REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. Vojarna „Sv. Križ“ Dračevac

Split

Poslovni broj: Pr-3509/2020-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Katici Bojčić Vidović, a na prijedlog više sudske savjetnice Mirande Marušić, u pravnoj stvari tužiteljice D. B. iz

S., R. B. 20,O.: …, koju zastupa punomoćnik Z.

I., odvjetnik u S., protiv tuženika P. za rehabilitaciju osoba sa smetnjama u razvoju, O.:…, S., P. M. 5, zastupanog po

punomoćniku J. J., odvjetniku u S., radi isplate razlike plaće, nakon

održane glavne i javne rasprave zaključene 21.siječnja 2022. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice M. P., odvjetnice u S., i zamjenice punomoćnika tuženika V. R., odvjetnice u S., dana 4.veljače 2022.,

p r e s u d i o j e:

I.Nalaže se tuženiku, P. za rehabilitaciju osoba sa smetnjama u

razvoju, O.: …, da tužiteljici D. B., O.: … u

roku od 15 dana isplati iznos od 5.625,26 kuna bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom:

• za prosinac 2015. godine, na iznos od 413,70 kuna od 15.01.2016. godine,

• za siječanj 2016. godine, na iznos od 411,14 kuna od 15.02.2016. godine,

• za veljaču 2016. godine, na iznos od 415,79 kuna od 15.03.2016. godine,

• za ožujak 2016. godine, na iznos od 415,61 kuna od 15.04.2016. godine,

• za travanj 2016. godine, na iznos od 417,35 kuna od 15.05.2016. godine,

• za svibanj 2016. godine, na iznos od 413,49 kuna od 15.06.2016. godine,

• za lipanj 2016. godine, na iznosa od 403,13 kuna od 15.07.2016. godine,

• za srpanj 2016. godine, na iznos od 412,71 kuna od 15.08.2016. godine,

• za kolovoz 2016. godine, na iznos od 402,87 kuna od 15.09.2016. godine,

• za rujan 2016. godine, na iznos od 417,92 kuna od 15.10.2016. godine,

• za listopad 2016. godine, na iznos od 395,06 kuna od 15.11.2016. godine,

• za studeni 2016. godine, na iznos od 399,01 kuna od 15.12.2016. godine,

• za prosinac 2016. godine, na iznos od 417,93 kuna od 15.01.2017. godine,

• za siječanj 2017. godine, na iznos od 289,55 kuna od 15.02.2017. godine,

osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, sve do isplate.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju trošak ovoga postupka u iznosu od 5.390,62 kuna zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče od presuđenja do isplate

.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi zaprimljenoj 31.prosinca 2020. navodi da je u vremenskom razdoblju od 1.prosinca 2015. do 1.veljače 2017. bila zaposlenik tuženika, koji kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine, broj: 27/01, 39/09), Vlada RH i Sindikati javnih službi da su sklopili 23. studenoga 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1.1. svake godine. Nadalje , da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008.godine na iznos od 5.108,84 kn bruto, dok je povećanje osnovice za 2009. za preostalih 6% sporazumno odgođeno sukladno čl. III Dodatka. Dana 26. listopada 2011. da su između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi sklopljene i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama ( dalje u tekstu: IDD Sporazuma ) , usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011, a koji dokument predstavlja osnovu predmetne tužbe. Tužiteljica navodi da je odredbom iz čl. III. IDSS-a ugovoreno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno 2 ili više posto. Tužiteljica dalje navodi da je 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku (dalje: DZS) objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015., prema kojoj je BPD realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a to je potvrđeno i procjenom DZS-a od 4. rujna 2015., dok je 27. studenog 2015. je DZS objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. po kojoj je realno povećanje BDP za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a što je potvrđeno i procjenom DZS-a i 4. prosinca 2015. Obzirom da aritmetička sredina naprijed navedenih dviju stopa realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2% ( 1,2%+2,8% podijeljeno sa 2) , krajem studenog 2015. da je ispunjen uvjet iz čl. III. IDD Sporazuma. Međutim, tuženik je od prosinca 2015. tužiteljičinu plaću obračunavao po smanjenoj osnovici, pa tužiteljica ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017. Tužiteljica je prethodno podnijela stupnjevitu tužbu kojom je predložila da se rješenjem naloži tuženiku da u roku 15 dana u spis dostavi evidenciju rada za tužiteljicu i platne liste tužiteljice za utuženo razdoblje, uz prijedlog da se presudom utvrdi da je tuženik dužan isplatiti tužiteljici ukupan iznos koji bude utvrđen po dostavljenoj dokumentaciji i provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju na ime manje isplaćene naknade plaće, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do isplate, kao i da tužiteljici isplati parnični trošak sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 8 dana. Podneskom zaprimljenim 27.prosinca 2021. tužiteljica je dostavila u spis uređeni tužbeni zahtjev kojim potražuje isplatu iznosa od 5.625,26 kuna bruto na ime razlike plaće od prosinca 2015. do siječnja 2017. sa pripadajućom zateznom kamatom koja na svaki pojedinačni iznos teče od dospijeća do isplate, kao i da joj tuženik naknadit trošak postupka. Na ročištu održanom dana 21.siječnja 20222. tužiteljica je ispravila tužbeni zahtjev uređen podneskom od 27.prosinca 2021. na način da se iz istog brišu riječi Ante Katić OIB: 64617299098.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi kako tužbu valja odbaciti jer da nema mjesta primjeni odredbe čl.186.b ZPP-a jer da tužitelj nikada od tuženika nije zatražio dostavu predmetnih podataka kao ni na tu okolnost priložio ikakav dokaz. Tuženik da je tužiteljici svaki mjesec uredno i pravodobno dostavljao platne liste, a ako ih tužiteljica nije sačuvala da za to ne može odgovarati tuženik niti se njega može teretiti. Tuženik dalje navodi kako nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika koji u smislu odredbe čl. 2 Zakona o plaćama u javnim službama predstavlja javnu službu, ali ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer tuženik nije pristupio sklapanju Sporazuma i Izmjena i dopuna Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama. Također navodi kako nije imao mogućnosti plaću isplaćivati po većoj osnovici niti promijeniti iznos osnovice, jer se obračun vrši putem Centralnog obračuna plaća (COP ), a da je tuženik i povećao osnovicu za plaću, da bi se radilo o postupanju protivno odredbama Zakona o fiskalnoj o odgovornosti i Zakona o proračunu. Tuženik istiće i prigovor zastare potraživanja za sva potraživanja tužiteljice dospjela u periodu duljem od tri godine, računajući od dana podnošenja tužbe.

3. Tuženik je tijekom postupka prigovarao da se ne radi o tzv. stupnjevitoj tužbi. Prema mišljenju ovog suda tužitelj ima imovinskopravni interes za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe iz čl.186.b st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje u tekstu ZPP) jer kako navodi u tužbi ne raspolaže svim ispravama obračuna plaće za utuženo razdoblje, a obveza tuženika na dostavu tih isprava proizlazi iz čl. 8. Pravilnika o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine („Narodne novine“ br. 3 2 / 1 5 , 1 0 2 / 1 5 i 3 5 / 1 7 ) kojima je propisano da je poslodavac obračunske isprave, čiji je sadržaj propisan ovim Pravilnikom, dužan čuvati najmanje šest godina, a u slučaju kada poslodavac ima saznanja da je pokrenut radni spor u pogledu ostvarenja prava iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom, pri čemu bi za ostvarenje tih prava mogle biti relevantne i obračunske isprave, dužan čuvati do pravomoćnog okončanja toga spora.

4. Sud je izveo dokaze pregledom Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006, Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od13.svibnja 2009., Izmjena i dopuna Dodatku Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011., Arbitražne odluke od 7.12.2011., i Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenog dana 28.12.2012., pregledom priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku od 28.8.2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015., objave procjene DZS-a od 4.9.2015. i priopćenja za javnost DZS-a od 27.11.2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., i objave procjene DZS-a od 4.12.2015., te pregledom tablice izračuna razlike u isplati plaće za tužiteljicu .

5.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

6.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. godine.

7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika koji kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama. Također, nije sporno da joj je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, te nije sporna pravilnost izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju.

8 . Sporna je između parničnih stranaka osnovanost tužbenog zahtjeva. Sporno je i je li potraživanje tužiteljice zastarjelo. U odnosu na prigovor pasivne legitimacije, za navesti je kako je isti neosnovan budući da je upravo tuženik u utuženom razdoblju bio poslodavac tužiteljice, pa je isti u obvezi obračunavati i isplaćivati plaće zaposlenika sukladno ugovoru o radu, Kolektivnim ugovorima, Zakonu o radu te ostalim mjerodavnim zakonskim propisima.

9.Iz dokumentacije pregledane u dokaznom postupku proizlazi:

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se u 2007., 2008. i 2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za izračun plaća u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u čl. IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, kojim su Izmjenama između ostalog izmijenjeni čl. III., IV., VII. i XI. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice, način usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata i vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim čl. III utvrđeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojemu službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), izmijenjenim čl. VII. je utvrđeno da se uskladba, dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a izmijenjenim čl. XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe i to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu, time da je iz čl. 1.Vjerodostojog tumačenja razvidno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža usvojila sadržaj Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

10. Plaća tužiteljice u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 39/09), te je izmijenjenom odredbom čl. 2. Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 124/09) od 24. listopada 2009. određeno da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, čl. 3. naprijed navedenog Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama određeno je da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.

11. Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela je Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj: 126/2016.), kojom je osnovica utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se ista primjenjivala od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine, koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017.

12. Također, Vlada Republike Hrvatske i osam sindikata javnih službi sklopili su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj: 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u čl. 49. st. 4. ugovorile: „Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.11.2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a.

13. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 115/10, dalje: TKU/10) u kojemu je u čl. 51. st. 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“.

14. Odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 141/12, dalje: TKU/12) ugovoreno je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006.

važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“.

15.Iz odredbe čl. 199. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine broj: 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka. Nadalje iz čl. 139. ZR proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako ZR-om ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Također, iz čl. 90. st. 1. ZR-a proizlazi da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a iz čl. 92. st. 3. ZR-a proizlazi da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

16. U odnosu na pravnu valjanost i pravnu snagu Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011. (dalje IDD Sporazuma), valja istaknuti da iz naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDD Sporazuma. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik IDD Sporazuma izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012., te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDD Sporazuma nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženik, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na ništetnost istih.

17. Slijedom navedenog, a prema stavu ovog suda, IDD Sporazuma predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU- a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine broj: 39/09, 124/09) temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDD Sporazuma bile na snazi do 26. siječnja 2017. jer je čl. XI IDD Sporazuma ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno citiranom čl. 199. st. 1. ZR-a.

18. U odnosu na prigovor zastare, koji je tuženik istaknuo u odgovoru na tužbu, potrebno je naglasiti da je isti u cijelosti neosnovan. Naime, tužba je podnesena putem e-komunikacije sa sudom 31.prosinca 2020. (zaprimljena na sudu 15.siječnja 2021.), time da je najstariji utuženi pojedinačni iznos dospio na naplatu 15.siječnja 2016., pa je očito da nije prošao 5 godišnji zastarni rok iz čl. 139. ZR-a niti u odnosu na jedan pojedinačno navedeni bruto iznos razlike plaće koji tužiteljica utužuje.

19. Budući su među strankama nesporni podaci Državnog zavoda za statistiku, prema kojima je zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, a što daje aritmetičku sredinu od 2 %, te da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., proizlazi da su se uvjeti iz čl. III IDD Sporazuma za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. Dakle, kako je nesporno da je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, a da je trebao primijeniti osnovicu od 5.415,37 kn, to je nastala razlika neisplaćene plaće prema toj osnovici za navedeno razdoblje u ukupnom iznosu od 5.625,26 kuna s mjesečnim iznosima razlike plaće koji izračun je napravio tuženik. Stoga je osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće u utuženom razdoblju. Kako između parbenih stranaka nije prijeporna visina tužbenog zahtjeva, to je valjalo tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 5.625,26 kuna prihvatiti u cijelosti i odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

22. Rok za izvršenje predmetne činidbe određen je sukladno odredbi čl. 328. st.2. ZPP-a.

23. Prema odredbi članka 433.a stavak 1. ZPP-a kada utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako je utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos smatra se da je utužio bruto iznos,slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude.

24. Na sve dosuđene iznose tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO), osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržanim u bruto iznosu plaće, koji dospijevaju tek s isplatom sukladno odredbi članka 45. stavak. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak (NN 187/04) i članka 61. stavka 1. i 9. Pravilnika porezu na dohodak, a što je tužiteljica i specificirala u uređenom tužbenom zahtjevu.

25. Tužiteljici sukladno odredbi članka 154. st. 1. u vezi sa čl. 155. ZPP-a pripadaju troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, nadalje:Tarifa) i vrijednosti predmeta spora. Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 75 bodova, za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari održanim 10.11.2021. i 21.siječnja 2022.g. po 75 bodova za svako, za zastupanje na ročištu od 2.prosinca 2021. -18,75 bodova, za sastav podneska od 2.studenog 2021. i 27.prosinca 2021.po 75 bodova za svako,te pristup na ročište za objavu presude- 37,5 bodova, ukupno 431,25 bodova, što uvećano za 10,00 kn koliko iznosi vrijednost jednog boda te uz zatraženi PDV od 25 % ukupno iznosi 5.390,62 kuna. Na sve dosuđene troškove sud je dosudio i zateznu kamatu prema stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a tekućom od dana donošenja ove odluke, a to sukladno odredbi iz čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine 142/12, 25/13, 93/14, 73/17). Stoga je odlučeno kao u točki II.izreke ove presude.

Split, 4.veljače 2022.

Sutkinja:

Katica Bojčić Vidović v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba može izjaviti žalbu putem ovog suda nadležnom županijskom sudu i to u roku od 15 dana od dana održanog ročišta za objavu presude za stranku koja je uredno obaviještena o istome, a od primitka iste za neuredno obaviještenu stranku o ročištu za objavu.Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

Ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave presude na e-oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pismenog otpravka presude.

U slučaju da stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu tada će joj se pismeni otpravak presude dostaviti putem pošte te će se kao dan primitka uzeti dan kada joj je ista uručena od strane službenika pošte.

Dna: - tužiteljici putem punomoćnice,

- tuženiku putem punomoćnika,

- u spis.