Broj:10.P-1030/2020-19

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P  R  E  S  U  D  A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Lidiji Šmit, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. B., iz V., OIB:, zastupan

po punomoćniku P. C., odvjetniku iz Đ., protiv I-tuženika R.

H., OIB: zastupana po ODO Osijek, Građansko-upravni odjel, II-

tuženika S. K. vl. O. K. S. iz V., OIB: III-tuženika D. B. vl. O. D. B. iz

H., OIB: zastupan po punomoćniku

K. R., odvjetniku iz O., IV-tuženika P. G. vl. O. G.

P. iz V., OIB: zastupan po punomoćniku

D. Š., odvjetniku iz O. i V-tuženika O. V., V., OIB: zastupane po punomoćniku M. K., odvjetnici iz O.,

radi poništenja, utvrđenja i naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave, dana 22. prosinca 2021. godine, a u prisutnosti punomoćnika tužitelja P. C., odvjetnika iz Đ., zakonskog zastupnika I-tuženika Z.

P. dipl.iur., II-tuženika osobno, zamjenik punomoćnika III-tuženika D. P., odvjetnik iz O., punomoćnika IV-tuženika D. V. odvjetničkog vježbenika kod odvjetnika D. Š. iz O., i punomoćnika V- tuženika M. K., odvjetnice iz O., nakon donošenja i objave dana 04.

veljače 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" I. Poništava se Odluka o izboru najpovoljnije ponude za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH na području O. V., KLASA: 320-02/19-01/02, URBROJ: 2158/06-01-19- 91 od dana 23. prosinca 2019. godine, i to pod točkama:

- I. a) 2., u dijelu pod r.br. 1. i 3. (PTC 12 i PTC 29),

- I. a) 3., u dijelu pod r.br. 1. - 5. (PTC 6, 17, 18 i 22), i

- I. a) 4., u cijelosti.

II. Poništava se Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području O. V. – PTC 2, sklopljen dana 5. lipnja 2020. godine između R. H., OIB: kao zakupodavca, i S.

K., vlasnika O.-a K. S., V., OIB: kao zakupnika, poslovni broj OV-1095/2020 (navedeni podaci će se specificirati

nakon što tužitelj putem suda pribavi podatke koje tuženik ne želi dati premda njima raspolaže).

III. Poništava se Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu R. H. na području O. V. – PTC 5, sklopljen dana 5. lipnja 2020. godine između R. H., OIB:, kao zakupodavca, i S.

K., vlasnika O.-a K. S., V., OIB:,

kao zakupnika, poslovni broj OV- 1100/2020 (navedeni podaci će se specificirati nakon što tužitelj putem suda pribavi podatke koje tuženik ne želi dati premda njima raspolaže).

IV. Poništava se Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu R. H. na području O. V. – PTC 6, sklopljen dana 5. lipnja 2020. godine između R. H., OIB:, kao zakupodavca, i D.

B., vlasnika O. D. B., H., OIB: , kao zakupnika (podaci će se dodatno specificirati nakon što tužitelj putem suda pribavi podatke koje tuženik ne želi dati premda njima raspolaže).

V. Poništava se Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu R. H. na području O. V. – PTC 12, sklopljen dana 5. lipnja 2020. godine između R. H., OIB:, kao zakupodavca, i P. G.,

vlasnika O.-a G. P., V., OIB:, kao

zakupnika, poslovni broj OV-1091/2020 (navedeni podaci će se specificirati nakon što tužitelj putem suda pribavi podatke koje tuženik ne želi dati premda njima raspolaže).

VI. Poništava se Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu R. H. na području O. V. – PTC 17, sklopljen dana 5. lipnja 2020. godine između R. H., OIB: kao zakupodavca, i D.

B., vlasnika O. D. B., H., OIB: , kao zakupnika, poslovni broj OV-1080/2020 i poslovni broj M-DO 57/2020 (navedeni podaci će se specificirati nakon što tužitelj putem suda pribavi podatke koje tuženik ne želi dati premda njima raspolaže).

VII. Poništava se Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu R. H. na području O. V. – PTC 18, sklopljen dana 5. lipnja 2020. godine između R. H., OIB:, kao zakupodavca, i D.

D. B., H., OIB:, kao zakupnika,

poslovni broj OV-1077/2020 i poslovni broj M-DO-58/2020 (podaci će se dodatno specificirati nakon što tužitelj putem suda pribavi podatke koje tuženik ne želi dati premda njima raspolaže).

VIII. Poništava se Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu R. H. na području O. V. – PTC 22, sklopljen dana 5. lipnja 2020. godine između Republike Hrvatske, OIB: , kao zakupodavca, i D.

B., vlasnika O. D. B., H., OIB: , kao zakupnika (navedeni podaci će se specificirati nakon što tužitelj putem suda pribavi podatke koje tuženik ne želi dati premda njima raspolaže).

IX. Poništava se Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu R. H. na području O. V. – PTC 29, sklopljen dana 5. lipnja 2020. godine

između R. H., OIB:, kao zakupodavca, i P. G.,

vlasnika O.-a G. P., V., OIB:, kao

zakupnika, poslovni broj OV- 1091/2020 (navedeni podaci će se specificirati nakon što tužitelj putem suda pribavi podatke koje tuženik ne želi dati premda njima raspolaže).

X. Utvrđuje se da je tužitelj M. B., vlasnik O.-a M. B., V.,

OIB:, najpovoljniji ponuditelj za zakup poljoprivrednog

zemljišta u vlasništvu R. H. na području O. V., i to

poljoprivrednog zemljišta:

- upisanog u zemljišnim knjigama ZK odjela Općinskog suda u Osijeku, zk.ul. 1075, k.o. Vuka, i to zk.č.br. 395, u naravi oranica Bijele Klade, površine 8835 m2,

- upisanog u zemljišnim knjigama ZK odjela Općinskog suda u Osijeku, zk.ul. 1075, k.o. Vuka, i to zk.č.br. 396, u naravi oranica Bijele Klade, površine 15868 m2,

- upisanog u zemljišnim knjigama ZK odjela Općinskog suda u Osijeku, zk.ul. 1075, k.o. Vuka, i to zk.č.br. 397/1, u naravi oranica Bijele Klade, površine 23018 m2,

- upisanog u zemljišnim knjigama ZK odjela Općinskog suda u Osijeku, zk.ul. 1075, k.o. Vuka, i to zk.č.br. 397/2, u naravi oranica Bijele Klade, površine 24597 m2,

- upisanog u zemljišnim knjigama ZK odjela Općinskog suda u Osijeku, zk.ul. 1075, k.o. Vuka, i to zk.č.br. 398, u naravi oranica Bijele Klade, površine 25969 m2,

- upisanog u zemljišnim knjigama ZK odjela Općinskog suda u Osijeku, zk.ul. 1074, k.o. Vuka, i to zk.č.br. 485/1, u naravi oranica Prokop, površine 23879 m2,

- upisanog u zemljišnim knjigama ZK odjela Općinskog suda u Osijeku, zk.ul. 931, k.o. Vuka, i to zk.č.br. 797, u naravi oranica Veliki Rastovčić, površine 45385 m2,

- upisanog u zemljišnim knjigama ZK odjela Općinskog suda u Osijeku, zk.ul. 1079, k.o. Vuka, i to zk.č.br. 1065, u naravi oranica Sječe, površine 97046 m2,

- upisanog u zemljišnim knjigama ZK odjela Općinskog suda u Osijeku, zk.ul. 18, k.o. Dopsin, i to zk.č.br. 501/3, u naravi oranica, površine 6331 m2,

- upisanog u zemljišnim knjigama ZK odjela Općinskog suda u Osijeku, zk.ul. 18, k.o. Dopsin, i to zk.č.br. 502/3, u naravi oranica, površine 4500 m2,

- upisanog u zemljišnim knjigama ZK odjela Općinskog suda u Osijeku, zk.ul. 14, k.o. Dopsin, i to zk.č.br. 590, u naravi oranica Lipovac, površine 20934 m2,

- upisanog u zemljišnim knjigama ZK odjela Općinskog suda u Osijeku, zk.ul. 504, k.o. Dopsin, i to zk.č.br. 566/1, u naravi oranica Lipovac, površine 17754 m2,

- upisanog u zemljišnim knjigama ZK odjela Općinskog suda u Osijeku, zk.ul. 504, k.o. Dopsin, i to zk.č.br. 532, u naravi oranica Lipovac, površine 14567 m2,

XI. Nalaže se tuženiku R. H., OIB: da sa tužiteljem

M. B., vlasnik O.-a M. B., V., OIB: , sklopi ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu

R. H. na području O. V., i to poljoprivrednog zemljišta:

- upisanog u zemljišnim knjigama ZK odjela Općinskog suda u Osijeku, zk.ul. 1075, k.o. Vuka, i to zk.č.br. 395, u naravi oranica Bijele Klade, površine 8835 m2,

- upisanog u zemljišnim knjigama ZK odjela Općinskog suda u Osijeku, zk.ul. 1075, k.o. Vuka, i to zk.č.br. 396, u naravi oranica Bijele Klade, površine 15868 m2,

- upisanog u zemljišnim knjigama ZK odjela Općinskog suda u Osijeku, zk.ul. 1075, k.o. Vuka, i to zk.č.br. 397/1, u naravi oranica Bijele Klade, površine 23018 m2,

- upisanog u zemljišnim knjigama ZK odjela Općinskog suda u Osijeku, zk.ul. 1075, k.o. Vuka, i to zk.č.br. 397/2, u naravi oranica Bijele Klade, površine 24597 m2,

- upisanog u zemljišnim knjigama ZK odjela Općinskog suda u Osijeku, zk.ul. 1075, k.o. Vuka, i to zk.č.br. 398, u naravi oranica Bijele Klade, površine 25969 m2,

- upisanog u zemljišnim knjigama ZK odjela Općinskog suda u Osijeku, zk.ul. 1074, k.o. Vuka, i to zk.č.br. 485/1, u naravi oranica Prokop, površine 23879 m2,

- upisanog u zemljišnim knjigama ZK odjela Općinskog suda u Osijeku, zk.ul. 931, k.o. Vuka, i to zk.č.br. 797, u naravi oranica Veliki Rastovčić, površine 45385 m2,

- upisanog u zemljišnim knjigama ZK odjela Općinskog suda u Osijeku, zk.ul. 1079, k.o. Vuka, i to zk.č.br. 1065, u naravi oranica Sječe, površine 97046 m2,

- upisanog u zemljišnim knjigama ZK odjela Općinskog suda u Osijeku, zk.ul. 18, k.o. Dopsin, i to zk.č.br. 501/3, u naravi oranica, površine 6331 m2,

- upisanog u zemljišnim knjigama ZK odjela Općinskog suda u Osijeku, zk.ul. 18, k.o. Dopsin, i to zk.č.br. 502/3, u naravi oranica, površine 4500 m2,

- upisanog u zemljišnim knjigama ZK odjela Općinskog suda u Osijeku, zk.ul. 14, k.o. Dopsin, i to zk.č.br. 590, u naravi oranica Lipovac, površine 20934 m2,

- upisanog u zemljišnim knjigama ZK odjela Općinskog suda u Osijeku, zk.ul. 504, k.o. Dopsin, i to zk.č.br. 566/1, u naravi oranica Lipovac, površine 17754 m2,

- upisanog u zemljišnim knjigama ZK odjela Općinskog suda u Osijeku, zk.ul. 504, k.o. Dopsin, i to zk.č.br. 532, u naravi oranica Lipovac, površine 14567 m2, pod ugovornim uvjetima koji su na snazi s trenutnim zakupnicima, a kojeg će u protivnom zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana.

XII. Nalaže se tuženiku R. H., OIB: da tužitelju, vlasnik O.-a M. B., V., OIB:, na ime naknade štete (izmakle koristi) isplati iznos od 499.500,00 kn (čija će se točna visina odrediti nakon što se provede odgovarajuće vještačenje), zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana 5. lipnja 2020. godine pa do isplate, prema stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

XIII. Nalaže se tuženiku R. H., OIB: da tužitelju, vlasnik O.-a M. B., V., OIB:, naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.",

kao neosnovan.

II/ Nalaže se tužitelju naknadi I-tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 15.000,00 kuna, III-tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 18.750,00 kuna, IV-tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 18.750,00 kuna, V-tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 25.000,00 kuna, a sve u roku od 15 dana.

III/ U preostalom dijelu zahtjeva za naknadom parničnog troška I-tuženik, III- tuženik, IV-tuženik i V-tuženik se odbijaju.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi podnesenoj po punomoćniku navodi da se sukladno članku 186.a stavku 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19), prije podnošenja ove tužbe obratio nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora. Tužiteljev zahtjev za mirno rješenje spora nije prihvaćen pa je prestala postojati procesna zapreka za podnošenje ove tužbe, sukladno članku 186.a stavku 5. ZPP-a. O. V. donijela je dana 27. kolovoza 2019. godine Odluku o raspisivanju javnog natječaja za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH na području O. V., KLASA: 320-

02/19-01/02, URBROJ: 2158/06-01-19-2, na temelju koje je Općinsko vijeće O.

V. na svojoj sjednici održanoj dana 27. kolovoza 2019. godine raspisalo javni natječaj za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH na području O.

V., KLASA: 320-02/19-01/02, URBROJ: 2158/06-01-19-3, koji je objavljen na mrežnim stranicama i oglasnoj ploči O. V. dana 28. kolovoza 2019. godine (u daljnjem tekstu: „Natječaj“). O. V. je dana 23. prosinca 2019. godine, na prijedlog Povjerenstva za zakup, donijela Odluku o izboru najpovoljnije ponude za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH na području O. V., KLASA: 320-02/19-01/02, URBROJ: 2158/06-01-19-91 (u daljnjem tekstu: „Odluka“), u kojoj je tužitelj naveden kao 5. najpovoljniji ponuditelj, što nije sukladno redoslijedu prava prvenstva koji se treba primjenjivati u provođenju Natječaja, sukladno odredbi članka 36. stavak 2. točka d. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine broj 20/18, 115/18, 98/19, dalje u tekstu: „ZPZ“) i članak III. stavak 2. točka d) Natječaja. Naime, očigledno je kako je tužitelj po tzv. „primarnim kriterijima“ (članak 36. stavak 1. ZPZ-a i točka III. stavak 1. Natječaja) bio s nekim drugim ponuditeljima (npr. ponuditelj pod točkom 4. Odluke) u istom redoslijedu prava prvenstva za zakup i trebao je dobiti prednost temeljem činjenice što ima VSS obrazovanja iz poljoprivrede, dakle ima prednost prema daljnjem, tzv. „razlikovnom kriteriju“ (članak 36. stavak 2. točka d. Zakona i članak III. stavak 2. točka d. Natječaja. Međutim, iz teksta Odluke može se zaključiti kako to nije uzeto u obzir prilikom njezinog donošenja, a dokaz o obrazovanju bio je uredno priložen uz tužiteljevu ponudu na Natječaj, čime tužitelju nije dana u zakup određena površina poljoprivrednog zemljišta, osobito ona koju je dobio ponuditelj pod točkom 4. Odluke, a ispred kojeg se tužitelj trebao nalaziti, po uvjetima propisanim spomenutim odredbama ZPZ-a i Natječaja. Naime, tužitelj se prijavio na natječaj za maksimalnu površinu od 50 ha (točka VII. Natječaja), a prema Odluci je dobio 30,6392 ha. Nadalje, sukladno Obavijesti O. V., KLASA: 320-02/20-01/03, URBROJ: 2158/06-01-20- 2 od dana 8. lipnja 2020. godine, tužitelj je obaviješten kako za čestice unutar PTC 3, 4 i 31, u odnosu na koje je tužitelj Odlukom utvrđen kao najpovoljniji ponuditelj, nije dana suglasnost, iz razloga što se čestice koje čine navedene PTC-e nalaze dijelom u građevinskom području. Posljedično, tužitelj nije s RH sklopio Ugovor o zakupu u odnosu na čestice koje ulaze u PTC 3, 4 i 41, nego samo za preostale čestice navedene pod točkom 5. Odluke, čime je zakinut za površinu od otprilike 14 ha poljoprivrednog zemljišta, odnosno u zakup mu je dano 16,6796 ha poljoprivrednog zemljišta, umjesto već spomenutih 30,6392 ha. Iz prethodno navedenog se može zaključiti kako je tužitelj zakinut za zakup određenih poljoprivrednih čestica, iz razloga što se one nalaze unutar građevinskog područja pa time nije u istoj poziciji s drugim ponuditeljima koji su sudjelovali na Natječaju, odnosno bez svoje krivnje dobio je u zakup manju površinu poljoprivrednog zemljišta od one koja mu pripada temeljem ZPZ-a, Pravilnika i kriterija Natječaja. Pravilno bi postupanje bilo da je O. V., a posljedično i RH, dala tužitelju u zakup poljoprivredna zemljišta namijenjena ponuditeljima koji su bili iza njega na rang listi. Utvrđenje da se čestice PTC 3, 4 i 41 ne mogu dati tužitelju u zakup i posljedično nesklapanje ugovora za navedena poljoprivredna zemljišta, dovelo je do nejednakosti između tužitelja i ostalih ponuditelja, što je jedno od temeljnih načela/vrednota Ustava RH (članak 3. Ustava RH), a isto tako su ovakvim postupanjem potpuno zanemareni kriteriji prava prvenstva iz članka 36. ZPZa i članka III. Natječaja, čime je došlo do povrede ZPZ-a i odredaba Natječaja. Dakle, tužitelj nije dobio u zakup otprilike 33,30 ha poljoprivrednog zemljišta, za kojeg je ispunjavao sve uvjete, a sve zbog: a) pogrešne primjene prava prvenstva prilikom donošenja Odluke i b) povredom prava na jednakost prilikom provođenja Natječaja, odnosno oduzimanja određenih površina (PTC 3, 4 i 41) zbog radnji i propusta za koje ne odgovara tužitelj (uključivanje nepodobnih čestica u Natječaj). Nakon toga, odnosno nakon donošenja Odluke, tužitelj se dopisima obraćao Osječko-baranjskoj županiji i Ministarstvu poljoprivrede, kojima je O. V. navedenu Odluku dostavila na prethodno mišljenje i suglasnost, sukladno odredbi članka 31. stavak 12. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine broj 20/18, 115/18, 98/19, dalje u tekstu: „ZPZ“). Međutim, navedena tijela nisu udovoljila zahtjevima tužitelja. Za istaknuti je kako niti jedno od gore navedenih tijela također nije obrazložilo zašto smatra valjanom i pravno utemeljenom odluku O. V., odnosno zašto smatra da su kriteriji koji su ondje primijenjeni utemeljeni na pozitivnim propisima i Natječaju. Nadalje, tužitelj se prije podnošenja ove tužbe obratio i nadležnom ŽDO Osijek, kako bi izdala negativno mišljenje na nacrte ugovora o zakupu koji se sklapaju temeljem Natječaja i Odluke i dostavljaju navedenom tijelu na prethodno mišljenje o pravnoj valjanosti. Navedeno tijelo nije odgovorilo tužitelju na njegov dopis. Prije podnošenja tužbe, tužitelj se dana 6. srpnja 2020. godine obratio O. V. radi dostave informacija potrebnih za podnošenje ove tužbe, međutim O. V. nije udovoljila traženju tužitelja. Naime, tužitelj u trenutku podnošenja ove tužbe ne raspolaže svojom ponudom od 27. rujna 2019. godine, a nema ni uvid u ugovore o zakupu koji su sklopljeni temeljem provedenog Natječaja (osim ugovora sklopljenih sa samim tužiteljem), koji dokumenti sadrže podatke neophodne za specifikaciju ove tužbe. Nadalje, s obzirom na činjenicu da tužitelj zbog nevaljane i pravno neutemeljene Odluke nije sklopio ugovor/ugovore o zakupu poljoprivrednog zemljišta u maksimalnom iznosu predviđenom Natječajem (50 ha), a ispunjavao je sve uvjete, prouzročena mu je šteta u vidu izmakle koristi. Odnosno, radnjom O. V., a za koju odgovara RH,

spriječeno je ostvarenje dobitka koji je tužitelj mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari (članak 1089. Zakona o obveznim odnosima). Tužitelj smatra da je za 33,30 ha poljoprivrednog zemljišta mogao ostvariti dobitak od 99.900,00 kn godišnje. Tužitelj potražuje iznos naknade štete na ime izmakle koristi od dana 5. lipnja 2020. godine sve do dana sklapanja Ugovora o zakupu s tužiteljem i uvođenja u posjed tužitelja kao zakupnika poljoprivrednog zemljišta. Postupajući na prethodno opisani način, O. V. donijela je nezakonitu Odluku, jer njome tužitelju nije dano u traženom opsegu u zakup poljoprivredno zemljište za koje se prijavio na Natječaj podnošenjem valjane Ponude i za koje je ispunjavao sve uvjete iz Natječaja. Posljedično su time i pravno nevaljani i bez pravnog učinka i ugovori sklopljeni s trećim osobama (zakupnicima) za zakup poljoprivrednog zemljišta i to oni ugovori kojima je tim trećim osobama dano u zakup poljoprivredno zemljište koje je trebalo biti dano u zakup tužitelju, a da nije bilo nezakonite i pravno nevaljane Odluke. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže Sudu da donese rješenje kojim se nalaže solidarno tuženicima R. H., OIB: i O. V.,

V., OIB:, da u sudski spis dostave ponudu M.

B., vlasnik O.-a M. B., V., OIB: od

27. rujna 2019. godine, kojom se prijavio na javni natječaj za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH na području O. V., KLASA: 320-02/19-01/02,

URBROJ: 2158/06-01-19-3, koji je objavljen na mrežnim stranicama i oglasnoj ploči O. V. dana 28. kolovoza 2019. godine, u roku od 15 dana te da se naloži solidarno tuženicima R. H., OIB: i O. V., V., OIB:, da u sudski spis dostave sve ugovore o zakupu

poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu R. H. na području O. V.,

sklopljene temeljem javnog natječaja za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH na području O. V., KLASA: 320-02/19-01/02, URBROJ: 2158/06-01-19-3, koji je objavljen na mrežnim stranicama i oglasnoj ploči O. V. dana 28.

kolovoza 2019. godine i temeljem Odluke o izboru najpovoljnije ponude za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH na području O. V., KLASA: 320- 02/19-01/02, URBROJ: 2158/06-01-19-91, od dana 23. prosinca 2019. godine, osim ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu R. H. na području O. V. sklopljenih s M. B., vlasnik O.-a M.

B., V., OIB:, i to u roku od 15 dana. Tužitelj stoga

predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva u cijelosti pobliže opisanog u izreci presude, uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

2. I-tužena u odgovoru na tužbu U prvom redu ističemo prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na zahtjev za dostavom dokumentacije sadržan u prijedlogu rješenja pod točkom I i II, obzirom da su prema odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljištu sudionici natječaja dužni svoje ponude predati jedinici lokalne samouprave koja je sukladno čl. 31. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN 20/2018,115/2018 i 98/2019-dalje ZPZ) raspisala natječaj, što znači ovdje O. V.. Jednako tako i ugovore o zakupu sa najpovoljnijim ponuditeljima sukladno čl. 38.st.1.ZPZ u ime R. H. sklapa načelnik općine. Stoga tužitelj ovu dokumentaciju može tražiti samo od osoba koje su ugovore sklopile, odnosno O.

V. i druge ugovorne strane. Nije sporno da je tužitelj prije podnošenja ove tužbe podnio prvotuženiku zahtjev za mirno rješenje spora koji je odbijen.Također nije sporno da je O. V. raspisala natječaj za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu R. H. na koji je tužitelj dostavio svoju ponudu te je utvrđen kao peti po redu najpovoljniji ponuditelj.Netočno je međutim da je tužitelj trebao dobiti prednost temeljem činjenice da ima visoku stručnu spremu obrazovanja iz područja poljoprivrede u odnosu na ponuditelja koji ima srednju stručnu spremu (također iz područja poljoprivrede). Ovo jednostavno nigdje nije propisano, što i sam tužitelj indirektno potvrđuje, jer se ne poziva niti na jedan propis kojim bi bio reguliran ovakav način prednosti. Člankom 36.st.2.t.d). ZPZ-a, kojeg spominje u tužbi propisan je samo kriterij "obrazovanje iz područja poljoprivrede, veterinarstva ili prehrambene tehnologije, i najmanje srednja stručna sprema". Dakle jedini kriterij je obrazovanje iz poljoprivrede s najmanje srednjom stručnom spremom, pri čemu se nigdje ne spominje da bi sam stupanj stručne spreme od srednje pa naviše, bio poseban dodatni kriteriji unutar ovog kriterija. Stoga tužitelj potpuno neosnovano upire na ovu okolnost, te bi postupanje po njegovu tumačenju predstavljalo izravno kršenje odredbi Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Također nije sporno da su nakon donošenja Odluke o izboru najpovoljnije ponude od 23. prosinca 2019. nadležno Ministarstvo poljoprivrede i Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku odbili dati suglasnost na sklapanje ugovora za katastarske čestice unutar proizvodno tehnoloških cjelina (dalje PTC) 3,4 i 31 zato što se dijelovi tih katastarskih čestica nalaze u građevinskom području, te ne predstavljaju poljoprivredno zemljište, radi čega u smislu odredbe članka 31. ZPZ nisu mogle biti predmet davanja u zakup. U tom smislu, odluke o uskrati suglasnosti, koje su donijela tijela prvotuženika ne predstavljaju nezakonito ili nepravilno postupanje koje bi jedino moglo rezultirati odgovornošću prvotuženika za bilo kakvu štetu tužitelju u smislu odredbe čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave (NN 66/2019), već upravo suprotno, odluke sud donesene u cijelosti na temelju zakona, što uostalom ni sam tužitelj ne osporava. Na temelju ove uskrate suglasnosti, O. V. je dana 8. lipnja 2020. godine obavijestila tužitelja da postoji zapreka za sklapanje ugovora za čestice unutar PTC 3,4 i 31. Međutim, pogrešna je tvrdnja tužitelja da je on time uskraćen u pravima koja mu pripadaju. Tužitelj je kao i ostalih 28 ponuditelja dostavio ponudu sa namjerom da mu se u zakup dodijeli maksimalnih 50 ha koliko prema uvjetima natječaja najviše može dobiti svaki najpovoljniji ponuditelj. Međutim to ne znači da on doista i mora dobiti svih 50 ha, niti u tom smislu postoji bilo kakva obveza Općine Vuka, ili prvotuženika RH. Uostalom i drugi ponuditelji čije su ponude prihvaćene nisu uspjeli sa ponudama za maksimalnu 50 ha koliko su tražili, te nitko od njih nije imao bezuvjetno pravo na svih 50 ha, što upravo potražuje ovom tužbom. Osim toga nakon otvaranja ponuda i prije donošenja odluke o izboru najpovoljnijih ponuda utvrđeno je da je tužitelj u odnosu na definirani maksimum najpovoljniji ponuditelj na većem broju PTC nego što mu može biti dodijeljeno. Radi toga je pozvan da sam izabere koji je od PTC prihvaća, a od kojih odustaje, te je on izjavom od 14. studenoga 2019. godine odustao od 12 PTC-a, te prihvatio 6, među kojima su i PTC 3 i 4 za koje je kasnije utvrđeno da su dijelom unutar građevinskog područja. Stoga je očigledno da sam izbor zemljišta za koje je podnio ponudu predstavlja njegov poslovni rizik na koji je pristao znajući da možda neće dobiti u cijelosti ono zemljište koje je obuhvatio ponudom. Što se tiče PTC 31, ona mu je dodijeljena kao mladom poljoprivredniku, i to kao zadnje rangiranom u redoslijedu ponuditelja, isključivo zato što nitko od drugih ponuditelja nije zatražio ovu PTC. Drugim riječima da ju je netko od drugih ponuditelja zatražio ona tužitelju ne bi bila dodijeljena, što također ukazuje da površina zemljišta za koju je pojedini ponuditelj dostavio ponudu, ne mora ponuditelju stvarno biti i dodijeljena u zakup, niti u tom smislu postoji bilo kakva obveza O. V.. Tvrdnje tužitelja kako bi pravilno bilo da je O. V. nakon uskrate suglasnosti za dio zemljišta dala tužitelju u zakup zemljište namijenjeno ponuditeljima koji su bili iza njega na rang listi potpuno je neosnovana i na zakonu neutemeljena. Niti je igdje propisana ovakva obveza općine, niti bi to bilo izvedivo bez prethodnog poništenja i ponovne provedbe cijelog postupka pregleda i ocjene svih ponuda, ishođenja suglasnosti nadležnih tijela itd., što bi sve skupa moglo rezultirati ukidanjem stečenih prava ostalih ponuditelja, bez da za to postoji zakonski temelj. Neovisno o gore navedenom, u odnosu na točke I-IX tužbenog zahtjeva kojima se zahtijeva poništenje odluke o izboru najpovoljnijih ponuda, kao i poništenje pojedinih ugovora o zakupu, tužitelj nije dokazao postojanje niti jedne materijalne pretpostavke za sudsko poništenje pobojnih pravnih poslova predviđenih odredbama čl. 330. i 331. Zakona o obveznim odnosima, što je dužan, budući da je tužbeni zahtjev usmjeren upravo na poništenje, odnosno pobojnost odluke i ugovora, a ne na utvrđenje ništetnosti. Odluka Općinskog vijeća O. V. o izboru najpovoljnije ponude je donesena na temelju pravilno primijenjenih kriterija propisanih odredbom čl. 36. ZPZ, što je potvrđeno i u suglasnosti Ministarstva poljoprivrede i Osječko baranjske županije, koji su dužni temeljem čl. 31. st.12. ZPZ obaviti nadzor odluke i na nju dati suglasnost. Pri davanju suglasnosti ministarstvo je imalo u vidu prigovore tužitelja koje on iznosi i u ovoj tužbi, te je zaključeno da su prigovori bez pravne osnove, a sama procedura i kriteriji pri izboru najpovoljnijeg ponuditelja u odluci O. V. pravilni i na zakonu utemeljeni, nakon čega je dana suglasnost na odluku.Točkom X tužbenog zahtjeva predlaže se utvrđenje da je tužitelj najpovoljniji ponuditelj Prvotuženik prvenstveno ističe da sud nije ovlašten u parničnom postupku donositi odluku o najpovoljnijem ponuditelju u okviru javnog natječaja koji je raspisala jedinica lokalne samouprave temeljem odredbi Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Odredbama čl.31. do 38. navedenog zakona detaljno je propisan postupak, kriteriji i ovlasti u donošenju odluke o najpovoljnijem ponuditelju povodom natječaja. Tako prema odredbi članka 31.st.12. odluku o izboru najpovoljnije ponude donosi Općinsko vijeće na čijem području se nalazi zemljište, a na prijedlog Općinskog povjerenstva za zakup i uz prethodno mišljenje županije i suglasnosti nadležnog Ministarstva. Odredbom čl. 36. detaljno propisani kriteriji po kojima se utvrđuje lista prvenstva i bira najpovoljniji ponuditelj. Stoga nije ovlast suda da u ime svih gore navedenih tijela ocjenjuje ponude i donosi odluku o njihovom rangiranju, pa u odnosu na ovaj dio tužbenog zahtjeva predlažemo sudu da temeljem odredbe čl. 16. ZPP-a tužbu odbaci jer rješavanje o ovom zahtjevu ne spada u sudsku nadležnost. Osim toga, tužitelj ničim ne dokazuje tvrdnju da bi trebalo poništiti upravo određene ugovore koje obuhvaća tužbom, kao ni tvrdnju da bi upravo njemu primjenom zakonskih kriterija trebalo dodijeliti upravo one čestice koje navodi o tužbenom zahtjevu. Posljedično gore navedenom osporava se i zahtjev pod točkom XI u cijelosti kao neosnovan. Točkom XII tužbenog zahtjeva traži se da Republika Hrvatska tužitelju isplati na ime naknade štete (izmakle koristi) iznos od 499.500,00 kn zajedno sa zateznim kamatama od 5. lipnja 2020. pa do isplate. Prema navodima tužbe ovaj iznos predstavlja protuvrijednost godišnje dobiti za razdoblje od 5. lipnja 2020. godine pa do budućeg, vremenski neodređenog sklapanja ugovora o zakupu i predaje zemljišta u posjed tužitelja u visini od 99.900,00 kn godišnje, što bi značilo od 5. lipnja 2020. pa ubuduće slijedećih 5 godina od tada. Predmetni zahtjev je u cijelosti neosnovan. Obzirom da radnje R. H. i O. V. poduzete

u postupku po spornom natječaju nisu nezakonite ni nepravilne, neosnovan je i zahtjev za naknadom štete uslijed tih radnji. Osim toga, tužitelj ničim ne dokazuje da su ispunjene i ostale zakonom predviđene pretpostavke za nastanak odgovornosti za štetu. Posebno se osporava visina postavljene izmakle dobiti budući da tuženik ničim ne dokazuje da bi izmakla dobit izvjesno bila baš u iznosu koji potražuje. Također je i zahtjev za isplatom zateznih kamata nezakonit jer se kamate zahtijevaju za razdoblje prije dospijeća same izmakle dobiti odnosno glavnog potraživanja, što je i u formalnopravnom smislu nezakonito. Stoga se tuženik u cijelosti protivi tužbenom zahtjevu, te predlaže naslovnom sudu da tužbu dijelom odbaci, a dijelom odbije, uz obvezu tužitelja da prvotuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak.

3. II-tuženik u odgovoru na tužbu protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći da je na natječaj za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH na području O. V. dostavio svu potrebnu dokumentaciju koja se od njega i ostalih ponuditelja tražila, a na prijedlog natječajne komisije Općinsko vijeće O.

V. donijelo je Odluku o izboru najpovoljnijeg ponuditelja. Nakon što je ODO ovjerilo ugovore uveden je u posjed. Slijedom navedenog, smatra da je tužba protiv njega neutemeljena jer ni u kojem slučaju nije sudjelovao u izboru najpovoljnijeg ponuditelja pa predlaže da se tužba protiv njega odbaci.

4. III-tuženik u odgovoru na tužbu navodi da nije sporno kako je tužena O. V. dana 27.08.2019. godine, donijela Odluku o raspisivanju javnog natječaja za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, a na temelju koje odluke je istoga dana raspisan natječaj koji je objavljen na mrežnim stranicama i oglasnoj ploči O. V.. Nije sporno ni to kako je O. V. dana

23.12.2019. godine, donijela Odluku o izboru najpovoljnije ponude za zakup poljoprivrednog zemljišta, a temeljem koje Odluke je III-tuženik kao najpovoljniji ponuditelj zaključio sa I-tuženom Republikom Hrvatskom Ugovore o zakupu poljoprivrednog zemljišta. Međutim, tužitelj u tužbi propušta navesti bitne činjenice, a to su da nakon provedenog javnog natječaja, Upravni odjel za poljoprivredu Osječko- baranjske županije i Ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske u skladu sa člankom 31. st. 12. Zakona o poljoprivrednom zemljištu dali svoju suglasnost na Odluku o izboru najpovoljnije ponude za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području O. V., od 23.12.2019. godine. Na temelju Odluke o izboru najpovoljnije ponude I-tužena Republika Hrvatska je s III-tuženikom, kao najpovoljnijim ponuditeljem zaključila Ugovore o zakupu, a na nacrte ugovora je nadležno državno odvjetništvo dalo svoje pozitivno mišljenje, pa su slijedom iznesenih činjenica, tužbeni zahtjevi tužitelja u cijelosti neosnovani. Naime, odluka kojom se odlučuje o vlasničkim i drugim stvarnim pravima na poljoprivrednom zemljištu u vlasništvu RH nije upravni akt (čl. 28. Zakona o poljoprivrednom zemljištu). Samim time, ni odluka o izboru najpovoljnijeg ponuditelja nije upravni akt, već akt raspolaganja poljoprivrednim zemljištem, pa stoga ova odluka ne može biti predmetom pobijanja u upravnom i sudskom postupku. Odluka o izboru najpovoljnije ponude je samo pretpostavka za sklapanje ugovora o prodaji poljoprivrednog zemljišta, kojim tek nastaje obveznopravni odnos između stranaka. Kako je Ministarstvo poljoprivrede dalo suglasnost na Odluku o izboru najpovoljnije ponude i kako se ova odluka ne može pobijati u sudskom postupku, to su posljedično tome i ugovori koje je III-tuženik zaključio s Republikom Hrvatskom na temelju takve odluke, pravno valjani ugovori i ne postoje nikakvih razlozi za njihovo poništavanje. Stoga je prvenstveno neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se poništi Odluka III- tuženika o izboru najpovoljnije ponude od 23.12.2019. godine. Kao što je prethodno navedeno, Ugovori o zakupu poljoprivrednog zemljišta su zaključeni na temelju Odluke o izboru najpovoljnije ponude na koju Odluku je nadležno ministarstvo dalo svoju suglasnost. Kako takva odluka ne može biti predmetom poništenja u sudskom postupku, to ugovori koji su zaključeni temeljem te odluke su pravno valjani ugovori i tužitelj kao treća osoba nema pravni interes niti legitimitet da zahtijeva poništaj takvih ugovora. Stoga, III-tuženik ističe nedostatak aktivne legitimacije i nedostatak pravnog interesa na strani tužitelja u pogledu navedenih tužbenih zahtjeva. U tom smislu se nadalje ističe kako tužitelj konstitutivnom tužbom (tužbenim zahtjevima) zahtijeva da sud svojom presudom poništi Ugovore o zakupu koje je III-tuženik zaključio s I- tuženom Republikom Hrvatskom, iz čega proizlazi da tužitelj ove ugovore smatra relativno ništetnim (pobojnim) pravnim poslovima. Prema odredbi članka 327. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, sud pazi na ništetnost po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, dok se prema odredbi članka 331. stavka 1. samo ugovorna strana u čijem je interesu ustanovljena pobojnost može zahtijevati da se ugovor poništi. Prema tome, na pobojnost se ne može pozivati treća osoba i ona nije aktivno legitimirana i nema pravni interes zahtijevati poništenje pravnih poslova koji su zaključeni između drugih osoba. Iz tih razloga bi takve tužbene zahtjeve tužitelja trebalo prvenstveno odbaciti zbog nedostatka pravnog interesa, a podredno odbiti zbog nedostatka aktivne legitimacije. Nadalje, iz činjeničnog opisa tužbe, a niti iz dokaza koji su priloženi uz tužbu, nije uopće razvidno iz kojih konkretnih razloga tužitelj zahtjeva poništenje Ugovora o zakupu koje je III-tuženik zaključio s I-tuženom Republikom Hrvatskom, osim što tužitelj paušalno iznosi određene prigovore u pogledu provedenog natječaja. Pri tome tužitelj propušta činjenicu kako su natječajem i Zakonom o poljoprivrednom zemljištu propisani svi natječajni uvjeti, a prema kojim uvjetima je ponuda III-tuženika za pojedine čestice prihvaćena kao najpovoljnija. Tužitelj niti u jednom jedinom dijelu svoje tužbe ne obrazlaže zbog čega bi njegova ponuda bila povoljnija od ponude III- tuženika ili bilo kojeg drugog sudionika. S tim u vezi je potpuno nejasno u kakvoj je vezi izostanak suglasnosti na Odluku o izboru najpovoljnije ponude za čestice PTC 3, 4 i 31, sa ponudom III-tuženika i Ugovorom koji je III-tuženik zaključio s Republikom Hrvatskom, odnosno u kakvoj je vezi ta činjenica sa zahtjevom da se ponište Ugovori o zakupu koje je III-tuženik zaključio s Republikom Hrvatskom. Tužitelj tužbom djelomično osporava valjanost Odluke o izboru najpovoljnije ponude, no niti u jednom dijelu svoje tužbe ne obrazlaže od kakvog je to utjecaja na Ugovore o zakupu koje je III-tuženik zaključio s I-tuženom, odnosno u kakvoj je vezi takva tvrdnja tužitelja sa ponudom III-tuženika i njegovim Ugovorima o zakupu. Tužitelj u tužbi ne pojašnjava zbog čega bi njegova ponuda bila povoljnija u odnosu na ponudu III-tuženika ili u odnosu na ostale sudionike, odnosno, zbog čega bi čestice koje su dodijeljene III- tuženiku trebale biti dodijeljenu njemu. Iz svih tih razloga III-tuženik se protivi tužbenim zahtjevima za poništenjem Ugovora o zakupu koje je III-tuženik zaključio s Republikom Hrvatskom, a također se protivi i tužiteljevom zahtjevu da se utvrdi najpovoljnijim ponuditeljem (točka X. petita tužbe), tim više što za takav zahtjev tužitelj ne daje niti dovoljno jasno činjenično obrazloženje, niti za navedeno pruža bilo kakve dokaze. S tim u vezi se III-tuženik protivi i tužbenim zahtjevu kojim zahtijeva da sud naloži Republici Hrvatskoj sklapanja Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta s tužiteljem, budući da za ovakav zahtjev ne postoji nikakva niti pravna osnova, a niti zakonska osnova i obaveza I-tužene Republike Hrvatske. Slijedom sveg iznesenog, III-tuženik se protivi u cijelosti svim istaknutim tužbenim zahtjevima, predlaže da sud prvenstveno odbaci tužbene zahtjeve od točke 2. do točke 9. petita tužbe, a podredno da ih odbije, kao i da odbije kao neosnovane sve preostale tužbene zahtjeve. III-tuženik ujedno predlaže da sud naloži tužitelju da mu naknadi trošak ovog parničnog postupka.

5. IV-tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi IV-tuženik nakon uvida u predmetnu tužbu, te činjenične navode i pravne stavove tužitelja ističe da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Nesporno je da je IV-tuženik sudjelovao u natječaju za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske,ovdje I- tuženika, da je javni natječaj provodio V-tuženik O. V., no smatra da je na predmetnom natječaju pravilno utvrđeno da je ispunio predviđene uvjete i kao ponuđač ponudio najbolju ponudu, koju je V-tuženik prihvatio, a potom I-tuženik sa IV-tuženikom nakon očitovanja ŽDO Osijek sklopio sa tuženikom na valjan način ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta koji se odnosi na kč.br.1065 k.o. Vuka i kč.br. 532 k.o. Vuka. U svezi sa provedenim natječajem suglasnost tj. pravno mišljenje o tome da su predmetni ugovori sukladni pozitivnim propisima RH dalo je Županijsko državno odvjetništvo, a također i povodom podnošenja zahtjeva za mimo rješenje spora u smislu čl. 186a ZPP-a i Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku očitovalo se da smatra da činjeničnim navodima tužitelj ne dovodi u sumnju pravilnost i valjanost odluke RH putem O. V. kada su sklopili ugovor o zakupu upravo sa IV-tuženikom za navedene nekretnine. Tuženik ističe da su činjenični navodi tužitelja o navodnom njegovom prvenstvu na predmetnom natječaju,potpuno irelevantni za osporavanje pravilnosti odluke o izboru najpovoljnije ponude, te da je odluka o izboru ponude za sklapanje ugovora pravilna i zakonita. Konačno, IV- tuženik nije niti na koji način mogao utjecati na činjenicu vrednovanja uvjeta predmetnoga natječaja, pa drži da su činjenični navodi tužitelja u cijelosti neosnovani.

6. V-tužena u svom odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Ne osporava se da je V-tužena donijela Odluku o raspisivanju javnog natječaja te je i raspisala javni natječaj za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu R. H. na području O. V. dana 27.

kolovoza 2019. Ne osporava se da je natječaj proveden, na natječaj je pristiglo 29 ponuda, između ostalih i ponuda tužitelja koja je pravovremeno podnesena. Povjerenstvo za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu R. H. na području O. V. (dalje u tekstu: Povjerenstvo) izvršilo je pregled i ocjenu svih ponuda unosom istih u Tablicu 1. koja je propisana Pravilnikom o provođenju javnog natječaja za zakup poljoprivrednog zemljišta i zakup ribnjaka u vlasništvu RH (»Narodne novine«, broj 20/2018 i 115/2018, dalje u tekstu: Pravilnik) i to na način da su se sve pristigle ponude, nakon što se utvrdilo da sadrže svu propisanu dokumentaciju, unijele u navedenu Tablicu. Nakon unošenja ponuditelja u tablicu, za svaku proizvodno-tehnološku cjelinu (PTC) vršilo se rangiranje sukladno zadanim kriterijima i to na način da nakon što se utvrdilo koliko ponuditelja ispunjava 1. kriterij (stočar kojem nedostaje površina u odnosu na broj uvjetnih grla), te nakon što su oni rangirani (primjenom ostalih kriterija, a ne površinom koja im nedostaje) te po primitku njihovih očitovanja o površinama koje prihvaćaju (s obzirom na ograničenje od 50 ha po ponuditelju) pristupilo se rangiranju po ostalim kriterijima. Konkretno, Povjerenstvo za zakup utvrdilo je da se na javni poziv javilo 5 ponuditelja koji su ispunjavali 1. kriterij- stočar kojem nedostaje površina u odnosu na broj uvjetnih grla. Prioritet među njima utvrđivao se primjenom ostalih i dodatnih kriterija te je tako izvršeno rangiranje prvo po kriteriju 7. (fizičke i pravne osobe koje se bave poljoprivrednom proizvodnjom), gdje su D. B., IV-tuženik i III- tuženik dostavili dokaz o ispunjavanju navedenog kriterija, dok II-tuženik i tužitelj nisu dokazali bavljenje poljoprivrednom proizvodnjom, odnosno nije priložen traženi (propisani) dokaz o upisu u Upisnik poljoprivrednih proizvođača. Rangiranjem po daljnjim kriterijima ponuditelja D. B., IV-tuženika i III-tuženika utvrđeno je da se prioritet može odrediti tek po sedmom dodatnom kriteriju (dulje vrijeme upisa u Upisnik poljoprivrednika), te je utvrđen prioritet:1. D. B.,2. P. G., 3.

D. B.. Nakon toga, povjerenstvo za zakup utvrđuje prioritet za tužitelja i II-

tuženika primjenom ostalih kriterija, te se također primjenom dodatnog kriterija 7. rangiraju na način: 4. S. K. i 5. M. B.. Na isti način se rangiranje i utvrđivanje prioriteta radilo i po kriteriju mladi poljoprivrednik. Na temelju provedene analize ponuda, Općinsko vijeće O. V. je dana 23. prosinca 2019. odluku o izboru najpovoljnije ponude za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu R. H. na području O. V. koja Odluka je, zajedno sa

dokumentacijom o provedenom natječaju, dostavljena na mišljenje Osječko- baranjskoj županiji te na ishođenje suglasnosti Ministarstvu poljoprivrede. Osječko- baranjska županija je prethodno mišljenje dala 28. siječnja 2020. dok je Ministarstvo poljoprivrede suglasnost dalo 8. travnja 2020., osim za PTC 8 i 31. Nakon zaprimljenog mišljenja i suglasnost izrađeni su nacrti Ugovora o zakupu koji su dostavljeni na prethodno mišljenje o pravnoj valjanosti nacrta Ugovora o zakupu, zajedno sa svom dokumentacijom o provedenom javnom natječaju ŽDO u Osijeku. ŽDO je pozitivno pravno mišljenje dalo na sve nacrte ugovora osim na nacrte ugovora za PTC 3 i 4, te se nakon svega pristupilo sklapanju ugovora i uvođenju u posjed zakupnika za cjeline za koje se dobilo pozitivno mišljenje o pravnoj valjanosti nacrta ugovora. U odnosu na navode tužitelja ističe se kako je Pravilnikom propisan kao 4. dodatni kriterij: obrazovanje iz područja poljoprivrede, veterinarstva i prehrambene tehnologije, a najmanje SSS. Rangiranje po ovom kriteriju provodi se (po naputcima Ministarstva poljoprivrede) na način da se kod utvrđivanja ispunjavanja kriterija konstatira ima li ponuditelj obrazovanje iz područja poljoprivrede ili nema, odnosno ispunjava li navedeni kriterij ili ne, a ne vrši se rangiranje po stupnju obrazovanja (srednja škola, viša ili visoka i sl.) jer to dodatnim kriterijem nije propisano. Povjerenstvo je pravilno primijenilo navedeni kriterij i utvrdilo da oba ponuditelja imaju traženo obrazovanje iz područja poljoprivrede. Nastavno na tvrdnju tužitelja kako je zakinut ističe da je tužitelj po kriteriju stočara pozvan da sukladno utvrđenoj površini koja mu nedostaje dostavi izjavu koje proizvodno- tehnološke cjeline, za koje je dao ponudu, prihvaća, a od kojih odustaje. V-tuženik smatra da je time tužitelj preuzeo poslovni rizik i da V-tuženik ni na koji način nije utjecao na odabir ponuditelja u pogledu izabranih PTC, kao što nije mogao utjecati na rezultat davanja mišljenja odnosno suglasnosti ovlaštenih institucija na bilo koju od proizvodno-tehnoloških cjelina, pa tako ni na ovu za koju je kao najpovoljniji izabran tužitelj. Vezano uz navode iz tužbe, V-tuženik navodi da je tužitelj rangiran kao 5. najpovoljniji ponuditelj što proizlazi iz dostavljene ponude i priložene dokumentacije, te usporedbom tužitelja sa ostalim ponuditeljima koji su se natjecali za proizvodno – tehnološke cjeline kao i tužitelj, međutim, činjenica je da Ministarstvo poljoprivrede te ŽDO nisu dali suglasnost na tri proizvodno-tehnološke cjeline za koje je kao najpovoljniji izabran tužitelj, što predstavlja poslovnih rizik koji je svaki od ponuditelja dužan preuzeti pri podnošenju svoje ponude. Odluka o izboru najpovoljnije ponuditelja nije izvršna dok na nju nisu ishođena potrebna mišljenja, suglasnosti te pozitivno mišljenje ŽDO-a. Sve informacije o sklopljenim ugovorima koje je tužitelj tražio javno su dostupne. Na web stranici O. V. objavljen je registar ugovora u kojem su navedeni svi sklopljeni ugovori, s kim su sklopljeni, kolike su ugovorene zakupnine, na koje razdoblje je ugovor sklopljen, dok je nacrt ugovora objavljen uz natječaj, a i sam ponuditelj je sklopio ugovor o zakupu pa V-tuženik drži da su mu svi podaci koje je tražio dostupni. Isto tako, predana ponuda ponuditelja je ovjerena kod javnog bilježnika pa tužitelj ima mogućnost doći do nje, zbog čega je zahtjev tužitelja za pristup ovim informacijama odbijen, a na koje rješenje tužitelj nije uložio žalbu u propisanom roku. Tužiteljev zahtjev za naknadu štete neosnovan je i nerealan te nema osnova za poništenje predmetne Odluke V-tužene i poništenje sklopljenih ugovora o zakupu zbog čega se predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja uz nalog za podmirenje troškova ovog postupka. Tužitelj nije dokazao postojanje imovinskopravnog interesa da bi sud usvojio postavljeni manifestacijski zahtjev za dostavu ponude tužitelja na predmetni javni natječaj koju tužitelj može pribaviti kod javnog bilježnika kod kojeg je ovjerena dokumentacija dostavljena na natječaj, a posebno nije opravdan imovinskopravni interes za dostavu svih ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području O. V..

7. Očitujući se na odgovore na tužbu, tužitelj u odnosu na odgovor na tužbu I- tuženika navodi da je nevjerojatno da se u natječajnom postupku ne vrednuje činjenica da ponuditelj ima završen stupanj obrazovanja VSS, a u situaciji kad drugi usporedivi ponuditelji imaju SSS. Svrha je zasigurno ta da se unutar obrazovanja iz područja poljoprivrede napravi distinkcija u tome ima li neki ponuditelj VSS ili SSS, jer inače stupanj stručne spreme VSS nema nikakvu važnost u natječajnom postupku. Odredbom članka 36. stavka 2. ZPZ-a propisano je da se uzima u obzir obrazovanje iz područja poljoprivrede, a najmanje SSS, dakle mora se uzeti u obzir ima li netko VSS ili SSS, a ne ovu odredbu tumačiti ovako kruto, usko i u korist I. tuženika. Nadalje, potpuno je promašeno elaboriranje I. tuženika o PTC-ovima koje tužitelj nije dobio u zakup na natječaju jer tvrdnje tužitelja ne idu u smjeru da bi on uistinu morao dobiti maksimalnih 50 ha, nego u smjeru da je došlo do povrede prava na jednakost svih ponuditelja na natječaju. U situaciji kad je tužitelj uskraćen za PTC-ove 3, 4 i 41, protivno je pravilima ZPZa, Natječaja i Pravilnika o provođenju javnog natječaja za zakup poljoprivrednog zemljišta i zakupa za ribnjake u vlasništvu Republike Hrvatske (Narodne novine broj 47/2019, dalje u tekstu: „Pravilnik“), a napose protivno temeljnoj ustavnoj vrednoti na jednakost (članak 3. Ustava RH), smanjiti tužitelju površine koje dobiva u zakupe, a ne reflektirati to na ostalim ponuditeljima koji su u redoslijedu iza ponuditelja. Ovakvim postupanjem izigrava se lista prvenstva i sve posljedice nepravilnog postupanja prevaljuju se na tužitelja, pod izlikom preuzimanja poslovnog rizika. Tužitelj ističe kako nije upoznat s terminom poslovnog rizika na javnom natječaju za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH. Pravdati nepravilnosti i nezakonitosti u postupanju sintagmom „poslovni rizik“ predstavlja upravo svu nezakonitost i nepravilnost u takvom natječajnom postupku. Isto tako, činjenične tvrdnje I. tuženika u kojima navodi kako tužitelj nije dokazao pretpostavke za pobijanje ugovora, potpuno su neutemeljene jer tuženiku odredba članka XI. stavka 4. Natječaja daje za pravo pobijati ugovore. Navedena odredba glasi: „Sudionici javnog natječaja koji smatraju da su povrijeđena pravila javnog natječaja ili iz drugih zakonom predviđenih razloga, mogu pred sudom pobijati ugovor o zakupu sklopljen s trećom osobom.“ Tužitelj ovom tužbom upravo to i čini. Svako drugačije tumačenje ove odredbe dovelo bi do uskrate pristupa sudu i uskratilo bi tužitelju pravo na djelotvorno pravno sredstvo, što je nedopustivo, kako temeljem Ustava RH, tako i temeljem Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Isto vrijedi i za neutemeljeni prijedlog I. tuženika da Sud odbaci tužbu jer da ne može Sud ocjenjivati ponude i donijeti odluku o njihovom rangiranju. Takvim tumačenjem javni natječaji bi se sveli na političke natječaje i odluke, čime se opasno zadire u pravo na sudsku zaštitu prava svakog ponuditelja na javnom natječaju. Tužitelj ističe kako bi takvo pogrešno tumačenje oduzelo tužitelju svako pravo na pristup sudu, radi preispitivanja odluke donesene na Natječaju, što je nedopustivo. U odnosu na zahtjev za naknadu štete, nesporno je kako tužitelju nastaje šteta činjenicom da mu nisu dodijeljene u zakup poljoprivredne površine, na kojima bi tužitelj uzgajao poljoprivredne kulture i ostvarivao prihode. Koji su to točno prihodi, odnosno u kojem iznosu, utvrdit će se provođenjem vještačenja koje je tužitelj predložio izvesti. Iz tog razloga, neutemeljena je tvrdnja I. tuženika da tužitelj nema pravo na naknadu štete. U odnosu na navode iz odgovora na tužbu III. tuženika kako tužitelj nije aktivno legitimiran za traženje pravne zaštite u ovom postupku, tužitelj ističe kako na njegovoj strani postoji aktivna legitimacija jer je bio ponuditelj na natječaju za zakup poljoprivrednog zemljišta, pa svakako ima pravni interes za podizanje tužbe i traženje sudske zaštite. Uostalom, to proizlazi i iz spomenute odredbe članka XI. natječaja, kojom se za sudionike natječaja predviđa mogućnost traženja sudske pravne zaštite. Nadalje, u odnosu na navode III. tuženika kako mu nije jasno iz kojeg razloga tužitelj pobija ugovor koji je III. tuženik sklopio s RH, tužitelj ističe kako su sklapanjem takvog ugovora povrijeđena subjektivna prava koja je tužitelj trebao ostvariti u natječajnom postupku, odnosno površine koje su dodijeljene u zakup III. tuženiku, trebale su, pravilnom primjenom pravila Natječaja, Pravilnika i ZPZ-a, biti dodijeljene u zakup tužitelju. Iz toga razloga, a temeljem odredbe članka XI. stavka 4. Natječaja, tužitelj ima pravo pobijati takav ugovor. U odnosu na navode IV. tuženika, tužitelj ističe kako su njegovi navodi itekako relevantni za ovaj postupak jer tužitelj ističe povrede pravila Natječaja (razlikovni kriterij obrazovanja i pravo na jednakost svih sudionika natječaja zbog oduzimanja površina PTC 3, 4 i 41), a iz kojih razloga je dopušteno pobijati ugovore koje su drugi ponuditelji sklopili s RH, sve temeljem spomenute odredbe članka XI. stavka 4. Natječaja. U odnosu na odgovor na tužbu V. tuženika u kojima navodi kako tužitelj nije dokazao da je upisanu Upisnik poljoprivrednih proizvođača, tužitelj ističe kako navedeno nije ni točno, a ni od utjecaja na rangiranje. Naime, ako se tužitelj na Natječaj prijavljuje kao OPG, onda je nepotrebno uopće tražiti dokaz da se radi o osobi koja se bavi poljoprivredom jer je odredbom članka 2. Zakona o obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvo (Narodne novine broj 29/18, 32/19)propisano: „Ovaj Zakon primjenjuje se na fizičke osobe koje u organizacijskom obliku OPG-a obavljaju gospodarsku djelatnost poljoprivrede…“ Dakle, ako se netko na Natječaj prijavljuje u organizacijskom obliku OPG-a onda je potpuno nepotrebno uopće tražiti dokaz o bavljenju poljoprivrednom proizvodnjom. Nadalje, u točki 5. Odluke o izboru najpovoljnije ponude,navodi se kako je tužitelj mladi poljoprivrednik i nositelj OPG-a. Očito onda po tumačenju V. tuženika, tužitelj malo je, a malo nije poljoprivrednik, ovisno o tome kako to odgovara V. tuženiku. Nadalje, u odnosu elaboriranje načina rangiranja pojedinih ponuditelja, u potpunosti je irelevantno za predmet spora jer V. tuženik nigdje ne objašnjava zašto se rangiranje i dodijeljene površine nisu uskladile razmjerno prema svim ponuditeljima, a nakon što je utvrđeno da se PTC 3, 4 i 41 nalaze unutar granica građevinskog područja. Posljedice neuključivanja ovih PTC-ova u Natječaj morali su osjetiti svi ponuditelji koji su na Natječaju na listi prvenstva bili iza tužitelja, a ne samo tužitelj. U odnosu na II. tuženika, a imajući na umu činjenicu da nije podnio odgovor na tužbu, tužitelj predlaže Sudu da donese presudu zbog ogluhe, temeljem članka 331.b ZPP-a. Slijedom svega navedenoga, tužitelj predlaže Sudu da prihvati njegov tužbeni zahtjev u cijelosti i obveže tuženike da tužitelju solidarno naknade troškove ovog parničnog postupka.

8. Očitujući se na podnesak tužitelja od 2. listopada 2021. V-tuženik ističe kako bi posljedice neuključivanja pojedinih PTC-ova u Natječaj morali osjetiti svi ponuditelji, a ne samo tužitelj, napominje kako je tužitelj, po kriteriju stočara pozvan da sukladno utvrđenoj površini koja mu nedostaje, dostavi izjavu koje proizvodno- tehnološke cjeline za koje je dao ponudu prihvaća, a od kojih odustaje, te je istu izjavu dostavio dana 14.11.2019. godine. (Tužitelj omaškom u podnesku navodi PTC 41, a radi se o PTC 31) Ponuditelj je sam odabrao PTC-ove koje prihvaća, te naveo da od ostalih iz svoje ponude odustaje. V-tužena ni na koji način nije utjecala na to što ponuditelj odabire. Pravilnikom o provođenju javnog natječaja za zakup poljoprivrednog zemljišta i zakup ribnjaka u vlasništvu RH propisano je kojim dokazima ponuđač dokazuje ispunjavanje svakog pojedinog kriterija, a ne o nahođenju V-tuženika kako to u podnesku tumači tužitelj.

9. Na podnesak tužitelja od 2. listopada 2021. prvotuženik navodi da upravo tužitelj pogrešno i preširoko tumači odredbu čl. 36.st.2.t.d). ZPZ-a, koja propisuje kriterij "obrazovanje iz područja poljoprivrede, veterinarstva ili prehrambene tehnologije, i najmanje srednja stručna sprema". Zakonsku odredbu je potrebno prvenstveno tumačiti onako kako glasi, a to znači da sve osobe sa najmanje srednjom stručnom spremom jednako ispunjavaju ovaj kriterij. Predmetna odredba predviđa kao jedini kriterij obrazovanje iz poljoprivrede s najmanje srednjom stručnom spremom, pri čemu se nigdje ne spominje da bi visina stupnja stručne spreme od srednje pa naviše, bio poseban dodatni kriteriji unutar ovog kriterija. A da je zakonodavac to htio, onda bi to bilo navedeno u predmetnom članku. Stoga tužitelj očigledno tumači odredbu zakona preko onoga što ona propisuje. Odredba čl. XI st. 4. Natječaja samo daje pravo sudionicima natječaja da "iz zakonom predviđenih razloga mogu pred sudom pobijati ugovor o zakupu zaključen sa trećom osobom". Međutim tužitelj nije dokazao postojanje zakonskih pretpostavki iz čl. 330. i 331. ZOO za poništenje ugovora, obzirom da tužbom zahtijeva upravo poništenje ugovora. Prvenstveno se ističe da prema odredbi čl. 331. st.1. ZOO-a samo ugovorna strana u čijem interesu je pobojnost ustanovljena, može zahtijevati da se ugovor poništi. Tužitelj nije ugovorna strana, slijedom čega nije ovlašten zahtijevati poništenje ugovora iz točke II-IX tužbenog zahtjeva. Stoga u tom smislu, I-tužena ističe prigovor promašene aktivne legitimacije tužitelja u odnosu na ovaj dio tužbenog zahtjeva. Pored toga, tužitelj ne dokazuje da su ispunjene ni ostale pretpostavke za poništenje ugovora predviđene čl. 330. ZOO-a. On, naime u tužbi kao razlog za poništenje ugovora navodi da su ugovori u suprotnosti sa odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljištu, što može biti razlog za ništetnost ugovora, a ne i na njegovu pobojnost. U odnosu na točku I. tužbenog zahtjeva, I-tužena navodi da prema stajalištu i Vrhovnog suda RH (presuda Revr-93/2005-2 od 9. studenoga 2005.) kao i Ustavnog suda RH (odluka U-III/3478/2011 od 14. svibnja 2014.) Odluka Općinskog vijeća o izboru najpovoljnijih ponuda predstavlja sadržajno akt raspolaganja Općine za čije poništenje nema zakonskog uporišta. Ona je deklaratorne naravi i samo je pretpostavka za sklapanje ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta, kojim tek nastaje obveznopravni odnos između tuženika kao prodavatelja i odlukom izabranih ponuditelja kao zakupaca zemljišta. Stoga samo takvi ugovori mogu biti predmetom pobijanja od strane ponuđača, naravno ukoliko su ispunjene ostale pretpostavke predviđene za pojedine oblike pobijanja ugovora koji se tužbom zahtijevaju. Prvotuženik ostaje kod svih navoda iz odgovora na tužbu, posebno kod prijedloga za odbačaj tužbe u odnosu na točke X i XI tužbenog zahtjeva, obzirom da odluka u tom dijelu nije u nadležnosti suda u parničnom postupku, kao i kod prigovora promašene pasivne legitimacije u odnosu na točke I i II tužbenog zahtjeva. Također se protivi prijedlogu za donošenje presude zbog ogluhe u odnosu na drugotuženika, budući da je on osporio tužbeni zahtjev, a osim toga tuženici su jedinstveni suparničari u odnosu na zahtjev prema drugotuženiku, te se presuda može donijeti samo istovjetnom odlukom za sve tuženike.

10. U odnosu na podnesak tužitelja od 2. listopada 2021. godine, III-tuženik navodi da ostaje kod odgovora na tužbu te da su navodi tužitelja iz predmetnog podneska u potpunosti neosnovani. Tužitelj u osnovi tužbom postavlja četiri tužbena zahtjeva koji sadržajno predstavljaju: - Poništenje Odluke o izboru najpovoljnije ponude - Poništenje Ugovora o zakupu - Utvrđenje da je tužitelj najpovoljniji ponuditelj - Nalog Republici Hrvatskoj da s tužiteljem sklopi Ugovore o zakupu i naknadi štetu. Svi istaknuti tužbeni zahtjevi tužitelja su neosnovani. U odnosu na „Poništenje Odluke o izboru najpovoljnije ponude“ III-tuženik navodi da raspisani javni natječaj za zakup zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske predstavlja poziv za davanje ponuda, dok prijave zainteresiranih osoba na raspisani natječaj predstavljaju ponude njih kao potencijalnih zakupaca Osporena odluka o izboru najpovoljnije ponude sadržajno je akt raspolaganja tuženika, a za čije poništenje nema međutim zakonskog uporišta. Naime, ova odluka, a čiji sadržaj je deklaratorne naravi, samo je pretpostavka za sklapanje ugovora o prodaji poljoprivrednog zemljišta, kojim tek nastaje obveznopravni odnos između Republike Hrvatske i odlukom odabranih ponuđača kao zakupnika. Iz tih razloga tužitelj nema pravni interes i ne postoji zakonsko uporište za poništenje navedene Odluke, na koju je dodatno dana suglasnost nadležnog ministarstva. U odnosu na „Poništenje Ugovora o zakupu“ III- tuženik navodi da Ugovori o zakupu, čije poništenje zahtjeva tužitelj, su zaključeni na temelju Odluke o izboru najpovoljnije ponude, a na koju Odluku su svoju suglasnost dali Upravni odjel za poljoprivredu Osječko-baranjske županije i Ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske, sve u skladu sa člankom 31. st. 12. Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Predmetni javni natječaj je raspisan na temelju prethodnog Programa raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske, a na koji Program je prethodno dano pozitivno mišljenje županije i suglasnost nadležnog ministarstva. Prema tome, Ugovori o zakupu su zaključeni na temelju zakonito provedenog postupka raspolaganja zemljište u vlasništvu Republike, a sve u skladu sa Programom raspolaganja kao sastavnim dijelom provedenog natječaja. Na sve Ugovore je nadležno ministarstvo dalo pozitivno mišljenje, slijedom čega ne postoji nikakva zakonska ili bilo koja druga osnova zbog koje bi se ti ugovori trebali poništiti. Osim toga, III-tuženik i dalje ostaje kod prigovora nedostatka aktivne legitimacije i nepostojanja pravnog interesa na strani tužitelja iz razloga što poništenje (pobojnost pravnog posla) može zahtijevati samo ugovorna strana u čijem je interesu ustanovljena pobojnost. U odnosu na „Utvrđenje da je tužitelj najpovoljniji ponuditelj“ III-tuženik navodi da tužitelj također nema pravni interes zahtijevati donošenje presude kojom će se on utvrditi najpovoljnijim ponuditeljem iz razloga što se najpovoljniji ponuditelj odabire u postupku provedbe javnog natječaja, a ne u sudskom parničnom postupku, pri čemu se posebno želi istaknuti kako deklaratornim tužbenim zahtjevom se može tražiti utvrđenje postojanja odnosno nepostojanja kakva prava ili pravnog odnosa, ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Zahtjev kojim tužitelj traži da se utvrdi najpovoljnijim ponuditeljem sadržajno predstavlja zahtjev za utvrđenje postojanja određenog prava ili pravnog odnosa, već zahtjev na utvrđenje određene činjenice, što je u suprotnosti sa člankom 187. ZPP-a, zbog čega se tužitelju u tom dijelu također ne može priznati pravni interes. U odnosu na Nalog Republici Hrvatskoj da s tužiteljem sklopi Ugovore o zakupu i naknadi mu štetu Republika Hrvatska kao vlasnik poljoprivrednog zemljišta nema obvezu zaključiti Ugovor o zakupu ili prodaji poljoprivrednog zemljišta, čak i pod uvjetom provedenog natječaja. Republika Hrvatska u svakom trenutku je mogla odustati od provedene natječaja i raspolaganja svojim zemljištem. Budući da je natječaj proveden i budući su donesene Odluke o izboru najpovoljnije ponude, na koju odluku su dane suglasnosti ministarstva i županijskog upravnog odjela, to Republika Hrvatska nema nikakvu obvezu za iste te nekretnine zaključiti ugovore o zakupu s tužiteljem,niti ima obvezu isplatiti mu bilo kakvu naknadu štete. Slijedom sveg iznesenog, III-tuženik se protivi u cijelosti svim istaknutim tužbenim zahtjevima, predlaže da sud prvenstveno odbaci tužbene zahtjeve od točke 2. do točke 9. petita tužbe, a podredno da ih odbije, kao i da odbije kao neosnovane sve preostale tužbene zahtjeve. III-tuženik ujedno predlaže da sud naloži tužitelju da mu naknadi trošak ovog parničnog postupka.

11. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je proveo dokaze uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora od dana 1. rujna 2020. godine; očitovanje ODO Osijek, broj:

N-DO-265/2020-7 od dana 19. studenoga 2020, javni natječaj za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH na području O. V., KLASA: 320- 02/19-01/02, URBROJ: 2158/06-01-19-3, zapisnik od 9. listopada 2019. godine, Klasa: 320-02/19-01/02, Urbroj: 2158/06-01-19-72, ponuda tužitelja od dana 27. rujna 2019. godine pod točkom 24., Odluka o izboru najpovoljnije ponude za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH na području O. V. od dana 23. prosinca 2019. godine, KLASA: 320- 02/19-01/02, URBROJ: 2158/06-01-19-915, Obavijest O. V., KLASA: 320-02/20-01/03, URBROJ: 2158/06-01-20-2 od dana 8. lipnja 2020. godine, dopisi Osječkoj-baranjskoj županiji i Ministarstvu poljoprivrede od 8. siječnja 2020. godine i odgovori navedenih tijela, dopis ŽDO Osijek od dana 18. svibnja 2020. godine, zahtjev tužitelja od dana 6. srpnja 2020. godine; rješenje O. V., Klasa: UP/I-008-01/20-01/02, Urbroj: 2158/06-01-20-1 od dana 21. srpnja 2020. godine, obavijest o. V. kod 13. studenog 2019.,

izjava tužitelja od 14. studenoga 2019., Prethodno mišljenje OBŽ na Odluku o izboru najpovoljnije ponude za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH na području O. V. K.: 320-02/20-01/2, Ur broj: 2158/1-01-12/01-20-9) od 28.siječnja 2020. Suglasnost Ministarstva poljoprivrede od 08. travnja 2020. Klasa: 320-02/19- 02/222, Ur broj: 525-07/0212-20-12) Pravno mišljenje ŽDO, broj M-DO-48/2020 i M- DO-47/2020, Zahtjev za dostavom izjave od 13. studenog 2019., Izjava tužitelja o prihvaćanju i odustajanju od površina od 14. studenog 2019., Prethodno mišljenje OBŽ na Odluku o izboru najpovoljnije ponude za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH na području O. V. K.: 320-02/20-01/2, Ur broj: 2158/1-01-

12/01-20-9) od 28. siječnja 2020., Suglasnost Ministarstva poljoprivrede od 08. travnja 2020. Klasa: 320-02/19-02/222, Ur broj: 525-07/0212-20-12, Pravno mišljenje ŽDO, broj M-DO-48/2020 i M-DO-47/2020, Zahtjev za dostavom izjave od 13. studenog 2019., Izjava tužitelja o prihvaćanju i odustajanju od površina od 14. studenog 2019. godine, Tablica-1 za PTC 4, k.o. Vuka, presuda Revr-93/2005-2 od 9. studenoga 2005., g., odluka U III/3478/2011 od 14. svibnja 2014. godine.

12. Svjedok M. S. u svom iskazu navodi da je pročelnica V-

tuženika, a u vezi konkretnog natječaja, natječaj je raspisan 29. kolovoza 2019. godine, na natječaj je stiglo 29 ponuda i provedeno je javno otvaranje ponuda u listopadu 2019.g. i nakon tog javnog otvaranja se pristupilo pregledu i ocjeni svih pristiglih ponuda. Pravilnikom o provođenju natječaja za zakup propisano je da se pregled i ocjena valjanih ponuda vrši kroz tablicu 1. Pravilnika o provođenju natječaja. U tablicu se unose sve valjane ponude na način da se unosi ponuđač i zatim da se utvrđuju dokazi koji su priloženi za ispunjavanje propisanih kriterija. Zakonom o poljoprivrednom zemljištu i Pravilniku propisana je prednost po kriteriju stočara kojem nedostaje površina u odnosu na broj uvjetnih grla, što znači da se uzima u omjer broj stoke koju neki ponuđač ima i broj poljoprivrednog zemljišta koju ima u vlasništvu, zakupu ili koju obrađuje. Utvrđuje se ako nekom nedostaje poljoprivredne površine u odnosu na broj uvjetnih grla koje ima, daje mu se prednost po tom kriteriju. Povjerenstvo je utvrdilo da je takvih bilo 5 ponuđača i oni su se prvo rangirali prema daljnjim propisanim kriterijima, a koji su propisani Pravilnikom i tu je utvrđeno da D. B. ima prioritet prvi, pa G. P. pa

D. B., K. S. i na kraju M. B.. Programom raspolaganja

poljoprivrednog zemljištem i natječajem je ograničena površina koju neki ponuditelj može dobiti u zakup na 50 hektara, svih ovih 5 ponuditelja su dali ponude na više od tih 50 hektara te ih je povjerenstvo pozivalo sukladno redoslijedu, da izaberu površine koje prihvaćaju u zakup odnosno, da daju izjavu od kojih površina odustaju. Sukladno tome koliki imaju prioritet. Bagarić je imao pravo prvenstva na 9 hektara te je pozvan da izabere koje površine on odabire, a od kojih odustaje. Nakon što se riješio kriterij stočara slijedeći kriteriji koji je propisan je dosadašnji posjednik, a od ove petorice ni jedan nije bio dosadašnji posjednik. Kad su se riješili dosadašnji posjednici slijedeći kriteriji je bio mladi poljoprivrednici. Po kriteriju mladog poljoprivrednika tu su bili K. S. i M. B., koji su mogli izabrati od

onoga što je ostalo, a za što su dostavili ponudu i time je završen pregled ocjena poljoprivrednika jer je na tom kriteriju dodijeljena sva zemlja koja je bila u natječaju. Nakon toga je Povjerenstvo izradilo pregled odluke o odabiru ponuđača i uputilo Općinskom vijeću na donošenje i Općinsko vijeće je 23. prosinca 2019.g. donijelo odluku nakon čega je ta odluka zajedno sa cjelokupno natječajnom dokumentacijom upućena na prethodno mišljenje Osječko-baranjske županije te na suglasnost Ministarstva poljoprivrede, nakon što su Županija i Ministarstvo dali svoje suglasnosti izrađeni su nacrti ugovora koji su poslani na ŽDO na pravno mišljenje. Tek nakon zaprimanja pozitivnog pravnog mišljenja moglo se postupiti potpisu ugovora. Ministarstvo poljoprivrede nije dalo suglasnost za PTC 31, a ŽDO je zabranilo sklapanje ugovora za PTC 334 odnosno, nije dalo suglasnost. Nakon toga su potpisani ugovori i zakupci su uvedeni u posjed poljoprivrednog zemljišta koje im je dodijeljeno. Znači, ni jedan ugovor se nije mogao sklopiti prije ishođenja suglasnosti i pozitivnih pravnih mišljenja jer sama odluka nije izvršena dok nema tražene suglasnosti. Što se tiče tužitelja, tužitelj je sukladno dokumentaciji koju je dostavio, rangiran kroz tablicu. Pravilnikom su propisani dokazi na ispunjavanje svakog kriterija i sukladno tome je tužitelj ocijenjen kao petorangiran. Što se tiče stručne spreme Ministarstvo poljoprivrede je dalo pojašnjenje da se stručna sprema ne rangira odnosno, kod ispunjenja tog kriterija bitno je da ponuditelj ima obrazovanje iz područja poljoprivrede, a nije bitan stupanj tog obrazovanja, minimalno je propisana SSS. Ponuditelji koji su rangirani ispred Bagarića su se namirili po kriteriju stočara obzirom da su imali pravo prvenstva na više od 50 hektara. Tužitelj je birao od onoga što je ostalo kad je došao na red i sam je birao što će uzeti od zemljišta od kojeg je mogao birati sukladno površinama koje nedostaje i sukladno onome što prije njega rangirani odabrali. Tužitelj je pozvan, dao je vlastoručnu izjavu koje površine on prihvaća i od kojih odustaje, a V-tuženik ni na koji način nije utjecao na odabir tužitelja niti na bilo čiji odabir. Da je tužitelj odabrao neke PTC od kojih je svojom izjavom odustao, za te bi PTC bio sklopljen ugovor, a povjerenstvo ne može utjecati na kasnije suglasnosti nadležnih tijela i pozitivna pravna mišljenja. Na upit pun. tužitelja: jesu li, nakon što su obaviješteni da Ministarstvo i ŽDO nije dalo suglasnost na PTC 3, 4 i 31, a za koje je tužitelj predložen kao najpovoljniji ponuditelj prilagođavali redoslijed najpovoljnijih ponuda, shodno tome, ili se oduzimanje navedene površine u natječaju reflektiralo samo na poziciju tužitelja, svjedok odgovara da nisu , jer su to PTC koje je odabrao tužitelj. Na daljnji upit: da li zna kada je tužitelj dao izjavu koje PTC odabire, a kada je zaprimljena odluka odnosno, negativno mišljenje Ministarstva i ŽDO da PTC 3, 4, i 31 ne ulaze u natječaj, svjedok je odgovorio da se Izjava daje u postupku pregleda i ocjena ponuda i dana je prije negativnog mišljenja Ministarstva i ŽDO-a jer se mišljenje traži tek nakon donošenja odluke. Na dalji upit na koji način su provjeravali prije raspisivanja natječaja da PTC 3, 4 i 31 mogu biti predmetom natječaja odnosno, kako nisu znali da se ti PTC-i djelomično nalaze u građevinskom području, a kako su to kasnije utvrdili Ministarstvo i ŽDO, svjedok je odgovorio da je natječaj raspisan sukladno programu raspolaganja poljoprivrednim zemljištem koji je odobren od Ministarstva poljoprivrede. Na daljnji upit zašto su ponuditelj sa VSS i onaj sa SSS u istom položaju, s obzirom da Zakon o poljoprivrednom zemljištu u čl. 36. st. 2. t.d. kaže da se prilikom redoslijeda prvenstva uzima u obzir obrazovanje, a najmanje SSS, svjedok je odgovorio da je kriterij obrazovanje iz područja poljoprivrede i nije propisano rangiranjem nego se utvrđuje da li ponuđač ima poljoprivredno obrazovanje ili nema. Na daljnji upit: da li bi tužitelj mogao izabrati PTC 3, 4, i 31, a da je Općina u trenutku davanja takve izjave znala da ti PTC-i djelomično nalaze unutar granice građevinskog područja, svjedok je odgovorio da na to pitanje ne može odgovoriti. Na pitanje pun. III-tuženika: da li je V-tuženik imao program raspolaganja poljoprivrednim zemljištem i da li je dala suglasnost na taj program od strane nadležnog Ministarstva, svjedok je odgovorio da je. Na daljnji upit, da li su PTC 3, 4, i 31 bili obuhvaćeni tim programom, svjedok je odgovorio da jesu. Na upit pun. V-tuženika, među koliko PTC za koje je tužitelj dao ponudu i koje su preostale za odabir je tužitelj odabrao sporne odnosno, koliko je ostalo nakon njegovog odabira od kojih je odustao, svjedok je odgovorio da je birao između više od 10 PTC-a, a odabrao je 5 ili 6.

13. Sud je u cijelosti povjerovao iskazu svjedoka budući je isti dan, logično, objektivno, okolnosno i nije u suprotnosti s izvedenim materijalnim dokazima.

14. Na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da je V-tužena donijela Odluku o raspisivanju javnog natječaja i raspisala javni natječaj za zakup poljoprivrednog zemljišta na području O. V. dana 27. kolovoza 2019. godine, a koji je objavljen na mrežnim stranicama i oglasnoj ploči O. V., te da je na natječaj pristiglo 29 ponuda, a Povjerenstvo za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području O. V. izvršilo pregled i ocjenu svih pristiglih ponuda i sukladno Pravilniku o provođenju javnog natječaja za zakup poljoprivrednog zemljišta i zakup ribnjaka u vlasništvu RH (NN 20/18, 115/18 i 98/19) i sukladno tom Pravilniku sve pristigle ponude unijele u tablicu 1. koja je propisana navedenim Pravilnikom. Pravo prvenstvena na javnom natječaju za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH imaju fizičke i pravne osobe koje su sudjelovale na natječaju redoslijedom kako je to propisano čl. 36. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN 20/18, 115/18 i 98/19). O. V. je dana 23. prosinca 2019.

godine na prijedlog Povjerenstva za zakup donijela Odluku o izboru najbolje ponude za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH na području O. V. . Nakon provedenog javnog natječaja Upravni odjel za poljoprivredu Osječko-baranjske županije je dalo prethodno mišljenje 28. siječnja 2020.g. dok je Ministarstvo poljoprivrede RH dalo suglasnost 8. travnja 2020.g. osim za PTC 8 i 31. su u skladu s čl. 31. st. 12. Zakona o poljoprivrednom zemljištu dali suglasnost za Odluku o izboru najpovoljnije ponude za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području O. V. od 23. prosinca 2019. godine. Nakon zaprimljenog mišljenja i suglasnosti izrađeni su nacrti Ugovora o zakupu koji su dostavljeni na prethodno mišljenje o pravnoj valjanosti Ugovora o zakupu zajedno sa svom dokumentacijom o provedenom javnom natječaju Županijskom državnom odvjetništvu koje je pozitivno pravno mišljenje dalo na sve nacrte ugovora osim na nacrte ugovora za PTC 3 i 4 te su nakon toga sklopljeni ugovori i uvedeni u posjed zakupnici za cjeline za koje se dobilo pozitivno mišljenje o pravnoj valjanosti nacrta ugovora. Tužitelj je rangiran kao peti najpovoljniji ponuditelj koji se na natječaj prijavio za maksimalnu površinu od 50 hektara, a prema Odluci je dobio 30,6392 hektara. Obaviješću O. V. od 8. lipnja 2020.g., tužitelj je obaviješten kako za čestice unutar PTC 3, 4 i 31 u odnosu na koje je tužitelj Odlukom utvrđen kao najpovoljniji ponuditelj, nije dana suglasnost iz razloga što se čestice koje čine navedene PTC-e nalaze dijelom u građevinskom području. Pravilnikom o provođenju natječaja za zakup propisano je da se pregled i ocjena valjanih ponuda vrši kroz tablicu 1. Pravilnika o provođenju natječaja, a Zakonom o poljoprivrednom zemljištu i Pravilnikom propisana je prednost po određenim kriterijima te je utvrđeno da Dominik Bokun ima prioritet prvi, kao drugi rangiran je IV-tuženik P. G., kao treći rangiran je III-tuženik D. B., kao četvrti rangiran je II-tuženik S.

K. i kao peti rangiran je tužitelj M. B.. Kako je programom raspolaganja poljoprivrednim zemljištem i natječajem ograničena površina koji neki ponuditelj može dobiti u zakup na 50 hektara svih pet ponuditelja su dali ponude na više od 50 hektara te ih je Povjerenstvo pozvalo sukladno redoslijedu da izaberu površine koje prihvaćaju u zakup, odnosno, daju izjave od kojih površina odustaju sukladno tome koliki imaju prioritet te je tužitelj dao izjavu od kojih površina odustaje.

15. Sud je odbio prijedlog punomoćnika tužitelja da rješenjem obveže I i V- tuženika na dostavu ponude M. B. i sve Ugovore o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH na području O. V. sklopljene temeljem javnog natječaja koji je objavljen na mrežnoj stranici i oglasnoj ploči O.

V. dana 28. kolovoza 2019. godine, budući su sve informacije o sklopljenim ugovorima javno dostupne, a na web stranici O. V. objavljen je registar ugovora u kojem su navedeni svi sklopljeni ugovori, nacrt ugovora i objavljeni natječaj te budući je tužitelj sklopio Ugovor o zakupu, istom su ti podaci dostupni, ponuda tužitelja je ovjerena kod javnog bilježnika, pa tužitelj ima mogućnost izvršiti uvid u sve ugovore.

16. Navodi tužitelja da je isti trebao dobiti prednost prema daljnjem tzv. "razlikovnom kriteriju " sukladno čl. 36. st. 2. t.d. Zakona o poljoprivrednom zemljištu i čl. III. st. 2. t.d. Natječaja, te da se iz teksta Odluke može zaključiti kako to nije uzeto u obzir prilikom njezinog donošenja, a dokaz o obrazovanju je bio uredno priložen uz tužiteljevu ponudu na Natječaj čime tužitelju nije dana u zakup određena površina poljoprivrednog zemljišta osobito ona koju je dobio ponuditelj pod točkom 4. Odluke a ispred kojeg se tužitelj trebao nalaziti, su neosnovani budući je u donosu na stručnu spremu MInistarstvo poljoprivrede dalo pojašnjenje da se stručna smjera ne rangira, odnosno, kod ispunjenja tog kriterija bitno je da ponuditelj ima obrazovanje iz područja poljoprivrede, a nije bitan stupanj tog obrazovanja odnosno, propisano je minimalno srednja stručna sprema odnosno propisano je "Obrazovanje iz područja poljoprivrede, veterinarstva i prehrambene tehnologije, a najmanje SSS. " , te nije propisan poseban dodatni kriterij unutar ovog kriterija.

17. tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom I/ tužbenog zahtjeva je neosnovan budući da prema stajalištu i Vrhovnog suda RH (presuda Revr-93/2005-2 od 9. studenoga 2005.) kao i Ustavnog suda RH (odluka U-III/3478/2011 od 14. svibnja 2014.) Odluka Općinskog vijeća o izboru najpovoljnijih ponuda predstavlja sadržajno akt raspolaganja Općine za čije poništenje nema zakonskog uporišta. Ona je deklaratorne naravi i samo je pretpostavka za sklapanje ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta, kojim tek nastaje obveznopravni odnos između tuženika kao prodavatelja i odlukom izabranih ponuditelja. Stoga samo takvi ugovori mogu biti predmetom pobijanja od strane ponuđača, naravno ukoliko su ispunjene ostale pretpostavke predviđene za pojedine oblike pobijanja ugovora koji se tužbom zahtijevaju. Slijedom navedenog, tužitelja nema pravni interes i ne postoji zakonsko uporište za poništenje navedene odluke na koju je dodatno dana suglasnost nadležnog Ministarstva, pa je slijedom navedenog tužbeni zahtjeva tužitelja pod točkom I/ tužbenog zahtjeva valjalo odbiti kao neosnovan, stoga odluka kao pod I/ izreke presude.

18. Tužbeni zahtjev tužitelja pod točkama II, III, IV, V, VI, VII, VIII, IX tužbenog zahtjeva je neosnovan budući su predmetni Ugovori o zakupu zaključeni na temelju Odluke o izboru najpovoljnije ponude, a na koju Odluku su suglasnost dali Upravni odjel za poljoprivredu Osječko-baranjske županije i Ministarstvo poljoprivrede RH, a sukladno čl. 31. st. 12. Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Odredbom čl. XI st. 4. Natječaja, samo daje pravo sudionicima natječaja da iz Zakonom predviđenih razloga mogu pred sudom pobijati Ugovor o zakupu zaključen s trećim osobama, no tužitelj nije dokazao postojanje zakonskih pretpostavki iz čl. 330. i čl. 331. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, l 25/11, 78/15 , 29/18 i 126/21) što prema odredbi čl. 331. st. 1. ZOO sama ugovorna strana u čijem je interesu pobojnost ustanovljena može zahtijevati da se ugovor poništi, a tužitelj tužbom zahtijeva poništenje predmetnih ugovora. Tužitelj nije dokazao da su ispunjene ni ostale pretpostavke za poništenje ugovora iz čl. 330. ZOO-a budući u tužbi kao razlog za poništenje ugovora navodi da su ugovori u suprotnosti s odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljištu što može biti razlog za ništetnost ugovora, a ne i za njegovu pobojnost: Slijedom navedenog prigovor nedostatka aktivne legitimacija tužitelja u odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom II, III, IV, V, VI, VII, VIII, IX tužbenog zahtjeva je osnovan, stoga odluka kao pod I/ izreke presude.

19. U odnosu na točku X , XI i XII tužbenog zahtjeva isti je neosnovan budući tužitelj nema pravni interes zahtijevati donošenje presude kojom će se tužitelj utvrditi najpovoljnijim ponuditeljem budući se najpovoljniji ponuditelj odabire u postupku provedbe javnog natječaja, a ne u sudskom parničnom postupku jer se deklaratornim tužbenim zahtjevom može tražiti utvrđenje postojanja odnosno, ne postojanja kakvog prava ili pravnog odnosa ili istinitost, odnosno ne istinitost kakve isprave, a zahtjev tužitelja kojim traži da se utvrdi najpovoljnijim ponuditeljem ne predstavlja zahtjev za utvrđenje postojanja određenog prava ili pravnog odnosa, već zahtjev za utvrđenje određene činjenice što je u suprotnosti s čl. 187. ZPP-a. Kako je nakon provedenog natječaja i donesene Odluke o izboru najpovoljnije ponude, a na koju Odluku su dane suglasnosti Ministarstva i Županijskog upravnog odjela, to I-tuženik nije u obvezi s tužiteljem zaključiti Ugovore o zakupu za čestice navedene pod točkom X tužbenog zahtjeva, niti je u obvezi isplatiti tužitelju naknadu štete u iznosu od 499.500,00 kuna s pripadajućim kamatama od 5. lipnja 2020. godine do isplate, pa je slijedom navedenog u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom X, XI i XII tužbenog zahtjeva, kao i zahtjev tužitelja za kombiniranim agroekonomskim vještačenjem na okolnost izmakle koristi na strani tužitelja s obzirom da mu nije dana u zakup površina zemljišta koju je tražio, valjalo odbiti kao neosnovanim, stoga odluka kao pod I/ izreke presude.

20. Odluka o trošku postupka temelji se na čl. 154. st. 1., u svezi s čl. 151. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19), koji trošak se odnosi na zastupanje tuženika po punomoćnicima u osobi odvjetnika, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. I-tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 5.000,00 kuna, zastupanje na ročištu od 14.10.2021.g. i 22.12.2021.g. u iznosu od 5.000,00 kn za svako ročište, odnosno, I- tuženiku je priznat trošak u ukupnom iznosu od 15.000,00 kuna, III-tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 5.000,00 kuna, zastupanje na ročištu od 14.10.2021.g. i 22.12.2021.g. u iznosu od 5.000,00 kn za svako ročište na koje iznose je obračunat PDV od 25% u ukupnom iznosu od 3.750,00 kuna, odnosno III-tuženiku je priznat trošak u ukupnom iznosu od 18.750,00 kuna, IV-tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 5.000,00 kuna, zastupanje na ročištu od 14.10.2021.g. i 22.12.2021.g. u iznosu od 5.000,00 kn za svako ročište na koje iznose je obračunat PDV od 25% u ukupnom iznosu od 3.750,00 kuna, odnosno III-tuženiku je priznat trošak u ukupnom iznosu od 18.750,00 kuna, V-tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 5.000,00 kuna, zastupanje na ročištu od 14.10.2021.g. i 22.12.2021.g. u iznosu od 5.000,00 kn za svako ročište, sastav podneska od 6.10.2021.g. u iznosu od 5.000,00 kuna na koje iznose je obračunat PDV od 25% u ukupnom iznosu od 5.000,00 kuna, odnosno V-tuženiku je priznat trošak u ukupnom iznosu od 25.000,00 kuna, stoga odluka kao pod II/ izreke presude.

21. I-tuženiku nije priznat trošak sastava podneska u iznosu od 5.000,00 kuna od 11.10.2021.g. budući je isti predan neposredno pred ročište od 14.10.2021.g., III- tuženiku nije priznat trošak sastava podneska u iznosu od 5.000,00 kuna od 11.10.2021.g. uz pripadajući PDV od 25% budući je isti predan neposredno pred ročište od 14.10.2021.g. kao ni trošak pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 2.500,00 kuna budući isti nije dostavio dokaz da je navedeni trošak imao, IV- tuženiku nije priznat trošak pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 2.500,00 kuna budući isti nije dostavio dokaz da je navedeni trošak imao, V-tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 23.03.2021.g. u iznosu od 500,00 kn uz pripadajući PDV od 25% budući je isti nepotreban trošak kao ni trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 5.000,00 kuna budući isti nije dostavio dokaz da je navedeni trošak imao, stoga odluka kao pod III/ izreke presude.

Osijek, 4. veljače 2022.

S U D A C:

LIDIJA ŠMIT

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu, u roku od 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja

2. I-tuženiku odo ODO GUO

3. II-tuženiku

4. pun. III-tuženika

5. pun. IV-tuženika

6. pun. V-tuženika

Broj zapisa: eb305-b9a31

Kontrolni broj: 0c1e6-254af-416c0

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=LIDIJA ŠMIT, L=OSIJEK, O=OPĆINSKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.