REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Makarskoj
Kralja Petra Krešimira IV 2
21300 Makarska
Poslovni broj 8P-219/2019-26
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj, po sucu tog suda Radoslavu Roso, u pravnoj stvari tužiteljice T. A. iz G., K. 9, O.:, s privremenim boravkom u E., L., N. 3PP, F. 70, E., E. R., zastupana po punomoćniku Z. A. odvjetniku u M., protiv tuženika M. R. iz G., S. P. 1, O.:, zastupana po punomoćniku J. B. odvjetniku u Z., radi predaje u suposjed i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, dana 4. veljače 2022. godine,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
1.) Nalaže se tuženoj da tužiteljici preda u suposjed poslovni prostor koji se nalazi u prizemlju nekretnine položene u k.o. G., koja se sastoji od k. č. zgr. 198, stojna kuća, površine 36 m², dijela k. č. zgr. 199, stojna kuća, površine 44 m², obje upisane u zk. ul. 1988 i dijela k. č. 2680, pašnjak u površini od 7 m², upisane u zk. ul. 1001, pobliže prikazane na Prikazu stvarnog stanja terena izrađenog od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju S. I., geod. od lipnja 2016. godine i označenog slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-A, kao sastavnog dijela ove presude, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
2.) Nalaže se tuženoj da tužiteljici isplati iznos od 419.220,00 kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, obračunatom na iznos od:
-2.466,00 kuna počev od 01.09.2007. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.10.2007. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.11.2007. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.12.2007. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.01.2008. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.02.2008. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.03.2008. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.04.2008. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.05.2008. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.06.2008. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.07.2008. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.08.2008. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.09.2008. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.10.2008. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.11.2008. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.12.2008. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.01.2009. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.02.2009. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.03.2009. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.04.2009. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.05.2009. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.06.2009. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.07.2009. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.08.2009. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.09.2009. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.10.2009. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.11.2009. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.12.2009. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.01.2010. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.02.2010. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.03.2010. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.04.2010. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.05.2010. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.06.2010. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.07.2010. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.08.2010. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.09.2010. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.10.2010. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.11.2010. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.12.2010. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.01.2011. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.02.2011. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.03.2011. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.04.2011. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.05.2011. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.06.2011. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.07.2011. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.08.2011. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.09.2011. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.10.2011. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.11.2011. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.12.2011. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.01.2012. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.02.2012. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.03.2012. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.04.2012. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.05.2012. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.06.2012. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.07.2012. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.08.2012. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.09.2012. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.10.2012. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.11.2012. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.12.2012. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.01.2013. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.02.2013. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.03.2013. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.04.2013. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.05.2013. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.06.2013. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.07.2013. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.08.2013. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.09.2013. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.10.2013. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.11.2013. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.12.2013. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.01.2014. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.02.2014. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.03.2014. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.04.2014. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.05.2014. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.06.2014. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.07.2014. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.08.2014. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.09.2014. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.10.2014. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.11.2014. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.12.2014. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.01.2015. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.02.2015. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.03.2015. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.04.2015. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.05.2015. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.06.2015. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.07.2015. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.08.2015. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.09.2015. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.10.2015. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.11.2015. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.12.2015. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.01.2016. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.02.2016. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.03.2016. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.04.2016. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.05.2016. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.06.2016. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.07.2016. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.08.2016. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.09.2016. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.10.2016. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.11.2016. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.12.2016. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.01.2017. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.02.2017. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.03.2017. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.04.2017. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.05.2017. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.06.2017. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.07.2017. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.08.2017. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.09.2017. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.10.2017. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.11.2017. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.12.2017. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.01.2018. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.02.2018. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.03.2018. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.04.2018. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.05.2018. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.06.2018. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.07.2018. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.08.2018. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.09.2018. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.10.2018. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.11.2018. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.12.2018. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.01.2019. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.02.2019. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.03.2019. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.04.2019. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.05.2019. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.06.2019. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.07.2019. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.08.2019. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.09.2019. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.10.2019. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.11.2019. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.12.2019. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.01.2020. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.02.2020. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.03.2020. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.04.2020. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.05.2020. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.06.2020. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.07.2020. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.08.2020. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.09.2020. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.10.2020. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.11.2020. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.12.2020. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.01.2021. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.02.2021. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.03.2021. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.04.2021. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.05.2021. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.06.2021. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.07.2021. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.08.2021. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.09.2021. godine pa do isplate,
-2.466,00 kuna počev od 01.10.2021. godine pa do isplate,
prema stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodište, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, pa sve do isplate, u roku 15 dana.
II. Nalaže se tužiteljici da tuženoj plati troškove parničnog postupka u iznosu od 67.615,00 kuna u roku od 15. dana, dok se u preostalom dijelu u iznosu od 4.085,00 kuna odbija kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troškova parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka u bitnom navodi da je ugovorom o darovanju, kojeg je sklopila sa svojom majkom D. R. dana 17. kolovoza 2011. godine stekla nekretnine označene kao čest. zgr. 198 u naravi stojna kuća površine 36 m2 i čest. zgr. 199 stojna kuća površine 47 m2 sve K. G., u 1/3 idealnog dijela, koje nekretnine je njena majka stekla nasljedstvom iza smrti svog muža sad pok. A. R. temeljem rješenja o nasljeđivanju broj O- 148/07. Tužiteljica ima pravni osnov za suposjed poslovnog prostora koji se nalazi u prizemlju predmetnih nekretnina, a koji je bez valjanog pravnog osnova u isključivom posjedu tužene, u kojem je ista otvorila ugostiteljski obrt naziva N. m. m.. Tako je tužena korištenjem predmetnih nekretnina, koje su i u suvlasništvu tužiteljice, povećala vrijednost svoje imovine za iznos u visini zakupnine koja je bila u obvezi mjesečno plaćati na ime korištenja tužiteljičinog dijela. Iako je tužiteljica podneskom od 18. kolovoza 2011. godine pozvala da joj za korištenje njenog suvlasničkog dijela za proteklih pet godina isplati iznos od 20.000,00 EUR-a koji prostor je tužena koristila i znatno dulje, te predložila za ubuduće zaključenje ugovora o zakupu predmetnog poslovnog prostora ili da joj u protivnom preda u suposjed predmetne nekretnine, tužena je sve to odbila. Radi se o poslovnom prostoru u G. gdje prosječan iznos zakupnine iznosi najmanje 1.000,00 EUR-a ili 7.400,00 kuna mjesečno, a kako je tužiteljica suvlasnik za 1/3 dijela to joj je tužena bila dužna plaćati mjesečno iznos od 2.466,00 kuna. Tužena u predmetnom prostoru obavlja ugostiteljsku djelatnost, ostvaruje zaradu, ništa ne plaća tužiteljici pa ni nakon višekratnih poziva, a niti je plaćala nešto tužiteljičinim roditeljima iako je to bilo obećano. Sada tužena neosnovano poriče suvlasništvo tužiteljice, sve kako bi izbjegla platiti tužiteljici dugovani iznos i kako bi sebi zadržala ne pripdanu dobit. Prednici stranaka nikada nisu izvršili stvarnu diobu predmetne sporne nekretnine koja je u njihovom suvlasništvu, a istu su zajednički gradili otac tužiteljice i njegov brat sad pok. B. R. koji je ujedno i svekar tužene. Dok je B. R. koristio sporni prostor isti je plaćao tužiteljičinom ocu određenu naknadu,a kada je taj dio ugostiteljskog prostora počeo koristiti B. sin i to baš O. R. ( tužiteljičin suprug) plaćanje je obećano ali nikada nije izvršeno. B. A. R. i B. R. izgradili su u G. i drugu kuću u kojim nekretninama vlasnički dijelovi nisu sporni. Otac tužiteljice sad pok. A. R. nikada nije izvršio pravu diobu sa svojim bratom B. glede prijeporne predmetne stojne kuće u kojoj se nalazi prizemni poslovni prostor osim što su sve dogovorili što će tko koristiti do konačne diobe, a koja nije uslijedila, pa radi toga tužiteljici pripada kao vlasnik pravo na suposjed. Pored toga tužiteljica potražuje da joj na ime najamnine za poslovni prostor tužena plati mjesečno iznos od 2.466,00 kuna počev od 1. rujna 2007. godine pa do 1. listopada 2021. godine te predlaže da sud prihvati uređeni tužbeni zahtjev kako je označeno u izreci ove presude pod 1.), 2.) , te da se tužena obveže na snašanje troškova parničnog postupka.
2. U odgovoru na tužbu i tijekom raspravljanja tužena se opire tužbi te u bitnom navodi da tužiteljica a niti njeni pravni prednici kako majka D. tako ni otac A. nisu bili suposjednici niti suvlasnici prizemnog dijela prijepornih nekretnina, iako se ne spori da je tužiteljica sa svojom majkom sklopila ugovor o darovanju na koji se poziva u tužbi. Prije više od 50 godina prednici stranaka su izvršili diobu kada je predniku tužene sad pok. B. R. pripao prizemni dio tada stare ruševne kuće koja je bila vlasništvo majke sad pok. braće A. i B. R. i njihove sestre I. R.. Prema takovoj usmenoj diobi, koja je u cijelosti realizirana B. R. je pripalo cijelo prizemlje i cijeli prvi kat, a ocu tužiteljice sad pok. A. R. pripao je cijeli drugi kat. Otac tužiteljice je cijelo vrijeme, za razliku od brata B. bio zaposlen i obnašao tada razne dužnosti dok B. R. nije bio školovan te je odmah po odsluženju vojnog roka 1962. godine prema postignutom dogovoru svojim radom za sebe izgradio prizemlje i prvi kat a u grubim radovima i drugi kat koji je pripao njegovom bratu A. R. koji je za taj kat doprinosio novčanim sredstvima za kupovinu građevnog materijala. Među braćom A. I. B. R. te njihovom sestrom nikada nije bilo spora oko takvih suvlasničkih dijelova što su oni poštivali duže od 50 godina. Prednik tužiteljice A. R. nikada nije polagao bilo kakva stvarna prava na prizemlje i prvi kat predmetnih nekretnina a niti je B. R. polagao stvarna prava na drugi kat, što su oni za života nesmetano koristili imajući posebna brojila za vodu i električnu struju. Stvarni vlasnik prizemnog dijela predmetnih nekretnina je bio B. R. što je otac supruga tužene, a B. R. je umro tijekom ovog postupka, pa tužena nije niti pasivno legitimirana u ovom postupku. Iz dopisa NO Općine Ploče od 20. 02. 1962. godine, na koji dopis se poziva tužiteljica je razvidno da njen otac sad pok. A. (T.) R. nije postupao u svoje ime i za svoj račun nego u ime svoje majke A. R., koja je predmetnu nekretninu donijela u dotu, a nakon sastavljanja navedenog zapisnika i nakon smrti A. R. (u siječnju 1981. godine) izvršena je dioba među njenim nasljednicima spram predmetnih nekretnina baš kako su utanačili 60-tih godina, dok dopis V. od 25.4.1966. godine (na koji se tužiteljica poziva) upućen prednicima stranaka A. i B. R., ne anulira diobu predmetnih nekretnina, jer su braća B. i A. R. za života bili u najboljim odnosima, a A. R. jer je on kao školovan bio vičan poslovima oko izdavanja računa zaključivanju ugovora i sl., za razliku od brata mu B. R. koji je bio neškolovan i bio sposoban za fizičke poslove, što je on i radio. Formalno se navodio u ispravama i papirima dok je prednik tužene sad pok. B. R. fizički obavljao sve što je bilo potrebno jer o papirima nije znao niti vodio računa pa se na isti način imaju razmatrati i ugovor o zakupu od 31.12.1967. godine, glavni projekt dogradnje od 8. siječnja 1969. godine kao i računi iz 1969. godine i 1970. godine te ugovor o zakupu, niti bi presuda O. suda u K. od 12. kolovoza 1977. godine utvrđivala niti ukazivala da su prednici stranaka odustali od diobe ili da ta dioba, koju tužena je već navela, nije provedena. Diobu predmetne nekretnine, koja je doista izgrađena na prostoru ruševne kuće koja je bila u vlasništvu sad pok. A. R. (majke A. R. i B. R.), izvršili su prednici stranaka u dogovoru sa svojom sestrom i roditeljima a predmetna nekretnina se radila po obiteljskom dogovoru, sve kako bi svekar tužene B. R. imao neka sredstva za preživljavanje, budući da B. R. nije završio niti je pohađao školu, pa roditelji za njegovo školovanje nisu potrošili ništa, dok su pak trošili za drugu djecu i to A. R. (tužiteljičina oca) koji je bio ekonomist i I. R. koja je bila učiteljica. Sukladno obiteljskom dogovoru, braća A. i B. R., izvršili su i diobu predmetne nekretnine koja je u cijelosti realizirana i koju su oni poštivali cijeli život i svakako duže od 40 godina, kao što je to naprijed navedeno. Upravo zbog izvršene i realizirane diobe predmetne nekretnine, tužiteljičin otac A. R. nije nikada potraživao od svog brata B. R. bilo kakvo plaćanje za prijeporni utuženi dio predmetne nekretnine, upravo zato što je znao da je to pripalo B. i što su oni kao braća poštivali. Jedino što je plaćano tužiteljičinom ocu, jeste iznos od oko 100 DM mjesečno, ali samo nekoliko godina dok je A. R., kao ekonomist, vodio poslovne knjige za ugostiteljski objekt M. m., jer to svekar tužene sad pok. B. R. nije znao, a nakon što je u te poslove vođenja poslovnih knjiga A. R. obučio i naučio tuženu koja je završila agronomski fakultet, tužiteljičinom ocu nije ništa više plaćano niti je on to tražio. Iako se tužiteljica izravno, putem svog punomoćnika, obratila tuženoj radi plaćanja zakupnine za predmetnu nekretninu, tužena joj je odgovorila bez konzultacije sa svojim suprugom, a nije ništa u svezi toga pitala ni svog svekra B. R. koji je tada bio stvarni vlasnik prijepornog dijela predmetne nekretnine. Iako je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan, netočni su i neistiniti navodi tužiteljice glede visine tužbenog zahtjeva, tim prije što tužena ne obavlja ugostiteljsku djelatnost tijekom cijele godine, jer se radi samo sezonski. Predmetna nekretnina koja je izgrađena na prostoru ruševne zgrade koja je bila u vlasništvu A. R. (majke A. R. i B. R.), nije označena u ostavinskoj imovini tijekom vođenja ostavinskog postupka iza pok. A. R., iako su u tom ostavinskom postupku sudjelovali svi njeni zakonski nasljednici (A. R., I. R. i B. R.), jer su nasljednici znali da je ta nekretnina još za života ostaviteljice prepuštena njenim sinovima i da su je oni podijelili upravo na način kako to navodi tužena. Da je dioba predmetne nekretnine, kako to navodi tužena, izvršena znatno prije smrti roditelja braće A. R. i B. R., ukazuje i dogovor u K., nedugo nakon smrti A. R., kojem dogovoru su nazočili svi njeni zakonski nasljednici. B. B. i A. R. su godinama, o svom trošku, uređivali i renovirali dijelove predmetne nekretnine koji su im u njihovoj diobi pripali u posjed i vlasništvo i nitko nikome nije stvarao probleme, pa je tako B. R. o svom trošku u cijelosti uredio i renovirao prizemlje i prvi kat koji su mu pripali u diobi, dok je A. R. također uređivao svoj dio predmetne nekretnine, osposobio drugi kat za iznajmljivanje u turističke svrhe, tužio susjede koji su mu građenjem zatvorili vidik na njegovom dijelu nekretnine i sl. To što su stranke, odnosno tužiteljica u zemljišnoj knjizi upisana kao suvlasnik prijeporne nekretnine, ne znači da je ona stvarni suvlasnik predmetne nekretnine, koja nije niti etažirana, a općepoznato je da na ovim prostorima zemljišnoknjižno stanje upisa suvlasništva u pravilu ne odgovara stvarnom stanju.
Zapisnik upravnog inspekcijskog tijela od 5. veljače 2007. godine, na kojeg se poziva tužiteljica, sadrži samo neprovjerene tvrdnje tužiteljičinog prednika o vremenu izgradnje pojedinih dijelova predmetne građevine na utuženoj nekretnini, ali ne sadrži ništa, niti bilo što ukazuje na provedenu diobu ili uređenju odnosa između stranaka, pa je taj zapisnik neodlučan za ovaj postupak. Jednako tako, ni presuda Općinskog suda u K. od 12. kolovoza 1987. godine, na koju se tužiteljica poziva, ne govori da se prednici stranaka nisu podijelili ili da su odustali od diobe predmetne nekretnine. Predlaže se da sud prije svega odbaci tužbu, a podredno da odbije tužbeni zahtjev i osudi tužiteljicu na snašanje troškova parničnog postupka.
3. U dokaznom postupku pregledani su zk. izvadak za predmetnu nekretninu, dozvola za uporabu općine K. od 11. svibnja 1981. godine br. UP/I-02-280/1-981, rješenje U. državne uprave, I. M. od 31. kolovoza 2011. godine, Klasa: U./I-335- 02/11-01/454 (list 57 spisa), presuda U. suda RH br. US-5692/02 od 13. rujna 2006. godine, pismeno I. P. br. 1161 od 21. srpnja 2015. godine, pismeno R. G. br. 20/15 od 29. kolovoza 2015. godine, pismeno HEP Operater distribucijskog sustava d.o.o. Pogon Ploče br. 401307/10603/15/HDV, pismeno U. državne uprave, S. za gospodarstvo, I. M. od 22. srpnja 2015. godine, pismeno K. održavanja d.o.o. P. br. 721/15 od 21. srpnja 2015. godine, rješenje o nasljeđivanju O. suda u M. br. O- 152/75 od 4. studenog 1975. godine, rješenje o nasljeđivanju O. suda u V. br. O- 114/81 od 2. prosinca 1981. godine, rješenje o nasljeđivanju O. suda u M. br. O- 148/07 od 18. lipnja 2007. godine, darovni ugovor "U M. dana 17.08.2011.g.", saslušao svjedoke V. S., O. R., D. R., P. S., S. R., J. R., R. R., vještačenje po vještaku financijske struke J. D., očevid suda na mjestu prijepora i vještačenje po vještaku mjerniku S. I., vještačenje po vještaku graditeljske struke K. M., te saslušao stranke u dokazne svrhe.
4. Rezultat izvedenih dokaza izložen je u spisu.
5. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.
6. Predmet raspravljanja u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja kojim traži predaju u suposjed 1/3 dijela poslovnog prostora koji se nalazi u prizemlju nekretnine označene kao čest. zgr. 198 k.o. G., stojna kuća površine 36 m² i čest. zgr. 199 k.o. G., stojna kuća površine 47 m², te isplata mjesečnog iznosa od 2.466,00 kn počev od 1. rujna 2007. godine, do listopada 2021. godine, na ime korištenja tužiteljičinog suvlasničkog dijela (1/3) predmetne nekretnine.
7. Među strankama nije prijeporno da tužena ima ugostiteljski objekt naziva M. m., koji se nalazi u prizemlju nekretnine označene kao čest. zgr. 198 k.o. G., stojna kuća površine 36 m² i čest. zgr. 199 k.o. G., stojna kuća površine 47 m², da je tužena korisnik tog prostora prije podnošenja tužbe ovom sudu u ovoj pravnoj stvari dana 23. kolovoza 2012. godine, sve do danas, da tužena nije upisana kao suvlasnica predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi i da tužena utuženi dio predmetne nekretnine koristi po odobrenju svog svekra sad pok. B. R., koji ju je uveo u posjed tog dijela predmetne nekretnine.
8. Prijeporno je, međutim, je li tužiteljica stvarni suvlasnik utuženog prizemnog dijela predmetne nekretnine, te može li osnovano tužiteljica od tužene tražiti predaju u suposjed prijeporne nekretnine, a prijeporna je i visina tužbenog zahtjeva kojim se traži isplata mjesečnog iznosa od 2.466,00 kn počev od 1. rujna 2007. godine, do listopada 2021. godine, na ime korištenja tužiteljičinog suvlasničkog dijela (1/3) predmetne nekretnine. U ovoj pravnoj stvari, valjalo je prije svega, raspraviti je li tužiteljica suvlasnik prizemnog dijela predmetne nekretnine u kojoj tužena obavlja ugostiteljsku djelatnost, o kojem pitanju je sud odlučio raspraviti u ovoj pravnoj stvari, neovisno od toga što je naknadno među strankama pokrenut poseban parnični postupak radi utvrđivanja prava vlasništva i diobe predmetne nekretnine.
9. Pregledom darovnog ugovora od 17. kolovoza 2011. godine, utvrđeno je da je D. R. darovala svojoj kćerki T. R. 1/3 dijela nekretnina označenih kao čest. zgr. 198 k.o. G., kao "stojna kuća" površine 36 m² i čest. zgr. 199 k.o. G., kao "stojna kuća" površine 47 m², a koje nekretnine bi darovateljica stekla nasljeđivanjem svog pok. supruga A. R. pok. M. temeljem rješenja o nasljeđivanju O. suda u M. br. O-148/07. U čl. 3. navedenog Ugovora je naznačeno da darovateljica daruje "obdarenici" 1/3 dijela naznačenih nekretnina, te ih predaje u suvlasništvo i suposjed, a u čl. 4. istog Ugovora je naznačeno da obdarenica T. R. prima sa zahvalnošću od svoje majke darovane nekretnine, te ih odmah uzima u vlasništvo i posjed. Isto tako, u čl. 5., darovateljica je ovlastila daroprimatelja da može zatražiti uknjižbu svog prava vlasništva na darovanim nekretninama te brisanje toga prava s imena darovateljice, a na Ugovoru je naznačeno da su prema ovjeri kod javnog bilježnika A. B. u M. 17. kolovoza 2011. godine, pod br. Ov-9374/11, D. R. rođena 3.10.1936. g. i T. R. rođ. 24. 2. 1974. g., priznale potpis na pismenu kao svoj.
10. Iz vještva vještaka mjernika S. I. proizlazi da je predmet prijepora nekretnina koja se nalazi u ulici S. porat u mjestu G., a u naravi prizemlje objekta u kojem se nalazi ugostiteljska radnja M. m., sve na skici označeno slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I- A, da sve to predstavlja čest. zgr. 198 k.o. G., dio čest. zgr. 199 k.o. G. i dio čest. zem. 2680 k.o. G.. Predmet prijepora navedene nekretnine čini čest. zgr. 198 k.o. G. površine 36 m², te površina od 44 m² kao dio čest. zgr. 199 k.o. G., kao i dio čest. zem. 2680 k.o. G. u površini od 7 m², na skici označeno slovima A-B-D-C-E-I-A.
11. Vještak graditeljske struke K. M. u svom vještvu od 12. prosinca 2008. godine, u bitnom navodi da se predmetna nekretnina nalazi u ulici S. porat u mjestu G. i u naravi ista predstavlja stambeno-poslovnu građevinu, tako da je katnost građevine suteren, prizemlje, 1. kat, 2. kat i 3. kat. U suterenu kao prvoj etaži, nalazi se ugostiteljski objekt – dio konobe N. m. m. u kojem su lokal sa šankom i dvije ostave bez posebnih vrata, a ulaz u suteren je sa ulice S. porat. Navedeni objekt sa istočne strane, povezan je s objektom smještenim na drugoj čestici zgrade koji je u vlasništvu B. R. i u tom dijelu objekta smješten je drugi dio ugostiteljske konobe N. m. m. te je sve povezano dvokrilnim vratima, smještenim u istočnom nosivom zidu prijepornog objekta, što je u tlocrtu suterena vrata zaokružena crvenom bojom, te je neto površina suterena 53,42 m² (35,42 m² + 18,00 m²), sprema 1. 16 m², sprema 2. 3,52 m², što je ukupno neto 72,92 m², a neto korisne površine 63,17 m².
12. Iz pregledanog rješenja o nasljeđivanju O. suda u V. br. O-114/81 od 2. prosinca 1981. godine, proizlazi da su pok. A. R. ud. M. iz K., rođenu Š. u G. dana 23. studenog 1908. godine, a umrle 12. prosinca 1980. godine, naslijedili njeni sinovi A. R. i B. R., te kći R. R. za po 1/3 dijela, te da prijeporne nekretnine nisu utvrđene kao ostavinska imovina ostaviteljice.
13. Iz pregledanog rješenja o nasljeđivanju O. suda u M. br. O-152/75 od 4. studenog 1975. godine, proizlazi da su M. R. pok. A. iz K., rođenog 8. travnja 1900. godine, a umrlog 13. prosinca 1974. godine, naslijedili njegova supruga A. R., kći R. R., te sinovi A. R. i B. R., za po ¼ dijela, te da prijeporne nekretnine nisu utvrđene kao ostavinska imovina ostavitelja.
14. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju O. suda u M. br. O-148/07 od 18. lipnja 2007. godine je utvrđeno da je A. R. pok. M. rođenog 9. ožujka 1935. godine, a umrlog 26. travnja 2007. godine, naslijedila njegova supruga D. R., te da su prijeporne nekretnine označene kao čest. zgr. 198 i 199 k.o. G., kao pravo vlasništva za 1/3 dijela, utvrđene kao ostavina ostavitelja, dok čest. zem. 2680 k.o. G., nije utvrđena kao ostavinska imovina.
15. Iz pregledanog dopisa S. za gospodarstvo I. M. U. državne uprave u S.- dalmatinskoj županiji od 22. srpnja 2015. godine Klasa: 335-01/15, koji dopis je upućen odvjetniku J. B. u Z. proizlazi da A. R. nije bio upisan kao iznajmljivač u upisnik građana iznajlljivača koji se vodi pri tom javno pravnom tijelu, dok je D. R. sukladno rjšeenju od 25. 09. 1998. godine na adresi, G., P. 1, pružala usluge smejštaja na dvije dvoposteljne sobe i tri troposteljne sobe kategozirane u prvu kategoriju, te da je povodom zahtjeva D. R. dana 14. 05. 2001. godine utvrđen prestanak pružanja usluga građana u domaćinstvu u odnosu na navedene objekte.
16. Pregledom preslike presude O. suda u K. br. P-71/87 od 12. kolovoza 1987. godine, utvrđeno je da je u pravnoj stvari tužitelja A. R. pok. M. iz K. i B. R. pok. M. iz G., protiv tuženika N. O. iz G., prihvaćen tužbeni zahtjev koji glasi: "Dužan je tuženik trpiti da na temelju preuzetih obveza i zaključenog sporazuma od 16. 5. 1983. godine, tužitelji na sjevernom zidu kuće tužitelja opisane kao čest. zgr.198. k. o. G., a u pravcu svog zemljišta, otvore i ugrade prozor sa griljama uz prethodno uklanjanje identičnog prozora i zatvaranje postojećeg otvora na zapadnom zidu kuće istog objekta, uz obvezu da im tuženik naknadi troškove ove izgradnje, odnosno ugradnje, kao i da im naknadi troškove parnice odmjerene sa 49.100 Dinara, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja".
17. Svjedok D. R. u svom iskazu je u bitnom navela da je tužiteljica njena kći te zna da se prijeporni prostor nalazi u kući koju su izgradili njen suprug sad pok. A. R. i njegov brat B. R., sve na prostoru gdje se ranije nalazila jedna zidina, ruševna kuća koja je pripadala njenoj svekrvi A. R., a koja je to ustupila svojim sinovima A. i B. da tamo prave kuću. Nakon toga su A. i B. doista napravili predmetnu kuću a poslovni prostor u prizemlju se koristio kao točiona vina ispred D., u kojem prostoru se zaposlio B., dok je njen muž bio zaposlen u P., u banci. Prema dogovoru, poslije se izgradio prvi kat u koji se uselio B., a na drugi kat se uselila ona zajedno sa mužem, jer su tada živjeli u V., a nakon izgradnje trećeg kata, istog su podijelili, tako da je B. dobio dvije sobe, a A. dvije sobe. Tek 2006. godine, izgrađen je četvrti kat i to je gradio samo B. i to je njegovo. Sada se u prizemnom dijelu nalazi restoran vlasništvo M. R., a nakon muževe smrti, ona je dobila drugi kat i pola trećeg kata predmetne kuće, iako predmetna kuća nikada nije vlasnički podijeljena, već je samo postojao dogovor tko će što koristiti. U predmetnoj kući R. R. nema ništa jer je A. R. sve to dala samo sinovima. Niti nakon što je umrla A. R. 1980. godine, njena djeca nisu razgovarala o diobi. Nekoliko mjeseci prije svoje smrti, A. R. je u njenoj nazočnosti razgovarao sa tuženom i njenim mužem O., tražeći da oni za korištenje poslovnog prostora plaćaju bar nešto simbolično, te je tada O. kazao da nema problema i da će plaćati, a tužena iako je bila nazočna, nije rekla ništa. Sjeća se da je za korištenje prijepornog poslovnog prostora, B. R. plaćao svom bratu A. nešto, oko 100 tadašnjih DM i to sve na ruke, ali nakon što su taj prostor poslije nastavili koristiti B. djeca, više se nije plaćalo. Iako predmetna kuća nije podijeljena, zna da su njen suprug i brat B., podijelili zemlju u V., samo radi obrade i korištenja, te smatra da je građevna i uporabna dozvola za predmetnu kuću glasila na ime njenog supruga ili pak na ime njene svekrve. Sve do 2014. godine, drugi kat u predmetnoj kući iznajmljivala je turistima, a poslije je to nastavila tužena te je do ovog spora došlo nakon što je ona predmetni dio kuće "pripisala" tužiteljici.
18. U svom iskazu, svjedok R. R. je u bitnom iskazala da je sestra A. R. i B. R., te da su njeni roditelji oko 1960. godine, u dogovoru sa svih troje djece, odlučili da B. za sebe gradi prizemlje na dijelu "jednog zapaljenog objekta" u G. i da tamo sebi zarađuje jer su ona i brat joj A. već bili školovani. Prema tom usmenom dogovoru, prisilni dio objekta trebao je biti B. R., koji je to doista i izgradio, u kojem dijelu je u samom početku držao točionu vina, da bi potom za sebe izgradio prvi kat, a prema spomenutom obiteljskom dogovoru, drugi kat na toj kući gradio se za starijeg brata A. isključivo A. sredstvima, iako je B. fizički radio dok se A. nalazio uvijek na nekim rukovodnim mjestima. Nakon toga, braća A. i B. su izgradili još jedan kat, kojeg su podijelili i s tim dogovorom su se svi u obitelji slagali. Prije početka gradnje predmetne kuće, njenom bratu B., otac je dao nešto novaca za početak, a u gradnji je pomagao i stric tadašnje B. djevojke koju je on poslije oženio. Za vrijeme gradnje prizemnog dijela, B. nije bio u radnom odnosu. U ostavinskoj raspravi iza smrti njene majke, nije se raspravljalo o predmetnoj kući jer su se oni već ranije dogovorili. Sada je sa bratom B. u dobrim odnosima, a zbog ponašanja tužiteljice je ogorčena jer ista ne poštuje volju svog oca. Pored toga, i nakon smrti njene majke, svih troje djece su razgovarali i dogovorili se da poštuju ono što je već dogovoreno u obitelji glede predmetne kuće, prema kojem dogovoru je prizemlje u navedenoj kući vlasništvo B. i svi su se s time suglasili. U predmetnoj kući nije bila suvlasnik, a o gradnji iste sve su dogovorili njena braća A. i Branko, tako da je svatko iznajmljivao turistima ono što im je pripalo, s tim što je njen brat A. stanovao na drugom katu sve do odlaska u P. gdje je bio zaposlen. Smatra da njena braća A. i B. nisu o diobi napravili pismeni ugovor, upravo što su bili u dobrim odnosima i vjerovali su jedan drugome.
19. U postupku saslušani svjedok B. R. je iskazao da je nakon dolaska iz ondašnje vojske, nazočio obiteljskom skupu u K., gdje je njihov otac kazao kako je najbolje da B., koji nije završio fakultet, ide u G., da raščisti kuću koju su talijani zapalili u ratu i da tu nastavi raditi, da to radi za sebe i da tu traži egzistenciju, a što je sve bilo oko 1961. godine. Već 1962. godine, izgradio je prizemni dio, u čemu mu je pomogao i otac sa nešto novca, te je odmah potom nastavio graditi prvi kat u kojeg se uselio 1963. godine, dok je drugi kat izgrađen 1964. godine. U gradnji prizemlja i prvog kata, novčano su mu pomogli njegova supruga i njen stric M. koji je imao trgovinu, navodeći "oni su naravno nama pomagali jer smo mi zapravo bili teška sirotinja". Tijekom 1963. godine, u prizemnom dijelu držao je točionu vina i nešto zarađivao, međutim u svemu tome najviše mu je pomagao ženin stric M.. Prema tadašnjem dogovoru kojeg su svi poštivali, prizemlje i prvi kat pripali su B., a drugi kat njegovom bratu A.. Iako je cijeli život u dobrim odnosima sa bratom i njegovom suprugom D., kao i sa njihovom djecom, tek u zadnje vrijeme T. je nešto počela. Sada u prizemnom dijelu njegova nevjesta M. ima ugostiteljski objekt, ali je to i dalje njegovo vlasništvo, a prizemni dio tlocrtno ima oko 61-62 m². Sve na predmetnoj kući radio je prema usmenom dogovoru kojeg je postigla njegova obitelj u K. nakon njegovog povratka iz ondašnje vojske. Visinu predmetne kuće su radili prema prijašnjoj kući, što je njima bilo poznato. U svezi tih dogovora s bratom A., nije zaključivao nikakve pismene ugovore, a predmetna kuća nije bila predmetom raspravljanja u ostavinskom postupku iza smrti njegove majke, upravo iz navedenih razloga. Njegovom bratu A.-T., nije bilo potrebno više jer je već imao stan u P. i stan u V., a sada u predmetnoj kući točno se zna šta tko koristi, pa je tako njegov brat A. koristio drugi kat, a na trećem katu pola je pripalo A., a pola B.. Nakon majčine smrti, sa bratom i sestrom se našao u K., gdje su se ponovno sporazumjeli kao i ranije – da prizemlje i prvi kat pripada B., a drugi kat T., tako da ni brat ni sestra nisu nikada osporavali njegovo vlasništvo predmetne kuće i točno su znali šta je čije. Nikada nije plaćao "kirije" bratu A. niti njegovoj supruzi za korištenje prizemlja, a niti je brat A. sa suprugom prije svoje smrti dolazio kod njega razgovarati oko vlasništva predmetne kuće. Početkom gradnje, bio je doista slabog imovnog stanja, dok je njegov brat uvijek bio neki "rukovodioc", a prije "nešto vremena", išao je kod D. da raščiste imovinu, na što je ona kazala neka sve ostane kako se on dogovorio sa bratom. Sada u predmetnoj kući imaju tri brojila električne struje i to dva na njegovo ime, a jedan na ime brata mu T., tako da svatko plaća svoju potrošnju. Zna da se drugi kat iznajmljivao sve od 1966. godine do 2015. godine i da se po sezoni moglo zaraditi oko 50.000,00 kn, jer je on za to vrijeme iznajmljivao i svoj dio. Građevinska kao i uporabna dozvola glase na njegovo ime, te zna da mu je brat T., kao vlasnik drugog kata, vodio neki spor sa susjedom oko prozora. Sa sestrom R. postoji dogovor od 2012. godine, koji se nadovezivao na obiteljski sporazum zaključen nakon njegovog dolaska iz vojske, tako da je sestra R. svoj dio "iza materinstva", dala njemu, s čime se suglasio i brat A., te je sa svim tim vlasničkim stanjem i pravima na predmetnoj kući, upoznata i njegova nevjesta M. R..
20. Tužiteljica T. A. u svom stranačkom iskazu je iskazala da je ovaj spor nastao iz razloga što tužena ne poštuje dogovor njenog oca A. R. i njenog strica B. R., glede korištenja prizemnog dijela predmetnog objekta u G., koji se sad koristi kao restoran, jer spora nije bilo dok je to koristio njen stric B., a već nakon što je to preuzeo njegov stariji sin, isti je prestao plaćati pa niti simboličnu cijenu. Iako je O. R. obećao kako će plaćati za korištenje restorana, to nije učinio. Sam prizemni dio ranije je pripadao njenom ocu i stricu B. na jednake dijelove, te ne zna koliko zarađuje tužena kao vlasnik obrta u prijepornom prostoru. Zna da je prema dogovoru njenog oca i strica, stric plaćao za prijeporni prostor 100 DM mjesečno i to sve na ruke njenog oca, pa iako se pokušalo, nije za života njenog oca došlo do diobe cjelokupne imovine njihovog nasljedstva, pa ni prijepornog prostora, jer je otac pričao da su to pokušali tri puta. Sada se smatra vezanim za sporazum njenog oca i strica koji se stric obvezao plaćati mjesečno 100 DM, a R. R. nije sudjelovala u dogovoru oko plaćanja naknade za restoran. Još 1961. godine, postignut je sporazum njenog oca i strica, jer je te godine u prijeporni prostor njen otac zaposlio strica ispred Dalmacijavina. Zna da je prije 28 godina, stričev sin O. počeo koristiti prijeporni prizemni prostor, a njen otac nije pokretao postupke za naplatu najamnine, jer su O. i M. stalno obećavali da će platiti. Dioba predmetne kuće nije izvršena, iako prvi kat koristi njen stric, dok su drugi kat i pola trećeg, koristili njeni roditelji a sada koristi tužiteljica. Iako na objektu postoje dva brojila za struju, prava dioba nije izvršena. Zna da je njen otac radom i financijskim sredstvima stekao svoj suvlasnički dio na predmetnom objektu, iako je zemlja bila njene bake A. R. rođene Š.. Od iznajmljivanja predmetne kuće, svaka je stranka zadržala ono što je ostvarila, a zna da su njen otac i stric gradili još jedan objekt u G. na adresi K. 7.
21. Tužena M. R. u svom stranačkom iskazu je u bitnom navela da u prijepornom objektu ima obrt od 1992. godine te da su ranije odnosi među obiteljima stranaka bili dobri. Tužiteljičinom ocu A. doista se plaćalo mjesečno 100 DM, ali kao naknada za vođenje knjiga jer je A. bio ekonomist, a poslije A. nisu plaćali ništa jer ju je upravo A. podučio kako se vode poslovne knjige, jer je ona po struci agronom pa do tada nije znala oko knjiga. Već godinu dana nakon što je umro tužiteljičin otac, tužiteljica je tražila da joj se plaća za prizemni prostor, na što joj je ona kazala da se obrati vlasniku B. R., a tek nakon pokretanja ovog spora, upoznao ju je svekar sa svim pravima i obvezama glede predmetne nekretnine. U prizemnom dijelu, doista drži ugostiteljski objekt a koji je povezan sa dijelom prostora koji nije sporan među strankama i to baš onaj dio koji je položen istočno i u kojem se nalazi kuhinja, sanitarni čvor i prostorija za objedovanje, a ne zna koliko točno zaradi jer objekt radi samo sezonski. Nakon što je tužiteljici poslala pismeno od 30. kolovoza 2011. godine, razgovarala je sa svekrom B. koji je kazao da je prizemni dio njegovo vlasništvo, ali prije toga nije razgovarala oko vlasništva.
22. Svjedoci M. B., I. A., D. R., N. B., S. R., M. M., P. S., V. S., I. C., O. R., A. R. i J. M. su iskazivali o činjenicama vezanim za vlasništvo, posjed i korištenje predmetnih nekretnina, sve ono što su čuli od drugih. Tako svjedok S. R. iskazuje da je tužiteljica nećakinja njenog supruga, a tužena je pak supruga njenog sina, te da se za B. R. udala 1963. godine, ali je živeći u V., saznala da je B. već 1961. godine počeo graditi predmetnu nekretninu i da se nakon udaje 1963. godine, zajedno sa suprugom B., uselila u prvi kat, a da je njen djever T. R. 1966. godine dao novce za izgradnju drugog kata, što je njen muž B. i učinio, tako da se T. u taj drugi kat uselio 15. lipnja 1966. godine, kada je došao iz V. živjeti u G., a pored toga zna da su se braća B. i T. R. dobro slagali, da je svatko imao svoj sat za struju, ali da nisu ništa pismeno napravili glede diobe predmetne kuće, ali nikada nije osobno nazočila razgovoru između B. R., brata mu T. i sestre R. glede diobe predmetne kuće, već je to saznala od svog muža.
23. Svjedok I. A. je u bitnom iskazao da je tužiteljica njegova supruga te da mu je sada pok. punac pričao da predmetna kuća pripada njemu i njegovu bratu B. i to po pola, te da su se oni sporazumjeli što će tko koristiti, a da se prizemlje iznajmljivalo u početku D., pa vinariji V., a potom je B. tu držao restoran i da je po dogovoru trebao nešto plaćati bratu T., ali on ne zna koliko. Zna da je T. pomagao voditi poslovne knjige za M. m., ali ne zna koliko mu se za to plaćalo niti koliko dugo je to radio, a on misli da je to obavljao onoliko dugo koliko je trebalo.
24. Svjedok P. S. jeu bitnom iskazao da su mu braća T. i B. R. na tisuće puta pričali kako su podijelili predmetnu kuću, te da je B. pripalo prizemlje i prvi kat, a T. drugi kat, te poluetaža da je bila po pola, a za sve to vrijeme bio je u odličnim odnosima sa obojicom braće, te kako je T. u to vrijeme bio bankar i predsjednik općine P., to je još više imao razloga s njim voditi razgovore.
25. Svjedok R. S. je iskazala da je S. R. njena sestra, pa je čula o gradnji predmetne kuće u G., te je bila nazočna u K. kada su 20-tak dana nakon smrti A. R., njena djeca B., T. i I., kazali kako ostaju kod ranije diobe, dok je svjedok M. M. j iskazala kako su B. i T. R. bili primjer složne braće, a osobno nije ništa čula o njihovoj diobi predmetne kuće, s tim što je vidjela da B. koristi prizemlje i prvi kat, a T. drugi kat, dok su zadnju etažu koristili po pola i da je svatko od braće imao svoj poseban ulaz u predmetnu kuću.
26. U postupku putem sudskog tumača za češki jezik saslušani svjedok I. C. je iskazao da često dolazi u G. iz Č. gdje živi, te da mu je puno puta T. R. pričao kako je s bratom B. dogovorio oko predmetne kuće, tako da obojici pripada prizemlje, a da je B. koristio prvi kat, T. drugi kat, a treći kat je bio po pola, te se pored toga sjeća kako mu je T. pričao da mu B. plaća nešto za korištenje prizemlja, ali da mu poslije B. djeca ne plaćaju, ali da će platiti, te napominje da mu je T. R. 3 dana prije smrti kazao kako sve želi staviti na papir radi svoje djece, te što tko ima u predmetnoj kući, s tim što navodi da već 20 godina poznaje obitelj R. i da ih drži kao svoju obitelj, te da bi po 4 puta godišnje dolazio kod njih, a oni kod njega.
27. Svjedok M. B. je pak iskazala da je tužiteljica njena sestra te su joj roditelji, kao i stric B., pričali da su gradili predmetnu kuću, a ne zna jesu li je podijelili, iako u prizemlju sada tužena M. drži restoran, a prvi kat koristi njen stric B., drugi kat tužiteljica, a treći kat zajednički koriste, te da ona povremeno dolazi u G., jer stalno živi u N., te ne zna je li njenom ocu B. plaćao nešto za korištenje prizemlja.
28. U svom iskazu svjedok N. B. je posvjedočio kako je čuo oko čega se stranke spore, ali misli da tu ne bi trebalo biti prijepora jer se zna šta je čije, budući da su on i otac radili u prizemlju gdje je bila stara konoba i to još početkom 60-tih godina i tada je B. ugovarao poslove i plaćao, govoreći da se to radi za njega, jednako kao i prvi kat, dok na drugom katu nije radio, s tim što se sjeća kako mu je T. jedne prigode dok je radio oko parketa na prvom katu, kazao da i kod njega valja sređivati parket na drugom katu koji ima poseban ulaz, ali mu se više u svezi toga nije javljao, te da su te prigode kazali T. da dođe vidjeti kako su radili u prizemlju i prvom katu, na što je T. rekao da što bi dolazio gledati kad to nije njegovo.
29. Svjedok D. R. je iskazao da je tužena rođena sestra njegove supruge te da je još kao dijete dolazio do predmetne kuće te su se tada mještani čudili u što se B. sve upustio, a kao vaterpolista dolazio je u prizemlje te su sportaši imali popust i za to vrijeme nije nikada vidio u prizemlju D. R., dok je viđao B. ženu, a za samu parnicu saznao je od O. R. te zna da se predmetna kuća počela graditi iza potresa te su mu oko te kuće pričali i B. i T..
30. U svom svjedočkom iskazu J. R. je iskazao da cijeli život živi u K. i bio je susjed M. R. ( ocu A. i B. R.) koji je bio "brico", te je kod njega bio više puta i čuo kako j on sinu B. nije dao školu pa ga je poslao na ženino imanje u G., dok je jednom na otvaranju ugostiteljskog objekta u G. čuo od B. brata A. R., kako je taj objekt u prizemlju pripao B. te ih je A. poveo na kat i kazao što je pripalo njemu.
31. Svjedok S. C. je iskazala da se njen otac družio sa M. R. iz K., koji je zapravo otac braći B. i T. R., te da je njen otac pomagao raditi u brijačnici kod M. R.. Sjeća se da je njenom ocu, M. R. pričao da je svojoj djeci T. i I. dao školu, a B. koji je bježao od škole je dobio neku ruševinu u G. koja je pripadala njegovoj ženi A., te se sjeća kako su braća B. i T. bili u dobrim odnosima, te kako je u objektu M. m. radila 12 godina, to joj je poznato da je T. R. obučavao M. R. u vođenju poslovnih knjiga jer je T. bio u tome stručan, a ne zna je li se T. plaćalo za vođenje knjiga.
32. Svjedok O. R. je iskazao da je tužena njegova supruga, a tužiteljica rodica te da su njegov otac i stric A. bili u dobrim odnosima, da je stric vodio poslovne knjige još i za njegovu majku S. kada je na njoj bio registriran ugostiteljski objekt kojeg sada vodi njegova supruga, te da nikada nije bilo govora da bi njegov otac plaćao nešto stricu za korištenje prizemlja, niti je o tome štogod govorio njegov stric T. R.. Osim predmetne nekretnine, zna da su braća B. i T. podijelili i druge nekretnine pa tako i novu kuću u K. u G., koju su zajednički gradili, a njegova supruga saznala je o izvršenim diobama, nakon što je tužiteljica pokrenula parnicu i uputila joj pismo u svezi ovog spora.
33. Svjedok A. R. je iskazao da stanuje u K. i da je više puta slušao kako mu je susjed M. R. pričao da je kćeri I. i sinu T. dao školu, a sinu B. je dao jednu ruševinu u G. da tamo nastavi živjeti, te je osobno zapazio da su braća A. i B. u odličnim odnosima, te je nekoliko puta zalazio u prizemlje objekta u kojem je B. držao točionu vina, a sada samo ljeti dolazi u taj objekt.
34. Svjedok J. M. je posvjedočila da cijeli život živi u G. te zna da je na mjestu gdje se nalazi predmetna zgrada, prije bila neka stara kuća, a nova kuća koja se sastoji od tri etaže iznad prizemlja je građena po dogovoru T. i B. R., a ne zna točno kada je sve to rađeno jer je 4 godine izbivala iz G., dok je studirala u S., a osim predmetne zgrade, B. i A. R. su gradili i drugu kuću na predjelu K. u G., a vidjela je da je prva etaža iznad prizemlja B., dok je druga bila brata mu T..
35. Prema pregledanom e-izvatku iz zemljišne knjige, proizlazi da su na dan 12. kolovoza 2012. godine, nekretnine kat. čest. zgr. 198, stojna kuća od 36 m² i kat. čest. zgr. 199, stojna kuća od 47 m², obje k.o. G., bile upisane kao vlasništvo I. R. ž. P., B. R. pok. M. i D. R. ud. A. za po 1/3 dijela.
36. Iz pregledane preslike dozvole za upotrebu izdane od O. K. 11. svibnja 1981. godine pod br. UP/I-02-280/1-1981, proizlazi da je povodom zahtjeva B. R. iz G. izdana dozvola za upotrebu kojom se dozvoljava B. R. upotreba poslovno-stambene zgrade u G., za koju je izdana građevinska dozvola rješenjem N. o. o. P. 05-20/63 od 22. 09. 1961. godine.
37. U svom pismenom nalazu i mišljenju od kolovoza 2021. godine, vještak za financije i računovodstvo J. D. je naveo da prema podacima tužitelja, cijena najamnine za mjesto G. po m² poslovnog prostora, iznosi 101,50 kn, a prema podacima o cijenama najma općine G., za poslovne prostore u prvoj zoni, odnosno na rivi u G. gdje se nalazi prijeporni poslovni prostor, iznosi 100,00 kn, bez poreza na poslovne prostore i to za poslovne prostore za ugostiteljsku djelatnost – pripremu i usluživanje hrane i pića, a prema podacima u spisu, radi se o prijepornom poslovnom prostoru od 72,93 m².
38. Nakon detaljne analize svih provedenih dokaza pojedinačno i u uzajamnoj povezanosti, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP), sud je našao da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan. 39. Odredbom članka 219. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13, dalje ZPP) je propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze kojim temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
40. Kako sukladno odredbi članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 117/03), sud više nije ovlašten i obvezan potpuno i istinito utvrditi prijeporne činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva, to je sud po prijedlogu stranaka izveo samo predložene i prihvaćene dokaze.
41. Naime, provedenim dokazima sud nalazi da tužiteljica tijekom postupka provedenim dokazima nije dokazala da je suvlasnik poslovnog prostora koji se nalazi u prizemlju nekretnine položene u k.o. G., koja se sastoji od k. č. zgr. 198, stojna kuća, površine 36 m², dijela k. č. zgr. 199, stojna kuća, površine 44 m², obje upisane u zk. ul. 1988 i dijela k. č. 2680, pašnjak u površini od 7 m², upisane u zk. ul. 1001, pobliže prikazane na Prikazu stvarnog stanja terena izrađenog od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju S. I., geod. od lipnja 2016. godine i označenog slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-A, niti da bi navedeni poslovni prostor bio suvlasništvo tužiteljičinih roditelja D. R. i sad pok. A. R..
42. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazima svjedoka P. S. i J. R. koji su iskaz dali okolnosno, jasno i uvjerljivo a kako svjedoci nisu u srodstvu sa strankama to nemaju razloga lažno iskazivati. Posebno je uvjerljiv iskaz svjedoka P. S. koji iskazuje da su mu "na tisuću puta" braća B. R. i A. R. kazali da je prijeporni poslovni prostor vlasništvo B. R. te su mu točno opisivali kako su podijelili i preostali dio zgrade u kojoj se nalazi prijeporni predmetni poslovni prostor, a koje dijelove i danas drže u svom posjedu B. R. i nasljednici sad pok. A. R., te jasno i uvjerljivo svjedočio kako se i zbog čega družio sa A. R. i B. R.. Jednako tako i svjedok J. R. je zorno posvjedočio kako mu je A. R. kazao da je prizemni dio navedenog objekta u G. pripao njegovom bratu mu B. i da mu je istodobno pokazao što je u toj zgradi pripalo njemu -dakle A. R..
43. Polazeći od neprijeporne činjenice da utuženi prizemni poslovni prostor koristi B. R. te članovi njegove obitelji (sin O. R. i nevjesta M. R.- tužena u ovom postupku) duže od 30 godina, a tužiteljica u svom stranačkom iskazu navodi da bi njen stric B. R. dao na korištenje prijeporni poslovni prostor svom sinu O. R. još prije 28 godina, te da za sve proteklo vrijeme prednicima tužiteljice (ocu A. R. i majci D. R.) nije plaćano ništa za korištenje prijepornog poslovnog prostora, i da bi O. R. stalno obećavao njenom ocu da će platiti, a kako je neprijeporno da otac tužiteljice sad pok. A. R. nije pokrenuo postupak radi plaćanja za korištenje prijepornog poslovnog prostora, to sud nije mogao prihvatiti kao istinit iskaz tužiteljice u dijelu u kojem navodi da bi njen otac tražio od tužne ili njenog supruga da mu se plaća za korištenje prijepornog poslovnog prostora na ime njegovog suvlasničkog dijela, jer je neživotno da A. R. a ni njegova supruga D. R., bez obzira na korektne odnose (sad pok A. R. i njegovog brata B. R.), ne bi pokrenuli postupak radi naplate korištenja njihovog dijela prijepornog poslovnog prostora za slučaj da su doista držali kako su suvlasnici tog prostora, tim prije što je A. R. nesporno bio visoko obrazovan ekonomist i znao oko vođenja poslovnih knjiga u ugostiteljstvu.
44. Polazeći od iznijetog, sud nalazi da su istiniti iskazi svjedoka B. R. i R. R., u dijelu gdje navode da su braća A. R. i B. R. još za svog života postigli usmeni dogovor o diobi prema kojem je prijeporni poslovni prostor pripao u vlasništvo B. R., koji mu je u toj zgradi pripao i cijeli prvi kat, dok bi A. R. pripao drugi kat stojne kuće označene kao k. č. zgr. 198 i k.č. zgr. 199 sve KO G., dok je treći kat navedene stojne kuće pripao A. R. i B. R. na jednake dijelove, jer su njihovi iskazi jasni, uvjerljivi, te uz suglasju sa kazivanjem svjedoka P. S. i J. R. koji su o diobi predmetne stojne kuće slušali neposredno od braće A. i B. R.. D. su braća A. R. i B. R. postigli usmeni dogovor o diobi navedene nekretnine odnosno stojne kuće, koji ugovor je u cijelosti realiziran za njihovog života, ukazuje i činjenica da su A. R. i B. R. cijeli svoj život bili u izuzetno korektnim odnosima, da su se međusobno pomagali- što je neprijeporno među strankama, kao i činjenica da su na svoje ime svaki imali priključke i brojila za korištenje električne struje za onaj dio zgrade koji su koristili i koji im je pripao, te da su duže od 30 godina samostalno raspolagali svojim dijelovima predmetne stojne kuće koji su im pripali u toj usmenoj diobi, uređivali to po svom nahođenju, iznajmljivali svoj dio turistima i za sebe zadržavali zaradu, sve prema svom nahođenju, a što svakako ne bi bio slučaj da A. R. i B. R. nisu izvršili diobu predmetnih nekretnina.
45. Sud je prihvatio kao istinit iskaz svjedoka B. R. neovisno od toga što je isti u tazbinskom srodstvu sa tuženom (svekar tužene tj. otac O. R. koji je tužiteljičin suprug), jer ne samo što je svjedok B. R. jasno iskazivao i zorno opisivao obiteljske odnose u obitelji njegovog oca sad pok. M. R. i zbog čega je u predmetnoj kući dobio više od svog brata a sve prema obiteljskom dogovoru, jer su roditelji za razliku od njega trošili sredstva na školovanje A. R. i R. R., već je iskaz ovog svjedoka u cijelosti u suglasju ne samo sa kazivanjem njegove sestre R. R. i sa iskazima svjedoka P. S. i J. R. koji su nesrodni i koji su na uvjerljiv način iskazivali kako su im upravo A. R. i B. R. osobno pripovijedali kako je prijeporni poslovni prostor pripao B. R. u vlasništvo, i kako su podijelili preostali dio predmetne stojne kuće u G., već i dugogodišnje nesmetano korištenje i raspolaganje pojedinim dijelovima predmetne stojne kuće u G., koju su braća A. R. i B. R. koristili i posjedovali točno određenog dijela stojne kuće svakako duže od 30 godina, a što svakako ne bi bio slučaj da prednici stranaka sad pok. A. R. i B. R. nisu postigli dogovor oko diobe navedene stojne kuće u kojoj se nalazi prijeporni prizemni poslovni prostor.
46. Osim toga da su B. R. i A. R. za života izvršili usmenu diobu predmetne kuće u kojoj se nalazi prijeporni poslovni prostor proizlazi iz iskaza svjedoka D. R. (tužiteljičine majke) koja je pored ostalog iskazala K. je umro moj muž onda sam ja u ostavinskom postupku iza njegove smrti dobila pola III. kata i II. kat. " a što ne bi iskazala da A. R. i B. R. nisu izvršili diobu predmetne kuće, a to što bi naknadno na upit punomoćnika tužiteljice iskazala da predmetna kuća nije podijeljena već da bi bio samo dogovor što će tko koristiti do konačne diobe, sud ne prihvaća kao istinito već kao pokušaj pogodovanja tužiteljice, jer je nelogično da bi A. R. i B. R. duže od 30 godina koristili točno određene prostore u predmetnoj nekretnini i s njima samostalno raspolagali a da dioba nije izvršena i da nisu znali točno koji dio nekretnine u njihovom vlasništvu.
47. Konačno, kako su braća A. R. i B. R. podijeli za života i drugu kuću u G. koju su zajednički gradili na predjelu K. - što je među strankama nesporno, onda je za prihvatiti da su podijelili i predmetnu kuću koju su gradili prije još 60-tih godina prošlog stoljeća- baš na način kako to jasno i uvjerljivo iskazuju i svjedoci R. R., P. S. i J. R..
48. Iako je tužiteljica u zemljišnoj knjizi upisana kao suvlasnik k.č. zgr. 198 i k.č. zgr. 199 sve KO G., kod neprijeporne činjenice da nije izvršeno etažiranje navedene stojne kuće, sud polazeći od već navedenog i utvrđenog, nije našao osnovanim tvrdnje tužiteljice da je suvlasnik prijepornog prizemlja nekretnina koje se sastoje od k.č. zgr. 198 i k.č. zgr. 199 sve KO G. i dijela k.č. 2680 KO G. sve prikazano na Prikazu stvarnog stanja terena izrađenog od strane vještaka S. I. od lipnja 2016. godine i označeno slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-A i da joj tužena ima predati u suposjed prijeporni poslovni prostor u prizemlju označenih nekretnina. Pri tome je svakako za navesti da na okolnosti prava na suposjed u odnosu na predmetni dio k.č. 2680 KO G. u površini od 7 m2 tužiteljica nije ponudila adekvatne dokaze, a iz provedenih dokaza sud nije našao utvrđenim da bi spram k.č. 2680 KO G. tužiteljica imala stvarno pravnih ovlaštenja temeljem kojih bi joj pripadalo pravo na suposjed a niti da bi joj taj dio prema pregledanom darovnom ugovoru od 17. kolovoza 2011. godine bio darovan.
49. Sud nije prihvatio kao istinit iskaz svjedoka D. R., a ni stranački iskaz tužiteljice T. A. u dijelu gdje navode da su B. R. i A. R., prizemni prijeporni prostor predmetne zgrade podijelili na dva jednaka dijela, te da je B. R. plaćao svom bratu A. za korištenje njegovog suvlasničkog dijela u prizemnom poslovnom prostoru sve dok to nisu počeli koristiti tužena i njen suprug O. R., jer je neživotno da D. R., kao supruga A. R. i tužiteljica ne bi znali točno koji iznos bi B. R. plaćao svom bratu A., te da A. R. ne bi ništa poduzeo u svezi plaćanja za naknadu prizemnog dijela predmetne zgrade u kojoj se sad nalazi ugostiteljski objekt tužene, odnosno da ne bi pokrenuo postupak naplate od početka 90-tih godina prošlog stoljeća, kada su po kazivanju tužiteljice u prijepornom poslovnom prostoru umjesto B. R. počeli obavljati djelatnost tužena i njen suprug O. R., a imajući pri tome u vidu da je tuženik A. R. umro 26. travnja 2007. godine. Osim toga, niti svjedok M. B. nije iskazala da bi se njenom ocu nešto plaćalo za korištenje prijepornog prizemnog dijela predmetne nekretnine, a što bi ovom svjedoku kao kćerki sad pok. A. R., svakako bilo poznato da se za to doista plaćalo. Po mišljenju ovoga suda svjedoci D. R., I. C. pa i I. A. prilagodili su svoj iskaz s namjerom da pogoduju tužiteljici. Neživotno je ( kako to iskazuje svjedok I. C.) da bi sad pok. A. R. nekoliko dana prije svoje smrti putem telefona pripovijedao svjedoku I. C. koji se tada nalazio u R. Č., (kada je neprijeporno A. R. već tada bio teško bolestan) kako je podijelio predmetnu kuću i da će to sve staviti na papir, a što se konačno nije ni napisao. Jednako tako je neuvjerljivo da bi sad pok. A. R. pričao mužu tužiteljice I. A. ( kako to iskazuje ovaj svjedok) da predmetna kuća "pripada njemu i njegovom bratu B. R. po pola, a da su se oni sporazumjeli što će tko koristiti", kada su -kao što je već naprijed navedeno -A. i B. R. samostalno raspolagali dijelovima predmetne stojne kuće duže od 30 godina, te da bi mu T. i D. R. kazali da B. plaća za korištenje prizemlja od 70-tih godina do 1992. godine kada je prostor preuzeo O. R., a da mu pritom ne bi priopćili koji iznos bi to B. R. plaćao svom bratu., da bi potom iskazao "Znam da je T. pomagao voditi poslovne knjige za M. m. ali koliko se plaćalo ne znam, a ne znam ni koliko dugo je T. to vodio mislim koliko je trebalo" . Da svjedok I. A. iskazuje s namjerom pogodovanja tužiteljici vidljivo je i iz dijel iskaza kada navodi " Ključ od II kata ima moja punica D., a tko još ima ne znam, isto tako ne znam ima li punica ključeve I kata i prizemlja.",jer bi ovom svjedoku koji je od 1998. godine u braku sa tužiteljicom, nesumnjivo bilo poznato da ključeve od I kata predmetne kuće nema D. R., kada je o predmetnoj kući već razgovarao sa tužiteljičinim roditeljima – kako to sam iskazuje.
50. Dakle, budući da tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da je suvlasnik poslovnog prostora koji se nalazi u prizemlju nekretnine položene u k.o. G., koja se sastoji od k. č. zgr. 198, stojna kuća, površine 36 m², dijela k. č. zgr. 199, stojna kuća, površine 44 m², obje upisane u zk. ul. 1988 i dijela k. č. 2680, pašnjak u površini od 7 m², upisane u zk. ul. 1001, pobliže prikazane na Prikazu stvarnog stanja terena izrađenog od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju S. I., geod. od lipnja 2016. godine i označenog slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-A, te da bi joj tužena trebala predati u suposjed navedeni poslovni prostor, to je neosnovan i tužbeni zahtjev kojim je tražila da joj tužena isplati naknadu za korištenje prijepornog poslovnog prostora za utuženi period.
51. To što bi nakon izgradnje predmetne stojne kuće u kojoj se nalazi predmetni poslovni prostor, a prije nego što je u istom B. R. otvorio ugostiteljski objekt, taj prostor bio iznajmljen V. V., kako to navodi tužiteljica, u kojem društvenom poduzeću u Vrgorcu je bio zaposlen A. R. kao šef računovodstva, u iznajmljivanju V. V. prijepornog poslovnog prostora kao ugovorna strana bio označen A. R., ne znači da je A. R. ujedno bio i vlasnik tog poslovnog prostora- na što upire tužba, jer je očito obzirom na složne i korektne odnose braće A. i B. R. to bio njihov izbor.
52. Polazeći od prednjih utvrđenja sud nalazi da su neosnovani tužbeni zahtjevi tužiteljice radi čega je valjalo presuditi kao u izreci presude pod I.
53. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, te je tužiteljica koja je izgubila parnicu dužna tuženoj naknaditi potreban i popisani parnični trošak.
54. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (" Narodne novine" broj 142/12, dalje u tekstu Tarife), tuženoj koju je zastupao punomoćnik u osobi odvjetnika priznato je za sastav odgovora na tužbu, sastav podnesaka od 25. veljače 2016. godine, 26. srpnja 2016. godine, 29. ožujka 2019. godine i 27. svibnja 2019. godine po 2.500,00 kuna, za pristup na ročište od 27. veljače 2015. godine, 4. listopada 2016. godine, 28. studenog 2016. godine, 22. veljače 2017. godine, 10. srpnja 2017. godine, 30. listopada 2017. godine, 23. veljače 2018. godine, 13. travnja 2018. godine, 25. svibnja 2019. godine, 16. rujna 2019. godine, 27. siječnja 2020. godine, 5. listopada 2021. godine i 10. prosinca 2021. godine po 2.500,00 kuna, za sastav podnesaka od 19. travnja 2015. godine, 29. ožujka 2018. godine, 14. veljače 2019. godine i 1. listopada 2021. godine po 500,00 kuna. Pored toga tuženoj je priznat i PDV po stopi od 25%, te je tuženoj priznat ukupni trošak na ime zastupanja u iznosu od 62.500,00 kuna. Tuženoj je pored toga priznat i trošak za očevid suda na mjestu prijepora i vještačenje po vještaku graditeljske struke u iznosu od 4.200,00 kuna, te troškovi sudskih pristojbi u iznosu od 915,00 kuna. Ukupno je tuženoj priznat trošak u iznosu od 67.615,00 kuna koji iznos ima platiti tužiteljica u roku od 15 dana kako je to odlučeno u izreci presude pod II. Tuženoj nije priznat zatraženi trošak na ime sudske pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 4.085,00 kuna, jer tužena nije platila sudsku pristojbu u tom iznosu.
55. Slijedom navedeno odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Makarskoj, 4. veljače 2022. godine
S U D A C
Radoslav Roso v.r.
