Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž R-389/2019-2

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7



51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u pravnoj stvari tužitelja V. B. iz M., …OIB: ….zastupanog po punomoćniku P. K., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, M. o., OIB: ….zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u K., Građansko - upravni odjel, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-319/2016 od 10. lipnja 2019., dana 7. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

Djelomično se odbija žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-319/2016 od 10. lipnja 2019. u točki 3. izreke.

r i j e š i o  j e

Djelomično se prihvaća žalba tužitelja, ukida se citirana presuda suda prvog stupnja u točki 2. izreke te se u tom dijelu predmet vraća istome sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki 1. izreke naloženo je tuženici u roku od osam dana isplatiti tužitelju na ime razlike plaće iznos od 1.749,72 kn bruto zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom preciziranom u stopi i tijeku na pojedinačne mjesečne iznose u izreci presude, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima te naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.675,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, u točki 2. izreke odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 82.617,72 kn kao neosnovan dok je u točki 3. izreke odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak na dosuđene bruto iznose.

2. Protiv presude, očito u dijelu kojim nije uspio u sporu iz točke 2. i 3 izreke, žalbu podnosi tužitelj pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti a tužitelju dosude troškovi parničnog postupka u cijelosti uključujući i trošak žalbe, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tuženica nije odgovorila na žalbu.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

5. U donošenju pobijanog dijela presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, koju neosnovano ističe tužitelj u žalbi, s obzirom da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću, blagdanom, u smjenama i rad na terenu, u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014.

7. Između stranaka nije sporno da je tužitelj u predmetnom razdoblju bio zaposlen kod tuženice kao poslodavca, kao djelatna vojna osoba Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Hrvatska kopnena vojska sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, da je u spornom razdoblju obavljao službene poslove i zadaće na terenu na način da je bio radno angažiran prekovremeno, subotom i nedjeljom.

8. U relevantnom razdoblju u primjenu dolaze:

- Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj: 118/09. i 118/12. - dalje: Odluka/09), koja je bila na snazi od početka utuženog razdoblja do 31. svibnja 2014., prema kojoj tjedno radno vrijeme traje 40 sati i raspoređuje se po osam sati na pet radnih dana od ponedjeljka do petka, a redovno radno vrijeme u pravilu traje od 8.00 do 16.00 sati, s tim da je u redovno radno vrijeme uključen i dnevni odmor od 30 minuta, a da se stražarska služba i aktivno dežurstvo ne smatraju prekovremenim radom i za njih se isplaćuju dodaci, da se prekovremenim radom smatra svaki rad dulji od osam sati dnevno, kao i svaki rad subotom ili nedjeljom, a rad u turnusima ili smjenama smatra se svaki sat rada dulji od mjesečnog fonda sati, te da se za pet sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan odlukom o preraspodjeli radnog vremena, a ukoliko nije moguće izvršiti preraspodjelu radnog vremena sati prekovremenog rada utvrđuju se mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne mora dostaviti nadležnoj financijskoj službi radi isplate;

- prema Odluci/09 osnovna se plaća za svaki sat rada uvećava za prekovremeni rad 50%, za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150%, za rad u smjeni ako djelatnik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni za 10%, za rad u turnusu 5%, da se dodaci ne isključuju osim dodaci za rad u smjeni i turnusu;

- Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“ broj: 50/08., 142/08., 118/09., 99/12. i 55/13. - dalje: Pravilnik/08) koji je uređivao način obračuna dodataka na plaću (dodatak za obavljanje stražarske službe, dodatak za dežurstvo i dr.) i način isplate plaće djelatnih vojnih osoba, ali nije uređivao plaćanje prekovremenih sati niti dodatak za terenski rad;

- od 1. rujna 2011. do 25. lipnja 2013. bile su na snazi odredbe članka 14., članka 169. stavak 1., 2. i 3. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07., 88/09., 124/09. - dalje: ZSOS/02) koje su propisivale da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću, da osnovnu plaću čini umnožak koeficijenta osobnog čina i osnovice za obračun plaće uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža, da se osnovica za obračun plaće djelatne vojne osobe, službenika i namještenika određuje na način propisan za državne službenike i namještenike, da o svim pitanjima koja nisu uređena ovim Zakonom ili propisima donesenima na temelju ovoga Zakona primjenjuju se propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima;

- od 26. lipnja 2013. pa do kraja utuženog razdoblja primjenjuju se odredbe č lanka 135., članka 136., članka 137. i članka 139. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 73/13., 75/15., 50/16. -dalje: ZSOS/13) koje propisuju da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću, da se plaća određuje odlukom o rasporedu, da osnovnu plaću čini umnožak koeficijenta osobnog čina i osnovice za obračun plaće uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža, da je osnovica za obračun plaće djelatne vojne osobe jednaka osnovici za obračun za državne službenika i namještenike, da djelatne vojne osobe imaju pravo na dodatak za vojnu službu koji se utvrđuje u postotku od osnovice za obračun plaće;

- prema odredbi članka 155. ZSOS/13 djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. toga Zakona, s time da im do donošenja provedbenih propisa prema odredbi članka 200., konkretno do stupanja na snagu Odluke o rasporedu radnog vremena 1. lipnja 2014., pripada povećana plaća za prekovremeni rad prema naprijed citiranim provedbenim propisima donesenim u primjeni ZSOS/02.

9. Prvostupanjski je sud na temelju provedenih dokaza utvrdio da tužitelju za sporno vremensko razdoblje ne pripada razlika neisplaćene plaće s osnova prekovremenih sati ostvarenih na terenu, već samo neisplaćeni dodatci na plaću u ukupnom iznosu od 1.749,72 kn, pri čemu se, osim gore navedenih propisa, sud pozvao na odredbe Zakona o radu („Narodne novine" broj: 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13. - dalje ZR/09) i Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17. i 98/19. - dalje ZR/14), Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj: 118/09.), Pravilnika o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji („Narodne novine“ broj: 141/04. i 22/05.) i Pravilnika o uvjetima i postupku ostvarivanja naknade troškova prijevoza („Narodne novine“ broj: 131/13.).

10. Nepobijanom (pravomoćnom) točkom 1. izreke presude, sud prvog stupnja nalaže tuženici isplatiti tužitelju iznos glavnice od 1.749,72 kn bruto sa pripadajućim zateznim kamatama (izuzev kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) te troškove postupka u iznosu od 2.675,00 kn, koju potonju odluku temelji na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a.

11. Pobijanom točkom 2. izreke presude, sud je odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom bruto iznosa od 82.617,72 kn sa pripadajućom zateznom kamatom s obrazloženjem da je iskaze tužitelja te svjedoka N. I. i S. K. ocijenio istinitim, ali nepotpunim i nevjerodostojnim da bi se na njima mogla temeljiti sudska odluka, zbog proteka vremena i nepreciznosti iskaza o točnom broju odrađenih prekovremenih sati, a sve vezano za prigovor tužitelja da je evidencija rada koju je vodila tuženica za relevantno vrijeme nepotpuna te da u istoj nisu prikazani stvarno odrađeni efektivni sati rada na terenu, smatrajući pritom da je tužitelj takvu evidenciju trebao, a nije, osporiti u upravnom postupku.

12. Stoga je prvostupanjski sud ocijenio evidenciju tuženice o radu tužitelja, za koju nalazi da je nepotpuna u neznatnom dijelu, vjerodostojnijom od iskaza tužitelja i navedenih svjedoka o tužiteljevom radu, prekovremenim satima na terenu te ostvarenim slobodnim satima, radi čega je utemeljio odluku na evidenciji tuženice i nalazu i mišljenju financijskog vještaka sačinjenom na takvoj evidenciji, prihvaćajući drugu varijantu izračuna vještaka prema kojoj je ukupan broj ostvarenih slobodnih dana odbijen od slobodnih dana sa osnova straže i dežurstva te je ostatak slobodnih dana pripisan slobodnim danima ostvarenim pri radu na terenu, na koji način je utvrdio da tužitelju za sporno vremensko razdoblje ne pripada razlika neisplaćene plaće s osnova prekovremenih sati ostvarenih na terenu, već samo nesporni dodaci na plaću u iznosu od 1.749,72 kn bruto.

13. Za sada činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno radi čega nije moguće ispitati pravilnost primijene materijalnog prava, na što se osnovano ukazuje žalbom tužitelja. To stoga što iz obrazloženja prvostupanjske presude i rezultata dokaznog postupka za sada se ne može zaključiti je li tuženica evidenciju o radnom vremenu tužitelja u predmetnom razdoblju vodila na pravilan način, odnosno jesu li podatci o radu tužitelja potpuni i točni.

14. Naime, tijekom postupka tužitelj je osporio točnost podataka evidencije tuženice o radnoj angažiranosti na terenu u predmetnom razdoblju, navodeći da radno vrijeme tužitelja za pojedine dane na terenu uopće nije iskazano, da nisu evidentirani stvarno odrađeni prekovremeni sati na terenu, da tuženica nije dostavila zapovjedi za teren s pripadajućim prikazom ostvarenih sati rada po svim utuženim osnovama kao niti naloge za utvrđivanje vremena u kojem je ostvaren prekovremeni rad tužitelja, da nije dostavila rješenja ili naloge o preraspodjeli radnog vremena i korištenju slobodnih dana, niti argumentirano otklonila tužiteljeve prigovore vezano za sadržaj evidencije.

15. Iz obrazloženja pobijane presude za zaključiti je kako prvostupanjski sud smatra da je evidencija tuženice takvog sadržaja da je treba prihvatiti kao vjerodostojnu, pa iako istu ocjenjuje kao nepotpunu u neznatnom dijelu, na temelju takve evidencije zaključuje kako je neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu preostalog bruto iznosa od 82.617,72 kn, iako je knjigovodstveni vještak u nalazu i mišljenju naveo da je evidencija tuženica u značajnoj mjeri manjkava, ali kako tuženica dodatne tražene podatke i evidencije nije dostavljala niti po nalogu suda niti na zahtjev vještaka, nalaz i mišljenje vještaka je napravljen na osnovu takve manjkave evidencije.

16. Tužitelj je osporavao pravilnost i potpunost evidencije radnih sati koje je dostavila tuženica a broj sati prekovremenog rada dokazivao je personalnim dokazima - iskazima svjedoka te svojim iskazom, kojim se tvrdilo da je tužitelj radom na terenu, pored redovnih sati, ostvario i prekovremene sate o čemu da tuženica nije vodila precizne evidencije, već su sati rada samo djelomično evidentirani u službenim evidencijama tuženice kao efektivan rad, da tužitelju po obavljanju svojih zadaća na terenu nije bilo dozvoljeno napustiti mjesto gdje se rad na terenu obavljao već je čitavo vrijeme, kroz sva 24 sata dnevno bio na raspolaganju tuženici odnosno da radno vrijeme na terenu nije bilo samo od 08.00 – 16.00 sati kako se vodilo u evidencijama nego je trajalo od 06.00 – 22.00 sata, da nije obračunavan radni angažman tužitelja na sahranama Hrvatskih branitelja, da nije uzeto u obzir vrijeme obvezatne prisutnosti na radu nakon efektivnog radnog vremena odnosno i nakon 22.00 sati do 06.00 sati idući dan.

17. Osnovano tužitelj u žalbi navodi da je upravo tuženica ta koja je bila dužna voditi evidenciju o radnicima i dokazati činjenice vezane za radno vrijeme, a ovo sukladno odredbi članka 4. i članka 131. stavak 4. ZR/09 odnosno članka 5. i članka 135. stavak 4. ZR/14., prema kojim odredbama u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju o radnom vremenu na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena je na poslodavcu.

18. Stoga, u situaciji kada iz iskaza svjedoka i tužitelja proizlazi da službena evidencija radnog vremena ne odgovara stvarno odrađenim satima prekovremenog rada na terenu, te u situaciji kada tuženica nije dostavila ni naloge o korištenju slobodnih dana ni odluke o preraspodjeli radnog vremena, to proizlazi da je u konkretnom slučaju teret dokazivanja radnog vremena na poslodavcu jer isti nije na propisani način vodio evidenciju o radnom vremenu.

19. Evidencija radnog vremena podrazumijeva uz ostalo i evidenciju o prekovremenom radu radnika. Ukoliko poslodavac ne dostavi sudu evidencije radnog vremena odnosno ukoliko postoji sumnja u vjerodostojnost tih evidencija, dozvoljeno je i na drugi način dokazivati radno vrijeme (Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Revr-1124/16 od 17. siječnja 2017. i Revr-1696/16 od 1. ožujka 2017.). U konkretnom slučaju tužitelj je to pokušao učiniti iskazima svjedoka i svojim vlastitim iskazom, koje tuženica ničime nije opovrgla, uvažavajući pritom činjenicu da tužitelj evidenciju rada koju je tuženica vodila za njega, nije ovjeravao svojim potpisom, niti je spornu evidenciju prihvatio kao potpunu, točnu i istinitu.

20. Prvostupanjski je sud otklonio sve prigovore tužitelja kao neosnovane i po njemu provedene personalne dokaze kao nedovoljno vjerodostojne, te je pobijanu presudu utemeljio na evidenciji tuženice i nalazu i mišljenju financijskog vještaka sačinjenom na takvoj evidenciji prihvaćajući varijantu br. 2 izračuna vještaka iz osnovnog nalaza i mišljenja od 28. ožujka 2018. na koji način je utvrdio da tužitelju za sporno vremensko razdoblje ne pripada razlika neisplaćene plaće s osnova prekovremenih sati ostvarenih na terenu (osim dodataka na plaću) jer da je sav prekovremeni rad kompenziran korištenjem slobodnih dana.

21. Međutim, zbog svega izloženog za sada se ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da je evidencija tuženice o radu i radnom vremenu tužitelja te stvarno odrađenim prekovremenim satima u predmetnom razdoblja točna i potpuna kako to sugerira prvostupanjski sud koji upravo na takvoj evidenciji - ispravama temelji pobijanu presudu.

22. Nadalje, za primijetiti je da je prvostupanjski sud dao nalog knjigovodstvenom vještaku da sačini dodatni nalaz i mišljenje uz uvažavanje svih gore iznesenih prigovora tužitelja vezano za vrednovanje rada na terenu iskazanom po tužitelju i svjedocima uz daljnji nalog vještaku da kod izračuna uzme u obzir samo one slobodne dane koje je prema evidenciji tužitelj ostvario temeljem ostvarenih prekovremenih sati na terenu. Međutim, u dopunskom nalazu i mišljenju od 5. prosinca 2018. knjigovodstveni vještak je naveo da nije uzeo u obzir slobodne dane uopće, jer nije mogao iz evidencija tuženice utvrditi koji su to slobodni dani korišteni upravo po osnovu prekovremenog rada, te je dao izračun prema kojem bi neplaćen prekovremeni rad tužitelja u spornom razdoblju iznosio 84.367,44 kn, bez uvažavanja korištenja slobodnih dana po bilo kojoj osnovi, a što ne bi bilo pravilno.

23. Za sada iz stanja u spisu proizlazi da tuženica nije dostavila u spis rješenja o preraspodjeli radnog vremena niti naloge o korištenju slobodnih dana po pojedinoj osnovi u utuženom razdoblju. Ovdje valja istaći, da činjenica što tuženica nije dostavila nalog da je tužitelj koristio slobodne dane s osnove preraspodjele radnog vremena zbog ostvarenih prekovremenih sati rada, odnosno da u evidencijama nije naznačila po kojoj osnovi su korišteni slobodni dani, ne znači da prvostupanjski sud odnosno vještak nije mogao uopće ne uzeti u obzir ostvarene (iskorištene) slobodne dane kraj nedvojbenog utvrđenja da je tužitelj kroz utuženo razdoblje koristio neke slobodne dane i da se oni navode u evidencijama tuženice (bez navođenja osnove korištenja).

24. Stoga će sud prvog stupnja imati u vidu da kod davanja zadatka vještaku i izračuna razlike plaće treba uvažiti iskorištene slobodne dane tužitelja po evidenciji tuženice. Od tih dana treba izuzeti slobodne dane ostvarene zbog straže i dežurstva i slobodne dane po drugoj osnovi (mimo prekovremenog rada), ako to dokaže tužitelj, jer je teret ovog dokaza na tužitelju, odnosno tužitelj mora dokazati da je neke slobodne dane dobio po drugoj osnovi (kao što su preseljenje, dobrovoljno davanje krvi i slično), a ne za odrađeni prekovremeni rad, što do sada iz izvedenih dokaza, ne bi proizlazilo.

25. U nastavku postupka, nakon što razmotri istaknuta pravna shvaćanja drugostupanjskog suda te nakon cjelovito provedenog dokaznog postupka, vodeći računa i o odredbama članka 7., članka 8. i članka 221.a ZPP-a te članka 135. stavak 4. ZR/14, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, prvostupanjski sud će ponovno odlučiti o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva (točka 2. izreke pobijane presude) te će donijeti i odluku o novonastalim troškovima postupka, uključujući i troškove žalbe (članak 166. stavak 3. i 4. ZPP-a).

26. Plaća i naknada plaće sastoje od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. U smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 177/04., 73/08., 80/10,. 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14.,143/14. i 136/15.) i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 79/13., 160/13., 157/14. i 137/15.), zatezne kamate koje se na zakašnjelu isplatu plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto plaća, baš kao i naknada plaće, koja se isplaćuje po sudskoj presudi sve do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, nije u potpunosti dospjela na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom same plaće, odnosno naknade plaće.

27. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je djelomično odbio tužbeni zahtjev u odnosu na zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak na dosuđene bruto iznose u točki 3. izreke prvostupanjske presude, koju je stoga u tom dijelu valjalo potvrditi uvažavajući da se takva odluka posebno ne dovodi u pitanje žalbom tužitelja.

28. Radi svega izloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 370. ZPP-a.

29. Presuda suda prvog stupnja u točki 1. izreke, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 7. veljače 2022.

Sutkinja

Branka Ježek Mjedenjak