (čl. 299. st. 2. ZPP-a) Tuženik je te dokaze mogao iznijeti u prigovoru ili najkasnije do zaključenja prethodnog postupka, što je propustio učiniti.

14. Opisanim postupanjem prvostupanjski sud tuženika nije onemogućio u dokazivanju njegovih tvrdnji i u predlaganju dokaza. Sadržaj žalbe upućuje na to da tuženik bezuspješno pokušava opravdati svoje propuste u njegovoj zadaći da dokaže svoje tvrdnje, prebacivanjem na navodne propuste prvostupanjskog suda za koje ovaj sud utvrđuje da ih nije bilo. Naime, na ročištu 19. travnja 2018. prvostupanjski sud nije zaključio prethodni postupak nego je tada samo utvrdio da je prethodni postupak zaključen na drugom pripremnom ročištu (arg. iz čl. 291. st. 5. ZPP-a). Uz navedeno, od odlučnog je značaja i to što je tuženik prethodno, višekratno bio upoznat s obvezom dostave dokumentacije (kako od strane suda tako i od strane sudskog vještaka u drugoj parnici za potrebe izrade nalaza). Unatoč svemu navedenom, on zakašnjelo, tek u travnju 2018. dostavlja isprave za koje smatra da dokazuju njegove tvrdnje.

15. Dakle, tuženik nije osporio tužiteljevu tražbinu, jer nije prigovarao njenoj osnovanosti, nego joj se usprotivio isticanjem materijalno pravnog prigovora prijeboja s osnove računa čiju osnovanost nije uspio dokazati. S obzirom na to da na osnovi rezultata izvedenih dokaza tuženikova tražbina nije dokazana, to se ne prihvaća niti njegov prigovor prijeboja. Tim više, tuženikova tražbina iz računa koje je predstavio kao osnovu njegove protutražbine, bila je predmet njegovog tužbenog zahtjeva o kojem se odlučivalo u drugoj parnici u kojoj je tužbeni zahtjev presudom od 26. travnja 2018. odbijen (Povrv-785/15 od 26. travnja 2018., potvrđena presudom ovoga suda Pž-5131/2020 od 22. siječnja 2021.).

16. Dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele. (čl. 195 ZOO-a). S obzirom na tuženikove propuste u njegovoj obvezi dokazati tvrdnje na kojima temelji njegovu protutražbinu i kojima pobija navode i dokaze tužitelja (čl. 219. i 221.a ZPP-a), pravilno je prvostupanjski sud zaključio o osnovanosti tužbenog zahtjeva (čl. 590. i 29. st. 2. ZOO-a).

17. Međutim, prvostupanjski sud je propustio uočiti da se platni nalog ne odnosi na tužitelja nego na njegovog pravnog prednika B. d.o.o. koji je uslijed statusnih promjena 5. listopada 2018. prestao postojati i pripojen je društvu M. G. – L. d.o.o. Tužitelj je sveopći pravni slijednik ranijeg tužitelja, odnosno ovrhovoditelja čiji je prijedlog za ovrhu prihvaćen i u njegovu (a ne tužiteljevu) korist platni je nalog izdan (čl. 522. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima, „Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19). To znači da u takvoj situaciji nije pravilno održati na snazi platni nalog, već ga je trebalo ukinuti u smislu odredbe čl. 452. st. 1. ZPP-a te potom odlučiti kao o tužbenom zahtjevu, odnosno tuženiku naložiti da tužitelju plati utuženu tražbinu. U tom je pogledu presuda preinačena, ali to je bez utjecaja na uspjeh stranaka u sporu, jer je tužiteljev uspjeh u parnici jednak. Podredno se ističe da nema povrede niti odredbe čl. 374. ZPP-a, jer presuda nije preinačena na tuženikovu štetu budući da je i pobijanom presudom naloženo mu plaćanje utuženog iznosa.

18. Odluci o troškovima postupka tuženik se argumentirano nije usprotivio, niti je uopće obrazložio u čemu nalazi nepravilnosti u tom pogledu. Prvostupanjski sud je i tu odluku valjano obrazložio, navodeći za koje radnje, u kojem iznosu i po kojoj osnovi, tužitelju trošak priznaje.

19. Slijedom navedenog, odbijanjem tuženikove neosnovane žalbe, pobijana je presuda dijelom potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a) dijelom preinačena (čl. 373. ZPP) ukidanjem platnog naloga i nalogom da tuženik tražbinu namiri tužitelju.

20. Tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka nije osnovan. Na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi, sud će uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o njihovoj visini, odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ocjenjujući sve okolnosti, ovaj sud zaključuje kako nije riječ o potrebnom trošku pa je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, tužiteljev zahtjev za naknadu troška odgovora na tuženikovu žalbu, odbijen. Nije osnovan niti tuženikov zahtjev za sastav žalbe, jer on nije ostvario uspjeh s pravnim lijekom unatoč preinaci pobijane presude.

Zagreb, 7. veljače 2022.

Sudac

Kristina Saganić