Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 26 Gž Ovr-553/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B. K. d.o.o., OIB: …, Z., kojeg zastupa punomoćnica D. H. Ž., odvjetnica u O. društvu H. & p. d.o.o. u Z., protiv ovršenice J. V., OIB: …, iz O., radi ovrhe na nekretnini ovršenice, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-1481/2021-4 od 29. srpnja 2021., dana 7. veljače 2022.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba ovrhovoditelja i ukida rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-1481/2021-4 od 29. srpnja 2021. te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je odbio prijedlog ovrhovoditelja za ovrhu na nekretnini ovršenice te je naložio zemljišnoknjižnom odjelu istoga suda upisati zabilježbu odbijanja prijedloga za ovrhu na nekretnini upisanoj u zk. ul. 4/podul. 13167 KPU O. 2. Pravodobno izjavljenom žalbom navedeno rješenje pobija ovrhovoditelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba ovršnog postupka, predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba ovrhovoditelja je osnovana.

4. U obrazloženju rješenja prvostupanjski sud navodi da je ovrhovoditelj 22. srpnja 2021. podnio prijedlog za ovrhu na nekretnini ovršenice radi namirenja glavnice u iznosu od 3.335,52 EUR ili 25.050,85 kn. Pozivom na čl. 80.b Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12., 25/13., 93/14., 73/17., 131/20., u daljnjem tekstu: OZ) koji propisuje da će sud odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 40.000,00 kn, osim ako je prijedlog podnesen radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskog uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovanje kaznenim djelom, prvostupanjski sud zaključuje da glavnica tražbine radi čijeg namirenja je ovrha predložena ne prelazi iznos od 40.000,00 kn, a da se ne radi o izuzecima kada je namirenje dopušteno i za tražbinu koja ne prelazi taj iznos, te je primjenom citirane zakonske odredbe odbio prijedlog i primjenom čl. 95. Zakona o zemljišnim knjigama naložio upis zabilježbe odbijanja prijedloga.

5. U žalbi ovrhovoditelj ističe da je ovršni prijedlog podnio na temelju ovlasti koje mu priznaju pravila stvarnopravne normative iz Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i to čl. 297. i čl. 336. da kao založni vjerovnik svoju novčanu tražbinu namiri iz vrijednosti zaloga i dužnosti ovršenika kao založnog dužnika da trpi namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari, sve uzimajući u obzir da je na nekretnini upisano založno pravo pod brojem Z-7057/2010. Stoga smatra da u konkretnoj situaciji treba dati prednost zaštiti ovrhovoditelja propisanoj čl. 77. OZ-a.

6. Ispitujući prvostupanjsko rješenje po službenoj dužnosti te u okviru žalbenih navoda ovrhovoditelja, koji iako pobija rješenje zbog bitnih povreda odredaba ovršnog postupka niti sadržajno a niti po zakonskom određenju ne ukazuje na neku od bitnih povreda, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda iz čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku.

7. Međutim, osnovani su žalbeni navodi kojima ovrhovoditelj ističe da je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom materijalnog prava odbio prijedlog za ovrhu.

7.1. Iz stanja u spisu proizlazi da je ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu protiv ovršenice radi namirenja novčane tražbine u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 3.916,02 EUR sa zateznom kamatom i iznosa od 2.552,00 kn, predlažući ovrhu na stanu u zgradi u O., sagrađene na čkbr. 1928 upisane u podul. 13167/zk. ul. 4 KPU O., na kojem je pod brojem Z-7057/2010 uknjiženo založno pravo radi namirenja te tražbine. Naime, ovršna tražbina odnosi se na potraživanje s osnova Ugovora o namjenskom kreditu za reprogram obveza sklopljenog između Z. b. d.d. kao kreditora, D. V. kao korisnika kredita, V. U. kao sudužnika i J. V. kao založne dužnice od 15. srpnja 2010., potvrđenog 23. srpnja 2010. kod javnog bilježnika M. P. pod brojem OV-4505/2010, a temeljem kojeg je upisano založno pravo pod brojem Z- 7057/2010 i koje je preneseno s tražbinom na ovrhovoditelja temeljem ugovora o ustupu i prijenosu prava i tražbina sklopljenog između ovrhovoditelja i Zagrebačke banke d.d. od 6. srpnja 2018.

8. Prvostupanjski sud je odbio prijedlog primjenom čl. 80.b OZ-a jer tražbina ovrhovoditelja ne prelazi iznos od 40.000,00 kn, a ne radi se o namirenju tražbine po osnovama koje predstavljaju izuzetak.

9. Međutim, prvostupanjski sud je zanemario odredbu čl. 77. OZ-a na koju pravilno ukazuje ovrhovoditelj. Prema čl. 77. st. 1. OZ-a ako je ovrhovoditelj na temelju pravnoga posla s ovršenikom stekao na nekoj stvari ili pravu založno ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje na tom predmetu traži, ovršenik se ne može protiviti takvoj ovrsi pozivajući se na razloge iz članka 75. stavka 1. i članka 76. stavka 1. ovoga Zakona te na druge odredbe ovoga Zakona o izuzimanju od ovrhe ili o ograničenju ovrhe, osim na odredbe članka 4. stavaka 4., 5. i 6. ovoga Zakona.

10. Kako u konkretnom slučaju na nekretnini koja je predmetom ovrhe ovrhovoditelj ima upisano založno pravo i da u ovom postupku zahtijeva namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari, to se ovršenica ne može protiviti takvoj ovrsi pozivom na čl. 80.b st. 1. OZ-a.

10.1. Primjena navedene odredbe nedvojbeno predstavlja ograničenje u pravu na namirenje i dovela bi u pitanje stečeno pravo ovrhovoditelja, obzirom u situaciji kada je založni vjerovnik (ovrhovoditelj) stekao pravo na namirenje na temelju upisanog založnog prava kako to propisuje čl. 336. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14., 81/15.), ograničenje u ostvarivanju prava iz čl. 80.b. OZ-a u korist ovršenika nije bilo propisano.

10.2. Obzirom na navedeno proizlazi da se ovršenik, kada se ovrha provodi na nekretnini na kojoj je upisano založno pravo, ne može pozivati na odredbe o izuzimanju od ovrhe ili o ograničenju ovrhe, osim na odredbe članka 4. stavaka 4., 5. i 6. OZ-a, to se ne može pozivati niti na čl. 80.b st. 1. OZ-a koja propisuje ograničenje ovrhe, iz čega slijedi daljnji zaključak da niti ovršni sud nije ovlašten u toj situaciji odbiti prijedlog ovrhovoditelja primjenom navedene zakonske odredbe.

11. Stoga je ovaj sud prihvatio žalbu ovrhovoditelja i ukinuo prvostupanjsko rješenje te vratio predmet na ponovno postupanje sve primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a. U ponovnom postupku prvostupanjski sud je dužan ocijeniti prijedlog za ovrhu, te o istom meritorno odlučiti uvažavajući stajalište ovoga suda.

U Varaždinu, 7. veljače 2022.

Sutkinja

Sanja Bađun, v.r.