R. H.

O. S. U. S.

ex. V. S. K.

D., S.

P. 3032/19

U. I. M. E. R. E. P. U. B. L. I. K. E. H. R. V. A. T. S. K. E.

P. R. E. S. U. D. A.

O. sud u S., po sucu ovog suda S. P., u pravnoj stvari

tužitelja I. Š., O.: iz S., M. 14, zastupanog po

pun. iz odvj. društva J. & partneri u S. protiv tuženika A. B. d.d.

Z., O.:, zastupanog po pun. iz odvj. društva Ć. i Š.

u Z., radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 24. rujna 2021. g. u prisutnosti zamjenika pun. tužitelja i zamjenika pun. tuženika, dana 4. veljače 2022. g.,

p r e s u d i o  j e

I.D. je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju ukupan iznos od 452.457,19 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja na iznos od:

-6,83 kn teče od 1. lipnja 2006. g. do isplate,

-358,37 kn teče od 1. travnja 2008. g. do isplate,

-218,99 kn teče od 1. svibnja 2008. g. do isplate,

-163,92 kn teče od 1. lipnja 2008. g. do isplate,

-237,78 kn teče od 1. srpnja 2008. g. do isplate,

-132,08 kn teče od 1. kolovoza 2008. g. do isplate,

-137,02 kn teče od 1. rujna 2008. g. do isplate,

-196,09 kn teče od 1. listopada 2008. g. do isplate,

-885,98 kn teče od 1. studenog 2008. g. do isplate,

-573,84 kn teče od 1. prosinca 2008. g. do isplate,

-970,51 kn teče od 1. siječnja 2009. g. do isplate,

-1.031,48 kn teče od 1. veljače 2009. g. do isplate,

-1.059,03 kn teče od 1. ožujka 2009. g. do isplate,

-983,08 kn teče od 1. travnja 2009. g. do isplate,

-997,61 kn teče od 1. svibnja 2009. g. do isplate,

-881,52 kn teče od 1. lipnja 2009. g. do isplate,

-796,04 kn teče od 1. srpnja 2009. g. do isplate,

-818,74 kn teče od 1. kolovoza 2009. g. do isplate,

-863,80 kn teče od 1. rujna 2009. g. do isplate,

-859,90 kn teče od 1. listopada 2009. g. do isplate,

-814,33 kn teče od 1. studenog 2009. g. do isplate,

-899,80 kn teče od 1. prosinca 2009. g. do isplate,

-968,37 kn teče od 1. siječnja 2010. g. do isplate,

-1.065,85 kn teče od 1. veljače 2010. g. do isplate,

-1.043,49 kn teče od 1. ožujka 2010. g. do isplate,

-1.175,84 kn teče od 1. travnja 2010. g. do isplate,

-1.150,71 kn teče od 1. svibnja 2010. g. do isplate,

-1.199,61 kn teče od 1. lipnja 2010. g. do isplate,

-1.623,08 kn teče od 1. srpnja 2010. g. do isplate,

-1.535,90 kn teče od 1. kolovoza 2010. g. do isplate,

-1.802,20 kn teče od 1. rujna 2010. g. do isplate,

-1.710,21 kn teče od 1. listopada 2010. g. do isplate,

-1.562,20 kn teče od 1. studenog 2010. g. do isplate,

-1.874,47 kn teče od 1. prosinca 2010. g. do isplate,

-2.149,72 kn teče od 1. siječnja 2011. g. do isplate,

-1.872,96 kn teče od 1. veljače 2011. g. do isplate,

-1.979,45 kn teče od 1. ožujka 2011. g. do isplate,

-1.855,85 kn teče od 1. travnja 2011. g. do isplate,

-1.878,36 kn teče od 1. svibnja 2011. g. do isplate,

-2.401,41 kn teče od 1. lipnja 2011. g. do isplate,

-2.452,37 kn teče od 1. srpnja 2011. g. do isplate,

-2.889,38 kn teče od 1. kolovoza 2011. g. do isplate,

-2.664,90 kn teče od 1. rujna 2011. g. do isplate,

-2.419,15 kn teče od 1. listopada 2011. g. do isplate,

-2.297,35 kn teče od 1. studenog 2011. g. do isplate,

-2.278,66 kn teče od 1. prosinca 2011. g. do isplate,

-2.394,42 kn teče od 1. siječnja 2012. g. do isplate,

-2.495,33 kn teče od 1. veljače 2012. g. do isplate,

-2.508,86 kn teče od 1. ožujka 2012. g. do isplate,

-2.439,04 kn teče od 1. travnja 2012. g. do isplate,

-2.486,18 kn teče od 1. svibnja 2012. g. do isplate,

-2.518,43 kn teče od 1. lipnja 2012. g. do isplate,

-2.464,17 kn teče od 1. srpnja 2012. g. do isplate,

-2.478,44 kn teče od 1. kolovoza 2012. g. do isplate,

-2.437,76 kn teče od 1. rujna 2012. g. do isplate,

-2.351,10 kn teče od 1. listopada 2012. g. do isplate,

-2.444,80 kn teče od 1. studenog 2012. g. do isplate,

-2.498,78 kn teče od 1. prosinca 2012. g. do isplate,

-2.457,01 kn teče od 1. siječnja 2013. g. do isplate,

-2.280,25 kn teče od 1. veljače 2013. g. do isplate,

-2.430,42 kn teče od 1. ožujka 2013. g. do isplate,

-2.443,54 kn teče od 1. travnja 2013. g. do isplate,

-2.384,68 kn teče od 1. svibnja 2013. g. do isplate,

-2.201,62 kn teče od 1. lipnja 2013. g. do isplate,

-2.196,96 kn teče od 1. srpnja 2013. g. do isplate,

-2.241,92 kn teče od 1. kolovoza 2013. g. do isplate,

-2.314,01 kn teče od 1. rujna 2013. g. do isplate,

-2.413,85 kn teče od 1. listopada 2013. g. do isplate,

-2.362,34 kn teče od 1. studenog 2013. g. do isplate,

-2.398,82 kn teče od 1. prosinca 2013. g. do isplate,

-2.440,18 kn teče od 1. siječnja 2014. g. do isplate,

-1.427,25 kn teče od 1. veljače 2014. g. do isplate,

-1.474,34 kn teče od 1. ožujka 2014. g. do isplate,

-1.458,93 kn teče od 1. travnja 2014. g. do isplate,

-1.406,83 kn teče od 1. svibnja 2014. g. do isplate,

-1.390,12 kn teče od 1. lipnja 2014. g. do isplate,

-1.397,67 kn teče od 1. srpnja 2014. g. do isplate,

-1.456,80 kn teče od 1. kolovoza 2014. g. do isplate,

-1.506,60 kn teče od 1. rujna 2014. g. do isplate,

-1.496,27 kn teče od 1. listopada 2014. g. do isplate,

-1.539,32 kn teče od 1. studenog 2014. g. do isplate,

-1.568,57 kn teče od 1. prosinca 2014. g. do isplate,

-1.551,33 kn teče od 1. siječnja 2015. g. do isplate,

-1.556,13 kn teče od 1. veljače 2015. g. do isplate,

-1.556,13 kn teče od 1. ožujka 2015. g. do isplate,

-1.556,13 kn teče od 1. travnja 2015. g. do isplate,

-1.556,13 kn teče od 1. svibnja 2015. g. do isplate,

-1.556,13 kn teče od 1. lipnja 2015. g. do isplate,

-311.734,99 kn teče od 1. srpnja 2015. g. do isplate,

i to po stopi:

-od 15% godišnje u periodu od 1. lipnja 2006. g. do 31. prosinca 2007. g.,

-od 14% godišnje u periodu od 1. siječnja 2008. g. do 30. lipnja 2011. g.,

-koja se u periodu od 1. srpnja 2011. g. do 31. srpnja 2015. g. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope H. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

-koja se u periodu od 1. kolovoza 2015. g. do isplate određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

I..D. je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju trošak postupka u iznosu od 15.312,50 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 4.

veljače 2022. g. do isplate po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

O.

T. je dana 10. lipnja 2019. g. ustao tužbom pred ovim sudom u kojoj je naveo da je dana 6. ožujka 2006. g. s tuženikom zaključio U. o kreditu broj 216- 125/2006 temeljem kojeg mu je odobren stambeni kredit u iznosu od 176.200 C.

isplaćen u kunama prema srednjem tečaju tuženika. T. je u tom unaprijed formuliranom standardiziranom U. u kojem nije bilo mogućnosti nikakvih

pregovora i to u čl. 2. U. ugovorio valutnu klauzulu u valuti C., u čl. 4. je otplatu kredita vezao uz ovu valutu te je u čl. 3. naveo visinu kamatne stope u iznosu od 4,75% ugovorivši u čl. 6. da je kamatna stopa promjenjiva i to na način da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci tuženika, bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se mijenjati. N. taj način da je tuženik u U. ugradio nepoštene i ništetne odredbe o vezanosti glavnice za C. i promjenjivosti kamatne stope što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. P. i u vrijeme zaključenja U. tuženik da nije s tužiteljem pregovarao niti utvrdio egzaktne parametre i metode izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate. O. o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli da su ništetne, a iznosi koji su naplaćeni temeljem tih odredbi da su naplaćeni temeljem djelomično ništetnog pravnog posla. T. je interpretirao sadržaj pravomoćne presude V. trgovačkog suda R. broj P.-7129/13 od 13.

lipnja 2014. g. koja je donesena u predmetu koji se vodio pred T. sudom u

Z. pod brojem P. 1401/12 između U. F., kao tužitelja, i više banaka kao tuženika između kojih je bio i tuženik kao tuženik pod 5) iz koje proizlazi da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijedio interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u njima nepoštenu ugovornu odredbu o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna. T. je citirao i presudu V. trgovačkog suda R. broj P.-6632/17 od 14. lipnja 2018. g. iz koje proizlazi da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2006. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijedio interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o vezanosti glavnice uz valutu C., a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora nije kao trgovac informirao potrošače o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. T. da su tuženici iz tog predmeta postupili suprotno odredbama tada važećeg Z. o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Z. o obveznim odnosima. P. podnošenja tužbe tužitelj da se obratio tuženiku radi dostave potrebne dokumentacije, ali do podnošenja tužbe nije zaprimio odgovor od tuženika. S. je tužitelj, sukladno odredbi čl. 186. b Z.-a o stupnjevitoj tužbi, predložio donošenje rješenja kojom će se naložiti tuženiku dostava podataka koji su pobliže navedeni donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti isplata iznosa s pripadajućim kamatama koji će biti specificiran nakon što tuženik dostavi podatke i nakon provođenja vještačenje sukladno dostavljenoj dokumentaciji.

U. odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, ističući prije svega prigovor zastare jer su, po njegovom mišljenju, sva potraživanja s osnova stjecanja bez osnove koja su nastala prije 10. lipnja 2014. g. zastarjela, pri čemu tužba radi zaštite kolektivnih interesa ne može imati za posljedicu prekid zastarijevanja, a budući da se taj postupak nije vodio po tužbi vjerovnika prema dužniku. N., a vezano za primjenu odredbe čl. 186. b Z.-a, da tužitelj, kao stranka obveznopravnog odnosa, mora imati na raspolaganju svu dokumentaciju koja se odnosi na predmetni U. o kreditu. O. toga, da pretpostavke za primjenu ove odredbe Z.-a nisu ispunjene. N. je osporio pravni interes tužitelja utvrđivati ništetnost pojedinih ugovornih odredbi iz U. o kreditu iako tužitelj nije uopće podnio tužbu na utvrđenje ništetnosti nego samo na isplatu. T.

da se neosnovano poziva na presude V. trgovačkog suda jer se na pravna utvrđenja iz tih presuda mogu pozivati tužitelji samo u parnicama radi naknade štete, a ne stečenog bez pravne osnove. O. toga, u svakom pojedinačnom slučaju treba sagledati sve okolnosti da bi se moglo ocijeniti jesu li odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene, a time i ništetne. T. da u tužbi uopće nije naveo koje su konkretno radnje tuženika dovele do ništetnosti pojedinih odredbi U. o kreditu. T. je naveo da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o spornim odredbama U. jer je tužitelj mogao birati između kredita s fiksnom ili promjenjivom kamatnom stopom kao i između kunskog kredita, kredita s valutnom klauzulom u E. ili valutnom klauzulom u C.. T. da je kao prihvatljiviju izabrao promjenjivu kamatnu stopu te valutnu klauzulu u C., a te su odredbe bile jasne, lako uočljive i razumljive te su sva prava tužitelja kao potrošača prije i tijekom postupka bila poštovana u cijelosti. T. je tuženik učinio dostupnim sve bitne uvjete U. te je izradio i objavio M. promjene kamatnih stopa u

kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama u kojoj su jasno definirani parametri koji utječu na promjenu kamatnih stopa na kreditne proizvode tuženika te detaljno objašnjeni parametri i datumi promjene stopa kao i informiranje o provjeri vrijednosti svakog pojedinog parametra od strane potrošača. N., ugovaranje promjenjive kamatne stope da je bilo dopušteno pozitivnim propisima, a stranke U. izričito su prihvatile odredbe o promjenjivosti kamatne stope temeljem poslovnih uvjeta, odluka o kamatnim stopama te temeljem drugih općih akata tuženika. T. se osvrnuo i na okolnost što je potpisani U. sastavljen i kao javnobilježnički akt. T. da je dobrovoljno pristao na sklapanje predmetnog

U., na sve izmjene kamatnih stopa i otplatnih planova jer ni u jednom trenutku nije zatražio izmjenu bilo koje odredbe U., refinanciranje ili raskid U., a nije prigovorio ni obavijestima o promjeni kamatne stope koje mu je dostavljao tuženik. D. da je i odredba o valutnoj klauzuli te sama po sebi ne može uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača budući da ni tuženik nije imao kontrolu nad kretanjem tečaja C., a obveza je mogla biti ne samo veća nego i manja od ugovorene u U. o

kreditu. P. odredbe U. da nisu suprotne načelu savjesnosti i poštenja

jer je takvo ugovaranje uobičajeno u bankarskom poslovanju, a tuženik kamatnu stopu nije mijenjao arbitrarno već sukladno uvjetima kao što su stanje na tržištu, rizik posla i troškovi poslovanja, sve još i pod kontrolom regulatora. P. da su educirani i još 2005. g. upozoravani na rizike vezane uz tečaj C. u oglasima, glasilu tuženika te obavijestima klijentima na kućne adrese. P. tečaja C. nakon sklapanja U. da ne može biti od utjecaja na ocjenu valjanosti odredbe o valutnoj klauzuli jer je za ocjenu savjesnosti stranke od značaja trenutak sklapanja U., a u tom trenutku tuženik nije mogao predvidjeti promjenu tečaja C. jer je ta valuta do tada bila iznimno stabilna. S. da se ne radi o nepoštenoj odredbi

U.. T. je osporio i visinu tužbenog zahtjeva te se usprotivio i tijeku zatraženih zateznih kamata, a posebno onih koje teku prije podnošenja tužbe. T. se usprotivio tome da se vještaku knjigovodstvene struke da nalog izračunati razliku temeljem fiksne kamatne stope i fiksnog tečaja na dan sklapanja U..

V. da bi trebao biti naložen zadatak da za sve izračune koristi kamate primjenjive na kunske kredite za predmetno razdoblje jer bi sve drugo suprotno tome dovelo tužitelja u povlašteni položaj u odnosu na druge potrošače i tuženika jer bi tužitelj stekao nepripadnu imovinsku korist.

T. zahtjev konačno je uređen u podnesku od 30. travnja 2021. g. te je tužitelj zatražio isplatu iznosa od 452.457,19 kn s pripadajućim kamatama.

U. postupku su izvedeni dokazi pregledom U. o kreditu broj 216-

215/2006 ''U S., 6. ožujka 2006. g.'' s potvrdom o solemnizaciji broj O./06 od

7. ožujka 2006. g., z.k. izvatka za z.u. 13069 k.o. S., O. broj 17060000702,

izvatka iz S. registra, dopisa tužitelja od 31. svibnja 2019. g., dopisa tuženika od 6. lipnja 2019. g., glasila tuženika broj 8, X./05 i dokumentacije za predmetni U. koju je u spis dostavio tuženik uz podnesak od 9. studenog 2020. g. S. je proveo dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem po vještaku H.

P. koji je izradio pisani nalaz i mišljenje od 12. siječnja 2021. g.

S. su popisale parnični trošak.

T. zahtjev je u cijelosti osnovan.

P. ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 452.457,19 kn s pripadajućim kamatama, koji predstavlja razliku između obračunatih i plaćenih iznosa kamata u mjesečnim anuitetima koje je tuženik zaračunavao uslijed protupravnih i ništetnih promjena kamatnih stopa i početno ugovorene nominalne kamatne stope iz U. o kreditu od 4,75% godišnje te radi ugovaranja valutne klauzule u C..

M. strankama, naime, nije bilo sporno da je između tuženika, kao kreditora,

i tužitelja, kao korisnika kredita, dana 6. ožujka 2006. g. sklopljen U. kreditu s valutnom klauzulom na iznos od 176.200 C. s rokom otplate od 240 mjeseca te da je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima prema otplatnom planu u kunskoj protuvrijednosti iznosa u C. (mjesečno 1.138,65 C.) obračunatih po srednjem tečaju za C. tuženika na dan plaćanja. N. sporno ni da su stranke odredbom čl. 3. U. o kreditu ugovorile početnu ugovornu kamatnu stopu od 4,75% te da je u odredbi čl. 6. određeno da je banka ovlaštena, u slučaju promjene situacije na tržištu,

izvršiti promjenu kamatne stope sukladno O. o kamatnim stopama. N. je i

da korisnik kredita svojim potpisom na U. izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu O. o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune.

N., nije sporno ni da je tužitelj dana 17. lipnja 2015. g. u cijelosti otplatio kredit. M. strankama je sporno da li su odredbe U. o ugovaranju valutne klauzule u C. i o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene ugovorne odredbe, a što bi ih činilo ništetnim, o čemu ovisi osnovanost zahtjeva tužitelja za isplatu stečenog bez osnove u visini razlike zbog promjene tečaja C. i razlike između početno ugovorene kamatne stope i promjenjive kamatne stope tijekom otplatnog perioda (zaključno s danom 17. lipnja 2015. g. kada je tužitelj uplatio zadnji anuitet). I. je i prigovor zastare.

T. se pozvao na presudu T. suda u Z. pod brojem P 1401/12 od 4. srpnja 2013. g. kojom je utvrđeno da je tuženik pod 5) H. A.-

A.-bank d.d. Z.-u ovoj parnici tuženik takve ranije oznake tvrtke u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U. navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom V. trgovačkog suda R. broj P.-

7129/13-4 od 13. lipnja 2014. g., a V. sud R. H. svojom odlukom broj R.-249/14-2 od 9. travnja 2015. g. odbio je revizije tuženika od 1) do 7) kao neosnovane.

P. pred T. sudom u Z., koji je pokrenut po tužbi

H. saveza udruga za zaštitu potrošača-P. protiv sedam banaka, a

među kojima je i tuženik, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502. c Z. o parničnom postupku (N. novine broj 53/91, 91/92, 112/99,

88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje Z.). P. ovoj odredbi pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. T., u skladu s odredbom čl. 138. a Z. o zaštiti potrošača (N. novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i

56/13, dalje Z.), koji je bio na snazi u vrijeme zatvaranja kredita radi potpune otplate i koji, stoga, treba primijeniti u ovoj pravnoj stvari, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. Z. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. Z., obvezuje ostale sudove u postupku, koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

U. odluci V. suda R. broj R.-249/14-2 od 9. travnja 2015. g. između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka, kao trgovaca, i korisnika kredita, kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. S. buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva.

K. je u odnosu na tuženika u odluci T. suda u Z., a

koja je potvrđena u odnosu na dio koji se tiče promjenjive kamatne stope, odlukom V. trgovačkog suda R. i V. suda R., već utvrđeno da je, između ostalih, upravo i tuženik postupao suprotno odredbama Z.-a i suprotno odredbama

Z.-a i to koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

N., tuženik je i u ovom postupku ponavljao svoje navode i tvrdnje iz postupka koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred T.

sudom u Z., i to navode da se pojedinačno pregovaralo sa strankama jer su bili valjano i pravovremeno informirani te da se radi o razumljivoj odredbi. U. postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđeno je, međutim, da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope odnosno da potrošači nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju, da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, nije bila razumljiva pa time niti poštena. T. je utvrđeno da je uloga javnog bilježnika u postupku solemnizacije ugovora ocijeniti, ako je to moguće, jesu li ugovorne strane ovlaštene i sposobne poduzeti i sklopiti taj pravni posao, objasniti im smisao tog posla i uvjeriti se o postojanju njihove prave volje za sklapanje tog pravnog posla, a što su javni bilježnici i učinili. U. je i da tijekom postupka solemnizacije ugovora o kreditu,

korisnici kredita javnim bilježnicima očito nisu izrazili svoje dvojbe vezano za sadržaj i značaj tih ugovora pa ni sporne odredbe, iz čega je jasno da javni bilježnici nisu imali razloga primijeniti ovlaštenje iz čl. 58. Z. o javnom bilježništvu (N. novine broj 8/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09 i 120/16).

S. je sud zaključio da se s tužiteljem, kao ni s ostalim klijentima tuženika,

prilikom sklapanja U. o kreditu nije posebno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi, niti su se pojašnjavale metode formiranja iste. P. tome, u ovom postupku tuženik nije iznio nikakve nove činjenice, koje bi u konkretnom slučaju dovele do zaključka da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi U. nije nepoštena pa time i ništetna.

T., nadalje, znači da je odredba čl. 6. U. o kreditu sklopljenog između stranaka u dijelu kojim je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva, a utvrđuje se u skladu s O. o kamatnim stopama K. ništetna jer je odredba o

ugovornoj kamati utvrđena nepoštenom, s obzirom da nije određena odnosno odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Z. o obveznim odnosima

(N. novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje Z.), pa su, u smislu odredbe 102. Z.-a, te ugovorne odredbe ništetne.

T. čl. 324. Z.-a, naime, ništetnost neke odredbe ugovora ili nekog dijela odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez te ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. K. tuženik u postupku nije ni tvrdio da je uvjet i odlučujuća pobuda U. bio dio odredbe iz čl. 2. kojom je određeno da se korisnik obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva, a utvrđuje se O. o kamatnim stopama kreditora ocjena je suda da U. o kreditu opstaje u preostalom dijelu, odnosno i u dijelu kojim je utvrđena kamatna stopa u visini od 4,75%.

S. obzirom da je odredba U. o kreditu, sadržana u čl. 2. koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, utvrđena ništetnom to tužitelj ima pravo potraživati neosnovano stečeno po tom U. u skladu s odredbom čl. 1111. Z.-a. D.

riječima, tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio na ime razlike u povećanju kamate iznad početno ugovorene kamatne stope od 4,75%, a temeljem odredbe čl. 323. st. 1. Z.-a, jer je ta razlika naplaćena na temelju odredbi U. o kreditu koje je sud utvrdio ništetnima.

N., prema mišljenju ovog suda odredbe Z.-a treba shvatiti i tumačiti na način da potrošač odnosno tužitelj može potraživati isplatu odnosno tražiti povrat isplaćenog temeljem odredbe koja je utvrđena ništetnom po bilo kojem pravnom institutu, a ne samo radi naknade štete koja mu je nastupila.

Š. se tiče odredbi predmetnog U. koji se odnose na ugovorne odredbe kojima je kao valuta uz koju je vezana glavnica ugovoren švicarski franak (C.), po mišljenju ovog suda i te odredbe U. su ništetne i nepoštene. T. se pravilno pozvao na stavove i utvrđenja iz presude V. trgovačkog suda R. broj P.-

6632/17 od 14. lipnja 2018. g. i odluke T. suda u Z. broj P. 1401/12

od 4. srpnja 2013. g. jer se radi o nastavku postupka koji je pokrenut po tužbi H. saveza udruga za zaštitu potrošača-P. protiv sedam banaka, a

među kojima je i tuženik, i koji, kako je već navedeno, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502. c Z.-a.

U. navedenim je odlukama ocijenjeno da se i kod ugovaranja valutne klauzule vezane uz švicarski franak tuženik nije pridržavao načela savjesnosti i poštenja, da se o ugovornim odredbama kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak nije pojedinačno pregovaralo, da tuženik nije vodio računa o interesima korisnika kredita, pa tako i tužitelja kao potrošača i nije mu dao nužne i osnovne informacije o rizicima ugovaranja valutne klauzule u C., što je uzrokovalo znatnu neravnotežu među strankama na štetu korisnika kredita, odnosno tužitelja, da je tuženik, kao financijska ustanova, mogao i po redovnom tijeku stvari morao znati da je u budućem ugovornom razdoblju vraćanja kredita moguće očekivati bitne promjene u kretanju tečaja švicarskog franka, s obzirom na vrijeme sklapanja U. i okolnosti, kako u gospodarstvu R., tako i globalno, koji će izvjesno utjecati na tečaj C. prema kuni u budućem razdoblju, da je tuženik takve informacije uskratio korisnicima kredita odnosno tužitelju pri pregovaranju i sklapanju U., radi čega je korisnik kredita odnosno tužitelj bio onemogućen procijeniti ukupne rizike i ekonomske posljedice koje će za njega proizaći sklapanjem predmetnog U. o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima, vezano za visinu i obujam njegovih obveza i za iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja U., da je priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima.

S. su odredbe U. o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno kako kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti iznosa od 176.200 C. po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita te se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika kao kreditora za C. važećim na dan plaćanja ništetne, jer su navedene odredbe utvrđene nepoštenima, a u smislu odredbe 102. Z.-a.

I. temeljem ništetnih dijelova odredbi čl. 1. i 7. U. o valutnoj klauzuli u valuti švicarski franak, koje su nepoštene, a time i ništetne i bez pravnog učinka, kao i one o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom tuženika, tužitelj je stekao pravo od tuženika zahtijevati isplatu novčanih iznosa koje je isplatio temeljem ništetnih odredbi kojima je kao valuta uz koju je vezana glavnica ugovoren švicarski franak (C.).

I. bez obzira što tužitelj nije tražio utvrđenje ništetnosti dijela ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i vezanosti glavnice za valutu C. treba navesti da je

dio ovih ugovornih odredbi ništav po samom Z. pa da je utvrđenje ništavosti samo deklaratornog karaktera i predstavlja prethodno pitanje za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu, a koje je pitanje sud raspravio.

R. utvrđenja visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko-

knjigovodstveno vještačenje po vještaku za knjigovodstvo i financije H. P.

na okolnost razlike između početno ugovorene kamatne stope i svake promijenjene kamatne stope, pojedinačno po anuitetima, odnosno razlike između obračuna kamate u prvobitnom otplatnom planu i kamate u otplatnim planovima nakon promjene kamatne stope te radi te radi izračunavanja razlike radi obračuna anuiteta po tečaju za C. koji je promijenjen u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan zaključenja U..

U. pisanom nalazu i mišljenju od 12. siječnja 2021. g., izrađenom temeljem dokumentacije priložene spisu vještak je usporedio ugovorenu kamatu od 4,75% s kamatom koja je stvarno obračunata i naplaćena tijekom otplate kredita, a do dana prijevremene otplate kredita 17. lipnja 2015. g. pri čemu je uzet otplatni plan tuženika zaključno do 17. lipnja 2015. g. N. taj je način vještak izračunao razliku više naplaćenog tužitelju u slučaju poništenja svih promjena kamatne stope po kreditu. U. je izračunata i razlika uz pretpostavku nepromjenjivosti tečaja odnosno koristeći tečaj važeći na dan isplate kredita za preračunavanje svih uplata. V. je u nalazu i mišljenju izradio tri tabilice: u prvoj tablici 1. prikazao je pregled otplate na način kako je stvarno provedena te ta tablica sadrži sve promjene kamatnih stopa koje su se dogodile tijekom otplate kredita, u drugoj tablici 2. simuliran je otplatni plan kakav je tužitelju prezentiran prilikom sklapanja U., a u trećoj tablici 3.

rekapitulirani su podaci iz prethodne dvije tablice na način da su pokazane razlike između stvarnih i isplata predviđenih U., i to na način da je posebno pokazana razlika nastala samo zbog promjena kamatne stope te ukupna razlika koje je nastala zbog promjena kamatne stope i tečaja.

V. je u zaključku naveo da je razlika uplata po priloženom otplatnom planu tuženika u odnosu na simulirani otplatni plan bez promjene kamatnih stopa kunska protuvrijednost iznosa preplaćenih kamata u visini od 58.872,01 kn, te da je razlika uplata po priloženom otplatnom planu tuženika u odnosu na isti otplatni plan bez promjene kamatnih stopa i uz primjenu tečaja C. koji je vrijedio na dan isplate kredita na sve uplate po kreditu iznos od ukupno 452.457,19 kn.

Š. se tiče istaknutog prigovora zastare, to je pravno pitanje kao posebno važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a imajući na umu izuzetno veliki broj individualnih parničnih postupaka koji se u R. vode o zahtjevima za restituciju onog dijela novčane tražbine kojeg su po ugovorima o potrošačkim kreditima isplaćene bankama na temelju nepoštenih ugovornih odredbi vezano za jednostranu i netransparentnu promjenjivost redovne stope ugovorene kamate o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, razmatrao V. sud R. u odluci R.-2245/17 od 20. ožujka 2018. g. te je zauzeto slijedeće pravno mišljenje:

-pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. Z.-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (za zaštitu kolektivnih interesa potrošača).

P. donošenja takvog shvaćanja posebno se imalo na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. Z.-

a). D., u nedostatku posebnih zakonskih odredbi koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći računa i o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom čl. 140. Z.-a propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne spriječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, V. sud R. donio je zaključak da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. Z.-a jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla. S. je imao na umu i sadržaj odredbe čl. 502. c Z.-a o proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude jer se prema ovoj odredbi fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava te je u takvom slučaju sud vezan za ta utvrđenja.

K. je u navedenoj odluci V. suda R. bila riječ o postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koji se vodio pred T. sudom u

Z. pod poslovnim brojem P. 1401/12, kao što je to slučaj i u ovoj pravnoj stvari,

utvrđenje V. suda R. da je u tom predmetu odluka u povodu tužbe radi zaštite kolektivnih interesa postala pravomoćna 13. lipnja 2014. g. (a u odnosu na nepoštene odredbe o ugovaranju valutne klauzule u valuti C. 14. lipnja 2018. g.)

trebalo je u cijelosti prihvatiti i ocijeniti da je u ovoj parnici tužba od 10. lipnja 2019. g. podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz odredbe čl. 225. Z.-a, pa da je prigovor zastare tuženika neosnovan.

U. odnosu na navode tuženika iz podneska od 17. svibnja 2021. g. da opreza radi, a kako je vještak smatrao da postoje i razdoblja u kojima je tužitelj namirivao manje iznose od onih koje je vještak utvrdio po početnom otplatnom planu, ističe prigovor prijeboja tužiteljeva potraživanja, treba prije svega navesti da se, temeljem odredbe čl. 288. a st. 6. Z.-a prigovor radi prebijanja može istaknuti na pripremnom ročištu do donošenja rješenja o zaključenju prethodnog postupka, tako da isticanje ovog prigovora nakon zaključenja prethodnog postupka nije dopušteno. O. toga,

sve da je tuženiku isticanje ovog prigovora u podnesku od 17. svibnja 2021. g. i bilo dopušteno, tuženik taj prigovor nije određeno postavio u odnosu na zatraženo potraživanje tužitelja. S. se radi o prigovoru koji je postavljen na neodređen način i nije uopće podoban za raspravljanje jer ne sadrži bilo kakav iznos koji bi se stavio u prijeboj s potraživanjem tužitelja.

S. je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka H. P. kao stručan,

temeljit i objektivan te je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu više naplaćenog iznosa radi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u C. i promjenjivoj kamatnoj stopi u ukupnoj visini od 452.457,19 kn te je odlučeno je kao u izreci presude pod točkom I.

N. dosuđeni iznos glavnice tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate koja teče od plaćanja svakog pojedinog anuiteta U. o kreditu koji je anuitet sadržavao i više isplaćeni iznos radi povišenja ugovorene kamatne stope i promjene tečaja, što je sud u cijelosti prihvatio.

P. odredbi čl. 1115. Z.-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

P. ocjeni ovog suda tuženik je potraživao od tužitelja iznose anuiteta

U. o kreditu uvećane za kamatu koja je obračunavana primjenom promjenjive kamatne stope i primjenom tečaja C. koji se razlikuje od početnog znajući da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama koje su time i ništetne pa tužitelju zatezna kamata na svaki pojedini iznos više naplaćenog pripada od dana uplate odnosno stjecanja od strane tuženika, pri čemu je kamata određena pozivom na odredbu čl. 29. st. 1. i 2. Z.-a.

N. dosuđeni iznos glavnice tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate po stopi koja se do 31. prosinca 2007. g. obračunava u visini od 15%, do 31. srpnja 2015. g. za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope H. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena te od 1. kolovoza 2015. g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, što je u cijelosti u skladu s propisima o zateznim kamatama koji su bili na snazi u označenim vremenskim razdobljima i što je sud u cijelosti prihvatio.

O. o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Z.-a, a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu pa je tuženika trebalo obvezati na podmirenje troškova koje je imao tužitelj.

T. je, tako, trebalo priznati trošak sastava tužbe od 500 bodova, trošak zastupanja na ročištima od 4. studenog 2020. g. i 18. svibnja i 2. srpnja 2021. g. po 125 bodova (ukupno 375 bodova) i trošak sastava podnesaka od 13. lipnja 2019. g.,

13. siječnja 2020. g. i 30. travnja 2021. g. po 50 bodova (ukupno 150 bodova).

U. broj bodova od 1025 trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda iz T..

50. T. o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (N. novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15). I. koji se dobije na opisani način (10.250,00 kn) trebalo je uvećati za zatraženi P. i za troškove vještačenja koje je podmirio tužitelj (2.500,00 kn) te tako dobiti iznos od 15.312,50 kn, kako je trebala glasiti odluka o troškovima postupka koju je sud izradio u točki I.. izreke presude.

T. nije priznat sastav podneska od 28. svibnja 2021. g. i zastupanja na ročištu za objavu i uručenje presude jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice, a po ocjeni ovog suda (čl. 155. st. 1. Z.-a). T. nije priznat ni trošak

sudskih pristojbi jer njegov zahtjev u tom dijelu nije bio postavljen na određeni način, a kako nalaže odredba čl. 164. st. 1. Z.-a.

N. iznos parničnog troška tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate, koja mu, prema odredbi čl. 30. st. 2. O. zakona (N. novine broj 112/12, 25/13,

93/14, 55/16 i 73/17) pripada od presuđenja do isplate, kako je i dosuđeno, s tim da je sud odredio i stopu ove kamate.

U. S., 4. veljače 2022. g.

S. U. D. A. C.:

S. P.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda

objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).

Broj zapisa: eb305-ad835

Kontrolni broj: 047cb-41a9c-27d75

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=SANDI PETRIČIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.