REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU
Split, Domovinskog rata 4
Broj: 33. Pp G-128/2020-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji Katici Rakigjija-Basić, uz sudjelovanje zapisničara Domagoja Kalpića, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika N. N. d.d. kao pravne osobe i Z. H. kao odgovorne osobe, zastupanih po branitelju odvjetničkom društvu T. & partneri d.o.o. okrivljenih po optužnom prijedlogu Državnog inspektorata, Klasa: UP/I-116-02/20- 01/1 od 5. veljače 2020. zbog prekršaja iz čl.66.st.15. i dr. Zakona o radu (Narodne novine RH 93/14, 127/17 i 98/19), nakon glavne i javne rasprave održane I zaključene bez nazočnosti okrivljenika 1. veljače 2022. te presude objavljene 4. veljače 2022.
p r e s u d i o j e
Prvookrivljenik: N. N. d.d., sa sjedištem u Z.,S. G. , OIB:…, pravna osoba, prekršajno osuđivan,
Drugookrivljenik: Z. H., OIB:… s prebivalištem u Z., predsjednik uprave, zastupao Društvo pojedinačno I samostalno od 4. kolovoza 2017. te prestao biti predsjednik uprave 4. kolovoza 2021., prekršajno osuđivan,
k r i v i s u
I.1.što prvookrivljenik kao poslodavac pravna osoba sa sjedištem u Z., i drugookrivljenik kao odgovorna osoba prvookrivljenika nisu obavijestili radnike o njihovom rasporedu radnog vremena najmanje tjedan dana unaprijed i to:
radnicu A. D.:
- 25.06.2018. putem SMS poruke su obavijestili o rasporedu rada za naredni tjedan tj. za razdoblje od 26.06. do 30.06.2018.
- 02.09.2018. putem SMS poruke obavijestili o rasporedu rada za dan 03.09.2018.
- 04.07.2019. putem e-mail obavijestili o rasporedu rada za dan 04., 05. i 06.07.2019.
radnika M. M.:
- 15.11.2019. usmenim putem obavijestili o rasporedu rada za razdoblje od 18.11. do 24.11.2019.
čime su počinili prekršaj iz čl.66.st.15. kažnjiv po čl.229.st.1.toč.20. i st.2. Zakona o radu,
2.što prvookrivljenik kao poslodavac pravna osoba sa sjedištem u Z., i drugookrivljenik kao odgovorna osoba prvookrivljenika 01.01.2019. radnici A. D. nisu omogućili korištenje godišnjeg odmora tijekom kalendarske godine za koju ostvaruje pravo na godišnji odmor najmanje dva tjedna u neprekidnom trajanju na način što je radnica A. D. za 2018. koristila godišnji odmor u dijelovima i to:
- od 01.08. do 11.08.2018.
- od 08.04. do 17.04.2019.
- od 02.05. do 14.05.2019.
čime su počinili prekršaj iz čl.83. kažnjiv po čl.228.st.1.toč.15. i st.2. Zakona o radu,
3.što prvookrivljenik kao poslodavac pravna osoba sa sjedištem u Z., i drugookrivljenik kao odgovorna osoba prvookrivljenika evidenciju o radnom vremenu nisu vodili na propisani način sukladno čl.8.st.1.toč.6.Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (Narodne Novine RH 73/17) na način da nisu evidentirali ukupno dnevno radno vrijeme u satima jer je radnica A. D.:
- dana 20.04.2019. radila od 11,00 do 13,00 sati, a u službenoj evidenciji taj dan je evidentiran kao slobodni dan,
- dana 27.04.2019. radila od 08,00 do 13,00 sati, a u službenoj evidenciji taj dan je evidentiran kao slobodni dan,
- u razdoblju od 20.05. do 25.05. 2019. radila je od 17,00 do 20,00 sati od ponedjeljka do petka i subotu od 08,00 do 13,00 sati, a u evidenciji je evidentirano da je radila četiri sata od ponedjeljka do petka
- u razdoblju od 24.06. do 30.06.2019. radila je od 17,00 do 20,00 sati od ponedjeljka do petka i subotu od 08,00 do 13,00 sati, a u evidenciji je evidentirano da je radila četiri sata od ponedjeljka do petka, a subota tj. 29.06.2019. evidentiran je kao slobodni dan
- u razdoblju od 25.06. do 01.07.2018. radila je 3,5 sati od ponedjeljka do petka i subotu od 10,00 do 12,30 sati, a u evidenciji subotu (29.06.2018.) evidentiran je kao slobodni dan,
niti su u evidenciji o radnom vremenu sukladno čl.8.st.1.toč.9. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima za radnice A. D. I C. P. od 4/2018 do 8/2018 te za radnike A. D. i M. T. od 1/2019 do 9/2019 te za radnika M. M. od 5/2019 do 9/2019 evidentirali sate korištenja dnevnog odmora,
čime su počinili prekršaj iz čl.5. kažnjiv po čl.229.st.1.toč.1. i st.2. Zakona o radu,
pa se radi toga okrivljenicima na temelju cit.propisa i primjenom čl.37.st.2. i st.3.toč.1. i 2. i čl.39.st.1.toč.2. Prekršajnog zakona dalje: PZ (Narodne novine RH 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) utvrđuje za svako djelo prekršaja prvookrivljeniku novčana kazna u iznosu od po 20.000,00 kuna, a drugookrivljeniku u iznosu od po 2.000,00 kuna, pa im se
i z r i č e
Prvookrivljeniku: UKUPNA NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 60.000,00 KN (šezdeset tisuća kuna).
Drugookrivljeniku: UKUPNA NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 6.000,00 KN (šest tisuća kuna).
II.Na temelju čl.33.st.11. PZ-a izrečenu novčanu kaznu okrivljenici su dužni uplatiti u korist Republike Hrvatske u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude.
III.Na temelju čl.183.st.2. PZ-a okrivljenici se upozoravaju da ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti uplaćena (čl.152.st.3. PZ-a).
IV.Na temelju čl.139.st.3. u svezi sa čl.138.st.3. PZ-a okrivljenici su dužni uplatiti troškove postupka u iznosu od po 400,00 kuna (dvjesto kuna), svaki, u korist Republike Hrvatske u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, a pod prijetnjom prisilne naplate.
Obrazloženje
1.Uvodno označenim optužnim prijedlogom okrivljeni su N. N. d.d. kao pravna osoba i Z. H. kao odgovorna osoba u pravnoj osobi radi prekršaja opisanih kao u izreci.
2.U odnosu na okrivljenike glavna rasprava je održana temeljem čl.167.st.3. PZ-a. Na ročište za glavnu raspravu pristupila je svjedokinja radnica A. D. te na kojem je pročitana pisana obrana okrivljenika. U pisanoj obrani okrivljenici su naveli da je radnica A. D. po rasporedu radnog vremena obaviještena 25. lipnja 2018. SMS porukom, a da se od 4. lipnja 2018. do 21. lipnja 2018. nalazila na bolovanju, 22. lipnja 2018. (petak) i 25. lipnja 2018. (ponedjeljak) bio je neradni dan, a potvrdu o završetku bolovanja dostavila je poslodavcu 26. lipnja 2018. te je sama upitala SMS porukom kakav je raspored za tjedan od 26. lipnja do 30. lipnja 2018. S obzirom da se radnica u navedenom periodu nalazila na bolovanju te poslodavac nije mogao znati kada će završiti, a iz SMS poruke je vidljivo da nije poslodavcu javila 21. lipnja da joj je s tim datumom zaključeno bolovanje, to poslodavac nije ni mogao radnicu obavijestiti tjedan dana ranije o rasporedu radnog vremena. U odnosu na datume 3. rujna 2018. i 6. rujna 2018., istakli su da je radnica bila usmenim putem obaviještena o rasporedu radnog vremena dan, no da je, usprkos tome voditelju slala SMS poruke na koje joj je odgovoreno. U odnosu na datum 4. srpnja 2019. da je poslodavac izmijenio radno vrijeme poslovnice, kao ljetno radno vrijeme, što radi svake godine te radnicima to nije nepoznato. S obzirom da poslovnica nije radila od 15.30 do 17.00 sati do 15. kolovoza 2019., radnica je trebala, umjesto u 16.00 doći u 17.00 sati radnim danom. U odnosu na datum 5. travnja 2019. istakli su da je radnica tražila korištenje godišnjeg odmora u razdoblju od 8. travnja 2019. do 17. travnja 2019. i od 2. svibnja 2019. do 14. svibnja 2019. i radi se o starom godišnjem iz 2018. koji radnica nije iskoristila. Prema tome, poruka kojom ona traži da joj se dostavi raspored radnog vremena jer se mora naručiti na pregled, ispada zlonamjerna jer je u tom razdoblju zatražila godišnji odmor koji joj je i odobren i koji je koristila. U odnosu na radnika M. M. istakli su da je bio na godišnjem odmoru na kojem je inzistirao i koji mu je i odobren. 15. studenoga 2019. da je poslodavca obavijestio da mu je liječnica odobrila povratak na posao te je usmeno obaviješten o rasporedu radnog vremena za idući tjedan. U odnosu na prekršaj pod toč.2. istakli su da radnica nije koristila godišnji odmor za 2018. u toj kalendarskoj godini u trajanju od dva tjedna neprekidno jer je za okrivljenika ljetni period vrlo značajan za poslovanje i u tom razdoblju ima najviše posla zbog priprema za školsku sezonu, o čemu je radnica bila upoznata i pristala na takav raspored godišnjeg odmora, uzimajući u obzir potrebu za radnicima u tom periodu. Da je radnica koristila godišnji odmor iz 2017. u razdoblju od 18. travnja do 3. svibnja 2018. i to iz razloga jer je bila 2017. na rodiljnom dopustu pa isti nije mogla iskoristiti u 2017. U odnosu na prekršaj pod toč.3. istakli su da je došlo do problema jer je radno vrijeme u subotu bilo od 08.00 do 13.00 sati prema kojem se redovan rad vodio kao pet sati, a preostali na roditeljski dopust, što je činilo dnevni broj radnih sati od devet, iako je ukupan broj sati koji je radnica radila na tjednoj bazi bio dvadeset sati. Zbog toga su se stručne službe prvookrivljenika našle u nepoznatom te su morali pronaći način da ispravno vode evidenciju rada radnice, uzevši u obzir specifičnost radnog vremena prodavaonice i statusa radnice za koju moraju voditi evidenciju po dvije osnove – redovan rad i roditeljski dopust. Nakon što su službe okrivljenika iznašle rješenje, usklađeno je vođenje evidencije rada radnice. Posebno su istakli da radnica nije tjedno radila više od dvadeset sati te da su isplaćene sve plaće te svi porezi i doprinosi. Nadalje, što se tiče navoda da okrivljenici nisu u evidenciji o radnom vremenu evidentirali sate korištenja dnevnog odmora, isto nije učinjeno jer u evidenciji nije postojala rubrika, odnosno nije postojala mogućnost evidentiranja o radu s dnevnim odmorom u trajanju od 30 minuta, koji nedostatak evidencije je otklonjen. Na kraju su istakli da smatraju da nisu počinili prekršaje koji im se stavljaju na teret, odnosno da postoje okolnosti koje isključuju ili umanjuju odgovornost okrivljenika te ih se predlaže osloboditi optužbe, odnosno primijeniti odredbe o umanjenju ili oslobođenju od kazne. U dokaznom postupku su predložili pročitati Očitovanje C. P. mail i saslušanje M. M..
3.U dokaznom postupku na ročištu za glavnu raspravu izveden je dokaz ispitivanjem svjedokinje A. D.
4.Svjedokinja A. D. izjavila je da je do 1. rujna 2018. u N. N. d.d. radila u poslovnici u S. 1, a od 21. rujna 2018. u poslovnici S. 2 Inače na poslovima prodavača u N. N. d.d. je radila temeljem ugovora o radu od 1. lipnja 2015. Polovinom 2018. godine i to baš 15. lipnja 2018. počela je koristiti svoje pravo na rad s polovicom punog radnog vremena, nakon čega doživljava pritiske, omalovažavanje, netrepeljivost, vrijeđanje, prijetnje, lažne optužbe, psihičko uznemiravanje odvoditeljice C. P.. Na bolovanju je bila od 27. rujna 2018. do 2. travnja 2019. Od dana korištenja njezina prava počinju problemi oko rasporeda rada. Kako raspored rada je izrađivala tad C. P. obavještavala ju je o rasporedu, ali ne u skladu sa zakonom da ju obavijesti najmanje sedam dana ranije već ju je obavještavala dan prije za naredni dan i to putem SMS poruka i time ju dovodila u neizvjesnost po pitanju njenog radnoga vremena, što se odrazilo na zdravstveno stanje i obitelj obzirom da je majka malodobnog djeteta. Tako ju je dana 25. lipnja 2018. poslodavac putem SMS poruke obavijestio o rasporedu rada za naredni tjedan tj. od 26. lipnja do 30. lipnja 2018., 2. rujna 2018. o rasporedu rada za dan 3. rujna 2018., 5. rujna 2018. za dan 6. rujna 2018., 4. srpnja 2019. za dan 4.,5. i 6. srpnja 2019. Dana 5. travnja 2019. od poslodavca putem SMS poruke zatražila je da ju obavijesti o rasporedu rada za naredni tjedan tj. kako će raditi od 8. travnja do 13. travnja 2019., na što joj poslodavac odnosno voditeljica M. T. nije ništa odgovorila. Prisilno ju je poslala na godišnji odmor, obavijestila ju je vjerojatno putem telefona, jer njen odgovor na njen poslani upit nije dobila u obliku niti SMS-a niti mail- a, tako da je bila na godišnjem odmoru od 8. travnja do 17. travnja 2019. U tom smislu kod sebe ima mail koji je priložila u spis. Odluku o godišnjem odmoru nije nikada dobila prije korištenja godišnjeg odmora, pa je stoga od voditeljica zatražila Odluku o godišnjem odmoru, što je sve u sadržaju mail-a čiji ispis je predala u spis. Što se tiče godišnjeg odmora za 2018. godinu koristila ga je u dijelovima i to od 1. kolovoza do 11. kolovoza 2018., od 8. travnja do 17. travnja 2019. i od 2. svibnja do 14. svibnja 2019., tako da nije iskoristila godišnji odmor od najmanje dva tjedna neprekidno. Također poslodavac nije niti pravilno vodio evidenciju pa je tako dana 20. travnja 2019. radila od 11 do 13 sati, a u službenoj evidenciji taj dan je evidentiran kao slobodni dan. Dana 27. travnja 2019. radila je od 8 do 13 sati, a poslodavac je također u službenoj evidenciji evidentirao taj dan kao slobodni dan. U razdoblju od 20. svibnja do 25. svibnja 2019. radila je od 17 do 20 sati od ponedjeljka do petka i subotu od 8 do 13 sati, a u evidenciji je poslodavac evidentirao da je radila četiri sata od ponedjeljka do petka. Nadalje, u razdoblju od 24. lipnja do 30. lipnja 2019. radila sam od 17 do 20 sati od ponedjeljka do petka i subotu od 8 do 13 sati, a u evidenciji je prikazano da je radila četiri sata od ponedjeljka do petka, a subota 29. lipnja 2019. prikazan je kao slobodni dan. Jednako tako je u razdoblju od 25. lipnja do 1. srpnja 2018. radila 3,5 sati od ponedjeljka do petka i subotu od 10 do 12,30 sati, a u evidenciji na dan 29. lipnja 2018. poslodavac je prikazao kao slobodni dan. Jednako tako u službenoj evidenciji joj nisu bili evidentirani sati korištenja dnevnog odmora od travnja do kolovoza 2018. i od siječnja do rujna 2019. Zastrašivanje, vrijeđanje, mobbing i namjerno izazivanje stresa imala je tijekom rada u obje poslovnice i to kako od voditeljice C. P. tako i poslije od strane M. T. Evidencija o radnom vremenu uredno se vodila tek od srpnja 2019. Korespondenciju sa poslodavcem je dostavila Državnom inspektoratu. Obzirom na vršeni mobbing
spram nje obraćala se Ministarstvu rada, Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, pravobraniteljici, tako da je Ministarstvo rada njene pritužbe proslijedilo Državnom inspektoratu koji je preuzeo slučaj. Sve ove datume zna I raspolaže potpunim činjenicama iz razloga što je vodila točno evidenciju i čuvala I ima kompletnu korespondenciju sa poslodavcem. Ovdje najviše vidi odgovornost voditeljica koje nisu postupale u skladu sa zakonom te su ju diskriminirale, zbog čega je bila prisiljena tražili zaštitu i s tim u svezi je čuvala svu dokumentaciju koju cjelovitu ima kod sebe i koju je predala Državnom inspektoratu na uvid. I dalje je zaposlenik ovog poslodavca i na bolovanju je od 29. srpnja 2021. zbog narušenog zdravstvenog stanja.
5.U daljnjem dokaznom postupku pregledana je materijalna dokumentacija u spisu i to: odluka o godišnjem odmoru za 2018. za radnicu A. D., dopis od 27. siječnja 2020. radnice A. D., evidencija o radnom vremenu od siječnja do rujna 2019. te od travnja do kolovoza 2018., mail korespondencija.
6.Na temelju rezultata ovako provedenog prekršajnog postupka, analizirajući obranu okrivljenika, te ocjenjujući savjesnom prosudbom izvedene dokaze, svakog pojedinačno i u njihovoj uzajamnoj svezi utvrđeno je da su počinili djelo prekršaja činjenično opisano i pravno kvalificirano kao u izreci, zbog čega ih je trebalo proglasiti krivima i kazniti propisanim i primjerenim novčanim kaznama.
7.Obrana je neosnovana.
8.U odnosu na prekršaj pod toč.1. okrivljenici se u bitnome brane da se radnica A. D. nalazila na bolovanju i da nisu znali kada će isto završiti to u odnosu na tjedan od 26.06. do 30.06.2018., u odnosu na dane 03.09. i 06.09.2018.
da je radnica bila obaviještena usmenim putem, a da je voditelju slala SMS poruke na koje joj je odgovoreno te se sada na njima temelji optužni prijedlog. U odnosu na datum 04.07.2019. da je poslodavac izmijenio radno vrijeme poslovnice, kao ljetno radno vrijeme, a što radnicima nije nepoznato. U odnosu na radnika M. M. da je bio na godišnjem odmoru i da je istina obaviješten 15.11.2019. o rasporedu radnog vremena idući tjedan za razdoblje od 18.11. do 24.11.2019.
9.Na temelju ovakove obrane okrivljenika te iskaza svjedokinje A. D. koji je bio naročito detaljan i okolnosan sud je imao osnova za zaključak da okrivljenici nisu obavijestili radnike o njihovom rasporedu radnog vremena najmanje tjedan dana unaprijed, a okolnosti na koje se pozivaju da je radnica bila na bolovanju, da se promijenilo radno vrijeme poslovnice, odnosno da je radnik bio na godišnjem odmoru, nisu okolnosti koje bi ih mogle eskulpirati za počinjeni prekršaj iz razloga što se radi o kogetnoj odredbi čl.66.st.15.Zakona o radu. Kako iz iskaza ispitane svjedokinje A. D. kojeg je sud ocijenio vjerodostojnim proizlazi da radnica nije bila obaviještena o radnom vremenu najmanje sedam dana ranije proizlazi u odnosu na ovu radnicu da su postupili protupravno kao pod toč.I.1 izreke.
Obzirom na obranu okrivljenika u odnosu na radnika M. M. da je isti bio nagodišnjem odmoru i da ga nisu obavijestili ne znajući kada se vraća na posao, već su ga 15.11. 2019. obavijestili o rasporedu rada za razdoblje od 18.11. do 24.11.2019. sud također ne nalazi ispričavajućih okolnosti. Dakle, okolnosti koje okrivljenici ističu nisu razlozi koji ih mogu ispričati prekršajne odgovornosti za učin prekršaja jer su bili dužni organizirati posao sukladno cit. odredbi Zakona. Ovdje je za istaći da je iz izreke pod toč.1. ispušteno da je "dana 05.04.2019. (petak) radnica od okrivljenika putem SMS poruka zatražila da se obavijesti o rasporedu rada za naredni tjedan tj. kako će raditi od 08.04 do 13.04.2019., budući taj dio optužnog prijedloga ne sadrži konkretno optuženje.
10.Materijalnom odredbom čl.66.st.15. Zakona o radu propisano je da poslodavac mora obavijestiti radnika o njegovu rasporedu ili promijeni njegova rasporeda radnog vremena najmanje tjedan dana unaprijed, osim u slučaju prijeke potrebe za radom radnika.
11.Kaznenom odredbom čl.229.st.1.toč.20. Zakona o radu propisano je da će se novčanom kaznom od 61.000,00 do 100.000,00 kuna kazniti za prekršaj poslodavac pravna osoba ako radnika ne obavijesti o rasporedu ili promijeni rasporeda radnog vremena najmanje tjedan dana unaprijed, osim u slučaju prijeke potrebe za radnom radnika
12.Kaznenom odredbom čl.229.st.2. Zakona o radu propisano je da će se novčanom kaznom od 7.000,00 do 10.000,00 kuna za prekršaj iz st.1. ovoga članka kazniti za prekršaj poslodavac fizička osoba i odgovorna osoba pravne osobe.
13.U odnosu na prekršaj pod toč.I.2. okrivljenici se u bitnome brane da je za prvookrivljenika ljetni period vrlo značajan za poslovanje i u tom razdoblju ima najviše posla, a radnica s time da je bila upoznata i pristala na takav raspored godišnjeg odmora, sve uzevši u obzir potrebu za radnicima u tom periodu. Nasuprot tome svjedokinja radnica A. D. istakla je da je slala upit o godišnjem odmoru, da je na godišnji odmor prisilno poslana, a nije niti dobivala Odluku o godišnjem odmoru, tako da je sud zaključio da ikakovog dogovora u vezi sa korištenjem godišnjeg odmora poslodavca i radnika nije bilo.
14.Materijalnom odredbom čl.83. Zakona o radu propisano je da ako radnik koristi godišnji odmor u dijelovima, mora tijekom kalendarske godine za koju ostvaruje pravo na godišnji odmor iskoristiti najmanje dva tjedna u neprekidnom trajanju, osim ako radnik i poslodavac drukčije ne dogovore, pod uvjetom da je ostvario pravo na godišnji odmor u trajanju dužem od 2 tjedna.
15.Kaznenom odredbom čl.228.st.1.toč.15. Zakona o radu propisano je da će se novčanom kaznom od 31.000,00 do 60.000,00 kuna kazniti za prekršaj poslodavac pravna osoba ako radniku ne omogući korištenje godišnjeg odmora na način i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom.
16.Kaznenom odredbom čl.228.st.2. Zakona o radu propisano je da će se novčanom kaznom od 4.000,00 do 6.000,00 kuna za prekršaj iz st.1. ovoga članka kazniti za prekršaj poslodavac fizička osoba i odgovorna osoba pravne osobe.
17.U odnosu na prekršaj pod toč.I.3. okrivljenici se brane da je došlo do problema, da su se stručne službe prvookrivljenika našle u nepoznatom te su morali pronaći način da ispravno vode evidenciju rada radnice uzevši u obzir specifičnost radnog vremena prodavaonice i statusa radnice po dvije osnove – redovan rad i roditeljski dopust. Dodali su da su nakon što su službe prvookrivljenika iznašle rješenje uskladili vođenje evidencije rada radnice. Dakle, na temelju same obrane sud je zaključio da su okrivljenici počinili prekršaj pod toč.I.3. uz činjenicu iscrpnog iskaza svjedokinje A. D. koja je potvrdila da je ana 20.04.2019. radila od 11,00 do 13,00 sati, a u službenoj evidenciji taj dan je evidentiran kao slobodni dan,dana 27.04.2019. radila od 08,00 do 13,00 sati, a u službenoj evidenciji taj dan je
evidentiran kao slobodni dan, u razdoblju od 20.05. do 25.05. 2019. radila je od 17,00 do 20,00 sati od ponedjeljka do petka i subotu od 08,00 do 13,00 sati, a u evidenciji je evidentirano da je radila četiri sata od ponedjeljka do petka, u razdoblju od 24.06. do 30.06.2019. radila je od 17,00 do 20,00 sati od ponedjeljka do petka i subotu od 08,00 do 13,00 sati, a u evidenciji je evidentirano da je radila četiri sata od ponedjeljka do petka, a subota tj. 29.06.2019. evidentiran je kao slobodni dan, u razdoblju od 25.06. do 01.07.2018. radila je 3,5 sati od ponedjeljka do petka i subotu od 10,00 do 12,30 sati, a u evidenciji subotu (29.06.2018.) evidentiran je kao slobodni dan.
18.Materijalnom odredbom čl.5. Zakona o radu propisano je da je poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni koja mora sadržavati podatke o radnicima i radnom vremenu.
19.Kaznenom odredbom čl.229.st.1.toč.1. Zakona o radu propisano je da će se novčanom kaznom od 61.000,00 do 100.000,00 kuna kazniti za prekršaj poslodavac pravna osoba ako ne vodi evidenciju o radnicima i o radnom vremenu ili je ne vodi na propisan način, ili ako na zahtjev inspektora rada ne dostavi podatke o radnicima i o radnom vremenu.
20.Kaznenom odredbom čl.229.st.2. Zakona o radu propisano je da će se novčanom kaznom od 7.000,00 do 10.000,00 kuna za prekršaj iz st.1. ovoga članka kazniti za prekršaj poslodavac fizička osoba i odgovorna osoba pravne osobe.
21.Neosnovan je i navod obrane i nije ispričavajuća okolnost da nisu u evidenciji o radnom vremenu evidentirali sate korištenja dvnevnog odmora jer u evidenciji nije postojala rubrika pa da stoga nije postojala mogućnost evidentiranja o radu s dnevnim odmorom u trajanju od 30 minuta.
22.Na kraju dokaznog postupka pregledana je prekršajna evidencija za okrivljenike te je utvrđeno da su prekršajno osuđivani i to:
- Odlukom Intrastat Zagreb – središnjog ureda 16/21pravomoćnom 5. svibnja 2021. zbog prekršaja iz čl.69.st.1.toč.1.Zakona o službenoj statistici.
23.Kako činjenično stanje sud smatra potpuno utvrđenim, kao i u odnosu na obranu okrivljenika u dijelu za radnika M. M., sud je odustao od izvođenja dokaza ispitivanjem ovog svjedoka, niti je smatrao potrebnim izvoditi druge dokaze, osim izvedenih.
24.Prilikom odlučivanja o konkretnoj prekršajnoj sankciji i individualizaciji kazne sud je imao na umu odredbu čl.36.st.2. PZ-a, pa je okrivljenicima kao otegotna okolnost cijenjena dosadašnja prekršajna osuđivanost, a kao olakotna okolnost vremenski odmak od učina prekršaja, pa su im utvrđene novčane kazne kao u izraci izreci primjenom instituta ublažavanja kazne u visini znatno ispod propisanog posebnog minimuma zaprijećene kazne za pravnu i odgovornu osobu, te izrečena ukupna novčana kazna jednaka njihovom zbroju, smatrajući izrečenu novčanu kaznu srazmjernom težini pojedinog prekršaja i stupnju krivnje okrivljenika i da se njome može postići svrha kažnjavanja iz čl.32. PZ-a.
25.U izreci su upozoreni temeljem čl.183.st.3. PZ-a za slučaj plaćanja novčane kazne u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne.
26.Odluka o troškovima postupka temelji se na cit.odredbi zakona a odnosi se na paušalni iznos troškova prilikom čijeg određivanja je sud vodio računa o trajanju i složenosti postupka.
27.U suglasju sa svim iznijetim valjalo je odlučiti kao u izreci.
U Splitu, 4. veljače 2022.
Zapisničar
Sutkinja
Domagoj Kalpić
Katica Rakigjija-Basić
POUKA O PRAVU NA ŽALBU
Protiv ove presude okrivljenik i tužitelj mogu podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa odluke Visokom Prekršajnom sudu u Zagrebu, a putem ovog Prekršajnog suda u 2 istovjetna primjerka, bez pristojbe.
Na temelju čl.138.st.2.toč.3.c PZ-a troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troška prekršajnog postupka drugostupanjskog suda kada donosi odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku, a koji troškovi će se u slučaju žalbe odmjeriti u paušalnom iznosu u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine RH 18/13).
Dostaviti: - okrivljenicima, tužitelju, u spis.