R. H.
O. S. U. S.
ex. V. S. K.
D., S.
P. 55/20
U. I. M. E. R. E. P. U. B. L. I. K. E. H. R. V. A. T. S. K. E.
P. R. E. S. U. D. A.
O. sud u S., po sucu ovog suda S. P., u pravnoj stvari
tužiteljice N. M., O.:, iz S., M. 9, zastupane po
pun. D. M., odvj. u S. protiv tuženika V. B., O.:
, zastupanog po pun. S. Č., odvj. u S., radi isplate, nakon
održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 24. rujna 2021. g. u prisutnosti zamjenika pun. tužiteljice i zamjenika pun. tuženika, dana 4. veljače 2022. g.,
p r e s u d i o j e
I.O. se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
''Dužan je tuženiku roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 5.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. prosinca 2018. g. do isplate.''
II.Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana isplatiti tuženiku na ime troškova postupka iznos od 1.875,00 kn.
Obrazloženje
Tužiteljica je dana 8. siječnja 2020. g. ustala tužbom pred ovim sudom u kojoj je navela da je tuženik dana 21. prosinca 2018. g. s bankomata O. banke d.d., koristeći se karticom G. P. koja je dan prije, 20. prosinca 2018. g.,
preminula, podignuo novčani iznos od ukupno 5.000,00 kn (4.000,00 kn + 1.000,00 kn), a taj novčani iznos da pripada tužiteljici temeljem rješenja o nasljeđivanju koje je iza smrti G. P. donijela javna bilježnica V. B., kao povjerenica
ovog suda, u predmetu O-278/19 dana 16. svibnja 2019. g. Tuženik da je (pogrešno je u tužbi navedeno tužitelj), kao davatelj uzdržavanja, temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenim s pok. G. P., kao primateljicom
uzdržavanja, brinuo o njenim osobnim potrebama i uzdržavao je i bio je jedina osoba koja je raspolagala njenom karticom od računa otvorenog u O. banci d.d. Tuženik da je, uostalom, pasivnu legitimaciju priznao u dopisu od 30. listopada 2019. g. Tužiteljica da je, zbog osnovane sumnje da je tuženik počinio kazneno djelo računalne prevare, podnijela i kaznenu prijavu ODO-u Split. Predloženo je donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 5.000,00 kn s pripadajućim kamatama.
U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da je točno da je u svojstu davatelja uzdržavanja dana 7. ožujka 2011. g. pred javnom bilježnicom J. M.-Š. s pok. G. P. u svojstvu
primateljice uzdržavanja sklopio U. o doživotnom uzdržavanju, da je G.
P. umrla 20. prosinca 2018. g. te da je rješenjem o nasljeđivanju koje je citirano u tužbi njenom nasljednicom utvrđena tužiteljica, inače sestra ostaviteljice. Nadalje, da su kao imovina ostaviteljice utvrđene pokretnine i potraživanje prema H.-u s osnova neisplaćenih mirovina u neutvrđenom iznosu, iznos položen kod O. banke d.d. na kunskom računu i na računu u valuti E. u neutvrđenom iznosu i na ostalim računima. Točno je i da je tuženik dana 21. prosinca 2018. g. u dva navrata s računa G. P. podigao ukupan iznos od 5.000,00 kn. Bankovnom karticom pok.
G. P. da je raspolagao u dogovoru s ostaviteljicom koja mu je u tu svrhu karticu i dala, a novčana sredstva koja se navode u tužbi da nisu neisplaćene mirovine koje su rješenjem o nasljeđivanju pripale tužiteljici. Tuženik da je imao pravnu i zakonsku osnovu raspolagati dijelom mirovine G. P. te je novac predigao temeljem U. o doživotnom uzdržavanju koji je sklopio s ostaviteljicom.
Točkom 3. tog Ugovora da su stranke utvrdile da primateljica uzdržavanja ima svoje prihode (mirovinu) koje zadržava, od kojih prihoda će sudjelovati u podmirivanju vlastitih potreba koje su utvrđene u t. 2. Ugovora. Na traženje ostaviteljice tuženik joj je osigurao smještaj u domu za starije osobe koji pruža i liječničku skrb pa je dana 9. kolovoza 2018. g. sklopljen U. o smještaju u U. L. F. i to između
te U., korisnika usluge smještaja G. P. i tuženika kao obveznika
plaćanja. Redovna mjesečna primanja pok. G. da su iznosila 3.743,32 kn, a smještaj 4.800,00 kn. Tuženik je napomenuo da se mirovinska primanja isplaćuju unatrag odnosno u tekućem mjesecu za prethodni mjesec, a troškovi smještaja u
Dom unaprijed i to najkasnije do desetog u mjesecu za taj mjesec. Ostaviteljica i tuženik da su se dogovorili, a sukladno t. 3. Ugovora, da pok. G. iz mirovine koju prima sudjeluje u svojim troškovima iznosom od 3.000,00 kn mjesečno, odnosno sudjeluje u podmirivanju vlastitih potreba kako su stranke i ugovorile, a da zadržava 743,32 kn, a tuženik da plaća preostali iznos od 1.800,00 kn mjesečno za smještaj do pune cijene dome i da snosi i sve ostale troškove pok. G. P.. Kako su troškovi smještaja dospijevali unaprijed tuženik da je najkasnije do 10.-og u mjesecu podmirivao troškove smještaja u ukupnom iznosu od 4.800,00 kn kao i sve ostale troškove, a naknadno, nakon što bi primateljica uzdržavanja na račun primila mirovinu (unatrag) od te mirovine s njenog računa na bankomatu predizao iznos od po 3.000,00 kn mjesečno. Tuženik je troškove smještaja za dom za listopad 2018. g. platio 9. listopada 2018. g., za studeni 2018. g. dana 7. studenog 2018. g. i za prosinac 2018. g. 10. prosinca 2018. g. Tuženik da je 21. prosinca 2018. g. s računa primateljice uzdržavanje predigao iznos od 5.000,00 kn na ime pokrića troškova smještaja u dom i to na ime uplate za listopad i studeni 2018. g. Mirovina za prosinac 2018. g. nije u trenutku smrti ostaviteljice bila uplaćena na njen račun jer se uplaćuje unatrag. Tužiteljici bi stoga jedino mogla pripadati neisplaćena mirovina za prosinac 2018. g., a ne ranije isplaćene mirovine. Predmetna tužba da je posljedica loših odnosa tužiteljice i njene sestre pok. G. P.. Prema odredbi čl. 95. Zakona o mirovinskom osiguranju u slučaju smrti korisnika mirovne dospjela, a neisplaćena mirovina korisniku pripada do zadnjeg dana mjeseca u kojem je korisnik umro. Pok. G. P. da je za prosinac 2018. g. pripala mirovina koja je dospjela i isplaćena 10. siječnja 2019. g. u iznosu od 3.743,32 kn. Budući da se mirovina ne može isplatiti umrloj osobi, H. od banke zahtijeva povrat isplaćenih sredstava te ih naknadno na zahtjev isplaćuje nasljedniku iz rješenja o nasljeđivanju, a u konkretnom slučaju tužiteljica očito, nakon što je banka izvršila povrat mirovine za prosinac 2018. g., takav zahtjev nije podnijela jer da ga je podnijela bio bi joj isplaćen iznos mirovine njene pok. sestre za prosinac 2018. g. u visini od 3.743,32 kn, s tim da tuženik smatra da tužiteljici ne pripada ni pravo na isplatu te mirovine jer bi ta mirovina bila potrošena za potrebe njene sestre u prosincu. Tuženik je objasnio zašto su na računu primateljice uzdržavanja ostale ranije isplaćene mirovine: samo zato što ih je tuženik samo povremeno predizao odnosno tako ''refundirao'' troškove koje je uredno plaćao. Podizanjem iznosa od 5.000,00 kn tuženik da je namirio obvezu ostaviteljice za smještaj u Dom iz listopada i studenog 2018. g., dok je obvezu za smještaj za prosinac platio u cijelosti svojim sredstvima. Prema Zakonu o nasljeđivanju sve ono što je utrošeno za uzdržavanje ili za ostale potrebe ostavitelja ne može biti predmet nasljeđivanja, pa tako nije ni predmetna tražbina u iznosu od 5.000,00 kn koja je potrošena za potrebe pok. G. P. u studenom i listopadu 2018. g. Tužiteljica da, osim toga, nije prigovorila sastavu ostavinske imovine, ako je smatrala da u ostavinsku imovinu nije ušao iznos od 5.000,00 kn. Ponovljeno je da je sporni iznos utrošen u svrhu uzdržavanja pok. G. P.,
a tuženiku da pripada i daljnji iznos od 3.000,00 kn iz mirovine za prosinac 2018. g. U postupku su izvedeni dokazi pregledom rješenja o nasljeđivanju broj O- 278/19 od 16. svibnja 2019. g., U. o doživotnom uzdržavanju ''U S., 7.
ožujka 2011. g.'', dopisa O. banke d.d. pun. tužiteljice s prilogom-stanjem i prometom po tekućem računu pok. G. P., dopisa pun. tuženika pun. tužiteljice od 30. listopada 2019. g., kaznene prijave od 20. prosinca 2019. g., potvrda o provedenom nalogu za plaćanje smještaja u D. L. F. od 9.
listopada, 7. studenog i 10. prosinca 2018. g., U. o smještaju od 9. kolovoza 2018. g., smrtnog lista za G. P., odgovora tužiteljice od 11. studenog 2019. g. i emaila od 12. studenog 2019. g. te saslušanjem tuženika i svjedokinje M. B..
Stranke su popisale parnični trošak.
Tužbeni zahtjev nije osnovan.
Predmet ovoga postupka je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati iznos koji je dana 21. prosinca 2018. g., odnosno dan nakon smrti njene sestre G. P.,
podigao s računa ostaviteljice koja je ujedno s tuženikom imala zaključen U. o doživotnom uzdržavanju. Prema mišljenju tužiteljice, jedine nasljednice pok. G.
P., iznos koji je podigao tuženik predstavlja ostavinsku imovinu, a ne posebnu imovinu tuženika.
Radi se o sporu male vrijednosti, zbog čega je u postupku trebalo primijeniti odredbe čl. 457. do 467. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 10.000,00 kn.
Među strankama nije bilo sporno:
-da je tuženik, kao davatelj uzdržavanja, dana 7. ožujka 2011. g. pred javnom bilježnicom J. M.-Š. s pok. G. P. u svojstvu primateljice
uzdržavanja sklopio U. o doživotnom uzdržavanju,
-da je G. P. umrla 20. prosinca 2018. g.,
-da je rješenjem o nasljeđivanju javne bilježnice V. B., kao povjerenica ovog suda, broj O-278/19 od dana 16. svibnja 2019. g. nasljednicom pok. G. P. utvrđena tužiteljica, inače sestra ostaviteljice te da su u tom
rješenju kao imovina ostaviteljice utvrđene pokretnine i potraživanje prema H.-u
s osnova neisplaćenih mirovina u neutvrđenom iznosu, iznos položen kod O. banke d.d. na kunskom računu i na računu u valuti E. u neutvrđenom iznosu i na ostalim računima te
-da je tuženik dana 21. prosinca 2018. g. u dva navrata s računa G. P. podigao ukupan iznos od 5.000,00 kn.
Prema objašnjenju tuženika iz odgovora na tužbu i njegovog iskaza nije se radilo o imovini pok. G. P. nego o njegovim sredstvima koja su se
nalazila na računu primateljice uzdržavanja i koja, stoga, ne mogu biti utvrđena ostavinskom imovinom te ne pripadaju tužiteljici kao jedinoj zakonskoj nasljednici ostaviteljice.
Tuženik je objasnio sudu da je pok. primateljica uzdržavanja G.
P., u skladu s njihovim dogovorom, bila smještena u D. za starije osobe
L. F. još puno prije zaključenja U. o smještaju koji je dostavljen u spis
odnosno još od 2012. g., da je cijena smještaja u početku bila 5.000,00 kn mjesečno,
a kasnije da je snižena na 4.800,00 kn, da je mirovina primateljice uzdržavanja iznosila oko 3.700,00 kn te da je bilo dogovoreno da iznos od 3.000,00 kn bude potrošen za podmirenje dijela naknade za smještaj u D., a razliku od 1.800,00 kn da podmiruje tuženik iz svojih osobnih sredstava. U tu svrhu da mu je primateljica uzdržavanja predala svoju karticu tekućeg računa otvorenog kod O. banke d.d. na koji račun joj je bila isplaćivana mirovina, a kako bi iznose mirovine podizao i trošio za podmirenje dijela smještaja u D.. Ostatak od oko 700,00 kn ostajao je primateljici uzdržavanja za njene druge potrebe. Tuženik iznose koje je uredno uplaćivao i podmirivao cjelokupnu naknadu za smještaj u Dom, međutim, da nije uredno podizao s računa primateljice uzdržavanja nego da je to radio kako bi mu novac zatrebao, a između stranaka Ugovora o doživotnom uzdržavanju je vladao odnos povjerenja. Stoga da se iznos od 5.000,00 kn koji je podigao nakon smrti primateljice uzdržavanja odnosi na mirovine koje su bile isplaćene primateljici za listopad i studeni 2018. g. i koje je trebalo utrošiti za podmirenje naknade za smještaj u dom za te mjesece, samo što ih tuženik nije uzeo s računa primateljice uzdržavanja u cijelosti (proizlazilo bi da od 6.000,00 kn za dva mjeseca nije uzeo 5.000,00 kn).
Drugim riječima, da se radilo o novcu tuženika koji je već bio potrošen za podmirenje naknade za smještaj u Dom, što ovaj sud u cijelosti prihvaća.
Tuženik je, naime, dostavio u spis dokaz da je ukupan iznos za smještaj pok. G. P. u Dom za starije osobe plaćao do desetog u mjesecu za tekući
mjesec odnosno kako je ugovoreno: uredno i na vrijeme, a iz dostavljenih potvrda o plaćanju proizlazi da je iznos za listopad 2018. g. podmirio 9. listopada 2018. g., iznos za studeni 2018. g. 7. studenog 2018. g. i iznos za prosinac 2018. g. 10. prosinca 2018. g., iako je mirovina za prosinac primateljici uzdržavanja isplaćena tek posmrtno, što je ovom sudu dokaz da je tuženik naknadu za smještaj u Dom za prosinac u cijelosti podmirio iz svojih osobnih sredstava. Kako je tuženik kazao da primateljica uzdržavanja nije imala drugih primanja osim mirovine, jasno je da se na njenom računu otvorenom kod O. banke d.d. nije moglo naći bilo kakvih sredstava koja ne bi bila utrošena za njene mjesečne potrebe, bilo da se radilo o smještaju u
D. na što je odlazila većina njene mirovine, bilo da se radilo o podmirivanju njenih drugih mjesečnih troškova za što su od mirovine stranke U. o doživotnom uzdržavanju odvojile preostali dio od oko 700,00 kn. Stoga je ovom sudu sasvim logično da zaostali iznos od 5.000,00 kn na tekućem računu ostaviteljice ne predstavlja njenu imovinu koja bi pripadala tužiteljici kao njenoj jedinoj nasljednici već je riječ o novčanim sredstvima tuženika.
Stoga se u odnosu na ocjenu osnovanosti potraživanja tužiteljice ne može primijeniti odredba čl. 129. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15, dalje ZN) prema kojoj nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo, a iz razloga što je sud prihvatio tvrdnju tuženika da se nije radilo o ostavini pok. Gordane Popović nego o sredstvima tuženika koja su se nalazila na računu ostaviteljice.
Prema odredbi čl. 5. st. 2. ZN-a ostaviteljevom smrću prelazi njegova ostavina na nasljednika čime postaje njegovo nasljedstvo. Prema st. 3. ostavina se sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu. No nije ostavina, prema istom st. ovog čl., ono što je tuđi udio u zajedničkoj imovini ili što netko u trenutku ostaviteljeve smrti stekne na posebnom pravnom temelju.
Upravo je tuženik u trenutku smrti ostaviteljice imao pravo na dijelu imovine ostaviteljice pa se, primjenom odredbe čl. 5. st. 3. ZN-a, treba smatrati da se u visini od 5.000,00 kn u trenutku smrti ostaviteljice G. P. nije radilo o njenoj ostavini nego o imovini stečenoj od strane tuženika temeljem dogovora stranaka iz U. o doživotnom uzdržavanju o načinu podmirenja troškova smješaja primateljice uzdržavanja u D. za starije osobe.
Stoga je tužbeni zahtjev, po ocjeni ovog suda, trebalo u cijelosti odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.
Odluka o parničnom donesena je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a jer je tužiteljica u cijelosti izgubila spor pa je trebalo obvezati na naknadu troškova kojima je bio izložen tuženik sudjelujući u ovoj parnici.
Tuženiku je trebalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu i zastupanja na ročištu od 17. ožujka 2021. g. po 50 bodova (ukupno 100 bodova) i trošak zastupanja
na ročištima od 6. listopada 2020. g. i 2. srpnja i 24. rujna 2021. g. i za sastav podneska od 24. lipnja 2021. g. po 12,5 bodova (ukupno 50 bodova).
Ukupan broj bodova od 150 trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) i uvećati za zatraženi PDV i tako dobiti iznos od 1.875,00 kn, koji predstavlja trošak kojem je bio izložen tuženik sudjelujući u ovom sporu i kako je trebala glasiti odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke presude.
Tuženiku nije priznat trošak zastupanja na ročištu radi objave i uručenja presude i sastava podnesaka od 29. rujna 2020. g. i 15. rujna 2021. g. jer, po ocjeni ovog suda, taj trošak nije bio potreban radi vođenja parnice, a kako propisuje odredba čl. 155. st. 1. ZPP-a.
U S., 4. veljače 2022. g.
S. U. D. A. C. :
S. P.v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.
Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda
objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).
