Poslovni broj: 14 UsI-3700/21-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Radojki Ćupurdija, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: A. D., U. 1.. b. .., S.-P., protiv tuženika:

Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, kojeg zastupa opunomoćenik Ž. M., diplomirani pravnik i zaposlenik, temeljem generalne punomoći položene kod Upravnog suda u Splitu, radi promjene uzroka invalidnosti, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 28. siječnja 2022. u prisutnosti tužitelja i opunomoćenika tuženika, dana 4. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se poništi rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141- 02/21-01/03313973805, URBROJ: 341-99-05/3-21-6230 od dana 22. listopada 2021.

Obrazloženje

1. U pravovremenoj tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/21- 01/03313973805, URBROJ: 341-99-05/3-21-6230 od dana 22. listopada 2021., tužitelj je, u bitnom, naveo da je činjenično stanje da se liječi pod dijagnozama šifre:

Dg. F 43.1 chronica, F 62.0 i F22.0. Dakle, da je složena patologija razlogom nastupanja opće nesposobnosti za rad. U konkretnom slučaju da je bez sumnje utvrđeno oštećenje organizma uslijed dugotrajne psihičke bolesti kronificiranog oblika PTSP-a i komorbiditeta trajnog poremećaja osobnosti kao i patologije F22.0. Sporno da je određivanje uzroka bolesti izvan okolnosti Domovinskog rata od 70%. U obrazloženju da nema dovoljno valjanog pojašnjenja. Postojeće dijagnoze same po sebi da su dovoljne za donošenje odluke koja je ispravna, pravno utemeljena i etična. Klinička medicinska slika i povijest bolesti da u svakom slučaju potvrđuju uzrok nastupanja invalidnosti isključivo kroz patologiju PTSP-a koja da vremenom sekundarno razvija i komorbiditet kroz pojavu dg F62.0 trajni poremećaj osobnosti, ali i nastupanje dijagnoze F22.0. Uzrok, a nakon njega i trajanje, odnosno pogoršanje bolesti da su posljedica ratnih trauma. U tom kontekstu da je neprihvatljiv omjer ukupne invalidnosti od 70% kao posljedice izvan okolnosti Domovinskog rata. Dakle, u konkretnom slučaju da je riječ o trajanju i pogoršanju bolesti koja da je u svojemu primarnom kontekstu kronificirani PTSP nastao zbog ratnih trauma, i to u mjeri koja sigurno ne opravdava uzrok invalidnosti od 70% kao uzroka izvan ratnih trauma. U tome smislu da je neophodno u upravnom sporu angažirati neovisne vještake, jer da se ne može dopustiti ekskluzivitet vještačenja od strane tuženika.

2. Na ročištu održanom kod ovog Suda dana 28. siječnja 2022. tužitelj je naveo da ostaje kod svih navoda iznesenih u tužbi te da predlaže da se osporeno rješenje tuženika poništi. U odnosu na navode iz tužbe koji se tiču neovisnih vještaka, da predlaže da se donese presuda bez provođenja vještačenja. Smatra da je njegovo zdravstveno stanje u pogoršanju, a uzrok tome da je bolest PTSP kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa važećim zakonskim propisima. Navodi i razlozi izneseni u tužbi da nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, koje da je dobro i jasno obrazloženo. Naime, da je žalitelju rješenjem Područnog ureda u Z., broj 34006 od dana 25. kolovoza 2021. priznata, počevši od dana 24. travnja 2021., invalidska mirovina zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, uzrokovana 30% bolešću u vezi s obranom suvereniteta Republike Hrvatske i 70% bolešću izvan tih okolnosti. Dana 17. svibnja 2021. da je tužitelj podnio, putem izabranog liječnika opće medicine, zahtjev za ocjenu radne sposobnosti te da je utvrđeno prema nalazu i mišljenju vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda S., izdvojeno mjesto rada Z., KLASA: 141-02/21- 01/5792, URBROJ: 426-04-06-04/4-21-3 od dana 16. srpnja 2021. da se ranija ocjena vještaka ne mijenja odnosno da kod tužitelja i dalje postoji potpuni gubitak radne sposobnosti uzrokovan 30% u vezi s obranom suvereniteta Republike Hrvatske i 70% bolešću izvan tih okolnosti. Povodom žalbe glede osporavanja uzroka invalidnosti tužitelja, Vijeće viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, KLASA: 141-02/21-01/5792, URBROJ: 426-04-01/13-21-6 evidencijski broj vještačenja …. od dana 20. listopada 2021., da je potvrdilo kao pravilnu gore navedenu ocjenu. Način i postupak vještačenja vijeća vještaka da je određen i proveden u skladu s Uredbom o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, br. 67/17 i 56/18). Stoga, da predlaže da se donese presuda kojom će sud odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Na ročištu održanom kod ovog Suda dana 28. siječnja 2022. opunomoćenik tuženika naveo je da ostaje kod obrazloženja osporenog rješenja i odgovora na tužbu. Daljnjih dokaznih prijedloga da nema te da predlaže da se rasprava zaključi.

5. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/21-01/03313973805, URBROJ: 341-99-05/3- 21-6230 od dana 22. listopada 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Z., KLASA: UP/1141-02/21-01/03313973805, URBROJ: 341-24-05/3-21-11347 od dana 26. srpnja 2021., kojim je A. D., ovdje tužitelju, dosadašnjem korisniku invalidske mirovine, priznato i dalje pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti uzrokovane 30 % bolešću u vezi s obranom suvereniteta Republike Hrvatske i 70% bolešću izvan tih okolnosti.

6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo (KLASA: UP/II 141-02/21- 01/03313973805), u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora.

7. U sporu je održana rasprava dana 28. siječnja 2022. u nazočnosti tužitelja i opunomoćenika tuženika, a koja je bila zakazana da bi se dala mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

8. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

10. Odredbom čl. 39. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18,115/18 i 102/19, dalje: ZOMO), mjerodavnog u konkretnom slučaju, propisano je da smanjenje radne sposobnosti prema tom Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. Stavkom 2. istog članka propisano je da Preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima. Stavkom 3. istog članka propisano je da djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima, dok je stavkom 4. istog članka propisano da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.

11. Uvidom u spis upravnog tijela KLASA: UP/II 141-02/21-01/03313973805 utvrđeno je: da je postupak pokrenut na zahtjev izabranog liječnika tužitelja od dana 17. svibnja 2021.; da je tužitelju rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Z. KLASA: UP/I 141-02/20-02/03313973805, URBROJ: 341-24-05/3-20-13584 od dana 5. svibnja 2021. tužitelju određena invalidska mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti počevši od dana 24. travnja 2020. koja je uzrokovana 30% bolešću u vezi s obranom suvereniteta Republike Hrvatske i 70% bolešću izvan tih okolnosti; da je obavljen ponovni pregled tužitelja dana 16. srpnja 2021.; da iz Nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u S., broj dnevnika: 628751 od dana 16. srpnja 2021., proizlazi da se ne mijenja ranije mišljenje vještaka jer da kod osiguranika i dalje postoji potpuni gubitak radne sposobnosti koji je uzrokovan 30% bolešću u vezi s obranom suvereniteta Republike Hrvatske i 70% bolešću izvan tih okolnosti kao i da kontrolni pregled nije potreban. Temeljem navedenog doneseno je prvostupanjsko upravno rješenje.

12. Povodom izjavljene žalbe pribavljen je Nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka u drugostupanjskom postupku Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Z., evidencijski broj vještačenja: 668584 od dana 20. listopada 2021. (dalje: Nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka), u kojem je navedeno da je tužitelj u dobi od 50 godina, po zanimanju vozač SSS, obavljao poslove blagajnika naplate cestarine i vozača, ostvario 26,6 godina mirovinskog staža, u invalidskoj mirovini. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji da je branitelj od 2005. u psihijatrijskom tretmanu radi tegoba iz kruga kronificiranog PTSP-a s trajnim promjenama osobnosti te sumanutog poremećaja F22, što da je objektivizirano i učinjenim psihologijskim testiranjem (psiholog 11/2007., 03/2010.). Tijekom kontinuiranog liječenja u PB U. i OB Z. da se prati oscilirajuće psihičko stanje s povremenim pogoršanjima, a od 2019. da se navodi i alkoholni abuzus, pod dg. F10.1 i F10.2. Ostvario da je status HRVI 30% stalno temeljem PTSP-a po T 238b (DLP broj 1208/12 od 07.03.2012. 07.03.2014.). Temeljem navedenih promjena u zdravstvenom stanju da je utvrđen potpuni gubitak radne sposobnosti od 24.04.2020., uzrok da je prema ocjeni Povjerenstva MHB-a: 30% bolest u svezi s obranom suvereniteta RH i 70% bolest izvan tih okolnosti. Iz novopriložene medicinske dokumentacije da je razvidno da je nastavljen ambulantni psihijatrijski tretman, bez produbljivanja simptomatologije iz kruga PTSP-a. I dalje da je u povremenom alkoholnom abuzusu, a kliničkom slikom da dominiraju teško korigibilni paranoidni sadržaji te da se uz dijagnozu F22 navodi i dg. F20 in obs. Tegobe da su dodatno pricipitirane egzogenim stresnim čimbenicima, a u nalazu psihijatra iz lipnja 2021. da se navodi stanje remisije (psihijatar 18.06.2020., 24.02.2021., 21.04.2021., 23.06.2021.). Vijeće vještaka da je 16.07.2021. utvrdilo da i nadalje postoji ista ocjena i isti omjer uzroka invalidnosti (potpuni gubitak radne sposobnosti, uzrokova 30% bolesti u svezi sa sudioništvom u DR-u i 70% bolest koja nije u svezi sa sudioništvom). Postupajući po žalbi, nakon uvida u medicinsku dokumentaciju i žalbene navode, da se ne nalazi osnove za promjenom utvrđenog omjera, budući da nije razvidno pogoršanje ratnog PTSP-a koje bi uvjetovalo promjenu uzroka. U psihičkom statusu da dominiraju tegobe u sklopu sumanutog poremećaja uz sumnju na endogeni psihotičan proces te tegobe vezane za etilični abuzus koje da nisu u kauzalnoj svezi sa sudioništvom u obrani suvereniteta RH. Temeljem navedenog doneseno je osporeno rješenje tuženika.

13. Ocjena je ovog Suda da je Nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka u potpunosti obrazložen i da sadrži jasne razloge ocjene da kod tužitelja i nadalje postoji potpuni gubitak radne sposobnosti s uzrokom 30% bolest u svezi sudioništva u obrani suvereniteta RH i 70% bolest izvan tih okolnosti, a ujedno i da je u suglasju sa Nalazom i mišljenjem o radnoj sposobnosti osiguranika nakon ponovnog/kontrolnog pregleda, pribavljenim u prvostupanjskom upravnom postupku te da je u gore citiranom Nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka dana jasna analiza medicinske dokumentacije tužitelja iz koje proizlazi njegovo stanje uslijed tegoba iz kruga kronificiranog PTSP-a s trajnim promjenama osobnosti te sumanutog poremećaja F22 s povremenim alkoholnim abuzusom kao i kliničke slike kojom dominiraju teško korigibilni paranoidni sadržaji, radi čega da se uz dijagnozu F22 navodi i dg. F20 in obs., odnosno da je vidljiv utjecaj svega navedenog na omjer uzroka potpunog gubitka radne sposobnosti kod tužitelja, a posebno se ističe da su tijela vještačenja suglasno navela da nije došlo do promjene zdravstvenog stanja tužitelja od posljednje ocjene radne sposobnosti kada je utvrđeno da kod tužitelja postoji potpuni gubitak radne sposobnosti s uzrokom 30% bolest u svezi sudioništva u obrani suvereniteta RH i 70% bolest izvan tih okolnosti obzirom da nije razvidno pogoršanje ratnog PTSP-a koje bi uvjetovalo promjenu uzroka, u psihičkom statusu da dominiraju tegobe u sklopu sumanutog poremećaja uz sumnju na endogeni psihotičan proces te tegobe vezane za etilični abuzus koje da nisu u kauzalnoj svezi sa sudioništvom u obrani suvereniteta RH.

14. Stoga, a budući da su ovlašteni vještaci postupali na način i u skladu s ovlastima propisanim člancima 125. do 132. ZOMO i Uredbom o metodologijama vještačenja („Narodne novine“ br. 67/17 i 56/18, dalje: Uredbe), uzimajući u obzir pregledanu medicinsku dokumentaciju te da su utvrdili da su kod tužitelja navedene trajne promjene u zdravstvenom stanju, bez značajnijeg pogoršanja u odnosu na ranije vještačenje pa da kod njega i nadalje postoji potpuni gubitak radne sposobnosti s uzrokom 30% bolest u svezi sudioništva u obrani suvereniteta RH i 70% bolest izvan tih okolnosti, ovaj Sud pribavljenom vještačenju vjeruje kao vjerodostojnom i sačinjenom po pravilima medicinske struke te drži da je na istom tuženik mogao utemeljiti osporavano rješenje.

15. U tom smislu, a posebno cijeneći okolnost da tužitelj nije dokazao suprotno (iako je prvotno predložio provođenje vještačenja od istog je naknadno odustao), ovaj Sud smatra u dovoljnoj mjeri utvrđenim da kod tužitelja i nadalje postoji potpuni gubitak radne sposobnosti s uzrokom 30% bolest u svezi sudioništva u obrani suvereniteta RH i 70% bolest izvan tih okolnosti, a posebice jer ovaj Sud ne raspolaže dostatnim znanjem iz područja medicine da bi mogao samo na temelju navoda iz tužbe donijeti odluku suprotnu onoj koja je donesena u upravnom postupku temeljem gore citiranih Nalaza i mišljenja ovlaštenih vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.

16. Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, navodi tužitelja nisu od utjecaja radi donošenja eventualno drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužitelja.

17. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09, dalje: ZUP-a), a na koje ovaj Sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

18. Radi toga je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

U Splitu, 4. veljače 2022.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

DN-a:

- tužitelju A. D., U. 1.. b. .., S.-P. uz zapisnik o objavi

- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi,

Zagreb, Mihanovićeva 3 uz zapisnik o objavi

- u spis

RJ:

1. Vrijednost predmeta spora je neprocjenjiva.

2. Oslobođen plaćanja sudske pristojbe na temelju članka 11. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18).

3. Kalendar 60 dana.