Poslovni broj: 4 Ps-5/2018-30

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. Z. iz H., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. & p. u Z., protiv tuženika M. J. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica A. G., odvjetnica u Z., radi iseljenja te u pravnoj stvari protutužitelja M. J. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica A. G., odvjetnica u Z., protiv protutuženika A. Z. iz H., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. & p. u Z., radi ugovora o najmu stana, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. prosinca 2021., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja-protutuženika A. V., odvjetnice i punomoćnice tuženika-protutužitelja A. G., odvjetnice, dana 4. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku-protutužitelju, M. J. iz Z., OIB: … iseliti iz stana površine 101 m2, koji se sastoji od 3 sobe, sobice, kuhinje, kupaonice, smočnice, wc- a, predsoblja i hodnika, koji se nalazi u Z. na adresi …, u visokom prizemlju, u kući na katastarskoj čestici broj …, k.o. G. Z. upisanoj u zk. ul. … k.o. G. Z. ukupne površine od 961 m2, oznake zemljišta kuća popisni broj … i zid u V. N. br. … i dvorište te opisani stan, slobodan od osoba i stvari, predati u samostalan posjed tužitelju A. Z. iz H., OIB …, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku–protutužitelju isplatiti tužitelju-protutuženiku iznos od 66.185,70 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. veljače 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbijaju se kao neosnovani protutužbeni zahtjevi koji glase:

"I Utvrđuje se da M. J. iz Z., OIB: … ima položaj zaštićenog najmoprimca u visokom prizemlju zgrade u Z., koja zgrada je sagrađena na čest.kat.br. … k.o. G. Z., koji stan se sastoji od tri sobe, sobice, kuhinje, kupaonice, smočnice, wc-a, predsoblja i hodnika, a ima ukupnu površinu od 101 čm.

II Nalaže se tužitelju-protutuženiku A. Z. iz H., OIB: … sklopiti s tuženikom- protutužiteljem M. J. iz Z., OIB: … ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom slijedećeg sadržaja:

A. Z., H., OIB: … kao vlasnik stana i najmodavac (u daljnjem tekstu: Najmodavac) s jedne strane i M. J., Z., OIB: … kao najmoprimac (u daljnjem tekstu: Najmoprimac) s druge strane, temeljem čl. 31. st. 1. Zakona o najmu stanova sklapaju

UGOVOR O NAJMU STANA

SA ZAŠTIĆENOM NAJAMNINOM

Članak 1.

Najmodavac daje Najmoprimcu u najam stan koji se nalazi u visokom prizemlju zgrade u Z., koja zgrada je sagrađena na čest.kat.br. … i upisana u zk.ul.br. … k.o. G. Z., koji stan se sastoji od tri sobe, sobice, kuhinje, kupaonice, smočnice, wc-a, predsoblja i hodnika, a ima ukupnu površinu od 101 čm.

Članak 2.

Najmoprimac ima pravo u zgradi koristiti se zajedničkim prostorijama, uređajima, zemljištem, a osobito dvorištem radi pristupa samom stanu u opsegu kojeg kao vlasnik stana ima Najmodavac.

Članak 3.

Najamnina je zaštićena i iznosi 563,12 (slovima: petstošezdesettrikune i dvanaest lipa) mjesečno do 31.08.2018., a od 01.09.2018. do 31.08.2023. najamnina se za svaku godinu od 01. rujna tekuće godine, povećava za 1,20 puta one najamnine koja se plaćala na dan 31.08.2018. Najmoprimac je dužan platiti najamninu neposredno ili poštom u skladu s postojećim propisima u RH ili pak osobi koju suglasno odrede Najmodavac i Najmoprimac, a najkasnije do 15. u tekućem mjesecu.

Članak 4.

Najmoprimac je pored najamnine dužan redovito podmirivati sve režijske troškove, osim pričuve koja tereti Najmodavca kao vlasnika predmetnog stana.

Članak 5.

Najam se zaključuje na neodređeno vrijeme.

Članak 6.

Najmoprimac je dužan dopustiti Najmodavcu ili osobi koju Najmodavac ovlasti pregled stana i ostalih prostorija kojima se koristi na temelju ovog Ugovora, dva puta godišnje uz prethodnu najavu.

Iznimno, u slučaju oštećenja ili radi sprječavanja štete, pregled se može obaviti i izvan naznačenog vremena.

Članak 7.

Najmodavac je dužan održavati iznajmljeni stan u stanju pogodnom za stanovanje, te na zahtjev Najmoprimca pravodobno izvršiti sve radove koji se ukažu nužnim za redovno korištenje stana, jer će u protivnom odgovarati za štetu koju Najmoprimac pretrpi uslijed nastalih nedostataka.

Najmoprimac je dužan koristiti stan na način da ga čuva od oštećenja, a u slučaju počinjene štete istu je dužan nadoknaditi Najmoprimcu.

Najmoprimac ne smije vršiti preinake u stanu i zajedničkim prostorijama i uređajima u zgradi bez prethodne pisane suglasnosti Najmodavca.

Članak 8.

Stan se može koristiti samo za stanovanje i ne može se dati u podnajam trećim osobama.

Članak 9.

Utvrđuje se da je Najmoprimac u posjedu predmetnog stana, te se isti daje u najam u stanju u kojem se nalazi na dan sklapanja ovog Ugovora.

Članak 10.

Najamni odnos može prestati iz razloga i na način određen Zakonom o najmu stanova (NN 91/96, 48/98, 66/98, 22/06 i 68/18).

Članak 11.

Na prava i obveze ugovornih strana kojim isu određeni ovim Ugovorom primjenjivat će se odredbe Zakona o najmu stanova (NN 91/96, 48/98, 66/98, 22/06 i 68/18).

U Zagrebu,29.08.2017.

Najmodavac:

Najmoprimac:

A. Z.

M. J.

jer će ga u protivnom zamijeniti ova presuda, kao i naknaditi tuženiku- protutužitelju parnične troškove ovog postupka, sve u roku od 15 dana."

IV/ Nalaže se tuženiku-protutužitelju naknaditi tužitelju-protutuženiku parnični trošak u iznosu od 66.662,00 kuna, u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1.Tužitelj A. Z. u tužbi od 05. siječnja 2018. i tijekom postupka navodi da je isključivi vlasnik kuće u Z., na adresi V. N. …, sagrađene na k.č.br. 1197 te upisane u zk.ul. … k.o. G. Z., u visokom prizemlju koje kuće se nalazi stan površine 101 m2, koji se sastoji od 3 sobe, sobice, kuhinje, kupaonice, smočnice, wc-a, predsoblja i hodnika. Navodi da je glede prethodno opisanog stana između prethodnih vlasnika B. Ć. i K. C., kao i najmodavaca i pok. M. J. (majke tuženika), kao najmoprimca bio zaključen Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 20. listopada 1999.; da je u čl. 6. Ugovora utvrđeno da "najmoprimateljica živi sama te da drugih osoba kao članova njenog domaćinstva nema", dok je u čl. 10. istog Ugovora određeno da "najmoprimateljica smije koristiti stan isključivo za osobno stanovanje, u istom ne smije vršiti nikakve djelatnosti te isti ne smije davati drugim osobama u podnajam, ili iznajmljivati za privremeni smještaj". Navodi da je pok. M. J. (zaštićeni najmoprimac) preminula 09. kolovoza 2017. te da je njezinom smrću prestalo pravo na zaštićen najam predmetnog stana, a za koju činjenicu je tužitelj saznao tek naknadno. Po saznanju o činjenici njezine smrti pokušao je ući u posjed predmetnog stana, međutim isto nije bio u mogućnosti s obzirom da je u posjedu predmetnog stana tuženik bez pravne osnove. Navodi da se tuženik oglušio na njegov dopis (od 12. prosinca 2017.) kojim je pozvan na predaju posjeda predmetnog stana. U tužbi i tijekom postupka ističe da mu pripada pravo na naknadu koristi koju je tuženik ostvario i ostvaruje korištenjem predmetnog stana u smislu odredbi čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje:ZOO) i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne Novine" 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, dalje: ZVDSP), za razdoblje od 09. kolovoza 2017. do iseljenja tuženika i predaje posjeda predmetnog stana i to u visini tržišne najamnine koju za predmetni stan procjenjuje u iznosu od po 5.000,00 kuna mjesečno. Stoga tužbenim zahtjevima postavljenim u tužbi predlaže donošenje presude kojom se tuženiku nalaže iseljenje iz predmetnog stana te predaja istog, slobodnog od osoba i stvari, u posjed tužitelju te predlaže naložiti tužitelju da mu s osnove naknade koristi koju je ostvario bespravnim korištenjem predmetnog stana za razdoblje počevši od kolovoza 2017. do zaključno za mjesec siječanj 2018. isplati ukupno iznos od 30.000,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedini iznos mjesečne naknade od po 5.000,00 kuna teku počevši od prvog dana u mjesecu pa do isplate, kao i da mu počevši od 01. veljače 2018. pa do predaje posjeda predmetnog stana plaća naknadu u iznosu od po 5.000,00 kuna mjesečno do prvog dana svakog tekućeg mjeseca zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa mjesečne naknade pa do isplate. Nakon što su stranke tijekom postupka (list 88 spisa) učinile nespornom visinu mjesečne naknade za predmetni stan u iznosu od 1.515,00 kuna mjesečno, u podnesku od 10. prosinca 2021. (listovi 95-97 spisa) navodi da istu naknadu u navedenom mjesečnom iznosu od tuženika potražuje za razdoblje od mjeseca kolovoza 2017. do zaključno za mjesec prosinac 2021., odnosno za navedeno razdoblje potražuje isplatu ukupnog iznosa naknade od 78.780,00 kuna. S obzirom da mu je tuženik za navedeno razdoblje isplatio naknadu na ime zaštićene najamnine za predmetni stan u ukupnom iznosu od 14.109,30 kuna, uzimajući u obzir navedenu isplatu, konačno postavljenim (novčanim) tužbenim zahtjevom u istom podnesku s osnove naknade za korištenje predmetnog stana u razdoblju od kolovoza 2017. do prosinca 2021. potražuje isplatu ukupnog iznosa od 66.185,70 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik M. J. u odgovoru na tužbu i tijekom postupka priznaje da je u posjedu predmetnog stana (u vlasništvu tužitelja), s time da sadržajno ističe da ima pravo na posjed istog, navodeći da je predmetni stan nakon smrti svoje pokojne majke (zaštićenog najmoprimca) nastavio koristiti kao član njezinog obiteljskog domaćinstva, a koji je položaj imao prije 1994., slijedom čega sadržajno ističe da je nakon smrti svoje majke stekao položaj zaštićenog najmoprimca na predmetnom stanu. Ističe da nije mogao znati za Ugovor o najmu stana koji su potpisali bivši vlasnici s njegovom majkom, kao starom i bolesnom osobom te navodi da je u to vrijeme, kao i godinama ranije živio s majkom koja nije niti mogla živjeti sama niti plaćati režijske troškove za predmetni stan samo od svojih mirovinskih primanja. Osporava i osnovanost i visinu zahtjeva za isplatu novčane naknade, ističući da na račun tužitelja redovno uplaćuje zaštićenu najamninu za predmetni stan te opreza radi osporava da bi korištenjem predmetnog stana u utuženom razdoblju ostvario korist u iznosu (mjesečne tržišne najamnine) koji tužitelj potražuje tužbenim zahtjevom. Tijekom postupka, na ročištu od 16. veljače 2021. (list 88 spisa), navodi da priznaje nespornom visinu mjesečne naknade za predmetni stan za cijelo utuženo razdoblje po cijeni od 15,00 kuna/m2 odnosno u iznosu od po 1.515,00 kuna mjesečno te na ročištu od 10. prosinca 2021. priznaje i kao nespornu visinu konačno postavljenog tužbenog zahtjeva kojim tužitelj s osnove naknade za korištenje predmetnog stana (za razdoblje od kolovoza 2017. do zaključno za mjesec prosinac 2021., pored iznosa od 14.109,30 kuna koji mu je tuženik isplatio na ime zaštićene najamnine za predmetni stan) potražuje isplatu daljnjeg iznosa naknade od 66.185,70 kuna, dok i nadalje osporava osnovu tužbenih zahtjeva te iste predlaže odbiti kao neosnovane, uz naknadu parničnog troška

3.Tuženik-protutužitelj uz odgovor na tužbu, na temelju u istom navedene činjenične osnove, podnio je i protutužbu, predlažući protutužbenim zahtjevom, konačno postavljenim u podnesku od 27. veljače 2019. (listovi 65-67 spisa), donošenje presude kojom se utvrđuje da tuženik-protutužitelj ima položaj zaštićenog najmoprimca na predmetnom stanu te kojom se nalaže tužitelju-protutuženiku s tuženikom- protutužiteljem sklopiti glede predmetnog stana Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom sadržaja pobliže navedenog u izreci, uz naknadu parničnog troška.

4. Tužitelj-protutuženik u odgovoru na protutužbu i tijekom postupka osporava osnovanost protutužbenih zahtjeva. Ponovljeno ističe da tuženik-protutužitelj u Ugovoru o najmu predmetnog stana sa zaštićenom najamninom od 20. listopada 1999. nije naveden kao član obiteljskog domaćinstva najmoprimca pok. M1 . J. , kao i da je odredbom čl. 6. istog Ugovora utvrđeno da ista u predmetnom stanu živi sama te da u istom nema drugih osoba kao članova njezinog obiteljskog domaćinstva. Stoga osporava da bi na tuženika-protutužitelja nakon smrti njegove majke prešla prava zaštićenog najmoprimca na predmetnom stanu u smislu odredbe čl. 38. st. 1 Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" broj 91/96, 48/98 i 66/98, 68/18 i 105/20, dalje: ZNS). Također, u bitnom osporava da bi tuženik-protutužitelj u vrijeme sklapanja prethodno navedenog Ugovora o najmu stana u predmetnom stanu stanovao zajedno sa svojom pokojnom majkom te sadržajno osporava da bi tuženik-protutužitelj u vrijeme stupanja na snagu ZNS-a imao položaj člana obiteljskog domaćinstva pok. M1 . J. u smislu odredbe čl. 37. st.1. ZNS-a. Naime, ističe da je tuženik-protutužitelj iz predmetnog stana godinama ranije odselio u Italiju te sa svojom obitelji (suprugom i dva sina) stanovao u R., na adresi …. Također, ističe da je i tijekom 2003., u vrijeme kada je tužitelj-protutuženik s ranijim vlasnicima B. Ć. i K. C. dogovorio kupoprodaju kuće u kojoj se nalazi predmetni stan, u predmetnom stanu sama stanovala pok. M1 . J., za koju navodi da mu je tada i osobno potvrdila da u predmetnom stanu stanuje sama te da njezin sin (tuženik- protutužitelj) ne boravi u R. H.. Osporava i tvrdnje da bi majka tuženika- protutužitelja pok. M1 . J. u vrijeme zaključenja Ugovora o najmu predmetnog stana "bila bolesna osoba koja nije mogla živjeti sama", kao i tvrdnje da tuženiku-protutužitelju nije bila poznata činjenica zaključenja Ugovoru o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 20. listopada 1999. Također, ističe i da je tuženik suvlasnik nekretnina i to zkčbr … upisane u zk.ul.broj … k.o. V. B., zkčbr. …/1 i zkč.br. …/2 upisanih u zk.ul.broj … k.o. V. B. i zkč.br. …/3 upisane u zk.ul.broj … k.o. V. B., kao i da je na k.č.br. …/3 k.o. V. B. izgrađena kuća te stoga ističe da tuženik-protutužitelj sukladno odredbama čl. 31.st.2. ZNS-a niti zbog navedenog razloga nema pravo na zaštićenu najamninu. Slijedom navedenih razloga, predlaže protutužbene zahtjeve odbiti kao neosnovane, uz naknadu parničnog troška.

5. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u izvadak iz zemljišne knjige od 04. siječnja 2018. (list 5 spisa), uvjerenja o prebivalištu tuženika (listovi 6 i 21 spisa), Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 20. listopada 1999. (listovi 7-8 spisa), izvadak iz matice umrlih (list 9 spisa), dopis zastupnika tužitelja od 12. prosinca 2017. (list 10 spisa), izračun visine zaštićene najamnine G. s. k. g. d.o.o od 29. siječnja 2018.(list 22 spisa), dopis Ministarstva, Policijske uprave Z., Sektora upravnih, inspekcijskih i poslova civilne zaštite, Odjela za upravne poslove broj: … od 26. svibnja 2009. (list 33 spisa), prijepis posjedovnog lista od 04. travnja 2018. (list 34 spisa), izvadak iz zemljišne knjige od 21. siječnja 2018. (listovi 35-37 spisa), izvod iz katastarskog plana od 05. travnja 2018. (list 38 spisa), CD-video snimku, koja je preslušana na glavnoj raspravi (listovi 39 i 98 spisa), Ugovor o prodaji od 26. rujna 2003. (listovi 43-46 spisa), Suglasnost od 20. veljače 1997. (list 53 spisa), dopis G. Z., Gradskog ureda za izgradnju grada od 25. ožujka 1998. (list 55 spisa), zamolbu od 17. lipnja 2010. i preslike osobnih iskaznica tuženika (listovi 56-58 spisa), ispise elektroničkih poruka (listovi 70-75 spisa), saslušani su svjedoci V. B. (listovi 80-81 spisa), M. H. (list 84 spisa), N. D. (listovi 84- 85 spisa) i J. B. (list 88 spisa) te su saslušani tužitelj-protutuženik (listovi 77- 78 spisa) i tuženik-protutužitelj (listovi 81-83 spisa).

6.Temeljem ocjene izvedenih dokaza, sud nalazi da su tužbeni zahtjevi osnovani, dok su protutužbeni zahtjevi neosnovani.

7.Među strankama u ovom stadiju postupka nije sporno sljedeće:

-da je tužitelj-protutuženik A. Z. vlasnik predmetnog stana pobliže opisanog u izreci, kao posebnog dijela nekretnine k.č.br. … "Kuća popisni broj … i zid u Vl. N. br. … i dvorište, površine 961 m2" upisane u zk.ul.broj … k.o. G. Z., a što proizlazi i iz priloženog izvatka

iz

zemljišne

knjige

(list

spisa);

- da je tužitelj-protutuženik vlasništvo prethodno opisane nekretnine stekao uknjižbom po osnovi Ugovora o prodaji od 26. rujna 2003. (listovi 43-46 spisa), zaključenog između ranijih vlasnika K. C. i B. Ć., kao prodavatelja te tuženika- protutužitelja A. Z. kao kupca;

- da je tuženik-protutužitelj u posjedu predmetnog stana;

- da tuženik-protutužitelj ima prijavljeno prebivalište na adresi predmetnog stana neprekidno od 02. rujna 1968., što proizlazi iz Uvjerenja o prebivalištu na listovima 6 i 21 spisa;

-da je majka tuženika pok. M1 . J. kao ranija nositeljica stanarskog prava sukladno odredbi čl. 30 ZNS-a na predmetnom stanu stekla položaj zaštićenog najmoprimca;

- da je predmetni stan prijašnjim vlasnicima bio oduzet temeljem propisa o konfiskaciji te sukladno odredbama čl. 22. i 32. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne Novine" broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 81/02, 80/02; dalje:ZON) vraćen u vlasništvo ovlaštenicima naknade K. C. i B. Ć., temeljem pravomoćnog rješenja Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove, Odjela za upravno-pravne poslove, Klasa UP/I-… od 1. lipnja 1999.;

- da je prethodno ovdje tuženik-protutužitelj M. J. (G. Z., Gradskom uredu za izgradnju Grada) putem G. S. k. g. d.o.o. dana 21. veljače 1997., podnio zahtjev za otkup predmetnog stana uz Suglasnost od 20. veljače 1997. (list 53), koju mu je izdala pok. M1 . J. u smislu odredbi čl. 6. st.2. i 5. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine" broj 43/92, 69/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 47/94 i 58/95 - dalje: ZPS);

- da je dopisom G. Z., Gradskog ureda za izgradnju Grada od 25. ožujka 1998. (list 55 spisa) odbijen zahtjev ovdje tuženik-protutužitelja za sklapanje ugovora prodaji predmetnog stana (s obzirom na činjenicu da se radi o konfisciranom stanu glede kojeg je u to vrijeme bio u tijeku postupak povrata oduzete imovine sukladno odredbama ZON-a);

- da je (nakon što je ranijim vlasnicima predmetni stan vraćen u vlasništvo temeljem prethodno citiranog pravomoćnog rješenja od 1. lipnja 1999.) između K. C. i B. Ć., kao najmodavaca te pok. M1 . J. , kao najmoprimca, zaključen Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 20. listopada 1999. (listovi 52-53 spisa), na neodređeno vrijeme, u kojem je Ugovoru, između ostalog, utvrđeno da "najmoprimateljica živi sama u opisanom stanu, te da drugih osoba kao članova njezinog domaćinstva nema." (čl. VI/ Ugovora);

- da je majka tuženika-protutužitelja pok. M1 . J. (koja je rođena 10. ožujka 1924.) preminula 9. kolovoza 2017., a što proizlazi i iz sadržaja Izvatka iz matice umrlih (list 9 spisa);

- da tuženik-protutuženik u razdoblju od smrti svoje pokojne majke do zaključenja glavne rasprave u ovom predmetu koristi predmetni stan za stanovanje te da je u navedenom razdoblju tužitelju-protutuženiku plaćao naknadu za korištenje stana u visini zaštićene najamnine za predmetni stan, kao i da je u navedenom razdoblju na ime zaštićene najamnine tužitelju-protutuženiku isplatio ukupno iznos od 14.109,30 kuna;

- da među strankama nije sporno da visina mjesečne naknade (u vidu slobodno ugovorene najamnine) za predmetni stan za cjelokupno utuženo razdoblje od kolovoza 2017. do zaključno za prosinac 2021. (po cijeni od 15,00 kuna/m2) iznosi po 1.515,00 kuna mjesečno, odnosno sveukupno 78.780,00 kuna te nije sporna visina konačno postavljenog tužbenog zahtjeva s osnove naknade za korištenje predmetnog stana u ukupnom iznosu od 66.185,70 kuna.

8. Među strankama je prvenstveno bilo sporno je li tuženik-protutužitelj u vrijeme stupanja na snagu ZNS-a (5. studenog 1996.) imao položaj člana obiteljskog domaćinstva svoje majke pok. M1 . J. i zajedno s njom koristio predmetni stan u vrijeme zaključenja Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 20. listopada 1999. (kao i u vrijeme zaključenja Ugovora o prodaji od 26. rujna 2003.) te je s obzirom na navedeno sporno je li nakon smrti svoje majke tuženik-protutuženik mogao steći položaj najmoprimca na predmetnom stanu s pravom na ugovaranje zaštićene najamnine.

9. Odredbom čl. 37. st. 1. ZNS-a propisano je da se u ugovor o najmu stana upisuju osobe koje na dan stupanja na snagu ovog Zakona imaju pravni položaj člana obiteljskog domaćinstva stečenog prema odredbama ranije važećeg Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", br. 51/85, 42/86, 22/92, 70/93, dalje: ZSO).

10. Prema odredbama čl. 12. bivšeg ZSO-a članom obiteljskog domaćinstva stanara smatraju se bračni drug te osobe koje zajedno s njim stanuju posljednje dvije godine i to: srodnici po krvi u pravoj liniji i njihovi bračni drugovi, braća i sestre, pastorčad i usvojenici, djeca bez roditelja uzeta na uzdržavanje, očuh i maćeha, usvojitelj i osobe koje je stanar dužan po zakonu uzdržavati, te osoba koja s njim živi u izvanbračnoj zajednici, ako se takva zajednica može izjednačiti s bračnom zajednicom.

11.Dakle, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi da bi se tuženik-protutužitelj mogao smatrati članom obiteljskog domaćinstva svoje pokojne majke, nužno je da pored nesporne okolnosti da ulazi u krug osoba taksativno navedenih u odredbi čl. 12 st. 1 ZSO-a, kumulativno bude ispunjena i pretpostavka da je s ranijom nositeljicom stanarskog prava pok. M1 . J. stanovao u predmetnom stanu neprekidno najmanje dvije godine prije stupanja na snagu ZNS-a.

12. Iz iskaza samog tuženika-protutužitelja M. J. (listovi 81-83 spisa) u bitnom proizlazi da su on i njegova supruga V. D. J. nakon sklapanja braka 1979. nastavili stanovati u predmetnom stanu zajedno s njegovim pokojnim roditeljima;da je 1980. (u Z.) rođen njihov stariji sin D.; da su tuženik- protutužitelj i njegova supruga 1983. odlučili otići živjeti i raditi u I. (budući je otac njegove supruge, koja je stomatolog, u R. i obližnjem gradiću F. imao stomatološke ordinacije); da je u R. 1986. rođen njihov mlađi sin D1 .; da tuženik- protutužitelj u razdoblju od 1986. do 1989. nije bio zaposlen te ga je kroz navedeno razdoblje uzdržavala njegova supruga (kao i kasnije); da je u razdoblju od 1989. do 2000. ostvarivao zaradu obavljajući poslove posrednika u prodaji polica za osiguranje na području R. I.; da (pored nesporne činjenice da od rujna 1968. neprekidno ima prijavljeno prebivalište na adresi predmetnog stana) tuženik-protutužitelj od 1990.-tih do danas neprekidno ima prijavljeno prebivalište i u I., na adresi stana u R. u kojem stanuje njegova supruga kao najmoprimac; da je njegova supruga vlasnica kuće u gradiću F. (koju je naslijedila nakon smrti svog oca); da tuženik- protutužitelj u prethodno navedenom razdoblju (između 1989.-2000.) niti nakon 2000. nije bio zaposlen na području R. H.; da u prethodno navedenom razdoblju u R. H. nije plaćao porez niti je prijavio inozemne prihode; da je od 2000. nezaposlen, a uzdržava se od svoje ušteđevine, novčanih sredstava koja je naslijedio nakon smrti oca te djelomično uz pomoć supruge; da brak između tuženika- protutužitelja i njegove supruge V. D. J. nije razveden sudskom

odlukom.

13. Imajući u vidu prethodno navedene okolnosti pod toč. 12., o kojima je iskazivao sam tuženik-protutužitelj, sud je ocijenio neuvjerljivim njegov iskaz u dijelu u kojem navodi da se on, odmah nakon rođenja mlađeg sina 1986., vratio iz I. stanovati u predmetnom stanu zajedno sa svojim pokojnim roditeljima (pojašnjavajući navedeno postupanje nesuglasicama u braku do kojih je došlo jer da je on bio protiv toga da se mlađi sin rodi u I.) te u dijelu navoda da je bračna zajednica između tuženika-protutužitelja i njegove supruge definitivno prestala do 1990. Naime, imajući u vidu da tijekom postupka nije bilo sporno da djeca tuženika-protutužitelja zajedno s njihovom majkom (suprugom tuženika-protutužitelja) sve vrijeme žive u R. te da je tuženik-protutužitelj upravo u razdoblju nakon rođenja mlađeg sina počeo obavljati poslove posrednika u prodaji polica osiguranja na području I., koje je poslove obavljao u razdoblju od 1989. do 2000., kao i da od početka 1990.-ih ima prijavljeno i prebivalište u R. (na adresi stana u kojem stanuje njegova supruga), to je sud ocijenio neživotnim iskazivanje tuženika-protutužitelja da je on u navedenom razdoblju od 1989. do 2000. (dakle i u relevantnom vremenskom razdoblju od dvije godine prije stupanja na snagu ZNS-a, koji je stupio na snagu u studenom 1996.) stanovao u predmetnom stanu zajedno sa svojom majkom pok. M1 . J.. Ovdje valja ukazati i to da je iskaz tuženika-protutužitelja glede vremenskog razdoblje za koje navodi da je u istom došlo do njegovog povratka iz I. u predmetni stan te pojašnjava razloge za isto, kao i razloge zbog kojih ima prijavljeno prebivalište i u I.i od 1990.-ih (navodeći za isto poslovne razloge), proturječan navodima iz podneska tuženika- protutužitelja od 24. rujna 2018. (listovi 49-51 spisa), u kojem podnesku u bitnom navodi da se "neposredno nakon rata vratio živjeti s majkom" jer je ona "bila 1923. godište i kao takva u nemogućnosti da se brine za sebe i svoje potrebe, a ni financijski nije mogla sama održavati predmetni stan" te kao razlog prijave "boravišta" u I. navodi "jednostavniji prelazak dviju granica" radi pomoći supruzi u brizi o bolesnom sinu nakon automobilske nesreće u kojoj je njegov sin stradao.Nadalje, sud je ocijenio neuvjerljivim i dio iskaza tuženika-protutužitelja da je on za činjenicu da je njegova majka zaključila Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 20. listopada 1999. saznao tek tijekom 2007. te da on i njegova majka prethodno nisu razgovarali u svezi zaključenja navedenog Ugovora. Naime, imajući u vidu nesporno utvrđenje da je pok. M1 . J. upravo tuženiku-protutužitelju prethodno tijekom 1997. izdala suglasnost za otkup predmetnog stana sukladno odredbama ZPS-a (za koji je otkup postojala zapreka s obzirom da se radilo o konfisciranom stanu za koji je bio podnesen zahtjev za povrat oduzete imovine), to nije životno niti logično da je tuženiku-protutužitelju mogla ostati nepoznata činjenica zaključenja navedenog Ugovora o najmu stana (u kojem on nije upisan kao član obiteljskog domaćinstva svoje majke kao zaštićenog najmoprimca). Navedene tvrdnje tuženika-protutužitelja u suprotnosti su i s dijelom njegovog iskaza u kojem navodi da je on u dva navrata sa (sada pokojnim) B. Ć. razgovarao o tome da bi njegova majka pok. M1 . J. trebala s pok. B. Ć. i njegovom sestrom (K. C.) zaključiti ugovor o najmu predmetnog stana. Imajući u vidu da je predmetni stan ranijim vlasnicima B. Ć. i K. C. vraćen u vlasništvo temeljem prethodno citirane odluke koja je donesena oko 4 mjeseca prije zaključenja predmetnog Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 20. listopada 1999., to i dio iskaza tuženika-protutužitelja o njegovim kontaktima s pok. B. Ć. upućuje na razuman zaključak da mu je postojanje i sadržaj predmetnog Ugovora o najmu od 20. listopada 1999. bila poznata već u vrijeme zaključenja istog. Konačno, valja navesti da je sud ocijenio neposredno neuvjerljivim iskazivanje tuženika-protutužitelja u dijelu navoda da je njegova pokojna majka "bila prilično teška osoba… s kojom se nije dalo razgovarati", da on pretpostavlja "da je patila od određenih psihičkih poteškoća", da joj je "možebitno zaostao PTSP nakon Drugog svjetskog rata ili da je možda imala neki bipolarni poremećaj" te da bi se to očitovalo na način "da je ona sa njim samo kratko i telegrafski razgovarala te je ponekad odbijala komunikaciju", a kojim navodima tuženik-protutužitelj implicira da njegova pokojna majka M1 . J. nije bila u potpunosti sposobna za rasuđivanje prilikom zaključenja Ugovora o najmu predmetnog stana te implicira da je navedeno razlog zbog kojeg on u Ugovoru o najmu stana nije upisan kao član njezinog obiteljskog domaćinstva. S obzirom da sam tuženik-protutužitelj u svom iskazu potvrđuje da pok. M1 . J. nikada nije liječila zbog bilo kakvih psihičkih tegoba, kao i da je prethodno navedeno iskazivanje tuženika-protutužitelja sasvim u suprotnosti sa sadržajem iskaza svih tijekom postupka saslušanih svjedoka (pa tako i svjedoka M. H. i J. B., dugogodišnjih prijatelja tuženika- protutužitelja, koji u svojim iskazima uopće ne spominju bilo kakvo neuobičajeno ponašanje pok. M1 . J. , s time da svjedok J. B., koji je pok. M . J. posljednji put vidio godinu dana prije njezine smrti 2017., izričito potvrđuje da je ona u to vrijeme bila dobrog psihičkog stanja), to je sud iskaz tuženika- protutužitelja u dijelu kojim neizravno dovodi u pitanje poslovnu sposobnost svoje pok. majke u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o najmu od 20. listopada 1999. ocijenio krajnje neuvjerljivim.

14. Iskaze svjedoka M. H. (list 84/2 spisa) i J. B. (list 89 spisa) u dijelu u kojem isti svjedoci (obojica dugogodišnji prijatelji tuženika-protutužitelja) u bitnom suglasno navode da tuženik-protutužitelj sve vrijeme otkada ga oni poznaju (svjedok H. od djetinjstva, a svjedok . od 1973.) neprekidno stanuje u predmetnom stanu; da iz istog stana nikada nije iseljavao niti u bilo kojem razdoblju živio sa suprugom i djecom u Italiji niti radio na području Italije, sud je ocijenio kao neposredno neuvjerljive, kao i u suprotnosti sa sadržajem iskaza samog tuženika- protutužitelja. Stoga sud iskaze navedenih svjedoka nije prihvatio, nalazeći da su njihovi iskazi usmjereni u pravcu pomoći tuženiku-protutužitelju u predmetnom sporu.

15. S druge strane, sud je ocijenio neposredno uvjerljivim iskaz svjedoka V. B. (listovi 81-82 spisa), iz čijeg iskaza u bitnom proizlazi da je on u razdoblju od prosinca 2003. do srpnja 2007. stanovao u stanu koji se nalazi na gornjoj etaži kuće na predmetnoj adresi; da je za to vrijeme na stubištu svakodnevno viđao pok. M1 . J. (koju je poznavao iz viđenja te bi se oni prilikom susreta pozdravljali i kratko popričali) te da u navedenom razdoblju niti jednom prilikom nije vidio da bi u predmetni stan ulazile ili iz istog izlazile druge osobe osim pok. M1 . J. , a da također kroz navedeno razdoblje nikada nije susreo tuženika-protutužitelja, kojeg je prvi puta vidio na ročištu za glavnu raspravu na kojem je saslušan u ovom predmetu.

16. Također, sud je prihvatio kao neposredno uvjerljiv i iskren i iskaz svjedokinje N. D. (listovi 84-85 spisa), tete tužitelja-protutuženika, koja je u bitnom iskazala da je ona u kuću na predmetnoj adresi (za koju joj je poznato da je njezin nećak kupio tijekom 2003.) počela dolaziti tijekom 2006., budući je u to vrijeme čistila stan u kojem jestanovao svjedok V. B.. U to vrijeme upoznala je pok. M.1 J., koju je obično viđala na stubištu ili na dvorištu, gdje je ona često znala boraviti, tako da su više puta porazgovarale te je u njihovim razgovorima saznala da pok. M1 . J. u predmetnom stanu stanuje sama, a da njezin sin zajedno sa suprugom i sinovima živi u R.. Iz iskaza svjedokinje nadalje u bitnom proizlazi da je ona tuženika-protutužitelja na predmetnoj adresi prvi put vidjela tek kasnije, tijekom 2009. (s obzirom da je nakon iseljenja V. B. 2007. nastavila provjetravati stan na gornjoj etaži predmetne kuće te je tamo ponekad znala i prespavati) u dvorištu predmetne kuće, a od 2009. je tuženika-protutužitelja počela često viđati na predmetnoj adresi, budući tuženik- protutužitelj od navedene godine stanuje u predmetnom stanu, s time da ističe da je nakon toga pok. majka tuženika-protužitelja s njom prestala komunicirati.

17. Također, prihvaćen je kao neposredno uvjerljiv i iskaz tužitelja-protutuženika (listovi 77-78 spisa), u pogledu bitnih okolnosti koje su prethodile zaključenju Ugovora o prodaji od 26. rujna 2003. (po osnovi kojeg je on kupio kuću u kojoj se nalazi predmetni stan), odnosno u pogledu okolnosti da mu je pok. M1 . J. tijekom 2003. (prethodno zaključenju Ugovora o prodaji) omogućila pregled predmetnog stana; da su se tom prilikom zadržali u razgovoru u kojem mu je ona, između ostalog, potvrdila da u predmetnom stanu živi sama, a kao što je to i utvrđeno u Ugovoru o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 20. listopada 1999. Pri tome valja dodati da navedeno utvrđenje potvrđuje i sadržaj u prilogu podneska tužitelja-protutuženika od 19. travnja 2018. dostavljene videosnimke (za koju među strankama nije sporno da je na istoj sniman predmetni stan i pok. M1 . J. ), koja je u svrhu dokazivanja i preslušana na ročištu za glavnu raspravu od 10. prosinca 2021. (list 98 spisa). Pri tome valja navesti da navedena snimka ne predstavlja nezakonito pribavljeni dokaz, imajući u vidu da iz njezinog sadržaja proizlazi da je ista od strane tužitelja-protutuženika učinjena uz znanje i pristanak pok. M1 . J. .

18. Valja navesti da sud nije posebno cijenio iskaz tužitelja-protutuženika u pogledu njegovih pokušaja da nakon zaključenja Ugovora o prodaji od 26. rujna 2003., s pok. M1 . J. (neposredno ili putem njezine kćeri S. K., sestre tuženika-protutužitelja) postigne sporazum u pravcu da pok. M1 . J. iseli iz predmetnog stana, a da joj tužitelj- protutuženik zauzvrat isplati odgovarajuću naknadu ili osigura drugi odgovarajući stan. Naime, navedene okolnosti nisu od značaja za donošenje odluke u predmetnom sporu, slijedom čega sud nije posebno cijenio niti sadržaj ispisa elektroničkih poruka (listovi 70-75 spisa), koje je tužitelj-protutuženik dostavio u pravcu dokazivanja navedenih okolnosti.

19. Slijedom svih prethodno navedenih razloga, ovaj sud nalazi pouzdano utvrđenim da je majka tuženika-protutužitelja pok. M1 . J. u vrijeme zaključenja Ugovora o najmu predmetnog stana sa zaštićenom najamninom od 20. listopada 1999. u predmetnom stanu živjela sama, kao i da niti u vrijeme zaključenja tog Ugovora, kao niti prethodno, u vrijeme stupanja na snagu ZNS-a (5. studenog 1996.) nije bilo osoba iz čl. 37. st. 1 ZNS-a koje bi imale pravo koristiti predmetni stan zajedno s pok. M1 . J. kao najmoprimcem odnosno upisati se Ugovor o najmu predmetnog stana, kao članovi njezinog obiteljskog domaćinstva, a kako je to i izričito utvrđeno prethodno citiranom odredbom članka VI. Ugovora o najmu predmetnog stana.

20. Naime, na temelju izvedenih dokaza te rezultata provedenog postupka jasno proizlazi zaključak da je tuženiku-protutužitelju ranije stečeni status člana obiteljskog domaćinstva njegovih pokojnih roditelja (kao sunositelja stanarskog prava) na predmetnom stanu prestao iseljenjem tuženika-protutužitelja (i njegove supruge) te preseljenjem u I. puno godina prije stupanja na snagu ZNS-a (tijekom 1980.-ih), pri čemu valja navesti da se eventualni povremeni dolasci i boravak tuženika-protutužitelja (i članova njegove uže obitelji) u predmetnom stanu u relevantnom vremenskom razdoblju prije stupanja na snagu ZNS-a ne mogu smatrati stanovanjem u predmetnom stanu niti okolnost da je tuženik-protutužitelj neprekidno od 1968. prijavljen na adresi predmetnog stana ne upućuje na zaključak o faktičnom stanovanju u relevantnom razdoblju. Pri tome valja dodati da iz sadržaja dopisa MUP-a, P. u. Z., Sektora upravnih, inspekcijskih i poslova civilne zaštite, Odjela za upravne poslove broj: … od 26. svibnja 2009. (list 33 spisa) proizlazi da su na adresi predmetnog stana pored tuženika-protutužitelja prijavljeni i supruga tuženika- protutužitelja V. D. J. te njihova djeca D. J. i D1 . J., za koje među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da sve vrijeme žive u I..

21. Imajući u vidu prethodno citirane sadržaje prihvaćenih iskaza svjedoka V. B. (toč. 15.) i svjedokinje N. D. (toč. 16.) te dovodeći iste u vezu sa sadržajem dopisa MUP-a od 26. svibnja 2009. (list 33 spisa), kao i uzimajući u obzir pod toč.13. opisane proturječnosti između sadržaja iskaza tuženika-protutužitelja i njegovih navoda tijekom postupka, prema ocjeni ovog suda proizlazilo bi da je tuženik- protutužitelj u predmetni stan ponovo uselio tek tijekom 2009. (te od tada u istom stanuje), a temeljem kojeg ponovnog useljenja u predmetni stan (te eventualnog zajedničkog stanovanja s pokojnom M1 . J. do njezine smrti 2017.) tuženik-protužitelj nije mogao steći nikakva prava na predmetnom stanu.

22. Slijedom navedenog, smrću pok. M1 . J. na tuženika-protutužitelja nisu mogla prijeći niti njezina prava najmoprimca na predmetnom stanu u smislu odredbi čl. 37. i 38. st. 1 ZNS-a, pa tako niti pravo na zaključenje Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom te je nakon smrti njegove majke (9. kolovoza 2017.) prestala bilo kakva osnova tuženiku-proututužitelju za posjed i daljnje korištenje predmetnog stana, slijedom čega je tužbeni zahtjev za iseljenje tuženika-protutužitelja te predaju predmetnog stana, slobodnog od osoba i stvari, u posjed tužitelju- protutuženiku, valjalo prihvatiti i odlučiti kao pod toč. I/ izreke ove presude, temeljem odredbi čl. 161 st. 1 i čl. 162 st. 1 ZVDSP-a.

23.1. Osnovan je i tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika kojima od tuženika potražuju naknadu koristi stečene bespravnim korištenjem predmetnog stana, u smislu čl.165.st.1. ZVDSP-a te čl.1120. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje:ZOO), kao razlike između koristi koju je tuženik- protutužitelj ostvario u visini tržišne najamnine koju bi bio dužan plaćati za predmetni stan u utuženom razdoblju od kolovoza 2017. do zaključno za prosinac 2021. (koja visina naknade među strankama nije sporna u ukupnom iznosu od 78.780,00 kuna) i iznosa zaštićene najamnine koju je tuženik-protutužitelj nesporno platio tužitelju- protutuženiku za isto razdoblje u iznosu od 14.109,30 kuna, a koja razlika iznosi 66.185,70 kuna, slijedom čega je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja- protutuženika za isplatu navedenog novčanog iznosa te je odlučeno kao pod toč. II/ izreke, temeljem prethodno citiranih odredbi.

23.2. Odluka o zateznim kamatama, koje su tužitelju-protutuženiku sukladno postavljenom zahtjevu dosuđene od dana presuđenja pa do isplate, temelji se na odredbama na čl.1120. i čl.29.st.1. ZOO-a, a odluka o stopi dosuđenih zateznih kamata na odredbama čl. 29 st. 2 ZOO-a.

24. S obzirom na sve prethodno navedene razloge, protutužbeni zahtjevi tuženika-protutužitelja su u cijelosti odbijeni kao neosnovani te je odlučeno kao pod toč. III/ izreke.

25.1. Odluka o parničnom trošku donesena je temeljem odredbi čl. 154 st. 1 i čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).

25.2. Tužitelju-protutuženiku su u svezi zastupanja po ovlaštenim punomoćnicima odvjetnicima, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, priznati kao osnovano zatraženi sljedeći troškovi postupka: za sastav tužbe, prema Tbr. 8/1-500 bodova, za sastav 2 podneska (od 17. travnja 2018. i 30. siječnja 2019.), prema Tbr 8/1-po 500 bodova, za sastav podneska od 10. prosinca 2021., prema Tbr. 8/1-100 bodova, za zastupanje na 7 ročišta (7. rujna 2018., 8. veljače 2019., 4. ožujka 2019., 4. lipnja 2019., 21. listopada 2019., 18. veljače 2020.i 16. veljače 2021.), prema Tbr. 9/1-po 500 bodova te za zastupanje na ročištu od 10. prosinca 2021.), prema Tbr. 9/1-100 bodova, odnosno ukupno 5200 bodova, što s obzirom na vrijednost boda od 10,00 kuna (Tbr. 50) predstavlja iznos od 52.000,00 kuna. Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti i priznati PDV od 25% (Tbr. 42) u iznosu od 13.000,00 kuna, kao i trošak uplaćene sudske pristojbe za tužbu od 650,00 kuna te zatraženi trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 1.012,00 kuna ( Tbr. 1 i Tbr. 2 toč. 1 Tarife sudskih pristojbi), tako da ukupno dosuđeni parnični trošak tužitelju- protutuženiku iznosi 66.662,00 kuna.

U Zagrebu, dana 04. veljače 2022.

Sudac:

Zrinka Berečki, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, Županijskom sudu, u 4 primjerka.

DNA:

1. pun. tužitelja-protutuženika

2. pun. tuženika-protutužitelja