Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 71 Gž-1530/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vlasti Feuš, kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja T. trgovačko dioničko društvo, D. S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica J. M. K., odvjetnica u Z., protiv tuženice M. Š. iz R., OIB: …, koju zastupa M. M., odvjetnica u J., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice, protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj Povrv-566/2019-18 od 4. ožujka 2021., dana 7. veljača 2022.,
r i j e š i o j e
I Ukida se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj Povrv-566/2019-18 od 4. ožujka 2021. u dijelu pod točkama I i III izreke te se predmet u tim dijelovima vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II Odluka o naknadi troška žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1.Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. P.-Č. iz S. poslovni broj Ovrv-251/2019 od 11. ožujka 2019. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku M. Š., OIB: …, R., da tužitelju T. trgovačko dioničko društvo, OIB: …, D. S., plati iznos od 16.456,54 kn (slovima: šesnaesttisućačetiristotinepedesetšestkunapedestčetitilipe) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 31. prosinca 2016. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,
-te ovršni trošak u iznosu od 1.893,21 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos a koja teče od 11. ožujka 2018. kao dana izdavanja rješenja o ovrsi do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.
II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. P.-Č. iz S. poslovni broj Ovrv-251/2019 od 11. ožujka 2019. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku M. Š., OIB: …, R., da tužitelju T. trgovačko dioničko društvo, OIB: …, D. S., plati ovršni trošak u iznosu od 1.081,25 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos a koja teče od 11. ožujka 2019. kao dana izdavanja rješenja o ovrsi do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.
III. Nalaže se tuženiku M. Š., OIB: …, R., da tužitelju T. trgovačko dioničko društvo, OIB: …, D. S., plati trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.700,00 kn u roku od 8 dana.“
2.Protiv te presude u dijelu pod točkama I i III izreke žali se tuženica ne navodeći određene žalbene razloge. Predlaže da sud drugog stupnja ukine presudu. Potražuje trošak žalbenog postupka.
3.Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbe tuženice. Potražuje trošak odgovora na žalbu.
4.Žalba tuženice je osnovana.
5.U ovom se predmetu radi o postupku u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nastavljenom kao u povodu prigovora protiv platnog naloga u smislu odredbe čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17).
6.Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu na temelju vjerodostojne isprave, knjigovodstvene kartice od 20. veljače 2019., a koji se odnosi na manjak stavljen na teret tuženici kao odgovornoj osobi tužitelja.
7.Polazeći od utvrđenja da je uvidom u knjigovodstvenu karticu (l. 5) utvrdio da na dan 20. veljače 2019. tuženica M. Š. duguje tužitelju iznos od 16.456,54 kn, a koji se odnosi na manjak stavljen joj na teret kao odgovornoj osobi, a budući tuženica nije osporila osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, sud prvoga stupnja na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP u dijelu pod točkom I izreke prvostupanjske presude djelomično održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika i to za iznos od 16.456,54 kn sa zateznom kamatom tekućom od 31. prosinca 2016. do isplate i za iznos troška ovršnog postupka od 1.893,21 kn, a djelomično ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za iznos troška ovršnog postupka u iznosu od 1.081,25 kn sa zateznom kamatom.
8.Sa ovakovim utvrđenjem suda prvoga stupnja nije suglasan ovaj drugostupanjski sve iz razloga kako slijedi.
9.Odredbom čl. 107. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19.-dalje: ZR) propisano je da je radnik koji na radu ili u vezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu dužan je štetu naknaditi.
9.1.U smislu navedene odredbe odgovornost radnika za štetu ovisila bi o kumulativnom ispunjenju činjenica da je poslodavcu zaista nanesena šteta, da je šteta počinjena na radu ili u vezi rada te da ju je radnik počinio namjerno ili krajnjom nepažnjom (culpa lata).
9.2.Stoga, pretpostavke odgovornosti tuženice kao radnika za štetu su da je šteta uzrokovana na radu ili u svezi s radnom te da je šteta nastala krivnjom radnika, pri čemu se kao stupanj krivnje traži namjera ili krajnja nepažnja te da protupravna radnja radnika kojom je prouzročena šteta mora biti u uzročnoj vezi s nastalom štetom.
9.3.Namjera je takva vrsta krivnje kod koje je radnik svjestan da će svojom radnjom ili propuštanjem izazvati štetu tako da kod direktne namjere hoće i želi nastupanje štete, a kod eventualne namjere kod njega postoji svijest o mogućem nastupanju štetnih posljedica. Nepažnja se također dijeli na dva stupnja tako da se kod krajnje nepažnje radnik ponaša kako se ne bi ponašao prosječno pažljiv radnik, a kod obične nepažnje radnik ne primjenjuje pažnju dobrog stručnjaka ili gospodarstvenika.
10.Odredbom čl. 1045. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05. 41/08, 125/11. 78/15 i 29/18) predmnijeva se samo najblaži stupanj krivnje odnosno obična nepažnja temeljem koje radnik ne odgovara za štetu, sukladno odredbi čl. 107. st. 1. ZR.
11.Slijedom navedenog proizlazi da tuženica kao radnik poslodavcu odgovara po načelu dokazane krivnje tako da je na tužitelju kao poslodavcu teret dokaza namjere ili krajnje nepažnje tuženice te da postoji uzročno-posljedična veza između takvog postupanja upravo tuženice kao radnika i nastanka štete.
12.Slijedom navedenih odredaba odgovornost tuženice ne proizlazi iz same činjenice da je tuženica bila poslovođa prodavaonice tužitelja te činjenice da je nastao manjak. 13.Dakle, da bi poslodavac s uspjehom mogao potraživati naknadu štete potrebno je da na strani radnika postoji odgovornost na razini namjere ili krajnje nepažnje, pri čemu je na poslodavcu teret dokazivanja postojanja jedne od navedenih razina odgovornosti. Naime, činjenica da je tuženica kao radnik prema opisu svog radnog mjesta i Pravilnikom o unutanjoj organizaciji rada i sistematizaciji poslova i zadataka, koji sadrži i opis poslova radnog mjesta poslovođe prodavaonice, materijalno odgovorna za manjkove robe na inventurama ne otklanja obvezu tužitelja kao poslodavca da dokaže da je šteta nastala upravo namjerom ili krajnjom nepažnjom tuženice kao radnika, a što tužitelj barem za sada u ovom postupku nije dokazao.
14.Slijedom navedenog, ostvario se žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP, te žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a na koju povredu u žalbi ukazuje i tuženica.
15.Radi nepravilnosti odluke prvostupanjskog suda o tužbenom zahtjevu, kao nepravilna ukazuje se i odluka prvostupanjskog suda o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška.
16.U ponovnom postupku prvostupanjski sud utvrditi će činjenično stanje ukazano ovim rješenjem te će otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, te će potom donijeti zakonitu i pravilnu odluku o tužbenom zahtjevu.
17.Stoga je pobijanu presudu valjalo ukinuti sukladno odredbama iz čl. 369. st. 1. i 370. ZPP i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
18.Kako je odluka suda prvog stupnja ukinuta u pobijanom dijelu i predmet vraćen na ponovno suđenje, ostavljeno je, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP, da se o troškovima postupka nastalima u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.
U Zagrebu, 7. veljača 2022.
Sudac:
Vlasta Feuš, v.r.
