REPULIKA HRVATSKA

Psp-55/21

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna sveti Križ-Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja J. B. iz D., ., O., OIB: …, zastupan po pun. H. B. odvj. u S., protiv tuženika I.

B. pok. F. iz D., .., O., OIB:.., zastupan po

pun. M. B. odvj. u S., radi smetanja posjeda, nakon glavne i javne rasprave održane dana 15. prosinca 2021. god., u prisustvu pun. tužitelja H. B. odvj. u S., i zamj. pun. tuženika L. A. odvj. u S., dana 04. veljače 2022.

godine,

r i j e š i o  j e :

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;

„-Utvrđuje se da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu nekretnina označenih kao čest. zem. 216 i čest. zem. 218, obje K.O. D., i to na način da je na sjeverozapadnom dijelu nekretnina označenih kao čest. zem. 216 i čest. zem. 218, obje K.O. D., nabacao oveći broj kamenih gromada, te oveću količinu miješanog komunalnog otpada, pa se stoga nalaže tuženiku da u roku 8 dana na nekretninama označenim kao čest. zem. 216 i čest. zem. 218, obje K.O. D., uspostavi prijašnje posjedovno stanje, na način da s nekretnina označenih kao čest. zem. 216 i čest. zem. 218, obje K.O. D., ukloni kamene gromade i miješani komunalni otpad, te se tuženiku ubuduće zabranjuje poduzimanje bilo kakvih radnji koje bi predstavljale takvo ili slično smetanje tužitelja u posjedu nekretnina označenih kao čest. zem. 216 i čest. zem. 218, obje K.O. D..

-Nalaže se tuženiku naknaditi u roku 8 dana tužitelju troškove parničnog postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II Dužan je tužitelj u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.600,00 kn.

Obrazloženje

Tužitelj je dana 18. svibnja 2018. god., podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika, u kojoj navodi da je posjednik nekretnina označenih kao čest. zem. 216 i čest. zem. 218, obje K.O. D.. Na označenim nekretninama se nalazi stambeni objekt s okućnicom, koji objekt kao i navedenu okućnicu tužitelj mirno posjeduje.

Dana 26. travnja 2018. god., tuženik je uz čitav sjeverozapadni dio nekretnina označenih kao čest. zem. 216 i čest. zem. 218, obje K.O. D.., nabacao oveći broj kamenih gromada, te veću količinu miješanog komunalnog otpada. O navedenom je događaju odmah po saznanju pozvao da na lice mjesta pristupe policijski službenici, te o navedenom sačine službenu policijsku zabilješku.

Opisanim samovlasnim činom, tuženik je tužitelja zasmetao u posljednjem mirnom posjedu nekretnina označenih kao čest. zem. 216 i čest. zem. 218, obje K.O. D..

Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu da donese odluku pobliže opisanu u izreci rješenja.

U odgovoru na tužbu od 21. lipnja 2018. god., tuženik navodi da je točno da se na predmetnim nekretninama nalazi stambeni objekt s okućnicom, što je nesporno u mirnom posjedu tužitelja.

S druge strane, tuženik je u posjedu susjedne nekretnine označene kao čest. zem. 208, K.O. D.. Međutim, ono što tužitelj ne navodi jest to da je njegova okućnica ograđena već preko 20 godina, u konkretnom, da su on i njegov otac podigli zid sa te sporne sjeverozapadne strane njihove okućnice, te da tužitelj nije uživao posjed ničega što bi se nalazilo izvan tih zidova, što je i sasvim logično. Navodi da u privitku prilaže fotografije lica mjesta iz kojih je jasno vidljivo, a to ne bi uopće smjelo biti sporno, da ono što je naneseno jest na udaljenosti od zida kojeg ni u jednom dijelu ne dodiruje i isključivo je na nekretnini u mirnom posjedu tuženika. Iz fotografija je ujedno vidljivo, a u to se može uvjeriti i sud neposrednim opažanjem izlaskom na lice mjesta, da se ne radi ni o kakvim ovećim kamenim gromadama i miješanom komunalnom otpadu.

U postupku zbog smetanja posjeda (i to o posjedu nekretnine, ne o posjedu stvarne služnosti) raspravlja se isključivo o faktičnim stanju izvršavanja posjeda, i to u konkretnom slučaju je li zemljište na kojem je naneseno kamenje i zemlja bilo u mirnom posjedu tužitelja. Kod činjenice postojanja zida kojim je ograđena okućnica tužitelja, kao i da je sve što je naneseno bez ikakve dvojbe izvan tih zidova, potpuno su irelevantne katastarske granice, kao i dokazni prijedlog za geodetskim vještačenjem.

Sve navedeno bi sigurno potvrdili i svjedoci koje je sam tužitelj predložio, a tuženik će do zaključenja prethodnog postupka, ovisno o držanju tužitelja, eventualno priložiti dodatnu dokumentaciju i predložiti dodatne svjedoka na okolnost da je sporni dio zemljišta u mirnom posjedu tuženika od izgradnje zida pa nadalje.

Na pripremnom ročištu održanog dana 18. rujna 2018. god., tužitelj navodi kako je između prednika parničnih stranaka još 1991. god., vođen parnični postupak upravo glede istog predmeta spora, i to postupak radi "zaštite od uznemiravanja", u kojem postupku je prednik tuženika tužio prednika tužitelja da bi isti upravo posjedovanjem ovog predmeta spora istog zasmetao u njegovu pravu vlasništva. U navedenom postupku utvrđeno je da predmet spora ne predstavlja nekretninu prednika tuženika, a iz čega proizlazi da je tužitelj zajedno sa svojim prednikom u mirnom i nesmetanom posjedu predmeta spora još od 1991. god., pa je utoliko neosnovan navod iz odgovora na tužbu, da tužitelj ne bi bio u posjedu predmeta spora. Priložio je u spis Zapisnik s lica mjesta u tom postupku, navodeći da je odmah po utvrđenju navedenih činjenica prednik tuženika povukao tužbu u tom sporu.

U podnesku od 25. rujna 2018. god., tuženik ističe kako je tužitelj u kratkim crtama naveo da je prednik tuženika pokrenuo parnični postupak glede navodno istog predmeta spora, te da je u istom utvrđeno kako predmet spora ne bi predstavljao nekretninu prednika tuženika, slijedom čega je isti povukao tužbu. Iz kojeg razloga je tamošnji tužitelj povukao tužbu, ovom tuženiku nije poznato, međutim činjenica je da povodom toga spora nije donesena presuda, te da se sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku, povlačenje tužbe smatra kao da ista nije ni bila podnesena, i da se može ponovno podnijeti, to tuženik ističe kako takva okolnost ne bi trebala biti od utjecaja na ovaj postupak, niti bi trebalo bilo što prejudicirati.

Nadalje navodi da je tužitelj dostavio i fotografije lica mjesta iz kojih je razvidno ono oko čega je tuženik već zauzeo jasan stav, a to je da ono što je naneseno jest na udaljenosti od zida kojeg ni u jednom dijelu ne dodiruje i isključivo je na nekretnini u mirnom posjedu tuženika. Iz fotografija je ujedno vidljivo, a u to se može uvjeriti i sud neposrednim opažanjem izlaskom na lice mjesta, da se ne radi ni o kakvim ovećim kamenim gromadama i miješanom komunalnom otpadu.

Obzirom da je posjedovna zaštita ograničena na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, to tuženik ponovno napominje kako se ovdje ne radi o smetanju nekretnine koja je u posjedu i/ili u vlasništvu tužitelja, već se radi o nekretnini koja je u vlasništvu isključivo tuženika. Međutim, sve i da se u daljnjem tijeku postupka dokaže da površina koja se nalazi izvan okućnice tužitelja, čini njegovu nekretninu, to tuženik dovodi u pitanje pravodobnosti podnošenja tužbe radi smetanja posjeda, obzirom da se kamenje tu nalazi već duže vrijeme, a koje vrijeme bi zasigurno izlazilo iz okvira rokova koji su predviđeni za zaštitu posjeda prema važećim odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Međutim, a uzimajući u obzir prejudiciranje pravovremenosti podnošenja tužbe i eventualno vlasništva tužitelja, tuženik ističe da je upravo on posljednji bio u mirnom posjedu predmetnog dijela nekretnine, da ga nitko u tome nije uznemiravao, te da o tome saznaje dostavom tužbe na odgovor, a o čemu će zasigurno posvjedočiti i predloženi svjedoci.

Nadalje, a u odnosu na parnični postupak koji se vodio između prednika tužitelja i prednika tuženika, ističe kako je ta okolnost za ovaj postupak irelevantna, budući da se vlasništvo i posjedovno stanje predmetnih nekretnina moglo promijeniti u više navrata od 1991. godine. Primjer tome je promjena vlasništva s prednika tužitelja i prednika tuženika, upravo na ime tužitelja i tuženika.

Na očevidu dana 20. prosinca 2018. god., tužitelj je pokazao predmet spora sudu i prisutnom sudskom vještaku D. B.. Utvrđeno je da se radi o zemljišnoj površini oblika pravokutnika koja je položena duž betonskog zida tužitelja, i to u smjeru sjever-jug, približne širine 1 metar, uz napomenu kako se u smjeru sjever-jug proteže otprilike u razini fasade tužiteljeve kuće do javne asfaltne ceste. Na pokazanoj površini zatečeno je nekoliko velikih kamena, i nešto manjeg, te zemlje, uz napomenu kako zemljište položeno zapadno, odnosno nasuprot tužitelja predstavlja neobrađenu površinu obraslu stablima. Utvrđeno je kako je istočno od sporne površine u cijelosti ograđena okućnica tužiteljeve kuće koja je zatečena u uređenom stanju.

Svjedok I. B. saslušan na očevidu dana 20. prosinca 2018. god., navodi da je rođen i čitav život živi u kući udaljenoj oko 1 km od predmeta spora, a viđa ga svakodnevno, jer redovito prolazi ovom cestom, uz napomenu kako stranke poznaje i s njima je u dobrim odnosima.

Kada ga se pita tko je i kada nabacao ovo kamenje i materijal koje je pokazano kao predmet spora, odgovara kako ne zna tko je to uradio niti kada, ali misli da ovako stanje datira negdje od ljeta ove godine, barem tako misli.

Kada ga se pita što je prije ovog kamenja bilo na pokazanoj spornoj površini, odgovara kako se na tom mjestu u smjeru sjever-jug protezao stari kameni suhozid za koji ne zna ni čiji je ni tko ga je sagradio. Radi pojašnjenja, trasa suhozida nije bila istovjetna ovoj današnjeg betonskog, već je bila položena uz njega, odnosno zapadno od njega i to na spornom prostoru.

Kada ga se pita tko je bio posjednik ovdje sporne površine, odnosno suhozida i zemljišta položenog prema zapadu, odgovara kako se ovo zemljište nije koristilo u poljoprivredne svrhe, niti je ikad vidio da na njemu netko nešto radi, siječe drva ili slično, tako da on i nije znao tko je vlasnik suhozida i zapadne površine.

Na pitanje tko je i kako koristio zemljište istočno od sporne nekretnine, odgovara tužitelj sa svojom braćom, uz napomenu kako su ova kuća i okućnica izgrađene i definirane prije 15-ak godina.

Na pitanje je li mu poznato da je između parničnih stranaka postojao kakav prijepor glede predmeta ove parnice i ranije, odgovara negativno.

Svjedok I. J., saslušan na očevidu dana 20. prosinca 2018. god.,

navodi kako je vlasnik zemljišta položenog u susjedstvu sporne nekretnine, zapadno od nje, a stranke poznaje, ali s njima ne komunicira, ali nije u svađi.

Kada ga se pita tko je i kada nabacao ovo kamenje i zemlju na spornu površinu, odgovara kako ne zna tko je to uradio, a kamenje i zemlju vidi danas prvi put.

Kada ga se pita što je po njegovom sjećanju bilo na mjestu danas zatečenog kamenja i zemlje, odgovara kako je na ovdje spornom terenu i onom zapadno od njega, svoje stvari poput stari auta i dr., držao tuženik I. B., pa je tako znao odlagati i građevinski pijesak i slično. Nije nikada čuo da je tuženika u tom korištenju netko osporavao. Pamti kako su stranke u vezi ovog zemljišta zapadno od tužiteljeve okućnice, svojedobno i to 1991.god., vodile sudski postupak u kojem je sudac obavio očevid na licu mjesta, i on ih je tada vidio, ali ne zna kako je ta parnica okončana.

Na pitanje zna li gdje je granica parcela stranaka, odgovara kako mu to nije poznato, niti pamti da je ovdje postojao kakav međašni suhozid ili drugi međašni znak, međutim neka orijentacijska točka bi po njegovom saznanju trebao biti asfaltni put koji je položen nasuprot predmeta spora, odnosno južno od asfaltne ceste. Ovo govori jer je taj asfaltni put izgrađen na zemlji nekadašnjem vlasništvu rođaka ovdje tuženika, i to sada pok. J. B. pok. M..

Na pitanje koliko je dugo vlasnik susjedne nekretnine, odgovara kako je njegova obitelj u vlasništvu susjedne parcele desetljećima, odnosno generacijama.

Svjedok F. B., sin tuženika, saslušan na očevidu dana 20. prosinca 2018. god., navodi da mu je predmet spora dobro poznat i sjeća se da je prošle godine nekako u ovo vrijeme, tužitelj zamolio njegovog oca, ovdje tuženika da mu dozvoli izvođenje radova na sanaciji ove kuće koja je po njegovom kazivanju vlažila. Objasnio je kako mu treba jedan koridor na njihovoj zemlji kako bi mogao izvesti te radove na sanaciji fasade, a njegov otac mu je to dozvolio. Napominje kako je zatražena suglasnost za prokopavanjem zemlje uz njihovu granicu isključivo radi sanacije kuće, a ne kamina i zida koji se vide. Malo nakon što je tuženik dao suglasnost, tužitelj je pristupio radovima i misli da se sve to odvijalo krajem 2017. godine. Nakon što su otac i on došli na lice mjesta vidjeti što se i kako radi, utvrdili su kako tužitelj nije samo prokopao zemlju u dužini fasade kuće, već je taj prokop nastavio sve do praktički asfaltne ceste, odnosno duž čitavog betonskog ogradnog zida i fasade kamina. Navodi radi pojašnjenja da je prije radova tužitelja ova zemlja od zapada prema istoku imala kosi pad u čitavoj svojoj dužini njihove granice. Osim ovog što je rekao, vidjeli su i da njihova prokopana zemlja nije položena na njihovoj parceli, već je odvezena na teren 50-ak metara južno od prijepora.

Nakon svega, negdje krajem travnja 2018. god., brat A. B. i on su pristupili licu mjesta i nabacali ovo kamenje radi sprječavanja daljnjih nepotrebnih radova na njihovoj zemlji.

Na pitanje je li i tuženik s njima nabacivao ovaj kamen i zemlju, odgovara negativno i da tada nije bio na licu mjesta. U svakom slučaju znao je što su brat i on uradili i nije imao ništa protiv toga.

Kada ga se pita kako su i otkud brat i on dovezli ovaj nabacani kamen, odgovara ručno jer se radi o kamenu koji su samo odgurali i otkotrljali metar dva u smjeru istoka. Naime, taj kamen je na istom mjestu bio praktički otkada zna za sebe, i takva je bila zemlja u smislu svoje konfiguracije i nagiba.

Na pitanje je li mu poznato da su stranke vodile kakav sudski spor, odgovara kako mu je to poznato da je to bilo početkom 90-ih godina.

Na daljnje pitanje može li pokazati međe, odnosno međašnje oznake koje su razdvajale nekretnine stranaka, odgovara potvrdno, a te je sud utvrdio kako svjedok rukom pokazuje krajnju južnu točku postojećeg betonskog zida u čijoj je podlozi nešto većeg kamenja. Navodi da su ovaj betonski zid izgradili tužitelj i njegova obitelj, a po njegovom saznanju na temeljima nekadašnjeg suhozida, barem tako može zaključiti po njegovom južnom temelju.

Na pitanje je li tuženika itko smetao u samostalnom posjedovanju zemljišta položenog zapadno od betonskog zida pa tako i sporne površine, odgovara negativno. Naime, nakon tog spora iz 90-ih godina, stranke su riješile svoje probleme i odnose i nastavile živjeti u normalnim susjedskim odnosima, a dokaz tome je činjenica da je tužitelj zatražio od tuženika suglasnost za kopanjem rubnog dijela zemlje radi izvođenja radova.

Kada ga se pita kako je uopće korištena nekretnina zapadno od tužiteljevog zida, odgovara ne na aktivan poljoprivredni način, već prvenstveno kao prostor za držanje raznih tuženikovih stvari, pa tako starih auta, nešto građevnog materijala i slično.

Na daljnje pitanje zbog čega su brat i on sporno kamenje i materijal nabacali duž zapadne granice betonskog zida, a ne i s njezine istočne, odgovara kako su tako postupili držeći da je betonski zid granica između stranaka i da je kamenje dostatno kako bi spriječili daljnje radove na toj zemlji.

Stalni sudski vještak za geodeziju Dražen Bušić u nalazu i mišljenju od 22. prosinca 2018. god., navodi da je prilikom terenskog očevida radi smetanja posjeda na nekretninama označenih kao č.zem. 216 i 218, K.O. D., identificiran predmet ovog postupka u D. kraj kuće tužitelja, anagrafske oznake D.

65A, na skici mjesta očevida označen točkama A, B, C, D, E, F, A i žutom bojom, položen na dijelu č.zem. 208, i to zapadno od ogradnog betonskog zida posjeda tužitelja, dimenzija je cca. 20 x 1,3 m, površine 26 m2, a u naravi predstavlja neobrađeno zemljište na kojem se u momentu očevida zatiče više kamenih gromada. Navodi da su za izradu ovog elaborata korišteni podaci DGU Područnog ureda za katastar u S., Ispostava za katastar nekretnina O., i podaci utvrđeni terenskim očevidom.

Tužitelj u podnesku od 05. ožujka 2019. god., navodi da iznosi prigovor na predmetni nalaz i mišljenje vještaka. Prigovor se sastoji u tome da vještak u svojem nalazu i mišljenju nije naveo koja je to stručna znanja i vještine upotrijebio pri izradi predmetnog vještva, već posve paušalno navodi da je koristio službene katastarske podatke, i podatke utvrđene terenskim očevidom. Međutim, vještak u svojem nalazu i mišljenju ne navodi je li vršio kakva mjerenja na licu mjesta, te ako je vršio kojim se uređajima i tehnikama koristio pri vršenju mjerenja. Sve navedeno je nužno kako bi predmetni nalaz i mišljenje bio stručno objektivno provjerljiv.

Navodi da iz dostavljenog nalaza i mišljenja nisu vidljive točne dimenzije pokazanog predmeta spora s točno označenim lomnim točkama, već vještak koristi pojam "cca.", što predstavlja kraticu za circa, što znači oko odnosno otprilike, a što je protivno pravilima geodetske struke. Kao prilog predmetnih prigovora dostavlja se skica izmjere t. d. T. d.o.o., u kojoj je izvršeno detaljno mjerenje šireg područja lica mjesta s uklopom na katastarski plan, iz koje je vidljivo jasno odstupanje predmetnog nalaza i mišljenja od dostavljene skice izmjere koja u sebi sadrži točne detaljne mjere s označenim lomnim točkama.

Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu pozvati vještaka da se očituje o naprijed navedenim prigovorima.

Tužitelj u podnesku od 11. ožujka 2019. god., navodi da je došao do saznanja da u ovom postupku određeni sudski vještak za geodeziju D. B., nije ovlašteni sudski vještak, pa predlaže zatražiti da se o ovome vještak B. izjasni, te dostavi dokaz o tome da bi imao odobrenje biti ovlašteni sudski vještak. Svjedok J. B., drugi rođak stranaka, u iskazu od 12. ožujka 2019. god., navodi da mu je kao rođaku i susjedu stranaka dobro poznata nekretnina za koju ga se pita i čije mu se fotografije (list 32 spisa) pokazuju. Napominje kako posljednjih 20- ak godina redovno prolazim pokraj ove nekretnine i dobro zna da je nekoć, prije današnjeg definiranja posjeda tužitelja pokraj njegovog zapadnog betonskog ogradnog zida, postojao stari kameni suhozid koji je predstavljao među između posjeda stranka i njihovih obitelji. Preciznije govoreći, ovaj suhozid bio je položen paralelno u odnosu na tužiteljev betonski zid i to u smjeru zapada, a udaljen od njega otprilike metar i pol. Mora kazati kako po njegovom saznanju između stranaka do ove parnice nije bilo nekakvih problema i sporova, ali zna da je u 90-im godinama između njihovih očeva vođen sudski postupak, koji je po njegovom saznanju okončan u korist tužiteljevog oca.

Kada ga se pita gdje se ovdje sporno kamenje-gromade nalazi u odnosu na nekadašnji suhozid, odgovara na površini koja je bila u posjedu tužitelja i njegove obitelji.

Kada ga se pita tko je srušio kameni suhozid i kada, navodi da se ne može očitovati kada je to bilo, ali misli da ga je uklonio tuženik, ali nije siguran. Kada ga se pita tko je nabacao sporne gromade na predmetnu nekretninu, odgovara kako nema o tome saznanja, međutim pretpostavlja da je to uradio tuženik, držeći kako se kamenje nalazi na njegovoj parceli.

Na pitanje zbog čega je tužiteljev ogradni betonski zid položen oko 1 i pol metar istočno od nekadašnjeg suhozida, navodi da ne može kazati, već bi o tome mogao samo nagađati.

Na pitanje je li čuo da je u odnosu na ovdje spornu nekretninu, između stranka bilo kakvog spora, odnosno da bi tužitelj bio smetan u tom posjedu, odgovara negativno.

Na pitanje je li čuo da je tuženik smetan u svom posjedu zemljišta zapadno od betonskog ogradnog zida, odgovara kako je nakon izgradnje betonskog ogradnog zida, tužitelj nastavio s korištenjem nekretnine koja je predmet ovog spora (koridor dužine oko 1 i pol m u smjeru zapada). Koristio ga je za potrebe prolaska oko svog ograđenog prostora.

Svjedok A. B., sin tuženika, u iskazu od 12. ožujka 2019. god., navodi da mu je predmet spora dobro poznat, kao sinu tuženika i potomku obitelji koja je generacijama koristila zemljišni prostor položen zapadno od betonskog zida tužitelja, pa tako i prostor koji je predmet ovog spora. Navodi da je tuženik bio samostalan i neosporavani posjednik sporne površine i njezinog ostatka u smjeru zapada, a ova nekretnina se koristila i svojedobno za ispašu, te kao prostor na kojem smo odlagali svoje stvari i građevinski materijal.

Kada ga se pita sjeća li se kamenog suhozida ili kakve druge jasne međe između parcela stranaka, odgovara kako je čuo za suhozid, ali ga ne pamti. Na ovom prostoru postojala je gomila kamenja, i međašno kamenje, ali se ne može očitovati detaljnije. Tužitelj je po njegovom sjećanju započeo s gradnjom kuće početkom 90. – ih, ali misli kako je nekako u to vrijeme izgradio betonski zid.

Što se tiče spornog kamenja, na predmetnu površinu nabacali su ga brat i on, negdje u travnju prošle godine, a kako bi spriječili tužitelja u neovlaštenom korištenju ovdje sporne nekretnine. Naime, tužitelj je izveo radove na kopanju zemljišta duž svog betonskog zida, a što je time naumio ne zna. U svakom slučaju o ovome je razgovarao s tuženikom, kojemu je kazao kako time radi na svome i ne dira se u tuđe.

Na pitanje jesu li on i brat imali suglasnost tuženika za nabacivanje kamenja, odgovara potvrdno.

Na pitanje koje su se stvari odlagale na prijeporu, odgovara dva tuženikova osobna vozila (L. i J.), koji nisu bili u voznom stanju.

Na pitanje je li se između prednika stranaka vodio spor, odgovara potvrdno u 90.-im godinama prilikom gradnje kuće tužitelja, a ta parnica okončana je utvrđenjem granice posjeda njihovih obitelji, a njezina trasa je po njegovom saznanju istovjetna ili približna trasi tužiteljevog zida. Misli kako se ta utvrđena međa nije mijenjala.

Na pitanje je li tuženik posljednjih 10-ak godina smetan u posjedu zemljišta položenog zapadnog od betonskog zida tužitelja, odgovara negativno.

Na daljnje pitanje zbog čega je kamenje nabacano do betonskog zida, odgovara iz razloga što je do tog zida tuženikov posjed.

Svjedok Stipe Bašić, brat tužitelja, u iskazu od 12. ožujka 2019. god., navodi da prije svega mora kazati kako su prednici stranaka tijekom 90.-ih godina vodili sudski spor radi problema oko međe parcela njihovih obitelji. Pamti kako je otprilike metar i pol zapadno od betonskog zida, postojao kameni suhozid koji je razdvajao njihove parcele, a ona spomenuta parnica okončana je odlukom u kojoj je utvrđeno gdje je granica i sjeća se da je nadležni sudac njezinu trasu označio kolcima. Što se tiče danas sporne površine, mora kazati kako je tuženik koristio zemljište upravo do stabala hrasta koji i danas rastu i to u skladu sa svojim potrebama.

Kada ga se pita zbog čega je tužitelj izgradio zapadni betonski zid na današnjoj trasi, a ne na trasi granice koja je utvrđena u sudskom postupku i koja se proteže na trasi nekadašnjeg suhozida, odgovara kako je tužitelj tako postupio kako bi mogao duž svoje zapadne granice prolaziti motokultivatorom kad za to ima potrebe. Radi pojašnjena, predmetnom nekretninom, odnosno koridorom širine oko 1 i pol m, tužitelj može slobodno motokultivatorom pristupiti duž svoje zapadne granice u garažu koja se vidi na priloženoj fotografiji i čija su vrata zelene boje.

Na pitanje kako se pristupa do garaže, budući je ogradni zid u punom profilu do kamina, odgovara kako se tužitelj za prelazak preko zida koristio postavljenom daskom. Što se tiče spornog kamenja, odgovara kako su ga nabacali sinovi tuženika, ali zapravo se radi o dijelovima nekadašnjeg suhozida. Ne može se sjetiti kada je to točno bilo, ali pamti da su prije toga duž betonskog zida dovezli kamionom razni otpad, kojeg su iskrcali iza tužiteljevog kamina. Misli kako je ovaj slučaj s otpadom bio u travnju prošle godine, a on je sam pristupio licu mjesta i prigovorio njima i tuženiku, međutim obrazloženo mu je kako se radi o njegovom zemljištu.

Na pitanje tko je prije predmetnog događaja posjedovao zemljište istočno od stabala duba, odgovara tužitelj i naša obitelj.

Na pitanje na kakav je način posjedovao sporni dio zemljišta, odgovara kako je njime prolazio po potrebi i očistio ga je kako bi mogao prolaziti motokultivatorom. Radove na čišćenju poduzeo je neosporavano prije 6-7 godina.

Tužitelj u iskazu od 12. ožujka 2019. god., navodi da prije svega mora kazati kako su njegovi i tuženikovi očevi vodili parnicu koja je okončana utvrđenjem granične crte njihovih posjeda, i to u skladu s trasom nekadašnjeg kamenog suhozida. Nakon toga, prije 25 godina je započeo s gradnjom kuće, i postepenim uređenjem njezine okućnice, a današnji zapadni betonski zid prije otprilike 15 godina. U vrijeme njegove izvedbe, odnosno nakon izgradnje zida, izveo je i radove na čišćenju tada zapuštenog ovdje spornog zemljišta kako bi se mogao nesmetano koristiti tom nekretninom. O ovome je već govorio prethodni svjedok, njegov brat, uz napomenu kako je predmetni prostor tada bio dijelom prekriven dračom, dijelom manjim stablima, visokom travom i slično. Čišćenje je provodio ručnim alatom i u skladu sa svojim mogućnostima, u više etapa, a naglašava kako ga je tim prigodama tuženik viđao, i nikada mu ništa nije prigovorio, niti je tražio kakvu zaštitu suda ili policije. Dakle, nakon što je sporni prostor u potpunosti očišćen i prohodan, započeo ga je koristiti kao površinu preko koje je prolazio motokultivatorom duž betonskog zida, a na njega bi (ispod kamina) postavio dasku pomoću koje bi prešao s ovim strojem i uvezao ga u garažu. I prilikom tih provoza tuženik ga je viđao i nikada ništa nije prigovarao.

Što se tiče spornog kamenja, prvo mora kazati kako je namjeravao izvesti radove na sanaciji dijela svoje kuće, i to onog zapadnog dijela, a za te radove bio bi neophodan pristup bagerom čije su dimenzije bitno veće od spornog koridora. Zbog toga je otišao kod tuženika i zatražio ga suglasnost da bager može pristupiti preko dijela njegove zemlje i on mu je odobrenje dao. Očito je tuženik krivo shvatio njegovu molbu i protumačio je da se odnosi na pristup i provoz preko spornog koridora, međutim on ga to nisam tražio jer nije imao potrebe, držeći kako je koridor njegov i utvrđen ranijim sudskim sporom. U svakom slučaju zbog financijskih nedostataka nije pristupio izvođenju radova, a nakon svega na spornu nekretninu je negdje u travnju 2018. godine nabacano kamenje i zemlja. Nije vidio niti čuo tko je to uradio, ali je pretpostavljao da se radi o tuženiku jer mu je i brat kazao ono što i sudu danas. Nije stupio u kontakt s tuženikom, već je ustao ovom tužbom, a napominje i kako je i tuženik tako mogao postupiti prije 15 godina, ako je smatrao da je on čišćenjem smetao njegovom prostoru.

Na pitanje zbog čega je čistio južni dio nekretnine, odnosno prostor koji je predmet ovog spora, a nije čistio prostor koji je u razini njegove kuće, odgovara kako je donji, sporni dio čistio ručno alatom jer je tako bilo moguće, a gornji zahtjevniji dio trebao je čistiti bagerom. I danas ima za to potrebu i za to je tražio suglasnost tuženika.

Na daljnje pitanje je li na licu mjesta postojao suhozid i gdje, odgovara kako je taj stari suhozid bio položen uz stabla duba

Koji se mogu vidjeti na fotografiji, odnosno istočno od njih, uz napomenu kako su i danas na licu mjesta vidljivi ostaci tog suhozida i njegovo "čelo", koje je okrenuto u smjeru istoka i drži taj kamen međašem između njihovih obitelji. Ovaj suhozid bio je dug 15-20 m u smjeru jug-sjever. Ovaj objekt pretpostavlja da je srušio tuženik i to nakon dovoženja zemlje o kojoj je pričao svjedok S. B..

Na pitanje zbog čega ogradni zid nije postavio na trasi za koju drži da je stvarna granica parcela stranaka, odgovara kako je tako postupio iz razloga o kojima je govorio, kako na svome može raditi što hoće, a pogotovo što je uzeo u obzir zapisnik suda iz parnice koja je vođena među njihovim očevima.

Tuženik u iskazu od 12. ožujka 2019. god., navodi da je prije spornog nabacivanja kamenja tužitelj razgovarao sa njim i kazao mu kako mora izvesti radove na sanaciji svoje kuće, i kako zbog toga treba dovesti bager, te zatražio suglasnost kako bi mogao pristupiti tim strojem, budući nije imao druge mogućnosti pristupa. Radi pojašnjena, bagerom se nije moglo pristupiti duž njegovog betonskog zida jer je to preveliko i nije bilo prostora između stabala i zida, već je trebalo pristupiti preko sredine njegove parcele. Nije se protivio i tužitelju je dao suglasnost uz zahtjev da zemljište nakon radova na izolaciji fasade kuće, vrati u prvobitno stanje. U to vrijeme nije postojao suhozid, niti pamti da je postojao takav objekt, već isključio gomila kamenja, uz napomenu kako je nakon 90-ih godina sve međašne oznake postavljao tužitelj, a on nikada.

U svakom slučaju, tužitelj je angažirao bager koji je čistio zemljište u gornjem dijelu, odnosno u razini njegove kuće, a ovdje sporni prostor čistio je ručno alatom., uz napomenu kako je s lica mjesta bagerom odvezeno i nešto zemlje s njegove parcele. Kada je vidio ručno čišćenje spornog zemljišta za koje nije dao suglasnost, obratio se je tužitelju, međutim tužitelj mu je rekao kako radi na svome, a on je nakon toga nabacao kamenje koje je predmet spora kako bi ga spriječio u daljnjem prolaženju ovom nekretninom.

Kada ga se pita zbog čega nije ustao sudskim putem radi zaštite svog interesa, odgovara kako za to nije imao potrebe, i kako je želio izbjeći nepotreban trošak.

Na pitanje kako je izgledala sporna površina prije radova čišćenja, odgovara kako je ona duž njegovog betonskog zida i dalje prema sjeveru bila zapuštena, obrasla dijelom u draču, travu i sl.

Na pitanje što je predstavljalo međašnu liniju između njegove i tužiteljeve parcele, odgovara betonski zid.

Na daljnje pitanje jesu li postojali kolci ili kakve druge međašne oznake nakon spomenutog sudskog spora, odgovara kako on nije ništa postavio, a bili su nekakvi kolci dok se nije izgradio betonski zid koji je izgrađen na njihovoj trasi. Ističe kako on na licu mjesta nije poduzimao nikakve radnje do spornog nabacivanja kamenja.

Na pitanje da li ga je itko smetao u posjedovanju zemljišta položenog zapadno od betonskog zida, odgovara negativno i dodaje kako u potpunosti negira tvrdnje tužitelja da je on u međuvremenu čistio koridor zapadno od zida, prolazio tim prostorom, i to sve uz njegovo znanje.

Na pitanje kako je koristio sporno zemljište prije predmetnog događaja, odgovara prvenstveno kao prostor za odlaganje svojih stvari i materijala.

U dopuni vještva-očitovanju od 29. ožujka 2019. god., stalni sudski vještak za geodeziju D. B., navodi da je u potpunosti postupio prema nalogu suda od

20. prosinca 2020. god., prikazao nesporni posjed tužitelja, ogradni betonski zid, prikazao na skici mjesta očevida spornu površinu označenu slovima i bojom, te ostatak čestice zapadno od predmeta spora. U svom nalazu i mišljenju je naveo cca. dimenzije pokazanog predmeta spora iz razloga što ista površina nije omeđena vidljivim oznakama, već je identificirana prema kazivanju parničnih stranaka, ali je u svakom slučaju nedvojbeno to upravo dio čestice na kome se dogodilo "smetanje posjeda".

Vještak naglašava da predmet ovog postupka nije uređenje međe među parničnim strankama, kao ni stručni seminar iz geodetske struke, pa je poradi svega prednje navedenog, spreman ustvrditi da je vještačenje izradio u skladu s pravilima struke, vlastitoj savjesti i kodeksu sudskih vještaka, pa u svemu ostaje pri svom nalazu i mišljenju od 22. prosinca 2018. godine.

U odnosu na svoj status kao sudskog vještaka, navodi da je nepravomoćno razriješen te dužnosti, a pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u tijeku je spor glede njegovog statusa. U momentu zakazivanja očevida, ni on ni uređujući sudac nisu imali spoznaja o tome da bi on bio brisan sa liste vještaka.

Na raspravnom ročištu održanom dana 21. srpnja 2020. god., tužitelj navodi da ostaje pri prigovorima na vještvo iz ovog postupka. Ističe kako je iz predmetnog očitovanja vidljivo da se određeni vještak u trenutku imenovanja, nije nalazio na listi sudskih vještaka, te se nije niti konkretno očitovao na prigovore na njegov nalaz i mišljenje u vidu primjene pravila geodetske struke. Zbog svega navedenog predlaže provesti vještačenje po drugom sudskom vještaku.

Tuženik na istom ročištu navodi da je vještak decidirano naveo kako u trenutku vještačenja nije imao spoznaju o tome da bi bio brisan sa liste vještaka, pa prema tome iz toga proizlazi da je vještak u tom momentu i dalje bio u mogućnosti bez bilo kakve zapreke i uraditi vještvo za potrebe ovog postupka.

Tužitelj potom na istom ročištu navodi kako nije bitno znanje vještaka o tome je li na listi, već objektivne okolnosti upućuju na to da isti ne može biti stalni sudski vještak. Ujedno ističe da je u svakom slučaju u procesnom smislu nedovoljno da imenovani vještak prigovore otklanja pisanim očitovanjem, već je to nužno izvesti neposrednim očitovanjem na raspravi. Ustraje u određivanju novog vještaka.

Rješenjem ovog suda posl. br. Psp-71/18 od 02. listopada 2020. god., tužbeni zahtjev je u cijelosti odbijen kao neosnovan.

Rješenjem Županijskog sud au Zagrebu posl. br. 42 Gž-396/2021-2 od 31. ožujka 2021. god., ukinuto je Rješenje ovog suda posl. br. Psp-71/18 od 02. listopada 2020. god., i predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak. Stranke su zatražile parnični trošak.

Sud je u dokazne svrhe pregledao Izvod iz katastarskog plana Državne geodetske uprave, Ispostava za katastar nekretnina O. od 17. svibnja 2018. god., četiri fotografije, zapisnik Općinskog suda u Omišu posl. br. P-281/91 od 04. listopada 1991. god., dvije fotografije, Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za geodeziju D. B. od 22. prosinca 2018. god., Skicu izmjere za rješavanje imovinsko-pravnih poslova, tahimetar d.o.o. K. S. od 14. svibnja 2014.

god., Dopunu nalaza i mišljenja-očitovanje stalnog sudskog vještaka za geodeziju D. B. od 29. ožujka 2019. god., Službenu bilješku P.U. S.-d,

Policijska postaja O. od 26. travnja 2018. god., spis predmeta Općinskog suda u Omišu posl. br. P-281/91, te izveo dokaze očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za geodeziju D. B. dana 20. prosinca 2018. god.,

te izveo dokaz saslušanjem svjedoka I. B., I. J. i F. B. na

očevidu dana 20.prosinca 2018. god.,te saslušanjem svjedoka J. B., A.

B., S. B., i tužitelja i tuženika u svojstvu parničnih stranaka na raspravnom ročištu dana 12. ožujka 2019. godine.

Tijekom ponovno provedenog postupka izveden je dokaz dopunom vještva od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju D. B. na raspravnom ročištu dana 16. srpnja 2021. god., pregledom dopune vještva - pregleda koordinata lomnih točaka predmeta utvrđenja od 22. prosinca 2018. god., stalnog sudskog vještaka za geodeziju D. B. od 23. srpnja 2021. god., te sačinjenu skicu predmetne nekretnine G. d.o.o. K. L. od 24. 11. 2021. godine.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (N.N. br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,129/00 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, u daljnjem tekstu ZV), propisuje u odredbama čl. 10 st.1, st.2 i st. 6, da osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik. Tko svoju faktičnu vlast izvršava osobno ili posredovanjem pomoćnika u posjedovanju, neposredni je posjednik. Kad isti posjed stvari ili prava ima više osoba, one su suposjednici.

U odredbama čl. 18 st. 2 ZV-a, propisano je da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno, ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno, ili prijevarom ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet.

Nadalje je u odredbama čl. 21 st. 1. i st. 3 ZV-a, propisano da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.

Osim toga, u odredbama čl. 22. st. 1. i st. 2. ZV-a, propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

Pregledom priložene Službene bilješke P.U. S., Policijska

postaja O. od 26. travnja 2018. god., utvrđeno je da je ista sačinjena dana 26.04. 2018. god. u P.U. O., u svezi dojave E. B. da u mjestu D. njegov

susjed I. B. vrši deponij zemlje na njegov posjed, te isti zahtjeva da na mjesto događaja iziđe ophodnja i istog upozori na ponašanje. Dolaskom u mjesto D. na adresi .., zatečen je E. B. sa prebivalištem u D.,

., te je isti iskazao da je navedenog dana u jutarnjim satima njegov susjed F. B. iskrenuo deponij zemlje na bratovo zemljište. Obavljen je razgovor sa J.

B. sa adresom prebivališta D., .. koji je iskazao da su njegovi

susjedi I. i F. B. iskrenuli smeće na njegovu zemlju. Isti navodi kako je susjede upozorio da uklone smeće sa njegove zemlje, nakon čega mu je jedan od njih rekao da je to njegova zemlja i da će on iskrenuti i gnoj ako hoće na svoju zemlju, nakon čega nije bilo daljnjih komunikacija sa istima. Obavljen je razgovor i sa F. B. sa adresom prebivališta S., .. te je isti iskazao

kako je na svoj dio zemlje iskrenuo zemlju, a da se je našao sa susjedom kada mu je rekao da će iskrenuti gnoj. Isti navodi kako osim navedenog, nije dalje komunicirao sa susjedom. U obavljenim razgovorima je utvrđeno da nije bilo narušavanja javnog reda i mira, a isti su upoznati da svoje imovinsko-pravne odnose rješavaju putem nadležnih tijela.

Slijedom svega navedenog, a kada se ima u vidu sadržaj priložene Službene bilješke P.U. S., Policijska postaja O. od 26. travnja 2018. god.,

kao i sadržaj stranačkog iskaza tuženika, koji između ostaloga navodi da je sporne prigode kada mu je tužitelj rekao kako radi na svome, nakon toga on nabacao kamenje koje je predmet spora, kako bi ga spriječio u daljnjem prolaženju ovom nekretninom, ovaj sud je cijenio razvidnim je da je tužba pravovremena u smislu odredbe čl. 21 st. 3 ZV-a.

Međutim, valja primijetiti da je tužitelj podnoseći tužbu pridržao pravo preciznije označiti točno mjesto smetanja posjeda nakon provedenog sudskog vještačenja, što međutim, nakon provedenog vještačenja od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju D. B., nije učinio.

Obzirom da iz Nalaza i mišljenja imenovanog sudskog vještaka, nedvojbeno proizlazi da je prilikom terenskog očevida identificiran predmet ovog postupka u D. kraj kuće tužitelja, anagrafske oznake .., na skici mjesta očevida označen točkama A, B, C, D, E, F, A i žutom bojom, koji je položen na dijelu čest. zem. 208, K.O. D., i to zapadno od ogradnog betonskog zida posjeda tužitelja, dimenzija je cca. 20 x 1,3 m, površine 26 m2, a u naravi predstavlja neobrađeno zemljište na kojem se u momentu očevida zatiče više kamenih gromada, dok je tužitelj predmetnom tužbom zatražio posjedovnu zaštitu na dijelu nekretnina označenih kao čest. zem. 216 i čest. zem. 218, K.O. D., ovaj sud je cijenio jasnim da je već samim time, predmetni tužbeni zahtjev neosnovan. Zakon o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19), propisuje u odredbi čl. 261 st. 2, da će se ukoliko je nalaz vještaka nejasan, nepotpun ili u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, vještačenje obnoviti s istim ili drugim vještacima, dok je u odredbi st. 3 istog članka, propisano da će se u slučaju ako u mišljenju vještaka ima proturječnosti ili nedostataka, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnje ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, zatražiti mišljenje drugih vještaka.

Slijedom navedenoga, ovaj sud je cijenio razvidnim da će sud obnoviti vještačenje sa istim ili drugim vještacima ili pak zatražiti mišljenje drugih vještaka, jedino u slučaju kada smatra da je nalaz vještaka nejasan, nepotpun ili proturječan sa izviđenim okolnostima, ili ako se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a nikako samim time što jedna od parničnih stranaka ustraje u iznesenim prigovorima na provedeno vještačenje.

Obzirom da je ovaj sud cijenio da je Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za geodeziju D. B., logičan, uvjerljiv i lišen bilo kakvih proturječnosti, odbio je prijedlog tužitelja da se izvede dokaz novim vještačenjem po drugom ovlaštenom sudskom vještaku geodetske struke, te odbio kao neosnovane iznesene paušalne prigovore tužitelja na provedeno geodetsko vještačenje.

Nadalje je ovaj sud cijenio da je Skica izmjere društva T. d.o.o. K. S., koju je tijekom prethodno provedenog postupka u dokazne svrhe priložio tužitelj, sačinjena u sasvim druge privatne svrhe tužitelja još dana 14. svibnja 2014. god., i istom Skicom izmjere nije identificiran sporni dio zemljišta koji je predmet ovog postupka.

Osim toga, ovaj sud je cijenio kako valja primijetiti da je tužitelj u podnesku od 05. ožujka 2019. god., predložio sudu samo to da se imenovani vještak pozove da se očituje o njegovim prigovorima na vještvo, da bi potom nakon što se je imenovani vještak očitovao u odnosu na njegove prigovore pisanim putem u dopuni vještva- očitovanju od 29. ožujka 2019. god., na raspravnom ročištu dana 21. srpnja 2020. god., bez iznošenja bilo kakvih novih prigovora u odnosu na dopunu vještva imenovanog sudskog vještaka, izjavio da je u svakom slučaju u procesnom smislu nedovoljno da imenovani vještak prigovore otklanja pisanim očitovanjem, već je to nužno izvesti neposrednim očitovanjem na raspravi.

Na ovom sudu je općepoznata činjenica da su stalni sudski vještaci koji su bili razriješeni dužnosti stalnog sudskog vještaka uslijed nedostatka potrebne stručne spreme, i nadalje uz odobrenje predsjednika suda obavljali poslove stalnog sudskog vještaka do pravomoćnosti odluke o njihovom razrješenju, a što je bio slučaj i sa stalnim sudskim vještakom za geodeziju D. B..

Uostalom, tuženik je tijekom prethodno provedenog postupka osnovano isticao da su kod činjenice postojanja zida kojim je ograđena okućnica tužitelja, kao i činjenice da je sve što je naneseno bez ikakve dvojbe izvan tih zidova, potpuno irelevantne katastarske granice predmetnih nekretnina.

Naime, ovaj sud je isto tako cijenio kako valja primijetiti i to da tužitelj u tužbi izričito navodi da se na predmetnim nekretninama označenim kao čest. zem. 216 i čest. zem. 218, obje K.O. D., nalazi stambeni objekt s okućnicom, koji objekt kao i navedenu okućnicu tužitelj mirno posjeduje.

Među parničnim strankama nije sporno da je upravo tužitelj sa svojim ocem još prije otprilike 15 godina, podigao betonski zid kojim je sporni dio zemljišta dimenzija cca. 20 x 1,3 metara, ostavio uz betonski zid izvan granica okućnice svoje obiteljske kuće, a time po ocjeni ovog suda i izvan granica svojega posjeda.

Neprihvatljiv je po ocjeni ovog suda bio iskaz svjedoka J. B., koji između ostaloga navodi kako je i nakon izgradnje betonskog ogradnog zida, tužitelj nastavio s korištenjem nekretnine koja je predmet ovog spora (koridor dužine oko 1 i pol m u smjeru zapada), a koristio ga je za potrebe prolaska oko svog ograđenog prostora, jer ovakvo korištenje spornog dijela zemljišta oko njegove okućnice, svakako ne predstavlja čin faktične vlasti (posjedovanja) spornog dijela zemljišta od strane tužitelja, a sve u smislu odredbe čl. 10 st.1, ZV-a.

Još su neprihvatljiviji po ocjeni ovog suda bili iskazi svjedoka S. B., brata tužitelja, kao i stranački iskaz tužitelja. Naime, svjedok S. B., brat tužitelja, između ostaloga na pitanje zbog čega je tužitelj izgradio zapadni betonski zid na današnjoj trasi, a ne na trasi granice koja je utvrđena u sudskom postupku i koja se proteže na trasi nekadašnjeg suhozida, odgovara kako je tužitelj tako postupio kako bi mogao duž svoje zapadne granice prolaziti motokultivatorom kada za to ima potrebe, te pojašnjava da predmetnom nekretninom, odnosno koridorom širine oko 1 i pol m, tužitelj može slobodno motokultivatorom pristupiti duž svoje zapadne granice u garažu koja se vidi na priloženoj fotografiji i čija su vrata zelene boje, dok potom na pitanje kako se pristupa do garaže, budući je ogradni zid u punom profilu do kamina, odgovara kako se tužitelj za prelazak preko zida koristio postavljenom daskom.

Tužitelj u stranačkom iskazu, između ostaloga navodi da je nakon izgradnje betonskog zida prije otprilike 15 godine, sporni prostor u potpunost očistio, te je bio prohodan, pa ga je započeo koristiti kao površinu preko koje je prolazio motokultivatorom duž betonskog zida, a na njega bi (ispod kamina) postavio dasku pomoću koje bi prešao s ovim strojem i uvezao ga u garažu, dok na pitanje zbog čega ogradni zid nije postavio na trasi za koju drži da je stvarna granica parcela stranaka, odgovara kako je tako postupio iz razloga o kojima je govorio, te kako na svome može raditi što hoće, a pogotovo što je uzeo u obzir zapisnik suda iz parnice koja je vođena među njihovim očevima.

Kada se imaju u vidu iskazi tužitelja i svjedoka S. B., brata tužitelja, proizlazi da je tužitelj sagradio betonski zid kojim je sporni dio zemljišta dimenzija cca. 20 x 1,3 metara, ostavio uz betonski zid izvan granica okućnice svoje obiteljske kuće, te ga potom očistio, a sve kako bi ovaj sporni „koridor“ duž svoje zapadne granice mogao koristiti za prolaz motokultivatorom do svoje garaže u dvorištu, i to na način da bi motokultivator potom preko daske postavljene na betonskom zidu uvezao u svoju garažu u dvorištu.

Naime, ovaj sud je cijenio kako nije jasno zbog čega tužitelj nije sagradio betonski zid na trasi granice na koju se poziva tijekom postupka, a koja da bi bila utvrđena u sudskom postupku, i koja se proteže na trasi nekadašnjeg suhozida, a čime bi sporni dio zemljišta dimenzija cca. 20 x 1,3 metra, ostao sastavni dio dvorišta njegove obiteljske kuće, pa bi ga time nesmetano mogao koristiti kao „koridor“ za prolaz motokultivatorom u svrhu njegovog uvoženja u garažu, ali u ovom slučaju bez korištenja daske za prolaz motokultivatoroim preko postojećeg betonskog zida.

Tužitelj stoga po ocjeni ovog suda nakon prvotno provedenog postupka, nije uspio dokazati da je bio u posjedu spornog dijela zemljišta dimenzija cca. 20 x 1,3 metara, površine 26 m2, položenog zapadno od ogradnog betonskog zida njegove obiteljske kuće, pa je tužbeni zahtjev i iz tog razloga uslijed pomanjkanja aktivne legitimacije, u cijelosti odbio kao neosnovan.

Štoviše, a kada se ima u vidu utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je cijeni i to da je tužitelj u konkretnom slučaju izabrao pogrešan pravni put podnoseći predmetnu tužbu radi smetanja posjeda, umjesto korištenja svojega susjedskog prava i podnošenja tužbe protiv tuženika, a radi trpljenja korištenja spornog dijela predmetne nekretnine u svrhu izvođenja građevinskih radova na njegovoj obiteljskoj kući.

Kako je već navedeno, Rješenjem ovog suda posl. br. Psp-71/18 od 02. listopada 2020. god., tužbeni zahtjev je u cijelosti odbijen kao neosnovan, ali je Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. 42 Gž-396/2021-2 od 31. ožujka 2021. god., isto Rješenje ukinuto i predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak. U ukidnoj odluci drugostupanjskog suda se navodi da je pobijanu odluku sud prvog stupnja utemeljio na utvrđenju kako iz nalaza i mišljenja imenovanog sudskog vještaka nedvojbeno proizlazi da je prilikom terenskog očevida identificiran predmet ovog postupka u D. kraj kuće tužitelja, anagrafske oznake .., na

skici mjesta očevida označen točkama A, B, C, D, E, F, A i žutom bojom, koji je položen na dijelu čest. zem. 208, K.O. D., i to zapadno od ogradnog betonskog zida posjeda tužitelja, dimenzija je cca. 20 x 1,3 m, površine 26 m2, a u da isti naravi predstavlja neobrađeno zemljište na kojem se u momentu očevida zatiče više kamenih gromada, dok je tužitelj predmetnom tužbom zatražio posjedovnu zaštitu na dijelu nekretnina označenih kao čest. zem. 216 i čest. zem. 218, K.O. D., pa je već samim time, predmetni tužbeni zahtjev neosnovan.

Nadalje, sud utvrđuje i to kako je skica izmjere društva T. d.o.o. K. S., koju je u tijeku spora priložio tužitelj sačinjena u sasvim druge privatne

svrhe tužitelja još dana 14. svibnja 2014. god., i istom skicom izmjere nije identificiran sporni dio zemljišta koji je predmet ovog postupka, a tužitelj ne iznosi prigovore u odnosu na dopunu vještva imenovanog sudskog vještaka, no predlaže njegovo neposredno očitovanje na raspravi.

Konačno, da tužitelj tvrdi kako se na predmetnim nekretninama označenim kao čest. zem. 216 i čest. zem. 218, obje K.O. D., nalazi stambeni objekt s okućnicom, koji objekt kao i navedenu okućnicu tužitelj posjeduje, a da je tužitelj podigao betonski zid kojim je sporni dio zemljišta dimenzija cca. 20 x 1,3 metara, ostavio uz betonski zid izvan granica okućnice svoje obiteljske kuće, te je prostor započeo koristiti kao površinu preko koje je prolazio motokultivatorom duž betonskog zida, a na njega bi (ispod kamina) postavio dasku pomoću koje bi prešao s ovim strojem i uvezao ga u garažu, dok na pitanje zbog čega ogradni zid nije postavio na trasi za koju drži da je stvarna granica parcela stranaka, odgovara kako na svome može raditi što hoće, pa da nije jasno zbog čega tužitelj nije sagradio betonski zid na trasi granice na koju se poziva tijekom postupka, na trasi nekadašnjeg suhozida, a čime bi sporni dio zemljišta dimenzija cca. 20 x 1,3 metra, ostao sastavni dio dvorišta njegove obiteljske kuće, pa time da tužitelj nije dokazao da je bio u posjedu spornog dijela zemljišta, već da je trebao tražiti trpljenje korištenja spornog dijela predmetne nekretnine.

No, prije svega sud prvog stupnja zanemaruje okolnost da i sam vještak u tijeku postupka navodi kako je nepravomoćno razriješen svojstva sudskog vještaka, ali da vodi upravni spor pred upravnim sudom. Prema odredbi čl. 13. st. 5. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima ("Narodne novine" br. 38/2014, 123/2015, 29/2016, 61/2019) protiv rješenja o razrješenju, odnosno oduzimanju odobrenja za obavljanje poslova sudskog vještačenja, dopuštena je žalba Ministarstvu pravosuđa u roku od petnaest dana od dostave rješenja, što znači da iz tvrdnji sudskog vještaka o svome statusu ne proizlazi nepravomoćnost ovakve odluke, ukoliko je on protiv upravnog akta pred upravnim sudom poveo upravni spor, što bi bio tek sljedeći korak u ovom nizu, a isto dakle dovodi u sumnju svojstvo vještaka u ovom predmetu.

Konačno, prema odredbi čl. 260. st. 2. ZPP-a, vještak uvijek mora obrazložiti svoje mišljenje, što u ovom postupku nije učinjeno. Točno je da skica mjesta prijepora priložena uz podneska tužitelja nije dokaz u ovom postupku, ali istu valja sagledavati u sklopu tvrdnji tužitelja koje su iznesene tijekom spora i u podnesku kojem ista prileži, pa je radi razjašnjenja navoda vještaka, a prije svega uslijed takvog prijedloga tužitelja, sud morao utvrditi status vještaka u ovom postupku, a također od istog pribaviti i usmeno obrazlaganje svoga nalaza, što je izostalo. Ovo i stoga što navedena skica ne sadrži tlocrt prema kojemu bi prijepor predstavljao dio zemljišta označenoga kao čest. zem. 208., već drugih zemljišta, pa je upravo u tome pravcu, što i jest bila tvrdnja tužitelja u sporu koju sud na taj način nije u dovoljnoj mjeri raspravio, moglo biti utvrđeno je li vještak u ovom postupku ispravno identificirao prijepor kao dio tog zemljišta ili nije, imajući u vidu metode vještačenja koje su poduzete.

Uslijed navedene okolnosti koja se tiče upitnog statusa vještaka, ovaj sud stoga nije u mogućnosti temeljem čl. 373. a ZPP-a, ponovnom ocjenom dokaza, ili dopunom vještačenja utvrditi činjenično stanje u postupnosti, pa je stoga činjenično stanje ostalo u tom pravcu nepotpuno utvrđeno, uslijed čega je pobijanu odluku valjalo primjenom čl. 370. ZPP ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

U ponovnom postupku sud prvog stupnja imat će u vidu sve okolnosti na koje je ukazano ovom odlukom, te će potom moći donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

Tijekom ponovno provedenog postupka, stalni sudski vještak za geodeziju Dražen Bušić u dopuni vještva na raspravnom ročištu dana 16.srpnja 2021. god., navodi da je Rješenjem br. 4 Su-256/2020, ponovno imenovan vještakom od strane Županijskog suda u Splitu, koji mandat mi traje do 2024.godine.

Nadalje navodi da je svoj Nalaz vještačenja izradio u skladu sa nalogom uređujućeg suca, gdje se je očitovao na sve bitne činjenice vezano za taj parnični postupak. U ožujku 2019. god., očitovao se je na podnesak tužitelja od 5. ožujka 2019. god., tako da može kazati kako u cijelosti ostajem pri svom Nalazu i mišljenju, kao i pisanoj dopuni vještva - očitovanju u odnosu na istaknute prigovore tužitelja.

Na posebno pitanje kojim uređajem i tehnikom se je koristio pri vršenju mjerenja kod izrade vještva, može kazati da je u momentu očevida koristio mjernu vrpcu da utvrdi predmet očevida, odnosno dio kat. čestice 208 na kojoj se prema kazivanju tužitelja dogodilo smetanje posjeda. Za izradu skice i Nalaza vještačenja koristio je sve raspoložive podatke koji su mu bili dostupni, a to je bio Geodetski situacijski nacrt i zračni snimak (niski let aviona sa vrlo visokom točnošću), nakon toga je izradio uklop katastarskog plana na geodetsku situaciju, i o tome se očitovao u svom Nalazu i mišljenju od 22.porosinca 2018. godine.

Na posebno pitanje možete li se izjasniti koje su koordinatne lomne točke označene na skici od 22.prosinca 2018. godine, označene točkama A B C D E F, i to za svaku pojedinačno, vještak navodi da se u svakom slučaju može očitovati o koordinatama spomenutih lomnih točaka. Taj uradak je izrađen u državnom koordinatnom sustavu KTS 66 i obrađen u programu auto ACC 2010, pa u računalu postoji podatak o koordinatama lomnih točaka, a koji podatak nije u mogućnosti u ovom trenutku predočiti, jer inače nije uobičajeno da ljudi koji nemaju dovoljno znanja o geodeziji, raspravljaju o tome.

Na daljnje pitanje da se očituje na priloženu skicu izmjere tahimetar d.o.o. od 14. svibnja 2014. god., vještak navodi da ne bi docirao, niti tumačio kolegi njegov uradak, stvar je u pristupu prilikom uklopa katastarskog plana na stvarno stanje, kao i homogenizaciji katastarskog plana, odnosno evidentiranju stvarnih granica koje čak dopušta i Pravilnik o državnoj izmjeri i katastru nekretnina, dakle katastarska čestica nije katastarski plan, već je kompilacija više čimbenika, kao što su stvarno stanje, uklop na to stvarno stanje, arhivska građa ako je ima, i ocjena vještaka.

Tužitelj je na istom ročištu predložio sudu da naloži vještaku dostavu točne oznake lomnih točaka označene u koordinatnom sustavu, a na skici mjesta očevida koje nose oznaku A D C D E F, a sve kako bi tužitelj mogao na objektivan način preispitati ispravnost predmetnog vještva.

Prisutni sudski vještak za geodeziju D. B. se je na istom ročištu obvezao dostaviti zatraženo po prijedlogu, pa je kod ovog suda dana 30. srpnja 2021. god., zaprimljena pisana dopuna vještva - popis koordinata lomnih točaka predmeta utvrđenja od 22. prosinca 2018. god., stalnog sudskog vještaka za geodeziju D. B., sačinjen dana 23. srpnja 2021. godine.

Na ročištu dana 17. rujna 2021. god., tužitelj navodi da je dana 06. rujana 2021. god., zaprimio dopunu Nalaza i mišljenja vještaka za geodeziju. Kako se radi o vrlo visokostručnim podacima iz područja geodezije, to je tužitelj privatno angažirao osobu geodetske struke da bi se mogao valjano očitovati na dopunski Nalaz i mišljenje vještaka. Zbog kratkoće vremena još nije dobio odgovor privatnog vještaka, a zbog čega se nije u mogućnosti očitovati na dopunski Nalaz i mišljenje. Navodi da je odredbom čl. 360 st. 3 ZPP-a, propisano da se pisani Nalaz i mišljenje dostavlja minimalno 15 dana prije rasprave, predložio je sudu da odgodi raspravno ročište za kasniji termin.

Tužitelj na ročištu dana 26. studenog 2021. god., navodi da u spis prilaže privatno vještvo koje je po njegovom nalogu izradio Z. B., G. d.o.o,

a na okolnosti navoda svojega prigovora na vještvo sudskog vještaka D. B.. Navodi kako iz navedenog privatnog vještva proizlazi da su njegovi prigovori na vještvo osnovani, budući da je sudski vještak D. B. u svojem vještvu pogrešno identificirao nekretnine koje su predmet spora. Predložio je provesti novo vještačenje na okolnosti utvrđenja, a koje je zahtijevao i viši sud u ukidnom rješenju.

Na ročištu dana 15. prosinca 2021. god., tužitelj navodi da iz dvije dostavljene kontrolne Skice predmetnog vještačenja proizlazi da je sudski vještak D. B. pogrešno identificirao predmet spora, a zbog čega ustraje u provođenju novog očevida na licu mjesta uz sudjelovanje drugog vještaka za geodeziju.

Tuženik na istom ročištu u odnosu na priloženu Skicu sačinjenu po nalogu tužitelja po društvu G.d.o.o., navodi da istoj prigovara, a sve koristeći se istim prigovorima, te analogijom tužitelja, koji je u tijeku dosadašnjeg postupka tražio od ovlaštenog sudskog vještaka popis koordinata lomnih točaka, te korištenje određenih uređaja pri sačinjenom mjerenju. Navodi da dakle, s jedne strane imamo ovlaštenog sudskog vještaka za geodeziju, koji se o svim prigovorima tužitelja očitovao u više navrata, te je istima prigovorio u cijelosti, dok s druge strane imamo skicu sačinjenu po geodetskom društvu koje je angažirano od strane tužitelja, kako bi tobože utvrdio, te identificirao predmet spora. Obzirom na navedeno, smatra kako zaista nema potrebe za provođenjem drugog vještačenja po drugom ovlaštenom sudskom vještaku, te predlaže zaključenje raspravljanja i donošenje odluke u predmetnoj pravnoj stvari.

Na istom ročištu tužitelj navodi da je sudski vještak u svojoj dopuni nalaza naveo da je mjerenja vršio mjernom vrpcom, a onda naknadno dostavio koordinatne točke koje se mogu postaviti samo ukoliko su izvršene s odgovarajućom geodetskom GPS tehnikom. Kada se sa navedenim dovedu u vezu dvije dostavljene skice drugih geodeta, onda je vidljivo da je vještvo sudskog vještaka krajnje dvojbeno, a posebno i neargumentirano, jer kako je i sam Županijski sud u ukidnoj odluci naveo, vještak nije izradio skicu predmeta spora. Ustrajao je u prijedlogu za novim vještačenjem.

Tuženik na istom ročištu ističe da u ukidnoj odluci suda drugog stupnja stoji da sud mora utvrditi status vještaka, a što je isti i učinio, te od istog pribaviti i usmeno obrazlaganje svog nalaza, a što je naslovni sud također u ponovljenom postupku učinio. Prema tome neosnovan je prijedlog tuženika za izvođenjem novog vještačenja.

Slijedom svega navedenog, razvidno je da je stalni sudski vještak Dražen Bušić geodet, u dopuni vještva na raspravnom ročištu dana 16.srpnja 2021. god., izvijestio ovaj sud da je Rješenjem br. 4 Su-256/2020, ponovno imenovan stalnim sudskim vještakom od strane Županijskog suda u Splitu, a koji mandat mi traje do 2024. godine.

Ponovnim pregledom sačinjene Skice mjesta očevida K.O. D., č. zem. 208, 216, i 218 M=1:500, stalnog sudskog vještaka D. B. geodet od 22, prosinca 2018. god., (str. 31 spisa), nedvojbeno je utvrđeno da je predmet ovog postupka u D. kraj kuće tužitelja, anagrafske oznake .., na skici

mjesta očevida označen točkama A, B, C, D, E, F, A i žutom bojom, dimenzija cca. 20X1,3 m, površine 26 m2, položen na dijelu čest. zem. 208, K.O. D., pa je odista nejasan navod iz obrazloženja ukidne odluke drugostupanjskog suda, da navedena Skica ne sadrži tlocrt prema kojemu bi prijepor predstavljao dio zemljišta označenoga kao čest. zem. 208., već drugih zemljišta.

Tužitelj se tijekom postupka nije očitovao u odnosu na po njegovom prijedlogu zaprimljenu pisanu dopunu vještva - popis koordinata lomnih točaka predmeta utvrđenja od 22. prosinca 2018. god., stalnog sudskog vještaka za geodeziju D. B., sačinjen dana 23. srpnja 2021. god., iako je ovaj popis u više navrata zahtijevao od ovog vještaka, ali je međutim, tijekom ponovno provedenog postupka, jednako kao što je radio i tijekom prethodno provedenog postupka (društvo T. d.o.o. K. S.), osporavao vještvo stalnog sudskog vještaka D. B. geodet, prilažući u sudski spis sačinjenu Skicu predmetnih nekretnine koja je po njegovom nalogu u privatne svrhe sačinila po njegovom izboru službena osoba društva G.d.o.o. K. L..

Naime, ovaj sud cijeni da tužitelj ne može s uspjehom osporavati sačinjeno vještvo stalnog sudskog vještaka D. B. geodet, prilažući u spis sačinjene

Skice predmetnih nekretnine koje su po njegovom nalogu u privatne svrhe sačinile po njegovom izboru službene osobe društava T. d.o.o. K. S., i G. d.o.o. K. L..

Osim toga, ovaj sud je odbio tužbeni zahtjev uslijed pomanjkanja aktivne legitimacije, obzirom da tužitelj tijekom postupka nije uspio dokazati da je bio u posjedu spornog dijela zemljišta dimenzija cca. 20 x 1,3 metara, površine 26 m2, položenog zapadno od ogradnog betonskog zida njegove obiteljske kuće, a sve neovisno o tome da li je sporni dio zemljišta površine 26 m2, sastavni dio, odnosno položen na dijelu nekretnina označenih kao čest. zem. 216 i 218, ili na dijelu nekretnine označene kao čest zem. 208, sve K.O. D..

Kako je već navedeno, tužitelj je na očevidu dana 20. prosinca 2018. god., sudu i ovlaštenom sudskom vještaku pokazao predmet spora. Međutim, tužitelj ovom prigodom ovom sudu i vještaku nije pokazao svoju garažu, a niti objasnio zbog čega mu je za pristup motokultivatorom u njegovu garažu potrebno služiti se spornim dijelom zemljišta, i zbog čega u tu svrhu mora sa motokultivatorom pomoću postavljenih dasaka prelaziti preko ogradnog betonskog zida dvorišta kojega je sagradio još prije 15 godina, a ovo sve neovisno o tome da li se njegova garaža nalazi u dvorištu ili izvan dvorišta njegove obiteljske kuće.

Prema tome, ovakvo korištenje spornog dijela zemljišta za pristup motokultivatorom u svoju garažu, i to prethodnim prelaskom motokultivtorom preko ogradnog betonskog zida pomoću postavljenih dasaka, tužitelj naprosto nije dokazao, niti tijekom prethodno provedenog postupa, a niti tijekom ponovno provedenog postupka nakon donošenja ukidne odluke drugostupanjskog suda. Štoviše, ovakvo korištenje spornog dijela zemljišta od strane tužitelja ovaj sud cijeni nevjerojatnim.

Isto tako valja naglasiti i to da čišćenje spornog dijela zemljišta širine svega 1,3 m, koji je položen neposredno uz vanjsku stranu ogradnog betonskog zida tužiteljeva dvorišta od drače, manjih stabala, visoke trave i sličnog raslinja, svakako ne predstavlja čin faktične vlasti (posjedovanja) spornog dijela zemljišta od strane tužitelja, već čin faktične vlasti (posjedovanja) svojega ogradnog betonskog zida dvorišta, a kako bi se vanjska strana ogradnog zida zaštitila od zarastanja u postojeće raslinje, a sve u smislu odredbe čl. 10 st.1, ZV-a.

Slijedom svega navedenog, tužitelj po ocjeni ovog suda niti nakon ponovno provedenog postupka, nije uspio dokazati da je bio u posjedu spornog dijela zemljišta dimenzija cca. 20 x 1,3 metara, površine 26 m2, položenog zapadno – izvan ogradnog betonskog zida dvorišta njegove obiteljske kuće, pa je tužbeni zahtjev iz istih razloga koje ovdje nije potrebno ponavljati, i to uslijed pomanjkanja aktivne legitimacije, u cijelosti odbijen kao neosnovan.

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. 1 i st. 3 Zakona o parničnom postupku. Tuženiku su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku, i to jednokratna naknada u visini od 200 bod., tj. iznosu od 2.000,00 kn, a priznati su mu i troškovi PDV-a u iznosu od 500,00 kn, a sukladno Tbr. 7 toč. 2 i Tbr. 48 st. 3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tuženiku su priznati i troškovi za sudske pristojbe i to pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 100,00 kn, a sukladno važećoj Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (N.N. br. 53/19).

U Splitu, 04. veljače 2022. godine

S U D A C

Živomir Topić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka rješenja. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženika

Broj zapisa: eb305-b4293

Kontrolni broj: 0230e-04865-616de

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ŽIVOMIR TOPIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.