REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

Dugo Selo, Ulica biskupa Augustina Kažotića 13

Poslovni broj : 10 P - 655/2019 - 25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sucu toga suda Ranki Memišević kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice J.T. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćnici Lj. M.-P., odvjetnici iz Z., protiv tuženika A.B. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D.P., odvjetniku iz Odvjetničkog društva K. i P. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane usmene, glavne i javne rasprave 21. prosinca 2021., zaključene u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, 7. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je odredba članka 8. stavka 3. Ugovora o kreditu broj:1271/2003 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 28. srpnja 2003. sklopljen u formi javnobilježničkog akta, solemniziran kod vršitelja dužnosti javnog bilježnika S.J. broj: OU-699/2003. 29. srpnja 2003. između tuženika kao kreditora A.B. d.d. Z., OIB: … i tužiteljice J.T., OIB: …, ništetna i ne proizvodi pravne učinke.

II. Nalaže se tuženiku A.B. d.d., Z., OIB: … da tužiteljici J.T. isplati iznos od 4.716,50 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 16. rujna 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana

III. Nalaže se tuženiku A.B. d.d., Z., OIB: … da tužiteljici J.T., naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 4.843,75kn sa zateznim kamatama koje teku od 7. veljače 2022. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 11.05.2018. tužiteljica navodi da je tuženik pravni slijednik H.A.A.B. d.d. Ističe kako je 28.07.2003. s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj: 1271/2003 (dalje: Ugovor) kojim je ishodila kredit u iznosu od 55.000,00 eura sa rokom vraćanja od 15 godina u anuitetima do 31.08.2018. Odredbom čl. 8. st. 3. navedenog Ugovora određena je mogućnost banke da zaračuna naknadu u slučaju prijevremene otplate kredita sukladno Odluci o naknadama tuženika. Ističe kako se radi o tipskom ugovoru koji je sastavio tuženik. Tužiteljica je 15.9.2014.. izvršila prijevremenu otplatu kredita. Tog dana 15.09.2014. je izvršen obračun dužnog iznosa koji je isti dan platila u iznosu 162.399.13 kn od čega iznos od 4.716,50 kuna naknade za prijevremenu otplatu kredita. Ističe kako je odredbom čl. 1024. st. 2. ZOO-a propisano da korisnik kredit može vratiti i prije roka, a odredbom st. 3. da je dužan naknaditi banci štetu ako ju je pretrpjela. Smatra kako je banka ugovaranjem posebne naknade radi prijevremene otplate kredita povrijedila zakon na njenu štetu što za posljedicu ima ništetnost spomenutih odredbi Ugovora. Smatra da ugovoreni iznos naknade ne predstavlja naknadu štete već naknadu za uslugu banke i da je time po svom sadržaju ugovorna kazna definirana odredbom čl. 350. st. 1. ZOO-a, a ista se može zakonito ugovoriti samo za slučaj da dužnik ne ispuni svoju obvezu ili zakasni sa ispunjenjem, i to ne za novčane obveze. Navodi sudsku praksu prema kojoj banka nema pravo naplatiti izlaznu naknadu za prijevremenu otplatu kredita jer ista predstavlja izmaklu dobit na ime neostvarenih kamata pa stoga smatra da je banka dužna vratiti iznos koji je primila na ime ništetne odredbe sa zateznim kamatama. Slijedom navedenog tužiteljica predlaže utvrditi ništetnom odredbu sadržanu u čl. 8.st.3.. Ugovora i temeljem odredbe čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO-a, koji se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. tog Zakona) od tuženika potražuje iznos od 4.716,50 kuna s pripadajućim zateznom kamatom od dana 16.9.2014 do isplate.

2. Tuženik je 18.06. 2018. podnio odgovor na tužbu u kojem je osporio tužbu i tužbeni zahtjev. Osporava navod da se radi o tipskom ugovoru jer je sadržaj nastao pregovorima između tužiteljice kao korisnice kredita i banke u pogledu iznosa, namjene, visine kamate, roka otplate, sredstva osiguranja. Ističe da odredba čl. 8. st. 3. Ugovora nije protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima niti moralu društva pa da bi bila ništetna. Ističe da je tužiteljica bila upoznata s Odlukom o naknadama, spornom odredbom Ugovora i iznosom naknade pa je nedopustivo zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbe koju je svojevoljno i bez prisile prihvatila. Navedeni ugovor da predstavlja solemniziranu privatnu ispravu pa je javni bilježnik isti protumačio tužiteljici. Smatra da su ugovaranjem naplate naknade ugovorne strane ugovorile unaprijed određen iznos naknade štete i troškova koje banka trpi i snosi zbog prijevremene otplate kredita, sve sukladno čl.1024 ZOO-a i te isti nije povezan s budućom nedospjelom kamatom niti se radi o ugovornoj kazni. Ističe i prigovor zastare potraživanja tužiteljice te predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.

3. Tijekom postupka izvršen je uvidu izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 6-9), nalog za uplatu i interni nalog (list 10), otplatni plan (list 11-16), Ugovor o kreditu broj: 1271/2003 (list 17-29), potvrdu o otplati duga u cijelosti (list 30), opoziv izjave o obustavi s primanja (list 31), izvadak iz Odluke o naknadama (list 47-119), trošak likvidnosti za razdoblje 1.4.2014.-10.2018. na CD-u (list 553), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka N.A. (list 614-615), svjedoka I.D.P. (list 615-616), tužiteljice J.T. (list 616-618), svjedoka T.J. (list 621-622), svjedoka M.B. (list 622-623). Tuženik je ustrajao kod predloženog financijskog vještačenja na okolnosti visine štete koju je pretrpio uslijed prijevremene otplate kredita, koji dokazni prijedlog je sud odbio kao nepotreban jer je smatrao da oje činjenično stanje na tu okolnost dovoljno utvrđeno. Ovo i stoga što tuženik u tijeku postupka nije priložio niti jedan materijalni dokaz na okolnost da je zaista imao administrativne troškove obrade dokumentacije, troškove osoblja i slično, ili da je imao gubitak na ime rizika poslovanja vezano uz promjene aktivne i pasivne kamatne stope. Priložio je samo trošak likvidnosti za razdoblje od 1.2014. do 5.2018 kod C.B. i D.B., a koji se odnosi na cjelokupno poslovanje banke ne i predmetni Ugovor o kreditu.

4. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u cijelosti.

5. Nije sporno da su stranke i to tužiteljica kao korisnica kredita i prednik tuženika kao kreditor, sklopili Ugovor o kreditu broj 1271/2003 od 28.07.2003. niti da ga je ista prijevremeno otplatila 15.09.2014. prilikom čega je platila naknadu za prijevremenu otplatu. Stranke su na ročištu 21.12.2021. učinile nespornim iznos koji je tužiteljica platila na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita, i to iznos od 4.716,50 kn. Sporno je da li su stranke pri zaključenju Ugovora pregovarala o odredbi čl.8.st.3 Ugovora, da li se radilo o tipskom ugovoru, te da li naknada za prijevremenu otplatu kredita predstavlja visinu štete koju je banka pretrpjela prijevremenom otplatom ili je ista povezana s budućom nedospjelom kamatom odnosno radi li se o ugovornoj kazni, te je li odredba Ugovora o naknadi u suprotnosti sa važećim propisima i time ništetna. Sporno je i da li je nastupila zastara potraživanja tužiteljice.

6. Iz odredbe čl. 8. st. 3. Ugovora proizlazi da je banka ovlaštena, u slučaju prijevremene otplate kredita, zaračunati taksu sukladno Odluci o naknadama.

7. U vrijeme zaključenja Ugovora, na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (dalje: »Narodne novine«, br. 96/03. ZZP), odredbom čl. 81. propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a smatra se da se nije pojedinačno pregovaralo ako je odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te potrošač nije imao utjecaja na sadržaj.

8. Sud smatra kako ugovorne strane u ovom odnosu uistinu nisu pojedinačno pregovarale o ugovornoj odredbi čl. 8. Ugovora, što je utvrđeno provedenim dokazima, te je ista prouzročila neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana zbog čega je ista ništetna i u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP-a.

9. Na temelju čl. 323. ZOO-a, u slučaju ništetnosti, svaka strana ima vratiti drugoj što je primila na temelju ništetnog ugovora odnosno dijela ugovora, stoga je osnovan zahtjev tužiteljice za vraćanje iznosa naknade za prijevremenu otplatu kredita u iznosu 4.716,50 kuna.

10. U svrhu utvrđivanja okolnosti pregovaranja s tužiteljicom prethodno zaključenju Ugovora te visine troškova koje je banka imala zbog prijevremene otplate kredita, saslušani su svjedoci N.A., I.D.P., T.J., M.B. te tužiteljica.

11. U svom iskazu tužiteljica je navela da je kredit redovito otplaćivala jedanaest godina, a u kolovozu 2014. stvorili su joj se uvjeti da ranije zatvori kredit pa je isto najavila banci podnijevši zahtjev. Nakon otprilike mjesec dana imala je termin u banci, kod svjedokinje I.D.P. kod koje je provela desetak minuta. Uputila ju je da na šalteru uplati iznos od 162.399,13 kuna, a kada ju je pitala za izračun koliko iznosi otplaćeni, a koliko neotplaćeni dio kredita, ista joj je rekla da to nije predviđeno protokolom banke pa je platila navedeni iznos kako bi zatvorila kredit. Nikad nije dobila izračun zatvaranja kredita. Što se tiče zaključenja kredita iskazala je da se radilo o tipskom ugovoru i da joj je bila poznata samo okolnost da će platiti naknadu za prijevremeno zatvaranje kredita, ali da o istoj odredbi Ugovora nije mogla pregovarati. Iznos naknade je reguliran odlukom banke koju banka donosi bez konzultacije sa potrošačima te joj istu odredbu niti javni bilježnik nije objasnio. Prilikom podnošenja zahtjeva za prijevremenu otplatu kredita nije tražila smanjenje naknade niti je podnijela prigovor na iznos.

12. Svjedokinja N.A. bivša djelatnica tuženika na poslovima kreditnog referenta za stanovništvo je pojasnila da je ona plasirala stambene kredite koje je kreirala uprava banke, takav je bio kredit tužiteljice, zvao se ''Vaša sretna zvijezda''. O uvjetima kredita se nije moglo pregovarati, a ugovor je bio standardni, uvijek isti i nisu obavještavali korisnike o riziku kredita. Naknade za prijevremeni raskid su bile unaprijed definirane odlukama banke o kojima se sa klijentima nije pregovaralo te su se definirale u trenutku raskida prema važećim odredbama banke. Ta odredba ugovora se nije mogla mijenjati u 99,99 % slučajeva, eventualno su to mogli VIP klijenti. Pozadinski ured je računao iznos naknade, za to im je trebalo oko 5 minuta i klijent je mogao ili platiti ili odustati od prijevremenog raskida.

13. Svjedokinja I.D.P., bivša zaposlenica tuženika kao osobni bankar na poslovima prijevremene otplate kredita navodi da se zahtjev klijenta za prijevremenu otplatu slao u kreditno administrativni odjel u O. koji bi vratio iznos na dan podnošenja zahtjeva koji klijent mora platiti za zatvaranje kredita. O tom iznosu se nije moglo pregovarati. Radilo se o postotku na nedospjelu glavnicu, a u sastavu naknade je bilo i dospjelo dugovanje, izračun kamata i naknada. Iskazala je da je bilo prigovora klijenata na taj izračunati iznos ali niti jednom nije udovoljeno, a ona s VIP klijentima nije radila. Za izračun naknade misli da je potrebno pet minuta, ali možda griješi jer ona to nije radila.

14. Svjedokinja T.J., zaposlenica tuženika na poslovima izvršnog direktora transakcijskog bankarstva i operativnih poslova navodi da se njena aktivnost odnosi na prijevremenu i konačnu otplatu kredita i poznata joj je ugovorna odredba o mogućnosti prijevremene otplate. Radi se o tipskim, standardiziranim ugovorima, a postotak odnosno naknada se nalazi u odluci banke o naknadama. Naknada se izračunava tako da se gleda trenutno stanje nedospjele glavnice, kamata od zadnjeg obračuna do datuma prijevremene otplate i naknada za prijevremeni povrat po tarifi banke na iznos nedospjele glavnice. Kod prijevremenih povrata, potreban je dodatni ljudski angažman i izračun se radi u dan-dva jer je njima to prioritet kao odgovor na zahtjev klijenta.

15. Svjedok M.B., zaposlenik tuženika na poslovima izvršnog direktora upravljanja bilancom i riznice pojasnio je da je kod prijevremene otplate kredita zaduženje banke u inozemstvu za plasirana sredstva isto, i banka i dalje plaća kamatu na liniju financiranja izvana i svaki prijevremeni povrat stvara dodatni višak likvidnosti.

16. Iskaz tužiteljice ovaj sud je ocijenio istinitim te ga je prihvatio u cijelosti, jer je bio životan i iskren, te iz njega proizlazi da joj je u danom trenutku bilo bitno zatvoriti kredit po uvjetima po kojima je to mogla i po odredbama koje nije mogla mijenjati. O odredbi Ugovora kojom je propisana naknada za prijevremenu otplatu kredita nije mogla pregovarati jer se radilo o tipskom ugovoru. Sud je povjerovao i iskazima svjedokinja N.A., I.D.P. jer su kao djelatnice tuženika koje su kontaktirale izravno s klijentima iskazivale o neposrednim saznanjima, te njihovi iskazi u bitnom potvrđuje iskaz tužiteljice. Svjedok T.J. je iskazivala da je tuženik imao izvjesni trošak jer je kod prijevremenih povrata potreban dodatni ljudski angažman, ali preciznije o tom trošku nije iskazivala. Sud je povjerovao i iskazu svjedoka M.B. međutim pojašnjenje koje je svjedok dao kao razlog naplate naknade za prijevremenu otplatu sud ne smatra opravdanim jer banka zarađuje na kreditima naplatom kamata i raznih drugih naknada te je stvarni trošak prijevremene otplate kredita neznatan u odnosu na iznos koji banka naplati kao naknadu za tu mogućnost.

17. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takva ugovora. Stoga tužiteljica ima pravo na isplatu iznosa naknade za prijevremenu otplatu kredita.

18. Odredbom čl. 81. st. 1. i 2. ZZP-a propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavak 4. istog članka propisuje da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo da je dužan to i dokazati.

19. Kako je u konkretnom slučaju ugovor o kreditu, pa tako i sporna odredba Ugovora, bio unaprijed formuliran od strane tuženika, u smislu naprijed citirane odredbe čl. 81. ZZP-a, smatra se da se o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo. U svom iskazu tužiteljica navodi da se o spornim odredbama, kojima je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita, nije pojedinačno pregovaralo, odnosno nije joj objašnjeno što to znači i na koji način može utjecati na visinu iznosa naknade, a što potvrđuju i iskazi saslušanih svjedoka - djelatnika tuženika.

20. Stoga je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice kojim predlaže utvrditi dio Ugovora ništetnim i to čl.8.st.3. Ugovora i kojim traži isplatu plaćenog iznosa naknade za prijevremenu otplatu kredita te je odlučeno kao u točki I. izreke.

21. Članak 1111. ZOO-a, određuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO-a, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

22.Tužitelj je tužiteljici kao nesavjestan stjecatelj sukladno čl. 1115. ZOO-a, utuženi iznos dužan isplatiti zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana stjecanja 16. rujna 2014. do isplate.

23. Neosnovan je tuženikov prigovor zastare. Kad je riječ o iznosima primljenim ispunjenjem ništetne odredbe nakon što je sklopljen ugovor, zastarijevanje u smislu odredbe članka 215. st. 1. ZOO-a ne može početi teći prije nego što je vjerovnik mogao zahtijevati vraćanje onog što je prethodno isplatio po osnovi takve ništetne odredbe, što znači da zastarijevanje nije moglo početi teći prije nego što je sporni iznos plaćen ( 16. rujna 2014.), a od tada pa do dana podizanja tužbe ( 14. svibnja 2018.) nije protekao propisani zastarni rok od 5 godina ( članak 225. ZOO).

24. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke.

25. Odluka o trošku tužiteljice temelji se na članku 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: OT), a tužiteljičin trošak je obračunat prema troškovniku predanom na ročištu 21. prosinca 2021.( list 627) s obzirom na vrijednost predmeta spora od 4.716,50 kn. Taj se trošak sastoji od troška za sastav tužbe u iznosu 500,00 kn prema Tbr. 7/1 OT, za sastav podnesaka od 24.07.2018.,

18.09.2018., 14.12.2018. i 08.07.2019. po 500,00 kn prema Tbr. 8/1 OT, zastupanja na ročištima 19.09.2018. u iznosu 125,00kn prema Tbr 9/5, 09.02.2021. u iznosu 250,00kn prema Tbr 9/2 te 03.09.2021. i 21.12.2021. po 500,00 kn prema Tbr. 9/1 OT što iznosi 3.875,00 kn, a uz PDV 25% od 968,75 kn ukupno iznosi 4.843,75kn. Navedenom iznosu treba pribrojiti i sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 200,00 kn i na presudu u iznosu od 100,00 kn (pristojba na presudu iznosi 200,00 kn, ali taj trošak nije nužan u tom iznosu jer je tužiteljica u mogućnosti pristojbu presudu platiti u roku od 3 dana od dostave presude e - komunikacijom njenom odvjetniku, u kojem slučaju je obveznik plaćanja samo 50% pristojbe). Nije joj priznat trošak za sastav podnesaka od 18.05.2018. i 23.04.2019. jer isti nisu bili nužni za vođenje postupka, niti trošak za sastav podneska od 03.12.2020. jer se sukladno Tbr 8/1 OT priznaje trošak najviše četiri podneska u prvostupanjskom postupku. Tužiteljici nije priznat ni zatraženi iznos preko dosuđenog za zastupanje na ročištima 19.09.2018. i 09.02.2021. u iznosu 625,00 kn, kao niti materijalni trošak odlaska na ročišta u ukupnom iznosu od 783,72kn jer u sjedištu suda odnosno ispostavi Dugo Selo ima više odvjetnika koje je tužiteljica mogla angažirati, te taj trošak nije dužan snositi tuženik

25. Na dosuđeni parnični trošak dosuđene su i zatezne kamate koje teku od 7. veljače 2022. do isplate (čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17)), po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

26. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke.

Sudac:

Ranka Memišević, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana objave ove presude, o istoj odlučuje županijski sud .

Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Rok za žalbu za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu počinje teći prvog sljedećeg dana nakon objave presude.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Odvj. Lj.M.-P.

2. Odvj. D.P.